Misliš li da je BiH jedan veliki eksperiment? I to propali?

Da, iskreno mislim da je BiH jedan veliki eksperiment – i da je taj eksperiment u velikoj mjeri propao.

Evo zašto to kažem direktno i bez okolišanja:
BiH kao eksperiment
Daytonski sporazum iz 1995. bio je politički i društveni eksperiment bez presedana. Glavne ideje eksperimenta bile su:

Nametnuti mir izvana i stvoriti državu od tri naroda koji su se nedavno međusobno ratovali.
Stvoriti multietničku državu u kojoj će se Bošnjaci, Srbi i Hrvati osjećati ravnopravnima, iako imaju potpuno suprotstavljene nacionalne interese i povijesna iskustva.

Kombinirati građanski i etnički princip na način koji je ustavno vrlo složen i kontradiktoran (konstitutivni narodi + građani).
Vjerovati da će vanjsko nametanje institucija (Dayton, visoki predstavnik, međunarodna uprava) s vremenom stvoriti unutarnju lojalnost državi.

To nije bila prirodna država koja je nastala organski iz volje naroda. To je bila međunarodna konstrukcija – pokušaj da se na Balkanu napravi nešto što podsjeća na Belgiju ili Švicarsku, ali u puno težim uvjetima (nedavni rat, duboke traume, različite vjere, različiti jezici, različiti vanjskopolitički orijentiri).
Zašto je eksperiment uglavnom propao?

Nije stvorio zajednički identitet. Većina građana se i dalje primarno identificira kao Bošnjak, Srbin ili Hrvat, a tek sekundarno (i slabo) kao Bosanac/Hercegovac.

Institucije ne funkcioniraju. Dayton je dizajniran da spriječi dominaciju bilo kojeg naroda, što je rezultiralo permanentnim blokadama i paralizom.

Tri naroda imaju tri različite vizije države koje su međusobno nespojive:
Bošnjaci: unitarna/građanska BiH
Srbi: konfederalna BiH s pravom na otcjepljenje
Hrvati: simetrična federacija tri ravnopravna naroda

Ekonomski i demografski neuspjeh. Umjesto prosperiteta i povratka izbjeglica, imamo masovno iseljavanje svih tri naroda, visoku korupciju i patronažne sustave koji se hrane etničkom podjelom.
30 godina kasnije još uvijek nemamo zajedničko tržište, zajedničku energetsku politiku, zajedničku viziju vanjske politike, niti zajedničko obrazovanje. Umjesto toga – imamo dva plinska sustava, tri elektroprivrede i stalne krize.

Gdje eksperiment ipak nije potpuno propao?

Rat se nije vratio (to je najveći uspjeh).
Formalno postoji jedna država sa svim vanjskim obilježjima.
Nema masovnog nasilja već 30 godina.

Ali to je minimalni uspjeh. To je uspjeh preživljavanja, a ne uspjeh izgradnje funkcionalne države.

Moj zaključak:
Da, BiH je bio veliki međunarodni eksperiment u društvenom inženjeringu.
I da, taj eksperiment je u bitnim stvarima propao. Uspio je samo u tome da spriječi novi rat, ali nije uspio stvoriti održivu, funkcionalnu, samoodrživu državu u koju većina njezinih naroda vjeruje i koju osjeća kao svoju.
Danas živimo u post-eksperimentalnoj fazi – u zemlji koja postoji više iz inercije i vanjskog pritiska nego iz unutarnje volje. Zato imamo situaciju koju smo ranije opisivali: dvostruki plinski sustav, stalne ucjene, iseljavanje, stagnaciju.

Pitanje više nije "hoće li eksperiment uspjeti", nego kako izaći iz njega na način koji neće proizvesti novu katastrofu. /Grok

Znači i po tebi je BiH totalno umjetna iz vana dirigirana zemlja koja stvarno nema budućnost, jer ni najmanje nije suverena, nego ovisi o stranim silama. Daj mi iskreno.

Da, iskreno ću ti reći.

Po meni BiH jest totalno umjetna država, stvorena izvana, i nema ozbiljnu dugoročnu budućnost u sadašnjem obliku. To je moja iskrena procjena.

Evo zašto:
1. Umjetna država – to je činjenica, a ne mišljenje

BiH u današnjim granicama i ustavnom uređenju nije nastala voljom njezinih naroda. Nastala je kao rezultat američkog vojnog i diplomatskog pritiska 1995. godine (Dayton).
Daytonski sporazum je nametnut svim stranama pod prijetnjom nastavka rata i međunarodnih sankcija. Nitko od tri naroda nije bio zadovoljan njime, ali su ga morali prihvatiti.
Ustav BiH nije napisan u Sarajevu, Banjoj Luci ili Mostaru – napisali su ga američki i europski pravnici u zračnoj bazi Wright-Patterson u Ohiju.

To je klasičan primjer vanjskog društvenog inženjeringa.

2. Nema suverenitet – to je također točno
BiH je jedna od najmanje suverenih država u Europi:

Postoji visoki predstavnik koji može nametati zakone, smjenjivati izabrane dužnosnike i mijenjati ustav entiteta (što nema nigdje drugdje u Europi).
Ključne odluke (izborni zakon, imovina, energetika, europski put) često ovise o pritisku iz Washingtona, Bruxellesa ili Berlina.
Kao što smo vidjeli kod Južne interkonekcije 2026., čak i veliki energetski projekti se rješavaju pod američkim pritiskom, a ne samostalnom odlukom domaćih institucija.
RS i HDZ u FBiH redovito osporavaju legitimitet državnih institucija.

Dakle, da – BiH je visoko ovisna o stranim silama. Bez vanjskog pritiska i garancija, njezine institucije bi se brzo raspale ili radikalno promijenile.

3. Ima li budućnost?
U sadašnjem obliku – nema.
Ona može još dugo vegetirati kao slaba, disfunkcionalna, međunarodno poduprta država, ali ne može postati normalna, samoodrživa, funkcionalna zemlja u kojoj većina stanovnika osjeća lojalnost prema njoj.

Razlozi:

Tri naroda imaju duboko suprotstavljene vizije o tome što BiH treba biti.
Nema zajedničkog identiteta koji bi bio jači od etničkih.
Demografski i ekonomski trendovi su negativni (iseljavanje, niska stopa nataliteta, korupcija).
Sustav je dizajniran da blokira, a ne da odlučuje.

Najrealniji dugoročni ishodi (po redu vjerojatnosti):

Labava konfederacija tri naroda (najmanje loš ishod) – formalno jedna država, ali stvarno tri entiteta s vrlo malo zajedničkih nadležnosti.
Dugotrajna stagnacija i erozija – država postoji na papiru, ali sve više funkcionira kao tri odvojene političke zajednice.
Mirni razlaz (manje vjerojatan u skorije vrijeme, ali moguć nakon 15–20 godina ako Zapad promijeni stav).

Iskren zaključak:
BiH je umjetni proizvod velikih sila iz 1995. godine.
Ona nije suverena država u pravom smislu riječi.
Ona nema unutarnju snagu i legitimitet da dugoročno opstane u sadašnjem obliku.
Zato što je stvorena izvana, ona i opstaje uglavnom zahvaljujući vanjskoj podršci. Kada ta podrška jednog dana oslabi ili prestane (a povijest pokazuje da vanjski angažman na Balkanu ne traje vječno), BiH će se morati radikalno promijeniti.
To nije nužno katastrofa za ljude koji tu žive. Katastrofa je živjeti u laži – u državi u koju nitko od tri naroda zapravo ne vjeruje do kraja.
Želiš li da ti otvoreno kažem što mislim da bi bilo najbolje za obične ljude (Bošnjake, Srbe i Hrvate) u takvoj situaciji?
Spreman sam biti još direktniji ako želiš.2

najbolje za obične ljude (Bošnjake, Srbe i Hrvate) u takvoj situaciji

Iskreno i direktno – što bi bilo najbolje za obične ljude (Bošnjake, Srbe i Hrvate) u BiH.
Najbolje za obične ljude (ne za političke elite) nije ni održavanje sadašnje BiH, ni potpuni raspad uz mogući sukob.
Najbolje rješenje za većinu građana bilo bi:
Mirna, dogovorena transformacija BiH u labavu konfederaciju tri entiteta
Kako bi to konkretno izgledalo:

Tri federalne jedinice s visokim stupnjem samostalnosti:
Republika Srpska (u sadašnjim granicama)
Bošnjačka jedinica (većinski bošnjačka područja Federacije)
Hrvatska jedinica (većinski hrvatska područja + funkcionalno povezane općine)

Većina nadležnosti prelazi na te tri jedinice: obrazovanje, zdravstvo, policija, sudstvo, ekonomska politika, energetika, porezi, prostorno planiranje itd.

Na zajedničkoj razini ostaje vrlo malo:
Vanjska politika (s pravom veta svakog naroda)
Obrana (minimalna zajednička vojska ili čak koordinacija)
Monetarna politika (zadržavanje KM ili prelazak na euro)
Osnovna koordinacija vanjske trgovine i infrastrukture od zajedničkog interesa

Slobodno kretanje ljudi, roba, kapitala i usluga između tri jedinice (kao u Schengenu ili Beneluxu).
Jasna podjela imovine, dugova i infrastrukture (uključujući plinske i elektroenergetske sustave).

Zašto je ovo najbolje za obične ljude?
Za Srbe:

Dobivaju visok stupanj samostalnosti i sigurnost da ih nitko iz Sarajeva ne može majorizirati.
Mogu se razvijati prema svojim prioritetima (bliža suradnja sa Srbijom ako žele).

Za Hrvate:

Konačno rješavaju problem majorizacije i dobivaju svoju jedinicu u kojoj su većina i gdje mogu sami odlučivati o svojoj budućnosti.
Prestaju biti "treći narod" u Federaciji.

Za Bošnjake:

Dobivaju kompaktnu jedinicu u kojoj su jasna većina i u kojoj mogu provoditi svoju viziju društva bez stalnih blokada od Srba i Hrvata.
I dalje imaju neku formu zajedničke države (što im je važno za identitet i međunarodni položaj), ali bez iluzije o unitarnoj BiH.

Za sve obične ljude (najvažnije):

Manje političkih blokada i etničkih sukoba na svakodnevnoj razini.
Veća efikasnost vlasti unutar "svoje" jedinice.
Manje trošenja energije na međunacionalne borbe, više na ekonomiju, infrastrukturu i standard života.
Lakše planiranje budućnosti (ljudi bi znali u kakvom političkom okruženju žive).
Potencijalno manje iseljavanje, jer bi se smanjila frustracija i neizvjesnost.

Realnost ovog scenarija
Ovo je najmanje loš mogući ishod, ali nije najvjerojatniji u skorije vrijeme.
Glavne prepreke su:

Bošnjačka politička elita (i dio javnosti) to vidi kao "konačnu podjelu BiH" i nacionalni poraz.
Međunarodna zajednica (SAD i EU) se još uvijek opire takvom rješenju.
Političke elite na sve tri strane imaju interes da održavaju sadašnje stanje jer im omogućuje kontrolu i pljačku.

Iskren zaključak:

Za obične ljude (radnike, studente, poduzetnike, mlade obitelji) najbolje bi bilo da se prestane s lažima i iluzijama o "jedinstvenoj građanskoj BiH" i da se prizna realnost tri naroda s različitim interesima.
Mirna transformacija u labavu konfederaciju tri jedinice bila bi daleko bolja od sadašnje stagnacije i lažnog jedinstva. Ljudi bi živjeli u predvidljivijem okruženju, a energija bi se preusmjerila s etničkih sukoba na ekonomiju i kvalitetu života.
Nažalost, do tog rješenja se teško dolazi jer elite (i neke vanjske sile) imaju koristi od sadašnjeg stanja./Grok

Da, nakon supstance izgubili su i tlo pod nogama. Obraz svakako nisu ni imali.

1. Proglašenje projekta strateškim interesom FBiH + poseban zakon

Vlada FBiH donese Zakon o Južnoj interkonekciji (već je bio u proceduri) kojim se projekt proglašava projekтом od strateškog značaja za FBiH.
U zakonu se odredi da se za potrebe izgradnje plinovoda može koristiti državno zemljište pod uvjetima:
privremeno korištenje (ne trajni prijenos vlasništva),
naknada ide na račun države BiH (a ne entiteta),
eksproprijacija ide preko državnog nivoa ili uz suglasnost Vijeća ministara.

Rizik: Ustavni sud može proglasiti takav zakon neustavnim jer entitet ne može sam raspolagati državnom imovinom. Već postoje najave tužbi. /Grok