Znači ako je netko riskirao svoj život za hrvatstvo to nije nikakvo jamstvo da on to isto hrvatstvo neće 10 godina kasnije prodati za sitne pare.

Izborni Sabor HDZ1990 je negdje za mjesec dana. Zna li se hoće li biti još kandidata za Predsjedika stranke ili će biti Martin Raguž vs Božo Ljubić?

Onda bolje loš nego lošiji zar ne ?

U tom slučaju, da.

Međutim, ipak bih na prvom mjestu birao boljeg.

SAD VELEPOSLANSTVO IMA NOVU MISIJU: Živko je mrtav, Jerko je mrtav, kako Raguža metnuti Hrvatima?

Međunarodna zajednica ima plan da razdrma stanje na političkoj sceni Hercegovine, na kojoj dominiraju hrvatski politički prvaci i dominantno hrvatske političke partije. Ovo je inače stalna praksa međunarodne zajednice koja je uglavnom fokusirana na političke intervencije i manipulacije na hrvatskoj političkoj sceni koja je najslabija i najmalobrojnija u BIH. Nekog naročitog napora da smjene bošnjačke ili srpske prvake do sada nisu pokazivali. Moj portal tako piše da je prvi korak u realizaciji tog plana počeo i da je prvi cilj smjena aktualnog predsjednika HDZ 1990 Bože Ljubića koji se suprotno njihovoj procjeni pokazao kao nacionalno svjestan političar koji nije za malo pozicije i moći u stanju biti bijedan i jeftin poput Jurišića i Budimira.

Pred predstojeći Sabor HDZ 1990 mnogi koji nisu članovi ove stranke su vrlo aktivni u namjeri da na čelo HDZ 1990 dovedu Martina Raguža, dugogodišnjeg suradnika Bože Ljubića, ali i dugogodišnjeg pretendenta na predsjednčko mjesto u HDZ 1990.

Dosadašnja politička putanja Martina Raguža govori da se radi o čovjeku koji je bježao od direktog sučeljavanja i borbe „prsa u prsa“. Raguž se uglavnom povlačio kad nije bio siguran u pozitivan ishod. Mnogi mu zamjeraju da nema dovoljno herca. Tako i na posljednjem Saboru HDZ 1990 povukao svoju kandidaturu zbog “jedinstva u stranci”. Prava istina je bila da se zapravo Raguž tada uplašio poraza od Bože Ljubića.

Kredibilitet Martina Raguža međutim, među Hrvatima je narušen još iz vremena formiranja antihrvatske Platforme. Tada je naime Lagumdžija koketirao s njim, licitirajući njegovim imenom kao mogućim premjerom Vlade BIH u koju ne bi ušle pobjedničke hrvatske stranke, što ovaj nikada nije odbio kao mogućnost. Da je tada javno istupio rječima kako on Martin Raguž neće i ne može biti moneta za potkusurivanje kojom bi se i na razini države ponovio federalni scenarij obespravljivanja Hrvata danas bi možda i bio ozbiljan mladi hrvatski lider. Ovako je naprosto čovjek kojem se ne može vjerovati i koji bi se prema svemu sudeći još jedanput mogao povući. A ako i pobjedi u utrci za predsjednika HDZ90 pitanje je što će od te stranke tek ostati.

Kako se za sada najavljuje Raguž će ipak ići do kraja jer su mu navodno date garancije za pozitivan ishod i to od strane američke ambasade koja čini sve da oslabi Čovića i time se javno hvali što je u normalnim državama eksces, budući da se strane veleposlanike koji se direktno miješaju u unutarnja politička previranja i pitanja u zemlji promptno protjeruje van nje. No budući da BIH nije država niti zemlja sasvim je normalna ovakva nonšalantnost američkih trećerazrednih aparatdžika, koji su po kazni poslani u BIH.

Moj portal piše kako je teren već pripremljen za predstojeći Sabor HDZ90, a da su sinoć istovremeno održane stranačke sjednice u pet Županijskih organizacija HDZ 1990 i da su kako saznajemo sve organizacije za predsjednika predložile Martina Raguža. Nakon sinoćnjih sjednica Božo Ljubić je navodno prema pisanju dotičnog portala u panici, pa se čak u krugovima bliskim njemu nagađa da bi mogao i odustati od kandidature za još jedan mandat na čelu HDZ 1990.

Zanimljive su reakcije u suprotnom taboru, u HDZ BiH, gdje Dragan Čović i ljudi bliski njemu ozbiljno razmatraju novonastale okolnosti u HDZ 1990. Čak se može čuti i da se navodno sam Čović uključio u događanja oko Sabora HDZ 1990, kao ispomoć Ljubiću.

Ragužev plan je da formira blok okupljen oko HDZ 1990 koji bi bio „antiHDZ BiH“ orjentiran što je pomalo čudno budući da je Raguž istaknuti član HNS-a , dakle svojevrsna guja u njedrima. Poznata je njegova bliskost sa Soroševom fondacijom kao i medijska potpora Dnevnog lista, jedinog bošnjačkog lista na hrvatskom jeziku u BIH.

Cilj je pojedinih predstavnika međunarodne zajednice, a preko Raguža i HDZ 1990, da objedine svu „hrvatsku političku alternativu“ u jak blok koji bi se mogao suprotstaviti Draganu Čoviću, HDZ BiH i politici koju oni zagovaraju.

Ovakav angažman međunarodne zajednice se može objasniti i potrebom suprotstavljanja politici i opstrukcijama čiji je nosilac po njima HDZ BiH, a u vezi posljednih prijedloga reforme Ustava Federacije BiH i implementacije presude Sejdić-Finci. Čoviću je od izetne važnosti da zadrži Ljubića politički živog i posredstvom njega zadrži prohrvatsku suradnju sa HDZ 1990.

Znakovita je podrška medija bliskih HSP i Lijanovićima koji u borbi između Ljubića i Raguža bjesomučno drže Raguževu stranu.

Prema drugim analizama, svaki angažman međunarodne zajednice, protiv bilo koje hrvatske stranke u BIH i njenog lidera, samo će ojačati iste.

Nevjerojatno je pak, da HDZ90 do sada nije izbacio kompetentnijeg kandidata za predsjednika stranke od Martina Raguža, koji će po svemu sudeći ako nekako i pobijedi podijeliti stranku ili mnoge natjerati iz nje.

Da ih pustimo ? Treba nam jedan Dodik.

Baš tako.

Umješavamo se sa ovakvim pristupom prozivanja u unutarhrvatsku političku borbu a to mi se ne sviđa. Raguž dosad nije pokazao da zaslužuje lošiji tretman od Čovića ili Ljubića.

Neka bude njihova figura isturena naprijed, a neka radi što mu njih dvojica skroje. Poput Bevande.

MZ i SDA? Ajde da je SDP još bi mi malo i zamirisalo.

I Lasić je nečiji čovjek zar ne?! Prije će bit pritisak na ujedinjenje HDZ-ova. To očito treba uradit.

Ako Raguž pobijedi, mislim da nije nerealno očekivati koaliciju SDA-DF-HDZ1990-NSRzB i njihovu vlast u Federaciji.

Pa sad si spomenuo i PDP. Takva nametnuta ekipa je recept za raspad, pa sad, nije to ni tako loše.

Zatim zašto bi bila i ova koalicija katastrofalna SDA-DF-HDZ1990-NSRzB? Kao i SDA-DF-HDZ-NSRzB?

Pa svakakvih smo se koalicija nagledali dosad, osuđeni smo na koalicije. Pitanje je statusa unutar koalicije. Primjerice Lijan sad obrsti višestruko u odnosu na izbornu snagu, što je dobro za Eraniju.

Tako isto i 1990, ako nisu muslimanski smokvin list zašto ne?

Zašto Raguž, a ne Ljubić?

Izborni sabor HDZ 1990 planiran za kraj lipnja mjeseca ove godine, odredit će daljnju sudbinu te stranke na političkoj sceni.

Izaberu li, nekim slučajem, Božu Ljubića, aktualnog predsjednika, bit će to oproštajni sabor sa doživotno-beživotnim predsjednikom, koji se 'probudio' tek po saznanju da je Martin Raguž, aktualni dopredsjednik Devedesetke, najavio svoju kandidaturu za predsjednika te stranke.

Sudeći po viđenju stranačkog članstva, Ljubić nema nikakvu šansu, glede činjenice što je Devedesetku doveo u status minorne stranke, koja je iz statusa alternative HDZ-u BiH došla u status njezine podređenosti, koju je zbog nekonzistentnosti napustila većina njezinih osnivača. Ali zato, što je vrlo simptomatično, Ljubić ima punu potporu prvih ljudi iz HDZ BiH, Dragana Čovića i Borjane Krišto. Zašto, upitat ćete se vjerojatno? Pa iz sasvim logičnog razloga. Čović se poslužio metodom kojom je Ljilju Lovrić, bivšu predsjednicu HSS-NHI, čija se stranka nakon priklanjanja HDZ BiH raspala, a Lovrićka završila s političkom karijerom, postavši talac HNS Dragana Čovića. Istim se metodom Čović služi kad je u pitanju Devedesetka s Božom Ljubićem koju je, na neki način, već pretvorio u stranački ogranak HDZ BiH. Zadržavanjem Ljubića na mjestu predsjednika Devedesetke ta bi stranka nestala, čime bi Čović ojačao svoju političku frontu i zadržao politički monopol u hrvatskom biračkom tijelu. Stoga Čoviću i Krišti uopće ne odgovara izbor Raguža za predsjednika Devedesetke koji, za razliku od Ljubića, ima viziju spasa i ozdravljenja Devedesetke, a napose njezinog izvlačenja iz okrilja HDZ BiH kao i ustavnih promjena.

Odolio je Martin Raguž svim političkim izazovima. Jedan je od rijetkih političara za koga se ne veže ni jedna kriminalna afera. Društveni položaj da, ali ne po svaku cijenu, osobni mu je stav, što je i dokazao. Za Alijanse za promjene odbio je ponudu za predsjedatelja Vijeća ministara, ne prihvativši sudjelovanje u vlasti neprincipijelne koalicije, tvorca Roberta Barya, voditelja Misije OESS-a u BiH. Jednako je tako i prošle godine odbio ponudu Platformaške koalicije za mjesto predsjednika Vijeća ministara BiH koji su pokušali to tijelo uspostaviti po principu na kojem je uspostavljena federalna Vlada. Percepcija je javnosti da je Raguž političar sa stavom, vizijom, uvjerenjem. Vide ga kao dio rješenja, a ne problema. Za prošle je izbore za člana Predsjedništva BiH dobio više glasova od ukupnog broja Devedesetkinih kandidata na izbornim listama, a njegovu je kampanju domaća i međunarodna javnost ocijenila krajnje profesionalnom i realnom.

Umjesto Ljubića rješenje je bilo tko osim Ljubića. Da budem precizniji: Božo Ljubić je svojom osmogodišnjom vladavinom dokazao da nije rješenje za predsjednika HDZ 1990. Također, i Damir Ljubić, aktualni član Predsjedništva HDZ 1990 nije rješenje. Derneče njih dvojica na političkoj fronti Devedesetke, koja se stalno sužava zbog osipanja članstva od njezinog osnutka kad su sagledali da je to stranka za njihove osobne potrebe. Dernek je završen, teferičari se razišli, Ljubići su ostali sami. Spremaju novi dernek s nekolicinom članova iz Devedesetke uz svesrdnu pomoć Čovića i Borjane Krišto kako bi onemogućili Martina Raguža da na predstojećem Izbornom saboru konačno preuzme vodstvo stranke. Raguž je političar od kojeg se to očekuje. I mnogo više od toga. On to hoće, ZNA i može, poručuju članovi Devedesetke iz Prozora – Rame. Njihovo mišljenje dijeli i članstvo Hercegbosanske, Srednjobosanske, Zapadnohercegovačke kao i većina članstva Hercegovačko-Neretvanske županije. Ljubići poduzimaju prgave radnje kako bi Raguža u tome spriječili da bi i dalje bez ikakve političke vizije držali stranku za svoje osobne potrebe. Za političko uhljebljenje kao i do sada.

Božo se dokazao eklatantnim političkim prevarantom. Od HDZ BiH se izdvojio, sa HSP-om BiH napravio predizbornu koaliciju da bi je nakon izbora razvrgnuo uspostavivši koaliciju sa HDZ BiH. Upamćen je po rušenju „Travanjskog paketa“ u duetu sa Harisom Silajdžićem koji je na prošlim općim izborima politički nokautiran kao i Božo i van je političkog ringa. „Travanjski paket“ Ljubić je osporio, a nikakvo rješenje nije predložio. Božina desna ruka u Devedesetki, Damir Ljubić, postao je ministar u Vijeću ministara BiH iako nije prošao na izbornoj listi na prošlim općim izborima. Naši izvori kazuju da je Božo Ljubić svjestan svoje neučinkovitosti i da se nije imao u planu ponovo ni kandidirati za stranačkog predsjednika, ali da to radi po nagovoru Damira Ljubića kako bi i dalje kormilario na političkoj sceni, a dakako, i Čovića i Borjane Krišto.

Prisjetimo se samo Božina zapečaćene ostavka pred prošle lokalne izbore koju je javno obećao podnijeti u slučaju ako Devedesetka ne bude pobjednik u hrvatskom biračkom tijelu. Unatoč političkom debaklu, Božo je odustao od ostavke. Je li u pitanju, možda, amnezija ili nešto drugo, ne zna se? Vrlo važno se prisjetiti i kad je Božo nakon pretprošlih općih izbora zasjeo u fotelju ministra prometa i komunikacija u Vijeću ministara BiH, iako je, obzirom da je liječnik ortoped, daleko od te struke nekoliko svjetlosnih godina. Istodobno je, prihvaćanjem te dužnosti, raskinuo Koaliciju Hrvatskog zajedništva zahvaljujući kojoj je tada Devedesetka i polučila dobre izborne rezultate. I umjesto da nakon toga Ljubić krene u jačanje stranke, on ju je, svojom inertnošću sve više slabio da bi je od prošlih općih izbora doveo u podređen položaj HDZ BiH od koje se pri osnivanju izdvojila.

Neki portali, koji su se već stavili u izbornu utrku Ljubića, spočitavaju Ragužu da je američki čovjek za razliku od Bože Ljubića koji se, kako navode, brine za hrvatske interese što je samo u stilu stare retorike o domoljubima i izdajnicima kada su političarima europskih manira spočitavali izdaju kako bi ih eliminirali s političke scene što je rezultat današnjeg stanja. Dakako, za razliku od Lubića, Raguž je političar europskih manira. I to je jedan od razloga kojim zaslužuje mjesto prvog političara Devedesetke.