Prođe godina.. Danas opet na BHRT

Ko stopira?

U sredinama gdje su hrvati većina daju radna mjesta muslimanima u Elektroprivreda HZ HB.

Za to nam nisu muslimani krivi, nego naši.

Na proljeće idu solarni paneli na krov i rezervni agregat u šupu.

Sve samo necu kod ******

📍TUZLA - Blizu grada, a nemaju osnovne uvjete za normalan život. Priča o Par Selu, Orašju i Pascima koji svako malo ostanu u mraku

Piše: Maja Nikolić

U Par Selu i Pascima nestanak struje nije izuzetak nego pravilo. Godinama. Desetljećima. Toliko dugo da se mještani više i ne pitaju hoće li, nego kada će ponovo ostati bez električne energije.

„Nema godine da se ne vraćamo istom problemu“, kaže nam Marko Tomić, predjednik MZ Par Selo.
“Snijeg, malo jači vjetar, čak i lagani lahor, dovoljan su razlog da u kućama nestane svjetla, vode, interneta i signala. Sve stane. U 21. stoljeću, pet minuta od Tuzle”, kaže nam dvadesetdevetogodišnji Igor Tomić.

Tri mjesne zajednice, Par Selo, Pasci i dio Ljubača, vezane su za jedan dalekovod koji godinama nitko temeljito ne obnavlja. Mreža je dotrajala, stubovi drveni i stari, žice iste kao prije gotovo 50 godina. Dio niskonaponske mreže datira još iz 1956. godine. I svaki „popravak“ je samo kratkoročno krpljenje problema koji se stalno vraća.

Posebno ispašta Par Selo, posljednje na dalekovodu, razvučeno na veliki prostor, sa više naselja. Kada negdje pukne, prvo oni ostanu u mraku. I najduže.
Istina je, kažu mještani, da je nakon 2020. godine bilo određenih pomaka. Formiran je odbor građana, urađeni su manji projekti, zamijenjeni pojedini stubovi, započete faze radova u naseljima poput Tomarica i Orašja. Ali sve to, naglašavaju, nije ni blizu dovoljno.

„Bez većih ulaganja i ozbiljnih projekata, ovim tempom nećemo završiti ni za pet godina“, poručuju.

Život bez struje ovdje ne znači samo mrak. To znači i da nema vode jer pumpe ne mogu raditi bez struje, nema interneta, nema mogućnosti rada od kuće, nema mobilnog signala, nema osnovne sigurnosti.
Mještani prate vremensku prognozu kao da žive u planinskim zabitima, a ne nadomak grada. Pripremaju agregate, pune baterije, snalaze se kako znaju i umiju. A onda, čim struja dođe, stiže i račun.
„Pet dana bez struje, a popisivač dođe odmah sutradan. I neka, treba platiti, ali nije mala stvar biti bez električne energije skoro tjedan dana u 21. stoljeću“, kaže nam Radan Divković iz Mjesne zajednice Pasci.

Najviše boli što zbog ovakvih uvjeta mladi odlaze.
„Ovo je prelijepo mjesto za život, blizu grada, ali ako se ništa ne promijeni sela će ostati pusta. Ja prvi razmišljam da odem“, kaže nam Igor Tomić.

Također, i stanovnici naselja Orašje, koje se nalazi u višoj zoni, godinama se suočavaju s težim posljedicama nestanaka električne energije nego okolna, ravnija područja. Kako ističe Janjka Perkić, za mještane Orašja prekid napajanja strujom znači potpuni prekid osnovnih životnih uslova.
„Samim nestankom električne energije ostajemo i bez vode, bez interneta i bez ikakve komunikacije. U naselju žive uglavnom starije osobe i obitelji s djecom, kojima su osnovne životne potrebe tada potpuno uskraćene“, kaže Perkić.

Tijekom posljednjih nestanaka struje, uslijed snježnih padavina, Orašje je bilo gotovo potpuno odsječeno. Snijeg, prekid komunikacija i nedostatak električne energije stvorili su situaciju u kojoj ni hitna pomoć nije mogla doći do mještana, a opskrba osnovnim životnim namirnicama bilo je obustavljeno.
„Ne znamo, je li nekome tada trebala hitna medicinska pomoć, ali sama činjenica da ona nije mogla doći govori dovoljno. Ljudi su ostali prepušteni sami sebi“, naglašava Janjka.

Posebno bolno, dodaje, bilo je to što su se nestanci struje dogodili tijekom blagdana, kada su obitelji planirale provesti vrijeme zajedno. Umjesto toga, mnogi su bili primorani ranije napustiti naselje i vratiti se svojim kućama.

Iako mještani razumiju da žive na zahtjevnom terenu, smatraju nedopustivim da, usprkos urednom plaćanju električne energije, godinama nemaju sigurnu i kvalitetnu isporuku.
„Prvi i osnovni korak je sanacija starih vodova koji su u funkciji već desecima godina. Oni su dotrajali i kvarovi su neizbježni“, poručuje Perkić.

Kao dodatno, kako kaže, vrlo jednostavno rješenje, predlaže suradnju elektrodistribucija Tuzla i Živinice. Naselje Orašje udaljeno je svega dva kilometra od Tuzle, ali se napaja iz Živinica.

„Da se dio naselja pripoji Tuzli, rasteretila bi se postojeća mreža u Par Selu i okolnim mjesnim zajednicama, a elektrodistribuciji bi bilo lakše održavati sistem“, ističe.
Međutim, dodaje da se ovaj prijedlog iznosi već godinama, bez ikakvog konkretnog pomaka.

„Pravo rješenje je temeljita zamjena starih vodova i kompletne infrastrukture. Vremenske nepogode ne možemo spriječiti, ali možemo spriječiti da ljudi po pet dana ostanu bez električne energije“, zaključuje Perkić.

I dok se o problemima raspravlja na sjednicama, dok se traži podrška vijeća i inspekcija, Par Selo i Pasci i dalje žive između mraka i nade, nadajući se da osnovna infrastruktura neće ostati luksuz, nego pravo. Jer struja nije privilegija. Ona je samo minimum dostojanstvenog života.

Izvor: hrvatski glasnik

Zašto su trebali? Pokušalo se to sa Hrvatima Kaknja, Zenice, Vareša, većina ih trajno odeslili u Europu i preko oceana.

Zašto su trebali? Pokušalo se to sa Hrvatima Kaknja, Zenice, Vareša, većina ih trajno odeslili u Europu i preko oceana.

Nissam provjerio jel istina,al tako se piše po Internetu

UKC Tuzla zaposlio je 115 radnika. Među njima, nijednog Hrvata. Nula. Bez iznimke.
U gradu koji se godinama lažno predstavlja kao “multikulti”, praksa govori suprotno. Iza te etikete sve se češće skriva nacionalistička segregacija zapošljavanja Hrvata, koja je itekako vidljiva u rezultatima poput ovih. Mediji Tuzlu i dalje prodaju kao primjer suživota, dok se javne institucije brutalno etnički čiste od Hrvata.
Nacionalistička politika isključivanja, prešućivanja i normaliziranja nejednakosti Hrvata se nastavlja.
115 radnih mjesta.
0 Hrvata.
Mit o multikulturalnosti Tuzle koji se raspada pred činjenicama.


Stranica Radio Lipovac Brčko

Uz sve što rade evo i još jedna info, ali neprovjerena do kraja.