Ovo bih uokvirio

Imamo previše pitanja međusobnih koja je teško rešiti, a možda i nemoguće. Zato treba imati mozga i reći "hoćemo li i dalje da se nadvlačimo do beskonačnosti ko je koga i ko je kome i kada, ili da probamo nešto što nam donosi korist a ne šteti ni jednom ni drugom". A trenutak je takav, i tek će biti.

Vremenom možda rešimo i ova teška pitanja, neka verovatno i ne, ali tu smo jedni do drugih i ovako i onako. Alternativno, novi sukobi, u kojima ni jedni ni drugi ne možemo dobiti ništa značajno, jedino da merimo ko je imao manje štete, pa onda bolje da radimo suprotno. Nije ovo lako ostvariti, nema ništa lakše nego podstaknuti sukob između Srba i Hrvata, daj da probamo da ne budemo tupavi na obostranu štetu.

Stvar je u tome da naša neriješena pitanja uzrokuju permanentni strah jednih od drugih, i stoga i averziju i bojazan od preelikog jačanja onog drugog.

a iz svega toga profitira treći.

Jel se prica ista o tome ocel muslimani deblokirat most ?
Izgleda nista prije Bozica i navale na granicu ?

Tako je. Ja sam za to da malo zažmurimo na strah, malo stegnemo m...., a ako treba i "zapušimo nos" i da sarađujemo. Prvo to. Drugo da radimo na oslobađanju od tog straha, što će se samo po sebi već početi uz prethodnu saradnju. Prošlost gurnuti sa strane (ne pod tepih), i ostaviti da istoričari malo po malo rasvetle i objasne šta se tačno dogodilo, a tada ćemo svi to lakše prihvatiti. Ima puno mitova i preterivanja i sa jedne i sa druge strane, i mislim da se već uveliko tope ti mitovi, polako istine izbijaju na površinu. Ništa nije crno ili belo.
Samo da se ne inatimo na sopstvenu štetu.

Neke stvari su zadate, po defaultu, uvjetovane,

Hrvati su, kao brojčano slabija strana, zadnjih 200 godina podilazili muslimanima kako bi imali zajedničku protutežu Srbima. Podilazili čak i na vlastitu štetu.
Stvaranjem FBIH za Hrvate u BIH se stvar promijenila, ali za HR još uvijek postoji odreeni strah od srpske ekspanzije u geografski gledano, trbuh Hrvatske. Hrvatska stoga želi održanje BIH u kojoj su efektivno muslimani i Srbi jedni drugima protuteža. Iako taj okvir drži i Hrvate u zatvoru. Stoga je Hrvatska strategija da Hrvati postanu čuvari zatvora, ali da zatvor ostane.

Srbi su nakon Daytona isto glavnog protivnika pronašli u muslimanima, a ne više Hrvatima. No to je stanje posljedica gotovo pa apsolutne potpore stranog faktora muslimanima koji je zbog toga izgledao opasniji nego što sam jest. Bez toga, glavna opasnost za Srbe je zapravo muslimansko-hrvatsko savezništvo. Mudriji Srbi koriste muslimansko antihrvatstvo da uspostave suradnju sa Hrvatima i spriječe obnovu muslimansko-hrvatskog savezništva.

Ali, kod Srba ostaje usađen strah od "ustaša", kojeg podgrijava dio desnice u HR, ali i jugofilne ljevice, koja bi za račun muslimana uništila Srbe u BIH. A posebno ga podgrijava patološki antihrvatski režim u Beogradu.

Hrvati i Srbi su svoj nacionalizam prejako ispunili averzijom prema onima drugima. Iako to ne znači da oko praktičnh stvari ne mogu surađivati.

No strateški nikada neće, uvijek će ostati strah jednih od drugih.

Sve si u pravu osim "... A posebno ga podgrijava patološki antihrvatski režim u Beogradu..." jer njihovu propagandu slušaju gotovo isključivo oni koji nemaju blage veze ni sa čim. A taj "režim" je pre neki dan odbio da usvoji rezoluciju o Jasenovcu. Vi koji niste u Srbiji ne možete shvatiti koliko su različite njihove reči i dela. Ne bih dalje da zatrpavam temu o tome.

Posebno si u pravu za ovo o stavu Hrvatske. Meni je jasno to odavno. Oni su ŽRTVOVALI BiH Hrvate u cilju očuvanja BiH, upravo iz pomenutog razloga. Međutim, otišlo se s tim predaleko. 30 godina je prošlo, i Hrvati su sada u nezavidnoj situaciji, i moglo bi se Hrvatskoj desiti da na kraju ostane bez tog "čuvara" BiH. Mislim da je Hrvatska to shvatila.

Takođe, mislim da je Hrvatska shvatila, ili bi morala da shvati, da nema i neće biti nikakve srpske ekspanzije na zapad. Ne zato što ne možemo, ili zato što ne želimo, već zato što ne možemo i ne želimo. Zamisli za trenutak da sada neko Srbiji pokloni celu nekadašnju RSK. Šta bi s tom teritorijom? Tu su Srbi debela manjina sada, i koga bismo tu naselili? Pa i Hrvatska je jedva našla nešto malo Janjevaca i Posavaca da naseli taj za nju vitalni deo. Ko bi hteo tamo da ide? Neće ni oni koji su rođeni tamo, osim ređih izuzetaka. Mnooogo se promenilo za 30 godina, ne živi se isto. Opusteli su krajevi u Srbiji, CG, gde nije bilo rata. Krajina nam je i 90-tih bila balast (žao mi je što tako kažem, iskreno), što se na kraju i pokazalo kad ju je Milošević onako pustio. Znači, to je sve pusta priča.

Da, nama ne treba muslimansko-hrvatsko savezništvo, to bi bio put za novi sukob, jer bi se tada zapad RS osetio ugroženim, i to bi stvorilo prave i realne tenzije između nas i vas. Zato, kad objektivno stavim sve na papir, mislim da iako je sve bilo kako si rekao, u jednom trenutku, danas je situacija više u prilog S-H savezništva. Bolje svakako nego neka nepotrebna "ravnoteža straha".

Hrvatska u odnosu spram BH Hrvata nije imala puno izbora. Prvo, zato što nije cilj bio samo očuvati BH nego i AVNOJske grancie HR, a to se nije moglo postići suradnjom sa Srbima (a Franjo je to htio) nego samo nasuprot Srba. To je značilo da se BH pitanje mora rješiti suradnjom s muslimanima, a to je bio pritisak i Zapada. Kasnije loše posljedice po Hrvate su posljedica kako rekoh aposlutne podrške Zapada muslimanskom faktoru sve donedavno. Također, dio Hrvatske politike je vjerovao da će podrškom muslimanima njih pretvoriti u prohrvatski faktor, no te su se ambicije posve slomile, posebno kad je Pelješki most bio aktualan, ali i niz drugih stvari koje su pokazala usađenu agresiju muslimana prema hrvatskim interesima općenito, a ne samo BH Hrvatima.

Mislim da Hrvatska prestanak postojanja BH okvira neće podržati jaaaaako dugo, jer uvijek voli vidjeti da vojska Srbije ne smije prijećii Drinu. Možda je iracionalno, ali iz perspektive geopolitičkog realizma je utemeljeno. Da se ostvarila Tuđmanova salveta, pa da RS obuhvaća Tuzlu i Sarajevo, ali da su Banja Luka, Doboj i Prijedor u FBIH, onda bi Hrvatska to drugačije gledala. Hrvatska voli ograničenu moć Srbije, a i obrnuto, iako je to puno manje shvatljivo.
Ali vidimo da je HR spremna aktivno surađivati s RS u obostranom interesu, čak i ako to jača RS u odnosu na muslimane. Jer kako rekoh, Hrvatska vidi BH kao buffer zonu prema Srbiji, ali istovremno i RS kao nužnu protutežu muslimanima u BH, kako buffer zona ne bi postala problem sama po sebi, i za Hrvate u BH, ali i za Hrvatsku, što bi muslimani sigurno učinili da ih se ojača. Zablude mesićizma su se rasplinule ovdje zaslugom muslimana.

U tom kontekstu očekujem praktičnu suradnju Hrvata i Srba na razini Mostar-Zagreb-Banja Luka, dok će na liniji ZG-BG biti još jako dugo opreza i verbalnog pichkaranja. Uz dvostruki obruč i dugotrajno iscrpljivanje muslimana, moguće je da se BH jednom i raspadne, no zasad postoji određena averzija prema tomu iz Hrvatske, jer se za Srbe time sva pitanja rješavaju, ali ne i za nas. Mi nemamo definiran teritorij u BH, a muslimanska državica bi bila vrlo bitan izvor nestabilnosti prije svega za nas, a manje za srpsku stranu.

Stoga očekujem praktičnu, ali ne i stratešku suradnju. Ma da, razliek i nisu velike, jer ni srpska strana zasad ne može raspad BH postaviti kao svoj otvoreni cilj.

Rješenje je dvije faze.

Prvo uzeti granice Avnoja kao princip (za osamostaljenje Hrvatske bez gubitka teritorija), a zatim ga u slijedećoj generaciji odbaciti.

Zašto? Pa zato jer nam paše. To je sasvim dovoljan razlog.

Nacionalizam = cherrypicking principa, i švedski stol argumenata, po definiciji

Nismo mi čak ni uzeli taj princip, taj princip je prihvatio UN i Badinterova komisija.

Tuđman je i devedesetih bio sklon tome da se BIH tretira kao mala Jugoslavija i da je drugačija od ostalih republika jer nema većinski narod.

Problem je bio u hrvatsko-srpskom sukobu zbog čega se potencijalna demokratska većina u BIH koja bi podržala takvo rješenje sukobila unutar sebe.

Da nije bilo rata između Hrvata i Srba, moguće je da bi referendum bilo uvedeno i kutiljerovsko rješenje za BIH kao obvezujući pricnip i dovelo do raspada BIH.

Hrvatsko-srpski sukob je nasušna hrana muslimana

Tu se vidi koliko je bila dalekovida odluka da BiH izađe iz YU

Opet odlično svedeno. Ipak mislim da je jedna stvar suprotna, da je realnija ugroza RS od strane Hrvatske, nego Hrvatske od strane neke "ujedinjene Srbije". Već sam napisao zašto, i ne vidim da postoje protivargumenti.

Što se tiče 90-tih, mi zaista jesmo počinili jednu ogromnu grešku. Pitanje je koliko smo je "počinili", a koliko nam se desila, ustvari. A to je rat u Hrvatskoj. Tu sigurno nije bilo nekog plana unapred, ali sve ipak išlo suviše stihijski. Ako je Milošević i ekipa već znao da ne želi Krajinu, i ako je hteo dogovor sa Tuđmanom oko BiH, morao je mnogo pre da reši to pitanje sa krajiškim Srbima. Ovde ne bih da se neki krajiški Srbin uvredi da ja mislim kako su oni nama samo smetnja, jer naravno da nisu, ali politička realnost je takva kakva je. Čak i u Cvetković-Maček granicama, osim Banije i Baranje, cela RSK je ostavljena Hrvatskoj. Sad kad se pogleda unazad vidi se da je on od 1992. celo vreme pokušavao da reši ili da se reši Krajine, ali nije mogao da nametne svoju volju. A tad je već i buknuo opšti rat u BiH, znamo šta s dešavalo.
Za vas i Bošnjake, pa tada em ste imali zajedničkog neprijatelja, em je možda još bilo nekih reminiscencija na "hrvatsko cvijeće", pa je čak otišlo dotle da pravite konfederaciju, ako se sećam dobro. Međutim, oni su u međuvremenu izgradili svoj nacionalni narativ, koliko god uvrnut bio, ne zanima ih da budu nečije cvijeće, i jedini im je cilj cela BiH pod njihovom upravom. Koliko god nerealno bilo, oni su tu zagrizli, a zapad ih je maksimalno podržavao. Tu nema mesta ni za nas ni za vas.

Uglavnom se slažem. Geografija je jedini razlog. Nama jednostavno treba taj teritorij. Banja Luka mora biti u Hrvatskoj. Da tamo većinski žive Hrvati umjesto Srba i muslimana nikada ova cijela priča sa BiH ne bi postojala. Srbima ne treba ni jedan teritorij na kojem žive Hrvati a zapadna RS im samo treba jer tamo nažalost živi većina bosanskohercegovačkih Srba.

Ali ne može se reći da ih Hrvatska trenutno ugrožava. Kao da ćemo mi nekoga napasti da mijenjamo granice. Jedino u kontekstu velikog preslagivanja ali onda bi svijet ionako bio u kurcu. Ne priželjkujem takav scenarij.

Ako sve ostane stabilno onda ćemo vidjeti kako će to izgledati za 50 i više godina. Ali jedno je jasno, HercegBosna, Unsko Sanski kanton i zapadna RS će biti dio hrvatske države. Svaka nacija na kugli zemaljskoj bi u ovoj konstelaciji smatrala da se to dugoročno mora ostvariti.

A trenutno se slažem sa svim našim vođama. Moramo surađivati i iskoristiti momentum u međunarodnoj zajednici da oduzmemo muslimanima bilo kakav politički značaj. Može BiH trajati i sto godina ako bude trebalo ako se Hrvati osjećaju dobro u njoj.

Zanimljivo je da je Tuđman 1999 bio za podjelu Kosova između Srbije i Albanije.

Zakasnio je. Kosovo je međunarodno priznato

Kosovo nije punopravni član UN-a.
Čak niti sve članice EU ne priznaju Kosovo.

Ne valja bit megaloman. Bolje da Republika Srpska bude samostalna država, neovisna i od Sarajeva ali i od Beograda, te onda s njom graditi dobrosusjedske odnose a Republika Srpska takođe zbog svoje konfiguracije nalikuje isto na kiflu kao i Hrvatska, pa onda radi stabilnosti i vlastite sigurnosti, ni Srpska ne bi ugrožavala Hrvatsku a Hrvatskoj opet bolje imat takvu državu u susjedstvu koja neće bit neprijateljska, nego nekakvog Frankeštaljna poput današnje BiH.

Zbog uskog koridora i potencijalne bošnjačke ugroze na Brčko, zapadnoj Srpskoj bi Hrvatska mogla bit obilaznica u komunikaciji s istočnom Srpskom pa i samom Srbijom ali i EU.

Poanta i je, kako se razgraničit u ostatku.

Ne bi imao ništa protiv da se dijelovi BiH odmah pripoje RH.
Tipa ona sela oko Bihaća, još poneko selo oko Kladuše, zaleđe Dubrovnika, možda džep u Posavini (dakle malo više od samo Odžaka i Orašja, cijeli džep između Ukrine, Bosne i Save + Šamac i Orašje), a možda i cijela HB do Zenice i Visokog.
Usput možda malo prepraviti granicu s RS (Stjepan Križ, Liskovica...)

Ili podijeliti čak odmah muslimaniju, pa da mi dobijemo veći dio ZDK, Bišće i Pounje...

Ovaj dio zapadno od rijeke Bosne je područje našeg interesa.
A i Trebinje.
Tu treba raditi s posebnim oprezom.

Tuđman je bio vizionar u većini stvari.

Republika Srpska bi bila "samostalna" 3 sekunde poput Krima, u ponedjeljak bi bio referendum o nezavisnosti u petak referendum o ujedinjenju sa Srbijom.

Srpska država ne smije preko Drine, ne sad , ne za 50 , ne za 200 godina. Srbi kao Srbi nam ne smetaju ali velikodržavni projekt se ne smije ostvarit.

Kakve ugroze u Distriktu, pa na području Distrikta srbi su brojniji od muslimana. To jedino muslimani misle da bi njima pripao Distrikt, a nisu oni, nego srbi uspjeli uvezati dva mandata gradonačelnika. Zašto misle da će se ikad više musliman vratiti na gradonačelničko mjesto, ako se hrvati i srbi Distrikta dogovore oko tog, moglo bi biti 2 mandata srbin, jedan mandat hrvat, svaki puta kršćanin, nikada bošnjak musliman.

U nekakvim ratnim događanjima prevladalo bi realno stanje, a ne stanje iz bošnjačke mašte i Sarajevske logike.

Po logici Sarajeva Alija je bio predsjednik Republike i nadređen srbima koji su mu držali Sarajevo u okruženju.

Oni bi odmah izgubili rat za Distrikt, iz više razloga, najprije, jer su srbi svjesni koliko im je važan koridor, toga se sjećaju iz 90-tih, a nakon toga što su muslimani hrvatima ogadili državu pa nitko od hrvata ne bi htio ginuti da sprječava srbe da spajaju svoj koridor. Hrvatima je jedino bitno da se njih ne dira i da imaju puta do granice sa Hrvatskom, što je neki minimum kojeg bi srbi osigurali hrvatskoj manjini tamo da ne bi provocirali Hrvatsku na vojno djelovanje.
Uz sve to u Sarajevu bi se raspravljalo "treba i mora" doći ovaj i onaj da sprječava srbe dok bi srbi svoju volju na terenu proveli, jer su naši muslimani samo prvaci u obrazlaganju, ne u činjenju.

Ako netko misli da bi 800-tinjak EUFOR-ovaca raspoređenih po Distriktu spriječilo srbe da povežu svoju Republiku preko Distrikta u zabludi je. Njihova misija bi tada postala da se ne puca a ne da se RS "lomi" na dva dijela.

Što se tiče sprječavanja velikosrpskog projekta spajanjem Srbije i Srpske, treba imati tu mogućnost na umu, i mislim da je jedini odgovor na to strateško proširivanje Hrvatske a ne nikako pokušaj da se neke sredine, koje su u odlučivanju 100% srpske, sprječavaju da provedu svoju volju.

Nema razloga za paniku i ako se Srbija proširi, pa bolje da nam je Srbija preko granice, nego da ta Srbija ima potencijal da se širi na Hrvatsku.

Ako ćemo realno, srbi su izgubili svoj demografski potencijal, a imali su ga, u Hrvatskoj. Izgubili su Kosovo. Izgubili su i prisutnost u mnogim područjima gdje ih je bilo u Federaciji.

Proširenje na Srpsku bi se moglo gledati i kao nekakvo globalno poštenje za njih, ima ih mnogo, a gubili su mnoge teritorije.

Ni ja se, u njihovoj poziciji, ne bih osjećao ugodno zbog toga.

Eto srbi ne napadaju više na područje Vukovara da bi ga sebi opet pripajali, a držali su ga najveći dio rata, i imaju dosta stanovništva u tom području i sad. Prihvatili su realno stanje da je to Hrvatska, isto tako možda bi mi morali prihvatiti realno stanje da je Srpska, već sada, de facto Srbija.

Eto da izbje nekakav rat, tko će spriječiti srbe da naoružaju Srpsku preko Srbije? I onda nam je Zagreb u dometu nekih njihovih raketa, ali isto tako je i Beograd u dometu hrvatskih raketa, pa jer bi itko imao razloga da nekoga ugrožava?

Ovo je jedna potpuno realna i objektivna analiza.

Mislim da je i hrvatska politika općenito počela percipirat Republiku Srpsku kao de facto proširenu Srbiju.
Samo takozvani Bošnjaci još se tješe nekakvom fiktivnom državnosti Bosne na prostoru Srpske.
Taj privid državnisti nije zbog njihove moći, već zbog milosti zapadnih emisara koji svoju savjest peru zbog nekakve odgovornosti za zločin u Srbrenici.
Da Srbi nisu bili toliko naivni i divlji pa zagrizli taj mamac sa Srebrenicim, ne bi takozvani Bošnjaci nikad mogli prosijačit na račun nekakvog genocida.

Ovo nema nikakve veze sa megalomanijom nego je zdrav razum. Svaka hrvatska vlast će to imati na umu. Nas boli kurac da Srbija sutra pripoji sjeverno Kosovo ili istočnu Bosnu ali zapadna Bosna je centar našeg teritorija.

Pa pogledajte samo Rumunjsku prije više od sto godina:



Gotovo identičan oblik kao današnja Hrvatska. Dan danas u toj nekadašnjoj rupi u njihovom trbuhu žive Mađari. Tako će otprilike biti i kod nas.

Megalomanski bi bilo obnoviti ovu prelijepu granicu na Drini što se također vidi na karti. To će za mene uvijek biti pravi cjelokupni hrvatski teritorij ali bit ću zadovoljan i sa samo 66% BiH.

Istina.

Da srbi izaberu neke pragmatične političare koji bi govorili "Žao nam je, jako nam je žao!" kažnjavali veličanje Karadžića i Mladića, a ovamo prednjačili ispred bošnjaka u europskim vrijednostima ni spajanje sa Srbijom ne bi bilo problem.

S jedne strane žale za Srebrenicom, pa i do toga da bošnjacima dadnu nekakve naknade na ime stradanja u Srebrenici, a s druge strane u potpunosti ignoriraju državu, kao što i rade, i guraju svoju neovisnost.

Iz nekog, valjda praktično-populističkog načina, u njih se spojilo negiranje zločina i borba za veću neovisnost RS-a.

Njemci su pametno odvojili ideju nacizma od ideje spajanja dvije Njemačke, i spojili se na kraju, a bila je podijeljena upravo zbog prijetnje od nacizma.

Hrvatska je uspješno odvojila ustašluk od borbe za neovisnost, bez obzira što to srbi i dalje povezuju, svijet to tako nije doživljavao, i zato je Hrvatska slobodna i dosta napredna država.

Srbi i dalje svoju veličinu brane opravdavanjem svojih zločina, a već su se dobrim okoristili od tih zločina, sada bi se više okoristili priznanjem istih zločina.

Svejedno, vrijeme radi svoje, pa je i taj uteg zločina sve manje problem za srbe i RS. Najveći im je problem nepouzdanost kao zapadnog partnera i spremnost okretanja Rusiji.

Jednog dana uvijek nekao izblijedi uteg i ta stigma genocida.
Tko danas spočitava Turskoj genocid nad Armencima ili nekoj europskoj kolonijalnoj sili za njihove zločine, kao primjerice onog psihopatskog kralja Leopolda.
U Južnoj Africi danas je obrnut proces, pa crnci teroriziraju bijelce a ono prije što je bilo malo tko spominje.
Jednog dana možda ni Srbi više neće kukat zbog Jasenovca a i sa tom Srbrenicom sami su prilično anulirali uteg Jasenovca kod dobrog dijela zapadne svijesti.
Jer pored Srbrenice, tko se više sjeća Jasenovca, pa tako, možda je i neki ustaša u Crnoj Gori zbog toga zahvalio Generalu.

Tako da, Srbi zbilja nisu mudri, ako ništa, bar trebaju takijat da im je žao zbog Srbrenice, mada nije ni to se dogodilo iz čista mira, jer svi zaboravljaju na pokolje srpskih civila u selima oko Srbrenice koje su počinili takozvani Bošnjaci.