Bavimo se Kolindom vs. Josipović, bavimo se Lijanovićima a jedna ovakva vijest i reakcija HRSa biva prešućena

Nije tolika tragedija jer Mostar trenutno jeste "grad slučaj" jer trenutno funkcionira bez OV, odnosno ima izvršnu ali ne i zakonodavnu vlast. Ovo je debelo u sivoj zoni, i za ovo i ne postoje pravila i udžbenici. Ako je problem presedan, on je usko definiran, i primjenit će se u nekoj situaciju gdje neka druga općina ostane bez OV-a, gdje bi izvršnom vlasti upravljali i (grado)načelnik i zakonodavstvo Federacije.

Uostalom nemamo potpune informacije. Što ako je neka kohabitacija Bešlića i FBiH najmanje zlo, jer što ako postoji neka zakonska ili pravna rupa kojom FBiH (izvršna ili zakonodavna) vlast može u potpunosti preuzeti upravljanje Mostarom?

Ja i dalje ne vidim kako je moguće da za trenutnu situaciju u Mostaru (ili bilo kojoj jedinici samouprave) postoji jasan, nedvojben i nedvosmislen pravilnik kada je cijela situacija i u pravnom i zakonskom vakuumu, jer nema teorije da je bilo koji dokument predividio neodržavanje izbora te modalitet funkcioniranja gradonačelnika bez OV.

Uostalom, s obzirom da je HDZ poprilično nepopustljiv oko načina implementacije odluke Ustavnog Suda (riječ je o adutu kojeg su oni kreirali samom tužbom ustavnom sudu), i kojeg misle pretvoriti u neku vrstu kapitala (ili u Mostaru ili proširenjem "mostarskog uređenja" na sve mješovite općine), nekako se ne uklapa priča gdje bi oni iz čista mira prepustili dio vlasti.

Čak iako im nacionalni interesi nisu pri srcu, znamo da im jesu novčani, te ne vidim zašto bi tek tako ispustili 100% kontrole nad proračunom, tenderima i kontrolom novčanim tokovima. S toga ostaje opcija da je to dio za sada nepoznate spojene posude.

Koga podržavate, ako podržavate ikoga, vi kao stranka i vi osobno, na hr predsjedničkim izborima, kad ste već tu?

Baš zato što im jesu novčani, ovo su uradili. Nikad gradonačelnik nije imao 100% kontrolu, jer da ga je on nametnuo, morao bi to biti proračun u iznosu realizacije iz prethodne godine, bez kapitalnih investicija (osim započetih). Odlukom kako su izglasovali u Parlamentu, tu kontrolu je dobio u suradnji sa "dogradonačelnikom", s tim da može uvećavati proračun kako ga je volja (kao što je za proračunsku 2014. u par sati proračun narastao za 1,6 mln KM, nitko ne zna gdje/kako/iz kojeg razloga). Vjeruj mi, dosta dobronamjernih i pametnih ljudi u HDZ-u BiH je poludilo na ovu odluku i razmišljaju slično kao ja. I tu dolazim do biti.

Zar ne bi rekao da je važno za Mostar da se nastave i započnu nove kapitalne investicije, s obzirom da se ovi pregovori mogu odužiti još do sljedećih lokalnih izbora, znači još skoro 2 godine?

Hvala, Tuta. Iznimno mi je bitno pročitati tvoje mišljenje.

Moja postavka je bila da gospodarski problem BiH čini nekoliko silnica, neke značajne su:

1. birokratiziranost, administrativne prepreke
2. odsustvo učinkovitog pravosuđa, izostanak vladavine prava
3. društveno vlasništvo

Ovo troje rađa korupciju i nepotizam.

Politička opcija koja bi zagovarala deregulaciju (uklanjanje prve točke) nužno bi trebala zagovarati i uklanjanje druge dvije nabrojane prepreke. Pravosuđe bi moralo biti brže, puno brže i što neovisnije. Tako da je paralela između svrhovitosti stranih ustavnih sudaca i trgovačkih/kaznenih sudaca po meni neodrživa.

LETEĆI CIRKUS UJEDINJENE LJEVICE

Ako će netko doći glave ovoj i ovakvoj BiH, bit će to branitelji Bosne iz tzv. ujedinjene ljevice. Toliko odoše lijevo u obrani Bosne, da su napravili cijeli polukrug i izbili ekstremno desno.

Piše: Slaven Raguž, HRS/dnevnik.ba

Oni propovijedaju građansku ideologiju Bosne (bez Hercegovine) kao države građana, pa tek onda naroda, negirajući ustavnost nacionalnog predznaka.

Lagumdžijinim stazama revolucije



Poput svog ideološkog oca Zlatka Lagumdžije kad je imenovao svog Hrvata Željka Komšića, prvi korak u borbi za građansku BiH je bilo imenovanje ''svoga'' Srbina Milana Dunovića kao potpredsjednika FBiH. BiH, po njima, nije samo država konstitutivnih naroda, nego i građana i onih koji sebe nazivaju ostalima, spominjući Rome, Talijane, Ukrajince, Poljake, i dr.

Budući da su oni iz ljevice stranački i politički po definiciji građani, odnosno svi, i Srbi, i Hrvati, i Bošnjaci, pa i „Ostali", kao što su imenovali svoje Srbe i Hrvate, imenovali su i svoje „Ostale". Tako su primjerice u Dom naroda Federacije ispred „Ostalih" imenovani: Segmedina Srna, Amil Buljubašić, Sejo Bukva, Edin Forto, Emir Frašto, Rasim Kantarević, Aner Žuljević. Kao što se može vidjeti iz priloženih imena, sve redom Ukrajnci, Poljaci, Talijani, Romi i sl.

Ujedinjena ljevica zaokupljena borbom protiv brojanja krvnih zrnaca, kad su ih oni sami brojali, preračuna se pa ne znade je li budući ministar Milan Mandilović Srbin ili „Ostali" (možda Talijan?), pa su na dan kad se trebala imenovati Vlada Federacije ekspresno povukli suglasnost drugog Milana, onog Dunovića. Tu je bilo zapelo. Tako nema nove Vlade FBiH dok se ponovno ne presaberu je li ovaj prvi Milan Srbin kako se sada potpisuje, ili je „Ostali" kako se potpisivao na prošlim Parlamentarnim izborima.

Inače, oni su posebno osjetljivi na Srbe. Najbolji dokaz je izjava Emira Suljagića od 21. ožujka, kandidata za bošnjačkog člana predsjedništva koji kaže:

"Ako netko računa da će DF ući u vlast FBiH bez tri pozicije koje prema Ustavu pripadaju Srbima, taj se dobro prevario". To je eto njegova i njihova patriotska dužnost u cilju očuvanja Bosne (bez Hercegovine): imenovati svoje Srbe za koje oni jamče da su dobri Srbi, a ne secesionisti poput Dodika.

Nakon tih patriotskih pokliča ljevica je na kraju ipak uspjela u prebrojavanju krvnih zrnaca, te su odlučili kako onaj prvi Milan ipak nije Srbin, nego „Ostali". Koji „Ostali" ne rekoše, ali na kraju ispade da se ne prevariše oni koji nisu računali na DF-ove Srbe.

Dva puta klonirani „vođa"

DF na čelu sa Željkom Komšićem je radio sve kako bi se proces imenovanja Vlade Federacije oduljio do iza 31. ožujka, i to u potpunoj i neskrivenoj koordinaciji sa SDP-om. Ovaj cijeli cirkus je dokaz da povlačenje potpisa sa suglasnosti o imenovanju Vlade Federacije od strane DF-a nije bilo ništa drugo nego kupovanje vremena za donošenje Proračuna Federacije po apetitima Nermina Nikšića i oko njega okupljene bratije.

Zlatko Lagumdžija je sišao sa scene, završivši svoju patriotsku građansku misiju, te se dao u tumačenje i poučavanje Kur'ana, tvrdeći pored ostalog kako je džihad u biti temeljna europska vrijednost i kako se pojam džihada može tumačiti i kao borba za europske vrijednosti. Sada kada je on pronašao izgubljenog sebe, njegovi prestolonasljednici Željko Komšić i Nermin Nikšić nastavljaju gdje je on stao.

To je iskorištavanje svih mogućih resursa, počevši od FTV-a, nevladinog sektora, međunarodnih institucija kako bi se kroz širenje straha od nacionalističkih vještica nastavilo propagirati tzv. građansku politiku, koja nije ništa drugo nego unitaristički radikalizam koji bi BiH mogao koštati njene budućnosti.

Osim u skraćenicama, niti ideološki niti u praksi ne postoji nikakva razlika između DF-a, SDP-a, ali i drugih stranaka koje se tobože bore za građansku BiH i žele „više jednom krenuti govoriti o ekonomiji, egzodusu mladih i problemima koji tište napaćeni narod", dok u biti ne žele ništa drugo nego domoći se fotelja i vlasti za svoje potrebe.
Krinka
Godine mandata će proći kao i one prije njih. Promijeniti se neće ništa, osim možda da će građanska i ujedinjena ljevica u konačnici skinuti krinku svoje građanštine, te će i oni u neka doba iskreno krenuti u tumačenje vjerskih knjiga, braneći temeljne europske vrijednosti.

Zašto, primjerice, ove dvije stranke, ako su toliko socijalno i građanski osviještene, ne odustanu od milijuna proračunskih sredstava političkim strankama koje dobivaju? Zašto zastupnici ovih stranaka ne odustanu od profesionalizacije mandata (također milijunski iznosi)? Zašto ne zaustave praksu imenovanja rodbine, kumova i prijatelja po raznim agencijama, institucijama, javnim poduzećima i dr.? Toliko su socijalno osviješteni da su u pojedinim županijama čim su sjeli u fotelje izglasovali povećanje zastupničkih naknada.

Tobože se zalažu za socijalnu pravdu, jednakost sviju, a u biti gori su nego oni „nacionalisti" u koje upiru prstom. SDP na čelu sa Zlatkom Lagumžijom (danas SDP i DF) je bila stranka koja je najviše uprihodovala novaca iz proračunskih sredstava i stranka koja je najviše puta opominjana od CIK-a radi financijskih malverzacija.

Otišao Zlatko, ovi ne samo da su nastavili gdje je on stao, nego su to udvostručili, jer sad u Komšiću i Nikšiću nemamo jednog Lagumdžiju, nego dvojicu.

Imenovat će se Vlada Federacije, imenovat će se Vijeće ministara, nama običnom puku može biti samo gore nego jeste, njima će svakako biti bolje.

Godine mandata će proći kao i one prije njih. Promijeniti se neće ništa, osim možda da će građanska i ujedinjena ljevica u konačnici skinuti krinku svoje građanštine, te će i oni u neka doba iskreno krenuti u tumačenje vjerskih knjiga, braneći temeljne europske vrijednosti.

Tko je vrijedan glasa na listi Domoljubne koalicije: Željko Glasnović ili Ante Jukić

Koliko je domoljubna „Domoljubna“ koalicija ponajbolje govori činjenica da je general Željko Glasnović na 8. mjestu na listi. Dok je ogromna većina današnjih hdz-ovaca i s jedne, i s druge granice provela rat ili čučajući po podrumima, ili uzimajući novce i humanitarnu pomoć po „dijaspori“, ili preko brda bježeći (pa poslije stavljali naušnice na uspomenu prebjega), ovaj teško ranjavani Legionar je cijeli rat proveo na prvoj crti bojišnice od prvog dana rata u Hrvatskoj, pa do zadnjeg dana rata u BiH. Prvi je general koji je ušao u otvoreni sukob sa Mesićem radi odnosa prema Hrvatima iz BiH. Mesić je Glasnoviću uzvratio prisilnim umirovljenjem. Ovaj general je morao biti na prvom mjestu liste! Njegovo je 8. mjesto jednom riječju sramotno! Vrlo vjerojatno se želi zloupotrijebiti generalova reputacija kako bi lista dobila više glasova, a kako bi nakon izbora mandat dobili podobni. Zato bi valjalo u što većoj mjeri podržati ovog heroja Domovinskog rata, jer je on jedini koji realno može ugroziti hdzovsku interesnu samovolju.

Prvi osvojeni mandat za ovu mladu stranku.

Osvojeno jedno mjesto u Općinskom vijeću u Širokom Brijegu.

Čestitam!

Šta nude oni drugačije od HDZ-a? Po čemu su alternativa?

Uvod

2) HRS je narodna, socijalna i demokršćanska stranka. Temeljna načela su: jednakopravnost hrvatskog naroda, kao i drugih konstitutivnih naroda i tzv. ostalih na teritoriju cijele BiH. Istinskom jednakopravnošću svih naroda koja bi institucionalno i pravno poštovala sve narode, ali i svakog pojedinca, jedino se može doći do održive i dugoročne BiH.

3) U skladu sa potpisanim i općeprihvaćenim međunarodnim poveljama i konvencijama, zalažemo se za društvo u kojem će se ostvariti svako temeljno ljudsko pravo, a osobito pravo na život, osobnu slobodu i sigurnost, slobodu savjesti i vjere, slobodu mišljenja i izražavanja, slobodu udruživanja i političkoga djelovanja, slobodu kretanja, prebivanja i izbora mjesta življenja, slobodu tiska, pravo na naobrazbu, kulturnu afirmaciju i jednakost pred zakonom. Protivimo se svim oblicima diskriminacije zasnovane na rasi, boji kože, spolu, jeziku, vjerovanju, etničkoj pripadnosti, političkim i drugim uvjerenjima.

Dan državnosti države koje nema

Romantičarska teorija kako su u Mrkonjić gradu udareni temelji državotvornosti BiH koja bi bila „i srpska, i hrvatska i bošnjačka“ nema smisla. Temelj ovoga što danas zovemo BiH je Domovinski rat, a ne NOB. Dileme ne bi smjelo biti, makar što se Hrvata tiče.



Slušajući govore političara iz BiH, ispade da mi u BiH poput Amerikanaca koji slave svoje „očeve domovine“ koji su potpisali Deklaraciju neovisnosti i američki Ustav, moramo Avdu Humu, Đuru Pucara i ostalu ekipu iz ZAVNOBiH-a slaviti kao očeve BiH domovine. Ponovno nam se prodaje neka umjetna i falsificirana amerikanizirana verzija povijesti BiH, zamka na koju sve češće i više padaju i političari iz hrvatskoga naroda. Valjalo bi ih ukratko podsjetiti na neke činjenice.

Zasjedanje u Mrkonjić gradu je učinjeno u okolnostima i vremenu koje je za cilj imalo kreirati zajednicu naroda i narodnosti Jugoslavije. BiH se spominje isključivo u kontekstu lokacije zasjedanja, dok se u kontekstu „državnosti“, koja se slavila na primanju u zgradi Predsjedništva, spominjala isključivo buduća Jugoslavija. Dovoljno je pročitati zapisnik sa zasjedanja u Mrkonjić gradu, da se to vidi. Cilj ljudi okupljenih oko ZAVNOBiH-a je bio kreirati komunističku partiju i uređenje države Jugoslavije (ne BiH) po uzoru na Sovjetski savez, po Staljinovom modelu, glorificirajući uspjehe Crvene armije.

Kakve je posljedice ZAVNOBiH imao za Hrvate? Prva posljedica ZAVNOBiH-a je stigmatiziranje Hrvata zapadne Hercegovine. U tekstu deklaracije izričito, odjeljak 2. stranica 43. Zapisnika stoji da se mora „dotući ustaštvo koje ima korijena među Hrvatima Zapadne Hercegovine…i to nemilosrdno istrebljujući ustaške zlikovce, treba strpljivo razbijati zablude kod zavedenih masa, ukazujući da je narodno-oslobodilački pokret u Bosni i Hercegovini isto onoliko hrvatski, koliko srpski i muslimanski“. Ovaj pasus je bio opravdanje masovnih ubojstava civila, među kojima i 66 hercegovačkih franjevaca, kao i odvođenje žena i djece iz zapadne Hercegovine na Križni put, o čemu postoje i pisani zapisi povjesničara ne samo s ovih prostora nego i šire, poput Johna Corsellisa, Riesmana, Abbota i drugih.

Druga posljedica je bila stigmatiziranje tzv. umjerene hrvatske struje koja je odbila suradnju sa fašistima i to u krvi platila, ali nije htjela pristati ni na uvjete komunističke partije. Na čelu te umjerene struje bio je Vladko Maček, koji je pretrpio mučenje u Jasenovcu radi odbijanja suradnje sa okupatorom. Baš njega se na ZAVNOBiH-u osudilo kako svojom „politikom čekanja obmanjuje Hrvate Bosne i na taj način pomaže okupatoru“, optužujući ga za suradnju s četnicima. Rezultat toga je bio progon Mačeka u Ameriku, izgon i ubojstva njegovih istomišljenika iz Bosne, kao i prisilno oduzimanje imovine tadašnje HPSS-a.

Kao nit vodilja kroz cijelu deklaraciju ZAVNOBiH-a i diskusije koje su se vodile je bio strah od okupatora i izdajnika vođenih politikom Beograda i Zagreba. Svaka sličnost sa današnjom retorikom bošnjačkih političara sigurno nije slučajna.

ZAVNOBiH i poruke sa istoga, dakle, ostavljaju previše sumnji i zagonetki koje isključivo objektivni povjesničari moraju riješiti. Imajući u vidu činjenicu da BiH kao država postoji samo na papiru, proslava tzv. Dana državnosti 25.11. nije ništa drugo nego predstava u kojoj sami uvjeravamo da je BiH država po mjeri naroda koji u njoj žive, što nije istina. Hrvati to ponajbolje mogu posvjedočiti. Imajući u vidu stigmu i žrtvu koju je hrvatski narod podnio za vrijeme Jugoslavije i slijedom dokumenata poput ovoga iz Mrkonjić grada, hrvatski politički predstavnici bi morali izbjegavati protuustavna obilježavanja komunističkih obljetnica. Čemu Domovinski rat ako nam je toliko dobro bilo za vrijeme Jugoslavije?

Okrenimo se budućnosti, ali sa poukama iz prošlosti. Pouke moramo izvući kako ne bi ponovili iste greške. Izgradimo istinsku BiH koja će biti i srpska, i hrvatska, i bošnjačka, ali na temeljima istinske ustavnopravne jednakosti sviju koji žive u BiH, ne na temeljima isforsirane romantičarske ideje koja je sve, samo ne povijesno utemeljena. Tek tada će dan državnosti biti dan državnosti, a ne kazališna predstava.

HRS
Slaven Raguž