Nije stvar u tome ko zna bolje njemački, ko zna bolje hrvatski, ko zna bolje govoriti po "naški" nego je stvar u tome da su djeca naših gastarbajtera u drugoj a u trećoj generaciji Nijemci i to nitko ne može spriječiti pa sve da su roditelji ne znam kakvi rodoljubi. To je inercija koja se ne zaustavlja.

Dok su oni koji odu u Zagreb opet Hrvati.

pa eto nacrtah kad već moram.

Grdno grijesis prijatelju! Necemo gledati po drzavljanstvu, gledaj po nacionalnoj opredjeljenosti ljudi, kako god okrenes nije tocno!

U Ljubuškom nitko i nikada nije bio u opasnosti.
Osim poštena naroda izhebanog lošom privatizacijom grada.

Inače, grad najvećih krajnosti koje ga čine mjestom s najposebnijim duhom u Hercegovini.
Šarmantan upravo zbog svih svojih usmenih predaja o radišćanskim čakijašima, crvenogrmskim bemvejcima, čaršijskim pacifistima i orilogorilo raji...
Grad je to za kojeg ne vrijede nikakvi ramovi u koje se kalupi ostatak Hercegovine.

Subjektivno? I previše.
S Ljubuškim se ne može drugačije.

u čemu griješim..

U sagledanju situacije i zakljucku!

Joj daj, svako mjesto na svijetu, čak i u Africi se nadmeće sa svojom posebnošću..

jesi čula za onu "Nima Splita do Splita".

Ako ćemo pravo Ljubuški je dao deset ustaških prvaka a Široki nijednog pa se uvijek na Široki sruči bijes i lavina..

Najbliže što sam bila tim krajevima su Mostar i Čapljina i to prilično davno.

Jel me čitaš...čitaš kao...?

To sam i rekla.
Ljubuški je grad najvećih suprotnosti i krajnosti ikad.
Ustaštvo i muslimani. Maks Luburić. fra. Lovro Šitović. Blaž Kraljević. Ja.

Široki je etnički čist od stoljeća sedmog.

pitijski odgovori.

druga generacija, treća generacija današnjih gastarbajtera će na hrvatstvo gledati ko američki Hrvati. Ja, meni pričala baba kad me ljuljala na krilo. mi došli iz jedna zemlja iz Europa..e Hrfatska, točno tako, to meni grinmader pričala o yes, ona govorila jedna riječ..kako se kaže..pogača..pogačča...ja ponosan da imala baba, ponosan na ta zemlja koju ne znam kako se zofe..

i to je gotova priča prije nego je i počela.

Za pocetak, dokazi mi da sam ja Njemica!
Pogresno sagledavas stvar. Tako zelis gledati, neznam dal su ti ljudi ogavni, smijesni, glupi .... gledas iz jedgnog ugla bez da si dozvolis malo na sire bacit pogled.
Vecina se maksimalno trudi, kao sto rekoh djelomicno si u pravu, no ipak mislim da pretjerujes.

Ne ti. Nisam rekao da si ti Njemica.

Ma da lega, nisi ti, nije ovaj, nije onaj, al onaj treci je!

Evo mogu se ja malo uključit, dijete gastarbajtera koji su otišli 1968. se vratili 1981. u BiH, a nakon rata s Bošnjacima čovjek koji je bio u Zagrebu i pokušava se vratiti natrag gdje se jedino osjeća kao domaći.

Nikad nismo imali bolju poziciju da potegnemo ljude natrag a iseljavanja traju već preko stoljeća, nikad nije bila HB možda i bolja za povratak, iako nije ni sad posebna no imamo priliku sad kad se ponovo njoj okrećemo umjesto Hrvatske da od nje napravimo mjesto u kojem Hrvati BiH moći živjeti bolje nego igdje drugo.

Osobno mi se čini da je se lakše vratit iz Kanade nakon jedne generacije nego iz Zagreba pa tu ne bi neke razlike pravio.

Ne bih se odricao dijaspore ni na koji način, Hrvati Bosne su ukupno gledano najbrojniji Hrvati a Hercegovci odmah iza njih, to je veliku bogatstvo i trebamo promovirat našu Toskanu (Hercegovinu) i Tirol (Bosnu), barem ove kantone koji se osjećaju kao hrvatski.

Kad bi se samo Hrvati iz Bosne koji haraju Ticinom u turističkoj branši animirali za recimo središnju Bosnu i hrvatska skijališta u njoj to bi za sve nas jako puno značilo. A vjerojatno bi se neki od njih i vratili. Čini mi se da na tom trebamo radit.

Mnogi koji su otišli su uspjeli ali mnogi se nisu uspjeli izdići iznad pukog preživljavanja. I za jedne i za druge treba bit mjesta. A na nama je da stvorimo okruženje kao što su sredine iz kojih dolaze i da ih ne blokira svaki lokalni papak koji to može. Akcije u tom smjeru nam baš nedostaju. Poticaji povratku te druge i treće generacije...

Junuze sve to stoji, al kako ces animirati dijete tih ljudi da se vrati kad ga ismijavaju na svakom koraku?

Pričaš to nekome koji je to doživio i preživio, ko je bolje šprehao njemački nego hrvatski.

Lijek za to najbolji bi bio masovniji povratak. U Hrvatskoj slabo zezaju klinci jer ima puno "Bosanaca" pa čak i domicilna počnu doma tate Zagorce zvat - ćaća.

Imam u obitelji ljude koji su se vratili iz Njemačke i jedan sin koji ima 40 godina se vratio, nije to sretna priča jer je rođo narkić ali pokazuje da ima naših vani kojima je svjetlo tu, kod nas.

Svima bi nama svjetlo bilo tu, da su neke stvari drugacije. Cinjenica je da se na te ljude gleda malo drugacije, ljudima je dosta kad dodju na go, bude im puna kapa. Naravno ima i onih koji su si sami krivi za to, koji se ponasaju snobovski!
Al ruzno je kad dijete nema korjena. Vani je stranac, dolje je stranac!

Nije mi više jasno šta je tema.
Da li su sad to "gastarbajteri" ili šta?
Imam primer u BG nkih vrlo uspešnih povrataka iz raznih zemalja. Sa decom je u početku bilo malih problema, konkretno sa ćerkom mojih prijatelja koji su dugo živeli u Pragu. To je dete bilo mala Čehinja u početku, a sada jedna od najboljih učenica elitne BG gimnazije.
Ako sam promašila temu, vi kažite.

Nisi Tera, dapače, pokazuješ da je za očekivat povratke ljudi, prva generacija bi se još i vratila negdje u prirodu odakle su pobjegli ali već sljedeće, gradske rijetko se mogu naviknuti, zato nam trebaju gradovi kao što su Mostar a ja bih volio da strateški odredimo i u sr. Bosni i Posavini po jedan koji ne bi izazvali šok kod onih koji su navikli na asfalt.

Slovenija, Austrija, Nemačka su zemlje gde se i u selima i malim mestima živi dobro. I bolje nego u megalopolisima.
I kod nas i kod vas je problem to što mala mesta umiru i svi hrle u dva tri grada.

Ne možeš ti silom natjerat ljude natjerat na sela. Ako hoće hoće a ako neće trebaš imat gradove koji pružaju ono što ti ljudi hoće. Zasad kod Hrvata jedino Mostar liči na urbanu sredinu. Ne mislim da sad trebamo imati gradove od milijun stanovnika ali recimo Odžak i Vitez (ili Travnik ako uvedu statut) u nešto nalik Puli ili Zadru. Tu su sveučilišta od presudnog značaj, prava...

Kod nas je Vršac primer kako se mali grad iz koga se bežalo u BG i Novi Sad pretvorio u opštinu koja je u vrhu po dohotku i razvoju. "Hemofarm" je tu imao znatnu ulogu. Visoke plate, sportski centar i istoimeni koš. klub pretvorili su Vršac u mesto gde je poželjno živeti.

Ili na primer Jagodina.
Sposoban gradonačelnik napravio je raj od palanke. Akvapark, zoo vrt, i počeše ljudi da ostaju.

Slično se kod nas događa sa Širokim i Vitezom.

Je li možemo malo izanalizirat dublje, ima li kakvih recepata, tekstova na netu da ne lupamo subjektivno.

Alo...na ovom topicu se može samo o Ljubuškom i Širokom..

Ajde dobro, baš me zanima je li staroškolarki Ljubuški izgledao bolje prije 90. ili sad.

Meni danas liči na lijep i moderan grad a ne na kasabetinu s pokojom socijalističkom zgradom. Doduše neće mi bit nikad kao Čapljina ali je O.K.

Eh što i kod nas u Bosni nema malo više tih primitivčina i zaostalih pa da i naši gradovi manje na kasabe liče.

To je vise problem multikulti zajednice!