Como - O Izetbegoviću, Leutaru, Blaškiću, Kordiću, Stupnom Dolu, Varešu, zašto i kako je osuđen i pobjegao u Hrvatsku


Dok su predstavnici MUP-a Županije hercegovačko-neretvanske tvrdili novinarima kako nema dokaza kako se Dominik Ilijašević Como, koji se nakon jednomjesečnog godišnjeg odmora nije vratio u zatvor u Mostaru, nalazi u Hrvatskoj i dok su istodobno mediji iz BiH prenosili izjavu iz zadarske policije kako ne mogu potvrditi da se on nalazi na njihovu području, Ilijašević je već bio dao intervju Večernjem listu.

Razgovarala: Marina Borovac, Večernji list

Ekipa Večernjaka našla se s njim na otoku Viru, u kući Comina prijatelja, kamo je došao još 10. rujna. Zahtjev za izdavanje osobne iskaznice bio je predao 17. rujna u PU zadarskoj. Na Viru je dočekao i informaciju da je Bosna i Hercegovina za njim raspisala tjeralicu.

Osuđen je na ukupno 15 godina zatvora zbog zločina nad Muslimanima 23. listopada 1993. godine u Stupnom Dolu kod Vareša, nedaleko od sarajeva te za ubojstvo Davora Lovrića u Kiseljaku. Svojedobno mu se sudilo i za ubojstvo federalnog doministra policije Joze Leutara u Sarajevu, no svi optuženi u tom procesu na kraju su oslobođeni.

Zašto ste pobjegli?

Smatram da u Bosni i Hercegovini više nemam što tražiti. Mi se Hrvati iz BiH kao narod ponosimo što imamo dvije države. I zašto ja ne bih imao pravo biti tu? Hrvatska i BiH imaju sporazum o izvršenju kaznenih sankcija i ako hrvatski sud prizna odluku suda u BiH, mogu ovdje nastaviti izdržavati kaznu. I uopće se ne krijem, na poznatoj sam adresi. Vjerujem u hrvatsku državu, zakon i pravosuđe.

Malićbegović me osudio jer nisam dao da nas Armija "oslobodi"

Je li vas na Viru tražila policija?

Ne, ima vremena, tjeralica je tek raspisana. Ali, ja ću se odazvati policiji, sudovima. Tu sam, ne bježim. Odležao sam ondje devet godina i pet mjeseci. U Hrvatskoj imam pravo na uvjetni otpust nakon dvije trećine izdržane kazne. Pa, dobili su ga i Norac i Orešković i Abdić. Ipak, htio bih reći da presudu suda u Zenici za ratni zločin ne priznajem, niti ću ju ikada priznati, jer se radi o montiranom procesu. Taj je sudski postupak protiv mene trajao šest godina i osam mjeseci do prvostupanjske presude, pravomoćna je donesena nakon sedam godina i četiri mjeseca. proces je šest puta počinjao iznova, a predsjednika vijeća Mladena Veseljka i njegova zamjenika, koji su postupak doveli gotovo do kraja, smijenili su Bošnjaci preko svojih veza u OHR-u. Zatim su doveli islamista u duši da me osudi - suca Enesa Malićbegovića - koji je u ratnom razdoblju u Zavidovićima koketirao s arapskim mudžahedinima. Prvobitna optužnica je imala dvanaest točaka, tužitelj je nakon šest godina odustao od sedam točaka, za jednu sam oslobođen, no Malićbegović me osudio na maksimalnu kaznu. Sve je na tom sudu prošlo - i to što su me “svjedoci” u istrazi opisivali kao visokog i krupnog, a kad su me ugledali u sudnici, kazali da nije dobro zapisano. Po jednoj točki optužnice osuđen sam na temelju iskaza žene koja boluje od shizofrenije, a koja je dala tri različita iskaza. Suludo. Ali, oni hoće moju glavu.

Zašto?

Jer sam bio jedan od ključnih ljudi koji su spriječili da nas Armija BiH u Lepeničkoj dolini “ne oslobodi!. A oni su, znate, oslobađali od života, imovine, svega... Drugo, ja nisam bio ratni profiter, mene ne voli ni hrvatski dio politike koji se obogatio kroz rat, koji nije ratovao, a uzeo je činove. Zato postoji dogovor te dvije strane: Eto vam Como. Do sada je protiv mene vođeno osam sudskih postupaka. Zato mislim da ovo treba presjeći. Nema više smisla.

Pripremano nekoliko procesa "za svaki slučaj"

Kako su okončani prijašnji sudski postupci?

Imao sam tri optužnice u Općinskom sudu Kiseljak – po jednoj sam pravomoćno oslobođen, jedna je otišla u zastaru, po trećoj sam osuđen na tri mjeseca, uvjetno na godinu dana. To je sve bilo bezveze; držao sam lokal i onda udariš nekom šamar, a on odma’ viče: nasilničko ponašanje. Imao sam nekada davno optužnicu za peterostruko ubojstvo u Herceg Bosni, kad se sudilo meni, Ivici Rajiću i još jednom dečku, ali sam bio oslobođen. Taj je proces mirovao 12 i pol godina. Onda su, za slučaj da u Zenici budem oslobođen, ponovno aktivirali taj postupak i dali ga na sud u Novi Travnik.

Potom ste 2009. godine osuđeni za ubojstvo Davora Lovrića?

Da, na četiri i pol godine. Sudac Slavko Marić promijenio je optužnicu u kojoj je pisalo da sam ga ubio po naredbi Ivice Rajića. Kad se dokazalo da nikakve naredbe nije bilo, da je on povukao pištolj na mene, sudac je promijenio optužnicu i rekao da bih ga ja ubio i bez naredbe.

Sudac mjenjao optužnicu

Pa kako sudac može mijenjati optužnicu?

Vidiš da može. Uglavnom, tu su mi odluku zbrojili sa presudom za Stupni Do i dobio sam ukupno 15 godina zatvora. A taj je Lovrić bio naš. Al’ je poludio pa silov’o dvije djevojčice od 15 godina, Hrvatice. Jedna se ubila. I onda je silov’o dvije 15-godišnje Muslimanke. Radio je i dalje probleme i rek’o sam Rajiću da ga hoću zatvoriti na tri mjeseca, da dođe k sebi. Doš’o sam po njega, a on je na mene poteg’o pištolj. A ja na njega automat. Eto, tako ti je to bilo. Moje je prokletstvo što branim istinu, ne želim nagodbe, a nitko mi ih nije ni nudio. Ne mogu priznati da je Ivica Rajić izd’o naredbu da se poubijaju žene i djeca u Stupnom Dolu kad te naredbe nije bilo. Stupni Do je bio vojno branjeno mjesto. Kad Armija BiH ulazi u Stupni Do, odnosno u Vareš, 3. studenog 1993. godine prave izvješće o Stupnom Dolu i Husnija Mahmutović sa još dva čovjeka broji 17 žrtava. Ne više. Godinu dana kasnije nabrojali su 38 mrtvih. U tom drugom dokumentu piše da je ubijeno deset pripadnika Armije BiH i šest civilne zaštite, a da su ostalo civili, a meni u presudi piše da su svi ubijeni civilne žrtve. U sudskom postupku sam dokazivao da sam ja, kad se desio zločin, vodio grupu na brdo Bogoš. Nabrojao sam 25 ljudi koji su bili sa mnom. Rekao sam i da su dvije grupe bile dalje, jednu je vodio Miroslav Anić, a drugu Slavo Antić. Anić je zauzeo pola sela. Iza te dvije grupe ostali su leševi. Tko je koga ubio, pojma nemam jer nisam bio tu. Ali ne, na sudu je bilo dovoljno da svjedoci kažu da su me vidjeli, a ne i da sam nekoga ubio. I eto ti 15 godina robije. Pa ni u jednoj državi nećete dobiti maksimalnu kaznu zato što vas je netko negdje vidio. A kad sude pripadnicima Armije BiH, onda sude samo izravnim počiniteljima. Moji svjedoci ne znače ništa, uz obrazloženje da im se ne može vjerovati jer su pripadnici Maturica. Pa ne mogu ja dovesti za svjedoke pripadnike 7. muslimanske brigade kad sam se borio protiv njih! I takvom suludom presudom uništavaju mi život. Tako su mi složili i proces za Jozu Leutara, kojeg nisam ni znao ni poznavao, kao ni one s kojima sam osuđen, izuzev Jedinka Bajkuše, moga konobara. Andabaka sam vidio tek 1996. Budaletina, šećeraš. I onda meni neko tamo dođe i kaže: Tebi je Andabak naredio. Ma j... te Andabak.

Uhićenje s ispaljenih 28 metaka

Andabak naredio, a Como izvršio ubojstvo Leutara?

Da, s ciljem rušenja Federacije i pripajanja teritorija RH. Koja konstrukcija! Kad su me uhitili za slučaj Leutar, sjedio sam za stolom. U mene su ispucali 28 metaka. Ranili me pogodili, htjeli da me ubiju. Sreća je bila da su se previše bojali, pa su im drhtale ruke.

Ili vas metak neće?

Neće. A sve to gura Bakir Izetbegović zato što je on naredio Ismetu Bajramoviću Ćeli da ubije Leutara. Kad je to Armin Jašarević kazao Sforu, federalni MUP je odmah otišo po silovatelja Merima Galijatovića koji je lež’o u kaznionici u Zenici i kome je Suljo Babić, ondašnji federalni tužitelj, bio ujak. Pišu mu iskaz i Merim kaže: Como, Andabak... i tako to kreće. Njima je samo trebao svjedok iz Zenice koji će ispričati priču da oni mene mogu otrest. Da su me ubili, sve bi bilo riješeno. Ovako, istraga ide dalje. Nek’ dođe Bakir Izetbegović u Hrvatsku na poligraf laži, a doći ću i ja. I proći ću ga 100 puta, a on nijednom jer je kriv. Ali struktura bliska SDA – direktor Federalne uprave policije Dragan Lukač, zatim ondašnji ministar policije Mehmed Žilić, pa šef krima iz tog vremena Faik Lušija i Zlatko Miletić, tada direktor Uprave policije - guraju non-stop istragu o Leutarovu ubojstvu na nas kojima se sudilo. I Ante Prkačin dobro zna zašto je pristao lažno svjedočiti i štiti Bakira. Tako je zapravo štitio sebe za ono što se događalo u Bosanskom Brodu. I ne treba zaboraviti da je on ipak Alijin general jer mu je Alija dao čin. S druge strane, imate ministra sigurnosti Fahrudina Radončića koji uporno govori da je Leutara ubila državna bošnjačka mafija na čelu sa Bakirom Izetbegovićem. I pozvao ga je ljetos pred parlament BiH da mu se suprostavi, ali Bakir nije došao. A ja zovem Žilića, Lušiju, Lukača i Miletića da odgovore jesu li po nalogu SDA skrenuli istragu o Leutarovom ubojstvu u krivom smjeru. Iako se nikome ne može dva puta suditi za isto djelo, sad trube da sam pobjego zbog toga što se sprema nova istraga u slučaju Leutar prema istim akterima. Ma nisam pobjegao zbog toga. Bio sam na slobodi, imao sam 30 dana godišnjeg odmora, otišo sam da ovdje nastavim izdržavati kaznu.

Zašto to niste prije učinili?

Jer nisam mogao. Prvi put su me pustili tek kad sam tri dana zagazio u desetu godinu izdržavanja kazne.

Vječiti ministar Bariša Čolak

Nisam ni mislila da ste trebali prije pobjeći, nego pitam zašto niste izdržavanje kazne u Hrvatskoj zatražili pravnim putem.

Nikada ja to ne bih dobio jer je na čelu ministarstva naš vječiti ministar Bariša Čolak. Nisam mogao dobiti ni premještaj iz Zenice dok nisam izdržo trećinu kazne u zatvoru zatvorenog tipa. Ja nisam čovjek koji se može nagađati na lažima. Nisam Ivica Rajić koji se nagodio u Haagu na lažima i pričao kako mi nije mogao zapovjedati u ratu. Ispričao je tamo da se slaže s tezom tužiteljstva da bi se, kad bi se išlo u sudski proces, dokazala agresija RH na BiH. Ma o čemu pričaš ti? Majmune. Isto to je i Blaškić napravio. Skupa s Nobilom izmislio je dvostruku liniju zapovijedanja, pa su sve svalili na Ivica Kordića koji, jadnik, nema nikakve veze s Ahmićima. Zatim su rekli da neće u žalbi osporavati da je RH izvršila agresiju na BiH. Ja ne mogu kao Rajić lagati da je ona kontraverzna Praljkova zapovjed da se u Varešu nema milosti ni prema komu do vojnika došla prije akcije u Stupnom Dolu. Nama je tu zapovjed Rajić pročitao dan nakon akcije, 24. listpada 1993. godine u 12 sati na Ponikvama, gdje su bile postrojene Maturice, Apostoli i vod vojne policije. Imam taj njegov zaštićeni dio iskaza u kojem kaže da je ta Praljkova zapovijed nekim čudnim putem došla do mojih vojnika prije napada na Stupni Do i to je osnovni uzrok počinjenja zločina. I onda imate presudu BiH šestorci gdje se kaže da je HVO protjerao Hrvate iz Vareša. A mi se kilavili da zadržimo 2. i 3. korpus koji su navaljivali od 17. listopada. Imam dokument koji nosi naziv operacija Vareš gdje je od 17. 10 do 3. 11 1993. godine za svaki dan opisano napredovanje BiH prema Varešu i koje položaje zauzimaju i koje postrojbe sudjeluju u napadu. Priložio sam ga u spis. Ali ne, ispade to kao napad na civilno stanovništvo. Oni su jadni heklali pa su došle krvave ustaše i sve ih poklale. A našeg naroda nema tamo. Branim istinu, pa otišla glava - otišla. Napisao sam knjigu o Stupnom Dolu, da vidite što je prava istina.

Što je prava istina?

A što je prava istina?

Da se zbio ratni zločin. Ali on nije bio planiran, nije se dogodio u obimu u kojem se prikazuje. Stupni Do je vojno branjeno mjesto u kojem je stradao dio civila. Desio se kao pokušaj HVO-a da zadrži kontrolu nad Varešom. Ne kažem da se nije desio ratni zločin. Al’ šta ja imam s tim?

Tko ima?

Imate dvije grupe koje su napale: Anićeva i Antićeva. Tko je koga ubio, na koji način je tko stradao, nemam pojma jer ja tu nisam bio. Kad sam zauzeo brdo Bogoš zove me Rajić i kaže daj dođi do Firge (Anića, op.a) i ovih dolje i zuzmite drugu polovinu sela. Rekao sam mu da ne mogu jer sam izgubio jednog čovjeka, dvojica su bila teško ranjena, sedam lakše. Tek kasnije sam saznao da je stradao dio civila. A na kraju je sve svaljeno na mene.

Kako?

Mate Boban je tražio da se provede istraga oko Stupnog Dola. Onda su u službi sigurnosti, po nalogu rukovodstva SIS-a čiji je djelatnik bio i Ivan Bandić, bratić Milana Bandića, procijenili da ja, valjda, ne bih trebao preživjeti rat. Preko SIS-a su sastavljene tri lažne izjave u kojima je sve svaljeno na mene. Jedna je bila navodno moja, koju niti sam dao niti potpisao, druga Marinka Ljolje, formalno-pravnog zapovjednika Maturica, a treća Marinka Jurišića. Ni Ljoljo nije, zapravo, davao izjave ni potpisivao, a Jurišić ni ne zna što je potpisao. Uglavnom, te su izjave otišle u Mostar, a odande u Zagrebu koji ih je poslao Haagu, a ovi vratiliu Županijski sud u Zenici, pa su došle meni u ruke. Osuđen sam da sam isti dan bio i u Stupnom Dolu, ubijao, i pljačkao i protjerivao po Varešu. Tražio sam obnovu sudskog postupka. Ali to traje već 14 mjeseci i nema odgovora, zamislite da se jedna žalba na Vrhovnom sudu Federacije BiH riješava toliko dugo i još nije riješena, a žalbe po nepravomoćnim presudama iz federacije taj isti sud riješi u roku od pet do osam mjeseci. Poslao sam i apelaciju u Strasburg, evo ima već dvije godine i pet mjeseci. Moji svjedoci, kojih je bilo 20, po tvrdnji suda nisu vjerodostojni, iako sud ne daje nikakvo obrazloženje za to. S druge strane, svjedoci tužiteljstva koji su mijenjali iskaze i davali po tri različita iskaza o istom događaju, davali različite opise i mijenjali moj stvarni izgled i opis, sud je uzeo kao vjerodsotjne, uz obrazloženjem da su se u istrazi malo zbunili. Mislim da je sud “povjerovao” u njihove iskaze zato što se radi o Muslimanima, a u pitanju su Muslimanske žrtve, dok se svjedocima obrane koji su svi Hrvati ne vjeruje iz razloga što su Hrvati. Rajića su mi odbili za svjedoka uz obrazloženje da se njegovim svjedočenjem ništa ne bi promijenilo u činjeničnom opisu stvari. K’o da je bio šumar, a ne zapovjednik koji nas je odveo tamo. Knjigu koju spominjem napisao sam prije dvije godine, čekao sam s objavom jer sam se nadao obnovi postupka. A sad ću ju objaviti, nek’ ostane zapisana istina. Političko Sarajevo na lažnim nagodbama piše novu povijest koja ne odgovara istini. U knjizi sam objasnio i sukob Rajić-Blaškić i srušio mit o Blaškiću kojem su dali sve počasti, a zapravo su ga trebali zatvoriti jer je izgubio Kakanj, Vareš, Travnik, Fojnicu, dijelove Zenice, Jajce, pola Novog Travnika. Eh, na suđenju sam šest i pol godina šutio, a onda sam vidio da se moram braniti.

Zašto ste šutjeli?

Jer je to montirani proces i ne možeš odmah izići s argumentima kojima raspolažeš. Naučio sam se to u slučaju Leutar kada sam izletio rekavši nakon tvrdnji zaštićenog svjedoka Galijatovića koji je kazao da je Jedinko dovezao auto, parkirao ga. Ja sam tad rekao da Jedinko niti ima vozačke niti zna voziti. E, onda su odmah promijenili tu tvrdnju i uveli u priču imaginarnu Tatjanu koja je “vozila”. Kažu, nepoznata osoba, a dali joj ime. Mustafa Bisić koji je glavni kreator optužnice u slučaju Leutar, koji je prikrio i zaštito Bakira Izetbegovića, danas je pomoćnik našeg vječitog ministra pravde Bariše Čolaka. Eto, Bisić ugledan, a ja kriminalac pa sa mnom u zatvor. Svi ključni akteri su napredovali i danas pričaju priče. Zlatka Miletića je Izetbegović imenovao za veleposlanika u nekoj državi. Tko će slomiti tu okuštalu strukturu SDA? Nitko živ.

Je li točno da je Stupni Do zapravo bio mjesto u kojem se sjekla zajednička švercerska ruta svih triju zaraćenih strana u BiH?

Tu su švercali Srbi i Muslimani, ne i Hrvati.

Zar nije sve puklo kad su Hrvati od Bošnjaka zatražili veću proviziju od dotadašnje?

Gluposti, ne znam ništa o tome. Ja nisam profiter.

Ali se govorilo da ste zaglibili u organizirani kriminal.

Da, montiralo se svašta, a ništa nije istina. Da je tako, zar bih danas živio u tuđoj kući, sam si pekao jaja i vozio kontraša – bicikl koji nema naprijed kočnice nego kočiš okrećući pedale unatrag.

Što danas posjedujete?

Kuću i restoran u Kiseljaku.

Imali ste taj restoran i prije rata?

Ne, bio sam građevinar.

U zatvoru u Mostaru zasigurno ste se susretali i s Branimirom Glavašem.

Svaki dan smo šetali. I on se bori za obnovu postupka, kivan je na Ivu Sanadera, misli da mu je on sve smjestio. Što će napravit, Bog zna. Rekao sam mu da je, po meni, napravio strašnu grešku što je otišao u BiH. To je država koja funkcionira od slučaja do slučaja. Nema ništa univerzalno. I da ne pričam što sam sve još Glavašu još rekao.

Kako ste prešli granicu?

Malo šumom, malo drumom. Kod kuće u Kiseljaku nadzirali su me agenti Sipe. Šeće čovjek pred kućom, rastvorio novine, a na njima rupa. K’o u Balkanskom špijunu. Dok su se snašli, ja sam već kvasio noge u moru.

Mehmed Žilić zataškavao istragu o ubistvu Leutara!


U najnovijim optužujućim ispovijestima, bjegunac Dominik Ilijašević Como direktno optužuje Žilića da je, kao ministar policije, učinio sve da omete istragu i tako zaštiti ubice Joze Leutara!

SARAJEVO - U trenucima dok se lome koplja šta će biti u narednih sedam dana i hoće li se, napokon, realizirati presuda "Sejdić-Finci", najšira javnost zaboravila je na Mehmeda Žilića, političkog umirovljenika iz Tuzle, piše Dnevni avaz navodeći kako je, vođen konfrontirajućom logikom Harisa Silajdžića da je najvažnije da SBiH dobije člana Predsjedništva BiH, Žilićev glas u Parlamentu BiH presudio da se odbaci čuveni "travanjski paket" ustavnih promjena, što je BiH desetljećima vratilo unazad.

Avaz dodaje kako je tome prethodilo nevjerovatno spinovanje javnosti te brutalno laganje i zloupotreba medija koji su pomagali Žiliću i Silajdžiću misleći da oni uistinu vode patriotsku, a ne karijerističko-interesnu igru.

Danas SBiH i Žilić još pametuju i drže lekcije kao tobožnji patrioti, navode sarajevske novine tvrdeći da je Žilić prije toga svoj mandat ministra unutarnjih poslova FBiH potpuno potrošio u nesposobnosti i strahu da se suoči s organiziranim kriminalom i, dok je to bilo, policijskim rječnikom kazano, dovoljno "svježe" da mobilizira policiju i otkrije ubojice Joze Leutara. Njegova obaveza bila je utoliko veća što je Leutar ubijen u vrijeme dok je on bio ministar i bio je njegov pomoćnik.

U najnovijim optužujućim ispovijestima, bjegunac Dominik Ilijašević Como izravnooptužuje Žilića da je, kao ministar policije, učinio sve da omete istragu i tako zaštiti ubice Joze Leutara.

''Nesposobnjaković koji je pomogao zaboravu i društvenom aboliranju ubojica najviših policijskih službenika, ali i mnogih drugih zločina, danas računa na kolektivni zaborav ogromne štete koju je nanio narodu i k tome bi još držao lekcije drugima kako da rade posao za koji on nije imao hrabrosti i nekorumpiranosti'', stoji u tekstu Dnevnog avaza koji ne štedi rijeli za Žilića.

Sarajevske novine tako pišu: Još gore, vremešni i s razlogom potpuno zaboravljeni neuspješni političar danas bi javno pametovao, i to držeći se poznate "pipe", koja je sve energetske resurse BiH htjela za bagatelne novce prodati nekakvom Branetu Crnogorcu i Bedžetu Pacoliju, varalicama sa švicarskom putovnicom i podrškom Vahida Heće. Žilić je tada bio dodatno osokoljen svakodnevnim miješanjem u dnevnu politiku sadašnjeg umirovljenog vjerskog službenika, odnosno, tadašnjeg reisa Mustafe Cerića. Naravno, nakon svega, 2010. godine narod nije htio da glasa za njega i Žilić je nestao iz Parlamenta i javnog života.

Ali, umjesto da se stidi svoje političke uloge koju danas pokušava popraviti više političkih stranaka iz BiH zajedno sa službenim Bruxellesom - bez potenciranja kaosa i kriminala koji je iza sebe ostavio u FMUP-u - Žilić i njegovi onemoćali politički mentori glume narodne dužebrižnike i komentatore, navodi Avaz te dodaje kako je sreća što su na izborima 2010. godine ''politički pokvarenjaci i dvoličnjaci otjerani od naroda i iz sigurnosnih struktura BiH''.

''Stoga je njihov povratak u javnost vjerovatno najrealniji onda kada se budu provodila poglavlja 23. i 24., odnosno, pravo i pravda, kada će umjesto u političkim kronikama, njihova imena puniti stupce crnih kronika zbog sankcioniranja krađe za koju su mislili da je pala u zaborav'', objavio je Avaz.

Radončić: BiH ne može ići evropskim putem ako ne riješimo ponajprije politička ubistva

SARAJEVO - Potpredsjednik Federacije BiH (FBiH) Mirsad Kebo predao je danas ministru sigurnosti BiH Fahrudinu Radončiću dio dokumentacije o "političkim ubistvima" u FBiH, koju su ustupili građani, a odnosi se na nerazjašnjene likvidacije policijskih funkcionera Nedžada Ugljena i Joze Leutara, te ubistvo supruge generala Armije RBiH Sefera Halilovića.



Mirsad Kebo, potpredsjednik Federacije BiH uručio je Fahrudinu Radončiću, ministru sigurnosti BiH dio dokumentacije koju su ustupili građani, a vezanu za neriješena politička ubistva u FBiH. Ministar Radončić dokumentaciju će proslijediti nadležnim institucijama na dalji postupak.

Kebo je kazao da, imajući puno povjerenje u instuticije BiH i ministra sugurnosti, predaje dio dokumentacije koju su mu građani FBiH donijeli nakon konferencije za štampu 3. oktobra koju je organizirao u vezi potrebe procesuiranja i rasvjetljavanja političkih ubistava u BiH.

Delikatne stvari

- Kao legalista, ja sam čovjeku kojem vjerujem predao dio dokumentacije koja se nalazi u kasi. Ovdje je sažetak - CD-ovi i svi dokazi koji će ja vjerujem institucije i Tužilaštva imati na uvid i ocijeniti njihovu validnost i korisnost za konačno rasvjetljavanje tih ubistava. Mislim da BiH ne može dalje ako se neke stvari ne riješe - kazao je Kebo.

On je precizirao da predata dokumentacija nisu dokumenti državnih institucija, već građana koji mogu biti svjedoci.

- Dokumenti su potpisani i ljudi su spremni pred nadležnim institucijama govoriti istinu - dodao je Kebo, kazavši da se u dokumentaciji kriju imena naredbodavaca, od kojih su još uvijek neki politički aktivni i zvučna su imena.

Radončić je naglasio da je Ministarstvu sigurnosti BiH izuzetno važna činjenica, da neko ko važi kao antikorupcijski borac, a to je gospodin Kebo, iskazuje povjerenje u ovu instituciju za takve delikatne stvari kakva sz politički motivirana i nerazjašnjena ubistva.

- Vi znate da sam i ranije, a naročito otkako sam izabran na mjesto ministra sigurnosti, u prioritet rada ovog Ministarstva i agencija za povođenje zakona stavio razrješavanje političkih ubistava. Lično mislim da mi kao zemlja ne možemo ići evropskim putem, ne možemo ispunjavati svoje obaveze ako ne riješimo ponajprije ubistva visokih dužnosnika agencija za provođenje zakona, a to je bio rahmetli Nedžad Ugljen - kazao je Radočić.

Tako je ministar pozvao da se ovoj priči pridruže i svi drugi koji raspolažu relevantim informacijama koje bi tužiteljima i agencijama za provođenje zakona mogla biti od koristi.

- Dokle god mi kao društvo ne raščistimo s prošlošću i lošom stranom te prošlosti, mislim da se naši građani osjećaju nesigurno, porodice ubijenih se osjećaju vrlo nesretno, a i mi kao društvo ne možemo biti zadovoljni da zadnji u Evropi rješavamo stvari koje su mnoge postkonfliktne zemlje riješile znatno ranije - dodao je Radončić, naglašavajući da će dokumenti, s obzirom na to da su označeni kao državna tajna, putem pošte biti dostavljeni državnom tužitelju na postupanje.

Primjer Hrvatske

Odgovarajući na novinarski upit da li njegovo izlaganje pred Parlamenotm BiH ima veze s ovim događajem, ministar Radončić kazao je da ta dva događaja ne bi vezao. Također, je podsjetio da svi "znaju da je Ugljen prije svog ubistva obišao znatan broj redakcija, najavio je svoje ubistvo te govorio mnogim prijateljima da će biti likvidiran".

- I znamo da, nažalost, pravna država do sada nije uspjela da sankcionira taj zločin. Mislim da su se promijenile društvene okolnosti, ne samo promjenama u Ministarstvu sigurnosti, agencijama za provođenje zakona i u Tužilaštvu BiH, nego i u svijesti svih političkih sudionika i u javnosti za kojih više nema tabu tema. Ja sam duboko opredjeljen da se ta ubistva moraju razjasniti. Vidjeli ste u Hrvatskoj, nakon 30 godina čovjek mora odgovarati za ubistva koja je radio u Njemačkoj i u drugim zemljama - potcrtao je Radončić.

Mirsad Kebo otvorio "lov na kapitalce"

Potpredsjednik Federacije BiH (FBiH) Mirsad Kebo predao je danas ministru sigurnosti BiH Fahrudinu Radončiću dio dokumentacije o "političkim ubistvima" u FBiH, koju su ustupili građani, a odnosi se na nerazjašnjene likvidacije policijskih funkcionera Nedžada Ugljena i Joze Leutara, te ubistvo supruge generala Armije RBiH Sefera Halilovića.

Kebo je rekao novinarima u Sarajevu da ta dokumentacija, prema izjavama svjedoka, sadrži imena i nalogodavaca i izvršilaca pomenutih gnusnih ubistava, koje je označio kao "kapitalce", i za koje je rekao da je veći dio i danas aktivan u političkom životu FBiH.

Zanimljivo, nakon posjeta Tomislavu Karamarku otvara ove projekte

Hm, da nije šema takva da "tužna vrba" zna nešto više od nas pa Kebu drži za muda i tajnost tih podataka uvjetuje Kebinim aktivizmom na ovom planu?

Nestao geler iz Leutarove glave

Donosimo detalje strašnog političkog ubojstva koji se skrivaju punih 14 godina

Za dva mjeseca, ili, točnije, 15. siječnja 2014. godine, navršit će se punih deset godina od kada je Vrhovni sud Federacije BiH donio presudu i oslobodio Ivana Andabaka, Dominika Ilijaševića, Željka Ćosića, Zorana Bašića, Jedinka Bajkušu i Marija Milićevića - oslobodio ih od počinjenja kaznenog djela terorizma usmjerenog na rušenje Federacije BiH, njenog ustavnog poretka i najviših tijela vlasti. Šestorica probranih Hrvata pravomoćno su oslobođeni od ubojstva Joze Leutara, doministra unutarnjih poslova Federacije BiH. Nakon dvoipolgodišnjeg pritvora, optuženici su ugledali svjetlo slobode, netko ozbiljnije narušenog zdravlja i osobnog integriteta, a svi odreda poniženi i traumatizirani. O posljedicama koje su poharale obitelji optuženika, mogle bi se pisati knjige debelih korica. Majka i supruga optuženika Željka Ćosića, pouzdano znam, ovaj događaj i sudski proces platile su svojim zdravljem. Može li biti veće cijene? Ubojstvo doministra unutarnjih poslova Joze Leutara, u središtu glavnog grada i usred dana, izazvalo je lavinu reagiranja. Šef Misije Ujedinjenih naroda, američki general Jacques Paul Klein, u razgovoru za sarajevsko Oslobođenje, izjavio je:



Zaštićeni svjedok
Rezultati istrage o ubojstvu Joze Leutara bit će poznati prije kraja travnja mjeseca. Imate moju riječ! Izjava gospodara svega i svačega stara je punih 13 godina, a on sada, zauzet mirenjem plemena u zaraćenoj Ruandi, sigurno se i ne sjeća ove izjave i nereda koji je ostavio iza sebe.

U razrješenje ubojstva doministra unutarnjih poslova uključile su se sve razine vlasti. Tako je i Vlada Federacije BiH odobrila nagradu u iznosu od milijun maraka osobi koja dostavi relevantne podatke o ovom političkom ubojstvu. Vlada Federacije preuzela je obvezu isplatiti ovaj iznos kada drugostupanjski sud potvrdi presudu optuženicima. Dakle, odobrena novčana sredstva u iznosu od milijun maraka, mogla su se isplatiti na dan kada osuđujuća presuda postane pravomoćna. U konkretnom slučaju, bio bi to 15. siječnja 2004. godine. Naravno, u slučaju da je donesena osuđujuća presuda i da je ona zasnovana na informacijama koje je određena osoba dostavila. U ovom sudskom procesu dogodilo se nešto suprotno. Dogodilo se ono o čemu nitko ne želi javno i otvoreno progovoriti. Prije, svega tko je osoba koja je, na nezakonit način, izvela iz Kazneno-popravnog doma u Zenici zaštićenog svjedoka broj 30, inače okorjelog kriminalca i odvela ga u „centar“ za obuku onoga što on, po uputama nalogodavaca i izvršitelja političkog ubojstva, treba izjaviti? Podaci o ovoj osobi i onima koji su sudjelovali u nečasnoj operaciji, nalaze se u spisu Županijskog suda u Sarajevu Broj K: 28/01. Ipak, u ovom spisu nije moguće naći odgovor na jedno važno, ili bolje rečeno na prevažno pitanje. Ako je iz početne dokumentacije nestao film koji je snimila osoba iz osiguranja američkog Veleposlanstva i službena torba iz doministrova vozila možemo reći da je to učinila “ulica”. Međutim, kako objasniti nestanak gelera izvađenog iz glave ubijenog doministra. U tom trenutku doministar je bio smješten na Intenzivnom odjelu KBC-Sarajevo. Ovo nije mogla učiniti “ulica”.

Zanimljiva pitanja
I najmanjem djetetu mora biti jasno da je ovaj krunski dokaz mogla ukloniti neka važna, moćna i silno zainteresirana osoba. Ako je Vlada Federacije, očito u najboljoj namjeri, obećala isplatiti iznos od milijun maraka osobi koja je dostavila točne i istinite podatke, po pravomoćnom okončanju postupka, u ovom trenutku pred čitatelje će se postaviti dva zanimljiva pitanja:

Prvo: Zašto je Ministarstvo unutarnjih poslova FBiH u samom početku procesa isplatilo 20.000 KM odabranom svjedoku prije nego se uopće znalo što će on kazati i što će svjedočiti? Još jednom napominjem da se zaštićeni svjedok nalazio na izdržavanju kazne kao izvršitelj najnečasnijih kaznenih djela: silovanja, itd. Ako je Vlada Federacije FBiH preuzela obvezu isplatiti iznos od milijun maraka po pravomoćnom okončanju postupka, zašto je Ministarstvo unutarnjih poslova FBiH 26.4.2001. godine (još nije bila donesena ni prvostupanjska presuda!), uputilo dopis Ministarstvu financija FBiH i zatražilo isplatu iznosa od 500.000 KM? Predstavnici međunarodne zajednice uključeni su u rad na ovom predmetu i očekuju da se sredstva u iznosu od 500.000 KM prebace na poseban račun otvoren kod Raiffeisen banke d.o.o Sarajevo. Što je bilo sa sredstvima u iznosu od ovih 500.000 KM, zašto je zaštićenom svjedoku isplaćen i iznos od 250.000 KM i, konačno, komu je isplaćeno preostalih 250.000 KM?

Odgovori na ova pitanja nalaze se u pisanom obliku u spisu Županijskog suda u Sarajevu broj K: 28/01.
Dok je agilna obrana nečasno optuženih osoba tragala za zaštićenim svjedokom i dok su prvostupanjskom sudu pristizale obavijesti da je nepoznat, ili na nepoznatoj adresi, on se vozikao sarajevskim ulicama u vozilu marke Jetta, crvene boje i registracijskih oznaka 574-K-308. Podaci o vlasništvu ovog vozila nalaze se u spisu Županijskog suda u Sarajevu, broj K: 21/03 nalaze se relevantni podaci, kao i fotografije iz kojih se vidi kako zaštićeni svjedok, pred svojom kućom, dočekuje i ispraća goste. Na stolu Županijskog tužiteljstva Sarajevo punih deset godina nalazi se spis o procesu Leutar. U tome spisu nalaze se presude Županijskog i Vrhovnog suda iz kojih se jasno vidi da je zaštićeni svjedok Merim Galijatović, lagao, lagao i lagao. Njegov iskaz suci Vrhovnog suda ocijenili su upravo ovako. No, i unatoč ovoj činjenici, protiv njega nikada nije pokrenut kazneni postupak zbog počinjenja kaznenog djela lažnog svjedočenja. U članu 348 Kaznenog zakona FBiH određeno je - „ako su zbog kaznenog djela iz stavka 3. ovog člana nastupile osobito teške posljedice za okrivljenika, počinitelje će se kazniti zatvorom od jedne do deset godina“. Radi se o ozbiljnom kaznenom djelu, a evo, zaštićeni svjedok pošteđen je kaznenog progona. Pošteđen je i od povrata golemog iznosa novca koje je primio (zamislite!) za davanje potpuno lažnog iskaza!

Tajna spisa
Na koncu ovoga kratkog osvrta želim postaviti i ovo pitanje. Da Sudskim vijećem nije predsjedao jedan ozbiljan, častan, odlučan sudac kao što je bio pokojni Salem Miso i da uz obranu optuženika nije stajala stručna i jednako odlučna obrana, što bi se dogodilo s ovim predmetom? Što bi se dogodilo s onim nesretnicima koje je netko odabrao, pokupio, strpao u zatvor i izložio surovom i dugotrajnom kaznenom postupku? Optuženici, bilo u Kazneno-popravnom zatvoru u Zenici, lažni svjedok uživao bi u golemim nečasno dobivenim novčanim sredstvima, a stvarni nalogodavci izvršitelja političkog ubojstva, skijali bi na Bjelašnici ili se odmarali na nekoj jadranskoj destinaciji. Ovih dana potpredsjednik Federacije BiH gospodin Mirsad Kebo dostavio je Ministarstvu sigurnosti BiH neke spise, po svemu sudeći - neka saznanja građana o tome - kako je i zašto lišen života doministar Jozo Leutar.

I te informacije mogu biti korisne. Sudjelovao sam u ovom kaznenom predmetu i zajedno s kolegom Mariom Bogdanovićem branio prvooptuženika generala Ivana Andabaka, pa ovom prilikom sugeriram da se konačno rastvore korice kaznenog predmeta Županijskog suda u Sarajevu broj K: 21/03. U tome spisu nalaze se odgovori na sva postavljena pitanja i uopće nije teško doći do cilja i pravednog procesuiranja osoba koje su sudjelovale u jednom gnusnom političkom ubojstvu. Ako se to ne razriješi, mi ćemo živjeti u vremenu i prostoru koji je prije tisuću godina definirao sveti Augustin: Pošto se otklone pravda i pravičnost, što je država drugo nego razbojstvo veliko!?
VList/JM

Bakir Izetbegović naručio Leutarevo ubojstvo zbog istrage o tajnim računima u Beču

Tajni dogovori Tužiteljstva BiH, ministra sigurnosti BiH Tarika Sadovića, kao i generalnog direktora Obavještajno sigurnosne agencije (OSA) sa Antom Prkačinom o davanju lažnog iskaza u istrazi o ubojstvu doministra MUP-a BiH Joze Leutara, te umiješanost Tarika Sadovića i Almira Džuve u prikrivanje i spriječavanje istrage o tajnim računima Bakira Izetbegovića u Austriji, jasno upućuju i na razloge zbog kojih je Bakir Izetbegović, danas kandidat za predsjednika Stranke demokratske akcije, od sarajevskog kriminalnog podzemlja i terorističkih grupa povezanih s bivšim odredom „El Mudžahedin", naručio ubojstvo Joze Leutara.

Leutar dobio povjerljive dosjee Interpola

Naime, kako piše portal Focusnews.info upravo je Jozo Leutar, došavši na dužnost doministra MUP-a BiH, pokrenuo sveobuhvatnu istragu protiv Alije Izetbegovića, Bakira Izetbegovića, Harisa Silajdžića, Hasana Čengića, Senada Šahinpašića zv. Šaja i drugih, zbog pronevjere i nezakonitog prosvajanja novca sa tajnih računa BiH u Austriji tijekom prve polovine 1990.-ih godina.

Upravo je Leutar, kao prvi dužnosnik BiH, koji je pokrenuo istragu protiv Bakira Izetbegovića i ostalih, a kako Focus portal doznaje od izvora u Interpolu, zatražio i dobio od njemačkog Ureda Interpola u Wiesbadenu, te od austrijskog Ureda Interpola u Beču, dokumentaciju o istragama koje su vođene u Wiesbadenu, Muenchenu i Beču protiv istih osoba, a u svezi financijskih transakcija i tajnih računa kojima su prije svega raspolagali otac i sin Izetbegović, a po njihovim punomoćima i ostali osumnjičenici u ovoj istrazi.

Dokumentacija o tajnim računima u Austriji

Već početkom 1999. godine, neposredno prije atentata u Sarajevu, a prema informacijama portala Focus sredinom veljače 1999. godine, Jozo Leutar primio je strogo povjerljive spise, odnosno tajni dosje o Interpolovoj istrazi protiv Izetbegovića u svezi njegove i povezanosti političkog vrha SDA sa međunarodnim terorizmom, te kaznenim djelima pranja novca preko tajnih računa u Austriji.

Leutar je, primjerice, dobio cjelovitu dokumentaciju koju je Interpol izuzeo prilikom pretresa banke Die Erste u Beču, te cjelokupnu dokumentaciju o raspolaganju financijskim sredstvima na tajnim računima te banke broj: 513 644 76 (dolarski), 00465151 (ATS), 501 16185.

Poseban dosje činila je dokumentacija o Izetbegovićevim prometima na tajnim računima kod Deutche Bank Frankfurt/M, i to tajnim računima broj 9359316 i 9362369.

Podaci o osobama povezanim s tajnim komitetom

Jozi Leutaru tada su ustupljeni i tajni dosjei istrage protiv članova tajnog komiteta za raspolaganje financijskim sredstvima sa tajnih računa u Austriji, i to: Husein Živalj, Irfan Ljevaković, Derviš Đurđević, Hasan Čengić, Senad Šahinpašić zv. Šaja, Sukarno Hassanein, Fatih Hassanein, Fahim Sejari, Muradif Pajt, Abdelaziz Zaher (rezident mreže u Zagrebu), Ševko Omerbašić, te dokumentaciju oduzetu u pretresima a vezno za tajne financijske transfere po Izetbegovićevom nalogu preko poduzeća Sejari, MIS AG, IGASA/IRO, Forino, Bondini, ZIO SAM, Bjercke, Euro Trade Center, Pentagram Corp, Renjas, Cenex, TWRA, Famso.

Naravno, kao sastavni dio ove istrage, Jozi Leutaru ustupljeni su i dokumenti o istrazi protiv Alije i Bakira Izetbegovića.

Iz popisa dokumentacije koju je Interpol ustupio tada Jozi Leutaru za potrebe njegove istrage razvidno je kako je istraga protiv mreže kojom su rukovodili Alija i Bakir Izetbegović, te njihovi najbliži suradnici, trajala kroz duže vremensko radzoblje i to u nekoliko zemlja, preko kojih je Izetbegovićeva mreža provodila svoje nezakonite operacije.

Dosjei s iskazima svjedoka

Tako su Leutaru tada ustupljeni dokumenti istrage ubojstava Juke Prazine i Lojo Taiba, istrage u Berlinu, Italiji, Mettmannu, Saarlandu, Švedskoj, istrage u Južnoj Africi i Obali Slonovače, istrage u SAD-u, istrage o povredama Zakona o atomskom oružju, istrage tajnih računa u Volksbank Stuttgart, Postbank Stuttgart, Cannstadter Volksbank, Postbank Muenchen, Deutche Bank Frankfurt/M.

Poseban dio dokumentacije činili su dosjei sa iskazima svjedoka u Interpolovoj istrazi protiv Izetbegovićeve mreže, i to iskazi: Murid Duliman, Derviš Đurđević, Munir Jusić, Sukarno Ali Hassanein, Ingrid Kellner, Aiman Morad, Ervin Šabović, Ghassan Saleh, Atif Alagić, Fikret Bakić, Mustafa Bašić, Emri Bešić, Ole Bjercke, Paolo Bondini, Karin Braun, Roland Bullacher, Emin Čatić, Ibrahim Čelić, Amer Cviko, Mirsada Đonlagić, Adnan Dulančić, Jasna Dulančić, Hasan Džano, Bernhard Edelmann, Salko Granov, Osman Hadžić, Muhamed Hadžimuratović, Sulejman Hadžiredžepović, Suljo Halalkić, Huso Hasković, Munir Jusić, Selman Jusović, Zulfo Kaminić, Hasan Karović, Mustafa Karović, Silvie Keselova, Srećko Kos, Enes Kulenović zv. Alija, Izet Kundo, Aziz Kuratović, Ahmet Maksumić, Azer Maksumić, Esnef Memić, Ismet Memić, Sifet Memić, Uzeir Memić, Muhamed Mešović, Bećir Merdžić, Muhamed Moranjkić, Philippe Muck, Dirk Mueller, Azer Ramadanović, Ervin Šabović, Mirsada Šahinpašić, Izet Salčin, Emin Seho, Fahim Sejari.

Sadović i Džuvo sakrili Interpolove dosjee

Nakon što je od Interpola preuzeo navedene dosjee i dokumentaciju, Leutar je u tajnosti pokrenuo istragu o tajnim računima Alije i Bakira Izetbegovića, te njihovoj mreži preko koje su izvlačili novac sa tajnih računa u Austriji, ali i veze političkog vrha SDA sa međunarodnim terorizmom.

Dokumentacija kojom je raspolagao Jozo Leutar, odnosno tajni dosjei koje je preuzeo u tajnosti od Interpola neposredno prije smrti, bili su za Bakira Izetbegovića dovoljan razlog za organiziranje i narudžbu Leutarevog ubojstva, koje je odradio uz pomoć kriminalnog podzemlja pod vodstvom Ismeta Bajramovića Ćele, te uz pomoć pripadnika nekadašnjeg odreda „El Mudžahedin" sastavljenog od islamskih terorista.

Danas, kako piše portal Focus, te tajne dosjee koje je od Interpola preuzeo Jozo Leutar, skrivaju Tarik Sadović i Almir Džuvo kako bi onemogućili bilo kakvu istragu protiv Bakira Izetbegovića i drugih koje ovi dosjei mogu teško i ozbiljno kompromitirati i inkiriminirati.

Hrvati središnje Bosne opet u strahu

Svjesni koliko je povratak Hrvata u središnju Bosnu bio i ostao ključan za poslijeratnu izgradnju mira i budućnosti BiH, jer Srednjobosanska županija i općenito regija središnje Bosne smatraju se kralješnicom FBiH, još uvijek nepoznati počinitelji po nalogu svojih nalogodavaca odmah nakon rata su krenuli s likvidacijama hrvatskih povratnika i policajaca u Travniku, sjedištu SBŽ. Ubojstva su se, prema pisanju Večernjeg lista, počevši od 1996., nizala jedno za drugim, bilo je i pokušaja ubojstava te napada na povratnike i njihovu imovinu, a posljednje dvije žrtve obračuna s hrvatskim povratnicima u Travnik su policajci Perica Bilić i Anto Valjan. Bilić je ubijen 12. lipnja 1998. godine, a njegov kolega Valjan 31. srpnja iste godine, i to pred zgradom policije u Travniku. Godinu dana kasnije, u ožujku 1999. godine, u Sarajevu je ubijen i federalni doministar unutarnjih poslova Jozo Leutar.

Ubojstva bez počinitelja

Zajedničko svim pobrojanim ubojstvima jest da istraga sve ove godine tapka u mjestu. Nakon svakog ubojstva ponavljao bi se isti scenarij, najprije osuda ubojstva, a potom i najava opsežne istrage u koju bi, u pravilu, bivalo uključeno više timova, od tima županijskog MUP-a do federalnih i državnih timova, pa čak i FBI-ja u slučaju atentata na Leutara. Zanimljivo je da su skoro sve istrage o ubojstvima Hrvata u središnjoj Bosni završavale potpunim fijaskom. Tu i tamo bi bilo uhićenja, a uhićeni bi uskoro bili pušteni jer su imali čvrst alibi. Najdalje se u farsi oko istrage otišlo u slučaju Leutar u kojemu se sudilo šestorici Hrvata koji su 2001. oslobođeni krivnje za atentat, a nove navodne istrage nisu donijele nova saznanja o počiniteljima i nalogodavcima. Zajedničko svim istragama o ubojstvima Hrvata, od Travnika do Sarajeva, je i nestanak ključnih dokaza koji promatrače navodi na zaključak da je svako uhićenje osobe s alibijem ili pokretanje sudskog postupka protiv krivih osoba zapravo imalo za cilj ostaviti dovoljno vremena i prostora za skrivanje ključnih dokaza i zataškavanje ubojstava. A onda bi se krenulo u potragu za novim dokazima, piše Večernji list. Kako vrijeme odmiče, do dokaza i svjedoka je sve teže doći, obitelji stradalih umiru, ne dočekavši istinu i pravdu na ovom svijetu.

Iako se osam nerasvijetljenih ubojstava hrvatskih povratnika i policajaca u Travniku poput crnog oblaka nadvilo nad SBŽ-om i suživotom njezinih naroda, odgovorne u MUP-u SBŽ-a ubojstva kao zločini koji ne zastarijevaju ne brinu previše. Jozo Lučić (HDZ 1990.), ministar MUP-a u svojem mandatu skoro nikad nije ni spomenuo ubojstva u Travniku. O njima nije rekao nijednu riječ ni na prošlogodišnjoj tematskoj sjednici Sabora SBŽ o stanju sigurnosti. U MUP-u SBŽ kažu da oni nisu jedini koji vode istragu te nam obećavaju uskoro proslijediti odgovore na pitanja koja se tiču istraga o ubojstvima Hrvata u Travniku, a među kojima su i ubojstva dvojice njihovih kolega Perice Bilića i Ante Valjana.

Odgovore na pitanja tko su obojice travničkih Hrvata, uostalom, i njihove obitelji čekaju po 16 i više godina. Uzalud. Hoće li tako biti i s nedavnim ubojstvom Joze Kafadara, uglednog poduzetnika koji je ubijen na svojemu imanju u selu Šušanj, na granici općina Vitez i Zenica. Kafadar je ubijen s četiri metka. Prvim hicem je ranjen u predjelu trbuha, a preostala tri su mu ispaljena s leđa, kako bi ubojica bio siguran da je posao završio. I ovog puta u istragu je uključeno više timova, od MUP-a SB i Zeničko-dobojske županije do MUP-a FBiH. Motiv je i u ovom slučaju isti kao i u ranijim slučajevima likvidacije Hrvata u središnjoj Bosni.

Nesigurnost povratnika

Ubijeni Jozo Kafadar bio je ugledan poduzetnik, čovjek kojega su voljeli u rodnom kraju i cijeloj središnjoj Bosni. Sa svojim sinovima Kafadar je dao nemjerljiv doprinos održivom povratku u Šušnju, okolnim selima, ali i cijeloj središnjoj Bosni jer su Kafadar i njegovi sinovi otvorili tvrtke i farme, zapošljavali ljude. Je li došlo vrijeme da se kažnjavaju ne samo oni koji su se drznuli vratiti na svoje, već i oni koji su dali doprinos opstanku i ostanku Hrvata u središnjoj Bosni? Jedno je to od pitanja na koje odgovor može dati samo brza i učinkovita istraga koja je dosad, kada su u pitanju Hrvati središnje Bosne, uglavnom izostajala. A svaki nerasvijetljen zločin ostavlja traga u vidu straha i nesigurnosti. Što se Hrvata središnje Bosne tiče, strah je pojačalo i nedavno okrutno ubojstvo Marice Kristić i Nikole Crepulje, povratnika u selo Ratanj u općini Kakanj, ali i poruke o ponavljanju scenarija viđenog u ratu u Bugojnu. “Pobit ćemo vas opet“, riječi su Elvisa Tukara, vijećnika SDP-a, koje je ovih dana uputio Miroslavu Zeliću, preživjelom logorašu iz Bugojna koji o sudbini svojih 19 nasilno odvedenih kolega iz logora Armije BiH ni više od 20 godina kasnije ne zna ništa. Puno je otvorenih pitanja i nerasvijetljenih ubojstava u središnjoj Bosni, javlja Večernjak. Puno je i teorija o tomu tko stoji iza njih, mudžahedini i njihovi politički mentori i zaštitnici, ili pripadnici nekih novih radikalnih pokreta koji ne trpe drugog i drukčijeg? Bez valjane istrage i kažnjavanja odgovornih, strah i nesigurnost bit će dio životne svakodnevice obitelji nastradalih, ali i hrvatskog naroda u središnjoj Bosni, naročito u sredinama poput Travnika, Bugojna, Kaknja, gdje su Hrvati manjina.

SRAMOTNO Čekali tri godine da odbiju preuzeti istragu u slučaju Leutar
Objavljeno 21.01. - 0:54


Nakon što je spis razmatralo više od tri godine, Tužiteljstvo BiH odbilo je u svoju nadležnost preuzeti slučaj ubojstva drugog čovjeka federalnog MUP-a. Gotovo 16 godina od atentata na Jozu Leutara, počinitelji ni nalogodavc nisu pronađeni, saznaje Federalna televizija.

Otkako je izrečena pravosnažna oslobađajuća presuda optuženima za ubojstvo Joze Leutara, predmet se vodio u sarajevskom županijskom tužiteljstvu, i to protiv nepoznatih počinitelja. Rezultat usmenog dogovora između, sada već bivših glavnih tužitelja državnog i županijskog tužiteljstva u Sarajevu – Milorada Barašina i Nives Kanevčev – bio je dostavljanje dokumentacije o atentatu Tužiteljstvu BiH. Više od tri godine ovo Tužiteljstvo zadržavalo je spis predmeta ne poduzumajući bilo kakve radnje, izvijestila je federalna tv..

Županijsko tužiteljstvo Sarajevo je Tužiteljstvu BiH, po prethodnom dogovoru, dostavilo tražene spise na razmatranje i eventualno preuzimanje nadležnosti. Nakon detaljnog razmatranja spisa i materijala (5 kutija), Tužiteljstvo BiH nije našlo osnova za preuzimanje nadležnosti te su dostavljeni spisi vraćeni”, stoji u priopćenju Tužiteljstva BiH.

Federalna TV saznaje – obrazloženje ovakve odluke je kako nema dokaza da se radi o krivičnom djelu iz Krivičnog zakona Bosne i Herecegovine.

“Ovo nije prva i jedina ovakva situacija. To je posljedica, nažalost, našeg složenog pravnog sustava i činjenice da ne postoji nijedna zakonska norma koja povezuje ova dva tužiteljstva”, kazao je glasnogovornik Tužiteljstva Sarajevske županije Alem Hamzić.

A pitanje nadležnosti moglo bi postati još kompliciranije. Naime, 1. veljače u Federaciji počinje primjena Zakona o suzbijanju organiziranog kriminala i korupcije, prema kojem su krivična djela protiv ustavnog poretka, među kojima je i ubojstvo najviših službenika Federacije, u nadležnosti Posebnog odjela pri Vrhovnom sudu Federacije, odnosno pri Federalnom tužiteljstvu, a koja još nisu ni formirana. Dok ne budu, Tužiteljstvo Sarajevske županije KS-a nastavlja rad na ovom predmetu koji im je i konačno vraćen 16. siječnja.

Podsjetimo, u automobil, u kojem je bio i doministar unutarnjih poslova Federacije BiH Jozo Leutar, 16. ožujka 1999. postavljena je eksplozivna naprava. Leutar je od ozlijeda preminuo 12 dana kasnije. U sarajevskom Županijskom sudu vođen je proces protiv 6 optuženih. Zboge nedostatka dokaza, Dominik Ilijašević Como, Zoran Bašić, Željko Ćosić, Jedinko Bajkuša, Ivan Andabak i Marijo Miličević su oslobođeni. Oslobađajuću presudu potvrdio je i Vrhovni sud Federacije 2004. godine./HMS/

ATENTAT NA JOZU LEUTARA : ZLOČIN I BIZNIS

MERIM GALIJATOVIĆ : KAKO JE ŠTIĆEN ZAŠTIĆENI SVJEDOK 30

Prošlo je 16 godina od ubistva zamjenika ministra unutrašnjih poslova Federacije BiH JOZE LEUTARA, a još uvijek se ne zna ko su bili izvršioci, a ko nalogodavci i koji su motivi postavljanja eksplozivne naprave u vozilo doministra Leutara. Naš novinar došao je do dokumenata koji godinama skupljaju prašinu u ladicama Kantonalnog tužilaštva u Sarajevu, a iz kojih se vidi kako su domaće institucije u bliskoj suradnji sa predstavnicima međunarodne zajednice u BiH od rasvjetljavanja terorističkog akta i ubistva doministra Joze Leutara napravili unosan biznis. Slobodna Bosna podsjeća na glavne aktere priče o isplaćivanju nagrade i okolnosti u kojima je donesena odluka o (i)legalnoj isplati

U subotu, 28. marta, navršit će se 16 godina od tragične smrti zamjenika ministra unutrašnjih poslova Federacije BiH Joze Leutara. Otkako je u novembru 2002. godine izrečena pravosnažna oslobađajuća presuda optuženima za ubojstvo Leutara, predmet se vodio u sarajevskom Kantonalnom tužilaštvu, i to protiv nepoznatih počinitelja. Rezultat usmenog dogovora između, sada već bivših, glavnih tužitelja državnog i kantonalnog tužilaštva u Sarajevu, Milorada Barašina i Nives Kanevčev, bio je dostavljanje dokumentacije o atentatu Tužilaštvu BiH. Više od tri godine ovo Tužilaštvo zadržavalo je spis, navodno ne poduzimajući bilo kakve radnje, da bi početkom godine predmet Leutar bio ponovo vraćen sarajevskom Kantonalnom tužilaštvu. Godinama u slučaju Leutar nema nikakvih pomaka, osim ako u tu kategoriju ne računamo shemu koju je sačinio osuđenik Mensur Hodžić iz Kazneno-popravnog zavoda Zenica (KPZ), gdje služi 12-godišnju zatvorsku kaznu zbog ubistva nevjenčane supruge Jasmine Baničević, a koju je proslijedio istražnim organima „šematski“ prikazujući ko je odgovoran za ubistvo Leutara.

„NIJEMI“ SVJEDOK

U shemi osuđenika Hodžića navodno je spomenuto i ime člana Predsjedništva BiH i predsjednika Hrvatske demokratske zajednice BiH (HDZ BiH) Dragana Čovića, što je Hodžić demantovao, a Čović prokomentarisao sljedećim riječima:
„Tako se nešto prema meni radilo i prije petnaest godina. Moje pitanje nije to što je taj čovjek nešto napisao. Moje pitanje je tko ga je natjerao da to napiše? A to je netko iz institucija ove države, iz sadašnje vlasti… E, to ćemo morati otkriti. To su ozbiljne stvari. Netko tko je to napakirao, morat će odgovarati“, kazao je Čović. Međutim, ovo nije prvi, a za pretpostaviti je, da neće biti ni posljednji pokušaj usmjeravanja istrage o ubistvu Joze Leutara u pogrešnom smjeru.

Naime, da je Draganu Čoviću bilo stalo do utvrđivanja činjenica oko (pre)usmjeravanja istrage o ubistvu Leutara u pogrešnom smjeru, podmetanjima, te ulozi domaćih i međunarodnih faktora u toj farsi, pažnju je prije 12 godina trebao usmjeriti prema bivšem zaštićenom svjedoku u slučaju Leutar Merimu Galijatoviću.

Podsjećanja radi, na osnovu svjedočenja tada zaštićenog svjedoka Merima Galijatovića Kantonalno tužilaštvo u Sarajevu podiglo je optužnice protiv Dominika Ilijaševića Come, Zorana Bašića, Željka Ćosića, Jedinka Bajkuše, Ivana Andabaka i Marija Miličevića. Sva šestorica presudom Kantonalnog suda oslobođena su u novembru 2002. godine, a oslobađajuću presudu potvrdio je i Vrhovni sud Federacije 2004. godine. Galijatoviću je status zaštićenog svjedoka dat iako je navodno i sam učestvovao u atentatu na Jozu Leutara, a za svoje svjedočenje dobio je 243.000 KM nagrade iz budžeta Federacije BiH. Kasnije je sudskim putem tražio i ostatak od ukupno obećanih milion KM za pouzdane informacije o atentatu na Leutara.

Nakon pravosudne farse u slučaju Leutar početkom 2005. godine reagovao je tadašnji predsjednik FBiH Niko Lozančić koji je od glavnog federalnog tužioca Zdravka Kneževića tražio da ispita ko je i na osnovu kojih propisa dozvolio isplatu novaca iz budžeta FBiH na račun „neidentifikovanog stranog državljanina, službenika UN-a“, te isplatu novca zaštićenom svjedoku u istrazi o Leutarovom ubistvu. „Posebice zahtijevam poduzimanje potrebitih mjera i radnji radi utvrđivanja odgovornosti prema onima koji su doprinijeli da se optuže nevini građani“, stoji, između ostalog, u Lozančićevom pismu Kneževiću. Nakon toga Kantonalno tužilaštvo Sarajevo je od 2005. do polovine 2007. godine vodilo istražne radnje o (i)legalnoj isplati nagrade zaštićenom svjedoku koje nikada nisu rezultirale podizanjem optužnica.

SKUPE LAŽI I UBLEHE

„Vlada FBiH nije na redovnim sjednicama nikada donijela zvaničnu odluku ili zaključak kojim se zvanično obećava isplata novčane nagrade u iznosu od milion KM licu ili licima koja omoguće otkrivanje počinilaca atentata na Jozu Leutara. Sve aktivnosti na otkrivanju počinilaca atentata i isplata novčanih naknada zaštićenom svjedoku vođene su pod nadzorom i uputstvima predstavnika međunarodne zajednice stacioniranih u BiH. Transferom sredstava iz budžeta FBiH na nerezidentni račun stranog lica, predstavnika međunarodne zajednice, u visini pola miliona KM namijenjenih isplatama zaštićenom svjedoku, obzirom da ista nisu planirana u budžetu FBiH, da Vlada nije donijela zvaničnu odluku ili zaključak o isplati ovih sredstava i da lice na čiji su račun sredstva transferisana nije budžetski korisnik, počinjena su djela koja imaju obilježje krivičnih djela“, navedeno je u dopuni povjerljivog službenog izvještaja, koji je Kantonalnom tužilaštvu Sarajevo predat polovinom februara 2007. godine.

Prvi povjerljivi službeni izvještaj tužilaštvu je proslijeđen početkom juna 2005. godine, a u njemu su navedeni svi bitni detalji i akteri vezani za isplatu novčanih naknada zaštićenom svjedoku 30, Merimu Galijatoviću. Premijer FBiH u vrijeme atentata na Jozu Leutara bio je Edhem Bičakčić, a u izjavi datoj istažiteljima Bičakčić je rekao da je Vlada pripremila paket mjera - ostavka ministra FMUP-a Mehmeda Žilića, učešće eksperata FBI-ja u istrazi i vještačenju i raspisivanje nagrade za pronalazak izvršioca. Navodno, u aprilu 1999. godine Vlada je prihvatila ovaj paket mjera, o čemu ne postoji pisani trag. Inspektori su utvrdili da se raspisivanje nagrade prvi put spominje u pismu namjera, koje je potpisao premijer Bičakčić početkom aprila 2000. godine, a u kojem stoji: „U otkrivanju počinioca terorističkog akta od presudne važnosti bilo je raspisivanje nagrade u iznosu od milion KM za informacije o počiniocu djela i nalogodavcu ubistva, što je objavljeno u sredstvima informisanja 17. marta 1999. godine. Ovim pismom potvrđuje se odlučnost Vlade da realizuje raspisanu nagradu nakon što nadležni pravosudni organi potvrde osnovanost informacija koje su FMUP stavljene na raspolaganje“.

Pozivajući se na pismo namjera Žilić je u decembru iste godine uputio pismo premijeru Bičakčiću u kojem je naveo da predstavnici međunarodne zajednice uključeni u rad na predmetu Leutar očekuju da se sredstva u naznačenom iznosu prebace na poseban račun koji su otvorili u Raiffeisen banci. Na osnovu Žilićevog dopisa Vlada FBiH, odnosno federalno Ministarstvo finansija je 27. aprila 2001. godine na pomenuti račun doznačilo iznos od pola miliona KM. Račun je bio otvoren na ime Dominguesa Ala, američkog državljanina i šefa kabineta komesara IPTF-a, a kao punomoćnici po računu navedeni su Bajro Kulovac, krim inspektor Službe kriminalističke policije FMUP-a, i Katie Cacic, pripadnica SFOR-a. Prva isplata zaštićenom svjedoku Galijatoviću u iznosu od 30 hiljada KM izvršena je tri dana nakon priliva pola miliona KM na račun Dominguesa Ala. U dokumentaciji koja je dostavljena inspektorima našla se i izjava bez memoranduma i potpisa iz novembra 2001. godine u kojoj stoji da je UNMBiH upoznat i saglasan da FMUP da zaštićenom svjedoku 10 do 15 posto od ukupne nagrade prije završetka sudskog procesa. Tri mjeseca kasnije, u februaru 2002. godine, šef administracije UN Misije u BiH Souren Seraydarian dao je pismenu izjavu u kojoj se navodi: „UNMBiH se u potpunosti slaže i podržava neprekidno djelimično plaćanje nagrade koja pripada zaštićenom svjedoku, u iznosu koji je dogovoren sa svim uključenim stranama, sve do tog vremena dok novac od nagrade ne bude u potpunosti prebačen na račun zaštićenog svjedoka“.

U decembru 2002. godine na računu Dominguesa Ala bilo je 283 hiljade maraka, a ta sredstva su polovinom istog mjeseca prenesena na račun Dejana Dedića, također američkog državaljana. Tokom 2002. godine nije bilo isplata zaštićenom svjedoku sa Dedićevog računa, a u narednoj 2003. godini sa računa je isplaćeno 23 hiljade KM. Zaštićenom svjedoku Merimu Galijatoviću posljednja isplata u visini 18 hiljada KM izvršena je 10. oktobra 2003. godine. Konačno, polovinom decembra iste godine preostala sredstva sa računa Dedića, 260 hiljada KM, prenesena su na račun Karmen Ane Kurdum. Sredstva sa računa Karmen Ane Kurdum polovinom novembra 2004. godine, po nalogu opunomoćenika Dejana Bandovića i Bajre Kulovca a u skladu sa instrukcijom federalnog Ministarstva finansija, novčana sredstva u iznos od 260 hiljada KM namijenjena za isplatu nagrade prenesena na račun budžeta FBiH otvorenog kod UPI banke.

Sam Galijatović je preko advokata Duška Tomića sudskim putem tražio i ostatak od ukupno obećanih milion KM za pouzdane informacije o atentatu na Leutara.

Konačno, krajem jula 2003. godine Vlada FBiH donijela je zaključak vezano za slučaj Leutar po pitanju pružanja fizičke zaštite zaštićenom svjedoku. Tim zaključkom federalno Ministarstvo finansija zaduženo je da pripremi i donese odluku o izdavanju sredstava iz tekuće rezerve Vlade FBiH za namirenje troškova sredstava već utrošenih iz kase za posebne namjene FMUP-a za pružanje fizičke zaštite svjedoka Merima Galijatovića u ukupnom iznosu od 35,5 hiljada KM.

Sam zaštićeni svjedok Galijatović se, nakon što je potrošio novac, vratio svom starom zanatu - kriminalu. On je u februaru 2008. godine podmetnuo požar u kući Senije Vicur u Tarčinu, kod Sarajeva, nakon čega se dao u bijeg. Prošle godine u aprilu Galijatović je deportovan iz Njemačke, a uhapsili su ga pripadnici Granične policije na osnovu potjernice Općinskog suda u Sarajevu. Galijatović je pravosnažno osuđen na godinu i tri mjeseca zatvora zbog više krivičnih djela te je nakon hapšenja predat u nadležnost sudskim policajcima Kantona Sarajevo. S druge strane, Kantonalno tužilaštvo u Sarajevu nikada nije prihvatilo krivičnu prijavu koju je Dominik Ilijašević Como, preko svog advokata Davora Šilića, podnio protiv Merima Galijatovića za lažno svjedočenje.

IZJAVE AKTERA: ŠTA SU (OD)GOVORILI
Ministar FMUP-a MEHMED ŽILIĆ

Bio sam ministar FMUP-a do marta 2001. godine. Za vrijeme mog mandata nije bilo nikakkvih isplata za otkrivanje počinilaca ubistva Joze Leutara. U istragu FMUP-a bio je uključen Oscar Vera, pripadnik SFOR-a.

Ministar FMUP-a RAMO MASLEŠA

Za vrijeme dok sam obavljao dužnost ministra (decembar 2001 - februar 2003. godine, op.a.) nisam bio upoznat niti mi je bilo dozvoljeno od strane međunarodne zajednice da budem uključen ili na bilo koji način upoznat sa vođenjem istrage. Nakon što sam stupio na dužnost ministra pozvao me šef Misije UN-a Jacques Paul Klein i njegov zamjenik i tom prilikom mi je skrenuta pažnja da je istraga koja je već ranije započeta u punom jeku i da se moram ponašati u skladu sa ranije dogovorenim obaveza između Vlade FBiH i međunarodne zajednice po pitanju obaveza prema zaštićenom svjedoku i procedurama koje su ranije dogovorene u ovom predmetu. Isplata novčanih naknada zaštićenom svjedoku vršila se isključivo po naređenjima predstavnika međunarodne zajednice Kelina, Saradayim i Oscara Vere.

Direktor FUP-a ZLATKO MILETIĆ

Po dolasku na dužnost u decembru 2002. godine naslijedio sam problem od bivšeg v.d. direktora Dragana Lukača i tadašnjeg ministra FMUP-a Rame Masleše. Problem isplata zaštićenom svjedoku bio je aktueliziran na početku mog mandata jer nisam bio saglasan da se novac daje zaštićenom svjedoku. Međutim, na insistiranje predstavnika UN-a Oscara Vere i ministra Masleše, koji je u ime Vlade tražio da se izvrši uplata sredstava (zahtjev ultimativne prirode), nastavili smo sa isplatama sredstava iz specijalne kase. Periodično, gotovo svaki put kada bi isplaćivali novac tražili smo mišljenje nadležnog Kantonalnog i Federalnog tužilaštva i suda, ali nismo nailazili na razumijevanje istih od kojih smo dobili upute da nastavimo preduzimati radnje u skladu sa sporazumom UN-a sa premijerom FBiH ( Saradayim – Bičakčić).

Ministar finansija NIKOLA GRABOVAC

Isplata je izvršena na temelju pismenog zahtjeva FMUP-a, a u korist FMUP-a. Sve kontakte kao i pisanje naloga za isplatu obavili su Šefika Hafizović, tadašnja zamjenica ministra, i pomoćnik ministra Mirsad Sirbubalo. Prema tada ustaljenoj proceduri sve naloge za isplatu pripremao je Sirbubalo i dostavljao ih mojoj tadašnjoj zamjenici Šefiki Hafizović koja je provjeravala njihovu opravdanost, ispravnost i zakonitost. Ona bi potpisivala naloge i dostavljala ih meni na potpis. Dakle, sredstva su uplaćena po nalogu FMUP-a, u korist FMUP-a, a iz vašeg pitanja prvi put vidim da se spominje neko strano ime.

AMERIČKA (NE)PRAVDA

Imate i humanitarne obaveze prema zaštićenom svjedoku

U novembru 2002. godine Kantonalni sud u Sarajevu zbog nedostatka dokaza osobodio je hrvatsku šestorku osumnjičenu za ubistvo doministra Leutara, ali to nije spriječilo tadašnjeg otpravnika poslova Ambasade SAD-a u BiH Christophera Hoha da mjesec dana kasnije tadašnjem premijeru FBiH Aliji Behmenu uputi pismo sljedećeg sadržaja: „Zabrinut sam stanjem krivičnog postupka u vezi s atentatom na gospodina Leutara i obavezama Vaše Vlade prema zaštiti svjedoka. Koliko sam upoznat, mjesečne isplate zaštićenom svjedoku prvo su bile umanjene, a potom i u potpunosti obustavljene. Ovaj program je započeo Vaš prethodnik a Vi ste ga nastavili jer ste shvatili koliko je važno da se u ovom slučaju zadovolji pravda. Važnost ovog slučaja ne jenjava. Istraga i krivični postupak se nastavljaju, kao što vam je poznato, uključujući i žalbeni postupak. Dakle, sa tehničko-pravnog stanovišta, obaveze Vaš Vlade u tom pogledu su jasne. Naravno, sa humanitarnog stanovišta također imate obavezu prema zaštićenom svjedoku“, naveo je Hoh u pismu upućenom Behmenu nakon čega je zaštićenom svjedoku Galijatoviću isplaćeno još 23 hiljade KM.

ALAL VERA

Američki obavještajac i baraba

Polovinom jula 2002. godine krim inspektor Bajro Kulovac sačinio je službenu zabilješku u kojoj je naveo da je službenik SFOR-a Oscar Vera zahtijevao da se zaštićenom svjedoku mjesečno isplaćuje 900 KM za prehranu i kupovinu životnih namjernica. „Oscar Vera je tražio da se od novčanih sredstava kojim se vrši plaćanje troškova smještaja, štićenoj osobi u narednom periodu svakog mjeseca isplati iznos od 900 KM, odnosno 30 KM dnevno, što je štićenoj osobi potrebno za prehranu i kupovinu životnih namirnica“, stoji u službenoj zabilješci Bajre Kulovca. Podsjećanja radi, Oscar Vera, američki vojni obavještajac, svojevremeno je za svoju ulogu u „rješavanju“ slučaja Leutara bio unaprijeđen u savjetnika zapovjednika SFOR-a u BiH. Svoje špijunsko-obavještajne, a u suštini, kriminalne tragove, Vera je ostavio i u susjednoj Republici Hrvatskoj, gdje se dao u potjeru za tada odbjeglim generalom Antom Gotovinom. Svoju „briljantnu“ karijeru Oscar Vera zapečatio je u martu 2013. godine kada je uhapšen u SAD-u, navodno zbog svojih „aferima“ u BiH i Hrvatskoj.

Čović: Podnijet ćemo tužbu protiv nalogodavaca i ubojica Joze Leutara
Objavljeno 28.03. - 11:09
Na grob Joze Leutara položeno cvijeće i zapaljene svijeće. Foto: Avaz

Polaganjem vijenaca i paljenjem svijeća na grobu bivšeg doministra unutarnjih poslova Federacije BiH Joze Leutara, na groblju Masline u Mostaru danas je obilježena 16. obljetnica njegove smrti, javlja Hrvatski Medijski Servis.

Vijence su položili izaslanstvo Hrvatskog narodnog sabora predvođeno predsjednikom HNS-a dr. Draganom Čovićem, izaslanstvo Glavnog vijeća Hrvatskog narodnog sabora, izaslanstvo Ministarstva unutarnjih poslova HNŽ –a i članovi obitelji Leutar.

Uz članove obitelji Leutar ovom događaju nazočili su i predstavnici županijskoga MUP – a na čelu s ministrom unutarnjih poslova HNŽ-a Slađanom Bevandom, presjedatelj Vijeća ministara BiH, Vjekoslav Bevanda, zastupnici i izaslanici u Parlamentarnoj skupštini BiH, Parlamentu Federacije BiH i Skupštini HNŽ-a, ministri iz Vlade HNŽ-a, mandatar Vlade HNŽ-a, Nevenko Herceg, te stranački dužnosnici Hrvatske demokratske zajednice BiH i stranaka HNS-a.

Nakon što su položili vijence svi prisutni uputili su se u Katedralu Marije Majke Crkve u Mostaru gdje je služena sveta misa zadušnica za pok. Jozu Leutara.

-Na žalost ni nakon 16 godina nisu otkriveni počinitelji i nalogodavci koji se kiriju iza atentata na bivšeg doministra unutarnjih poslova Federacije BiH Jozu Leutara, te se očekuje od nadležnih institucija da pokrenu istragu i učine sve kako bi počinitelji i nalogodavci bili razotkriveni i procesuirani pred institucijama ove države, priopćeno je iz Tajništva Hrvatskog Narodnog Sabora BiH

– Kad ubijete doministra unutarnjih poslova FBiH poruka je jasna, ali pošto mi često isto govorimo da sustav ništa ne radi ovih dana, budite uvjereni, prvi ja a onda sa mnom i svi dužnosnici koje predstavlja Hrvatski narodni sabor podnijet će tužbu protiv onih koji zataškavaju ovaj zločin i onih koji su taj zločin naredili i koji su ga učinili i zatražit ćemo da se istraga iznove ubrza na najvišoj razini BiH, jer ovo više nema smisla – poručio je predsjednik HNS i HDZ BiH Dragan Čović.

Leutarov sin Ivica Leutar zahvalio se svim političarima koji obitelji daju podršku u otkrivanju nalogodavaca i ubojica njegovog oca.

– Kako je i sam rekao bivši ministar sigurnosti BiH Fahrudin Radončić stvarno se nešto pokrenulo u zadnje dvije godine i evo već se osjeti panika u nekim sudovima, pa čak i nekim MUP-ovima jer pokušavaju preusmjeravati predmet i svašta nešta raditi. Znači nešto se pokrenulo – kazao je Ivica Leutar.

Inače neki dan je bila vijest koju smrdljivi muslimanski mediji nisu htjeli objaviti. SIPA i OSA odgovorile Krišto i napisali da tog mentalnog bolesnika u zavoru u Zenici ne uzimaju za ozbiljno i da nikakve istrage protiv Čovića ne rade.