Vrijeđani i ponižavani zbog seksualne orijentacije

Incident koji se dogodio na Filozofskom fakultetu u Sarajevu samo je još jednom pokazao da je stepen homofobije i diskriminacije u Bosni i Hercegovini veoma visok • Zašto homoseksualne osobe nemaju pravo na humani čin darivanja krvi



“Ne bih bila iskrena kada bih rekla da se osjećam potpuno sigurno. Ustvari, uopće se ne osjećam sigurno”, riječi su kojima Lamija Topčagić, studentica treće godine studija Komparativne književnosti i bibliotekarstva na Filozofskom fakultetu u Sarajevu započinje razgovor za Dane nekoliko dana nakon što joj je onemogućeno dobrovoljno darivanje krvi.

Podsjećamo, na Filozofskom fakultetu u Sarajevu bila je organizovana akcija dobrovoljnog darivanja krvi, a nakon što su studentima podijeljeni formulari koje su trebali potpisati prije darivanja krvi, u kojima je, uz ostalo, pisalo da krv ne smiju darivati osobe homoseksualne orijentacije. Studenti Amar Numanović, Lamija Topčagić i Nedžmina Šeta odlučili su upozoriti osoblje Zavoda da su te stavke diskriminirajuće. Time

Prijetnje bibliotekarke

“Prvo smo se obratili dekanatu, ali sekretarica nije mogla ništa uraditi. Obratili smo se doc. Andreji Lešić koja je pošla sa nama i postavila isto pitanje. I njoj je rečeno da Fakultet nema ništa sa tim, jer je to pravilo zbog kojeg se treba obratiti Zavodu za transfuzijsku medicinu. Mi smo bili nezadovoljni time, pa smo odlučili razgovarati sa kolegama i uputiti ih na diskriminirajuću stavku formularu. Neki od njih su ipak odlučili dati krv, a neki su se složili da je formular diskriminirajući. Tada je izašao jedan uposlenik Zavoda, koji je počeo vikati i na taj način pokušao da nas otjera. Uzvikivao je i pitao ko smo mi, a onda se istim riječima i meni lično obratio, unoseći mi se u lice. Ja sam se povlačio izbjegavajući bilo kakav fizički kontakt. Tada se pojavila i knjižničarka našeg Fakulteta, sugerišući osoblju iz Zavoda da zovu policiju da nas izbaci. Ja sam se složio da treba zvati policiju, jer nismo radili ništa ilegalno. Knjižničarka je rekla kako smo mi propali studenti i narkomani i da zbog toga ne možemo dati krv”, prisjeća se Numanović.

Na te je njezine riječi reagirala Lamija, koja je rekla da nije narkomanka, ali da je jeste lezbijka i da ju formular diskriminira. Knjižničarka joj se potom obratila riječima: “Da si moje dijete, ja bih te ubila.”



“Ja ovako to vidim: mi njima dobrovoljno dajemo svoju krv. Znači, ako sam ja homoseksualna osoba, nemam pravo učiniti to humano djelo, nemam pravo pomoći nekome. Na kraju se sve svodi na to da se nekome zabranjuje taj humani čin. Ne vidim u čemu je problem pored najsavremenijih tehnologija i metoda koje se u tom procesu primjenjuju. Ja sam prva pitala kakvu to krv imaju homoseksualci?”, kaže Nedžmina, studentica druge godine Filozofskog fakulteta u Sarajevu.

Nedžmina je heteroseksualne orijentacije, ali su je ipak povrijedile diskriminirajuće stavke formulara.

“Tim formularom Zavod štiti svoj proizvod. Nisu me pitali jesam li anemična, imam li dijabetes, nizak krvni pritisak ili bilo šta slično. Naši pokušaji da saznamo zašto se ova stavka nalazi u formularu su ismijani”, kaže Nedžmina.

Amar, i on je heteroseksualne orijentacije, je uvjeren da su evropske preporuke, na koje se Zavod poziva objašnjavajući diskriminirajuću stavku u formularu, izvučene iz konteksta.

“Mi ćemo dokazati da to uopšte nije u skladu sa evropskim standardima i da je to pogrešno protumačeno, svjesno ili ne. Na kraju krajeva, taj formular, kako smo mogli čuti, nije mijenjan od 2006. godine, a trebao je biti, jer je 2009. godine donešen Zakon o zabrani diskriminacije u BiH. Dakle, taj formular je trebalo uskladiti sa Zakonom. Nas je šokiralo i povrijedilo što se sve ovo dešavalo na Filozofskom fakultetu, iako je to organizovao Zavod. Za nas je Filozofski fakultet mjesto gdje se okupljaju najrazličitiji profili”, kaže Amar.

Nedžmina misli da su ovim činom studenti diskriminirani u svojoj kući, iako je Zavod organizovao akciju darivanja krvi i sačinio formular. Studenti, inače, misle da taj formular ne bi trebao biti imperativ, već bi trebao služiti kao smjernica Zavodu, iz kojeg ističu da koriste najsavremenije metode.

“Uvijek su nas učili da se poštuje drugo i drugačije, a onda se u hodniku te institucije koja nas odgaja desi da budemo ovako poniženi. Bibliotekarka je povrijedila naša ljudska prava”, govori Nedžmina.

Lamiju su riječi bibliotekarke duboko povrijedile. “Osjećala sam se nesigurno. Nije mi bilo dobro”, opisuje Lamija kako se osjećala nakon bibliotekarkinih riječi.

Nakon incidenta Lamija se medijski outovala (outanje – proces otkrivanja seksualne orijentacije). Iako je zabrinuta za vlastitu sigurnost, kaže da ne žali zbog toga i da bi ponovo uradila isto.

“Mislim da ne treba šutjeti. LGBT osobe u BiH postoje, imaju svoja prava koja se ne poštuju i zato treba razgovarati i prijavljivati nasilje i diskriminaciju. Ako pogledamo unazad 10 ili 20 godina klima, pretpostavljam, jeste bolja, ali ako gledamo dvije-tri godine unazad ne bih se složila da je bh. društvo postalo tolerantnije”, govori Lamija.

Ona se još u srednjoj školi outala pred svojim kolegama, a tada je često od profesora znala čuti negativne komentare o homoseksualnim osobama. Bilo je i mnogih drugih, ružnih iskustava. Kada bi se, primjerice, na ulici držala za ruke sa djevojkom s kojom je bila u vezi.

Uvrede i poniženja

“Bilo je negativnih reakcija. Istina, nikada nije bilo fizičkih okršaja. Ali, bila sam verbalno vrijeđana. Sjedile bismo na klupi i držale se za ruke. Dva tri muškarca bi prišla, rekli bi ’vidi lezbijki, hoćete li malo sa nama i slično’. Osjećala bih se poniženo i uvrijeđeno. Ali, tada smo šutjele. Nismo to prijavljivale. Zato mi je važno da sam ovaj put progovorila o homofobiji na fakultetu i u društvu. Generalno, stepen homofobije i neosviještenosti u bh. društvu je jako velik. I ovaj incident koji se desio, bitno je razgovarati o tome. Ako svaki put prešutimo, ako svaki put zataškamo, ništa se neće promijeniti. Zato mi je i bilo drago da je sve ovo prijavljeno policiji, da smo sjeli i razgovarali sa profesorima, da sam vidjela da imam podršku”, govori Lamija.

I Maja H. iz Tuzle ne želi šutjeti. Maja je bila aktericom “prvog LGBT slučaja institucionalne homofobije u BiH”. Na sudu je završila pod optužbama da je remetila javni red i mir. A to je uradila tako što se u kafiću poljubila sa svojom djevojkom.

Događaj se zbio u sarajevskom kafiću Korner. Maja je tom prilikom u kafiću bila sa svojom djevojkom i još jednom prijateljicom. Maja i njezina djevojka su se poljubile, nakon čega im je prišao uposlenik osiguranja i rekao im da izađu iz kafića. Potom se kraj njih našao i vlasnik kafića, uslijedila je svađa, a potom i fizički obračun, nakon kojeg je u kafić stigla i policija. Šest mjeseci kasnije Maja je dobila poziv na sud u kojem su stajale i optužbe za remećenje javnog reda i mira. Tokom suđenja, uz ostalo, jedan od policajaca je rekao da je ljubljenje Maje i njezine djevojke uznemiravalo goste lokala?! Na kraju je Maja, ipak, oslobođena odgovornosti. U razgovoru za Dane govori kako na svakom koraku osjeća diskriminaciju i homofobiju.

“Morate paziti s kim ćete dolaziti u kontakt, kako biste izbjegli loše situacije i reakcije. Ne osjećam se sigurno. Nikad i nisam, a mislim da se nikad i neću ovdje moći osjećati sigurno. Ali, opet se ponašam slobodno. Ne mogu skrivati ono što jesam. Svjesna sam da ću biti napadnuta zbog toga, ali ne mogu živjeti život kroz druge ljude. Mogu živjeti samo onako kako se osjećam i ko sam. A bilo je vrijeđanja, ljudi pričaju o tome, ovo je palanka i o tome se govori. Ali, ovo što se desilo u Sarajevu te večeri bio je najteži izraz homofobije. Cijela ta situacija, ponašanje policajaca, koji su pravili buku i stvarali atmosferu zastrašivanja. Policajci su u kafić došli jer su se dvije djevojke ljubile”, prisjeća se Maja.

Kaže da ju je u svemu tome najviše povrijedila ravnodušnost, na koju je naišla čak i u institucijama i organizacijama koje se bave ljudskim pravima.

“Aposlutno nikog nije interesovalo da riješi taj slučaj”, ističe Maja, objašnjavajući kako i danas hoda ulicom očekujući da bude napadnuta jer je homoseksualne orijentacije, navodeći da na svakom koraku doživljava diskriminaciju: jer je žena, jer je lezbijka, jer je feministkinja...

Proživljeni pakao

“Zbog svakog tog epiteta doživljavam diskriminaciju. Ja sam za vrijeme tog sudskog procesa proživljavala pakao. Taj se sudski proces nije ni smio desiti. Ja nisam ni trebala, prema zakonima, ni biti izvedena pred sud. Bila sam ogorčena da sam pozvana na sud. Sud je trebao to odbaciti odmah, proces se nije ni smio desiti. I to govori da mi ni nemamo kompetentan sud. Ali sam bila odlučna, nisam dala da mi bilo šta urade. Odlučila sam boriti se do kraja”, govori Maja.

I ako Amara i Nedžminu, osobe heteroseksualne orijentacije pitate, klima u BiH sugeriše nesigurnost, nepoštivanje ljudskih prava.

"Ovdje se radi o zajedničkoj borbi homoseksualnih i heteroseksualnih osoba. Nama je stalo da se poštuju ljudska prava svake osobe, kako god da je ona opredijeljena. Protivimo se svakoj vrsti diskriminacije, a BiH je leglo toga", govore studenti Filozofskog fakulteta u Sarajevu, koji su, umjesto šutnje, odabrali dići glas protiv diskriminacije.

Lamija: “Ja sam među kolegama s Odsjeka uvijek bila out i nikad nisam doživjela diskriminaciju ili homofobične komentare. Kada je riječ o kolegama sa cijelog Fakulteta, njihova su mišljenja podijeljena. Dođu do mene mišljenja i onih koji su homofobični i onih koji podržavaju prava LGBT osoba. Meni je najvažnija podrška profesora sa Komparativne književnosti i to što su oni osudili homofobiju, kao i moje kolege.”

Fakultet bez stava

Filozofski fakultet još nije zauzeo zvaničan stav o incidentu koji se dogodio u njegovom prostoru. U ponedjeljak, u isto vrijeme kada su se studenti mirno okupili ispred zgrade Fakulteta, u dekanatu je održan sastanak na kojem se govorilo o incidentu.

“Do danas (utorak op. a.) nije nam ništa saopćeno. Mi podržavamo to da se okonča čitava ta formalno-pravna procedura, da bi se potom Fakultet kao takva institucija mogao oglasiti”, kažu studenti.

Šarena mreža

Šarena mreža, koja okuplja aktivistkinje i aktiviste raznih ljudsko-pravaških nevladinih organizacija, te pojedinke i pojedinci koji rade na polju LGBTTIQ aktivizma, oštro je reagovala zbog dešavanja na Filozofskom fakultetu.

“Svakoj osobi koja želi darivati krv je poznata činjenica da Zavod za transfuzijsku medicinu direktno i indirektno vrši diskriminaciju nad gay osobama jer im ne dozvoljava da daruju krv i time pomognu nekome ili eventualno spase nečiji život. Gay osobe nisu jedine u skupini ’nepoželjnih’, međutim, koliko god ova praksa bila diskriminirajuća i nekorektna, rad na preinaćenju ove prakse nije nikad izlazio iz određenog okvira sve do 19. aprila, kad je grupa studenata/ica podigla glas protiv ovakve diskriminirajuće prakse. Pojam govora mržnje se može definisati kao svaka izjava koja priziva nasilje, mržnju i diskriminaciju protiv individua ili grupa, najčešće na osnovu njihove seksualnosti, rasne ili religijske pripadnosti. Uznemiravanje, kao oblik diskriminacije, koji se sastoji u ponižavanju i omalovažavanju na temelju seksualne orijentacije je zabranjen Zakonom o zabrani diskriminacije BiH (član 2. stav 1. i član 6.). Također, zabranjeni su direktna diskriminacija, indirektna diskriminacija, uznemiravanje, spolno uznemiravanje, mobing, segregacija, izdavanje naloga drugima za vršenje diskriminacije i podsticanje na diskriminaciju (članovi 3. i 4.)”, podsjeća Šarena mreža.

Šarena mreža BiH je pozvala javne ustanove da se javno ograde od neprofesionalnog ponašanja vlastitih uposlenika koji kroz svoja radna mjesta na nasilni način promovišu vlastite standarde i predrasude, time ugrožavajući ne samo institucije koje predstavljaju već i sektore zdravstva i obrazovanja.

“U slučaju da ove javne ustanove dijele stavove svojih uposlenika, te ne urade ništa da saniraju ovu situaciju, pozivamo sve nadležne ustanove u BiH da ih sankcionišu jer one kroz svoj rad ne samo da ugrožavaju LGBTIQ osobe već i sve građane i time šire mržnju, netrpeljivost, diskriminaciju kao i nesigurnost i nepovjerenje”, kažu u Šarenoj mreži. Isto su pismo potpisali i Udruženje Q Sarajevo, Centar za mlade KVART Prijedor, UG Oštra Nula Banja Luka, UNSA Geto Banja Luka, Zagreb Pride, LezzQuattro, Beograd, Udruženje Akcija Građana Sarajevo, lezbična sekcija ŠKUC-LL iz Ljubljane, Časopis za kritiko znanosti in novo antropologijo Ljubljana, Labris – organizacija za lezbijska ljudska prava, Beograd, Juventas iz Podgorice, Lezbijska organizacija Rijeka LORI iz Rijeke i Ženska soba – Centar za seksualna prava Zagreb.

Zavod za transfuziju negira incident

Iz Zavoda za transfuzijsku medicinu FBiH su se oglasili saopćenjem u kojem su negirali da se na Filozofskom fakultetu desio incident.

“Po navodu direktora Zavoda, svi članovi mobilne ekipe dali su pismene izjave o ovom događaju, kojim jednoglasno potvrđuju da nije bilo verbalnog, a pogotovo fizičkog konflikta u toku realizacije ove akcije, a to mogu potvrditi i aktivisti Crvenog krsta/križa, koji su bili prisutni tokom akcije”, piše u saopćenju Zavoda.

Iz te ustanove dalje pojašnjavaju da je upitnik koji popunjava potencijalni darivalac krvi kreiran 2006. u skladu sa preporukama Evropske komisije za transfuziju krvi. Zavod za transfuzijsku medicinu FBiH, usklađujući aktivnosti, nomenklaturu i preporuke Evropske unije, anketirao je sve potencijalne darivaoce od tog perioda do danas, a to je preko 100.000 potencijalnih darivalaca, te do sada nismo imali primjedbe na tekst upitnika. Koncept upitnika i pitanja koja se upućuju potencijalnom darivaocu krvi imaju isključivo cilj da se obezbijedi “sigurna krv”, tj. da se spriječi prijenos oboljenja sa darivaoca na primaoca.

stavi tvoj komentar pa da se i ja oĆitujem...

Moj komentar? U načelu ne volim gaženje ljudskih prava, a pogotovo ne iživljavanje nad osobama koje ne mogu uzvratiti udarac, tako reći...

Prešao sam put od nekoga tko ih nije podnosio, smatrao bolesnicima, nastranim ljudima, a onda sam sasvim slučajno na poslu upoznao nekoliko njih (ženske i muške) koji su bili sasvim "normalni", ono nisu to forsirali, nisu odudarali...sasvim normalni, centrirani ljudi. Nakon toga, nestali su i recidivi moje mržnje i gađenja. Tako uvijek i bude nakon što mržnja prema nekoj amorfnoj, dehumaniziranoj skupini poprimi obrise individue, odnosno kada ta skupina dobije "ljudsko" lice.

Donekle razumijem zašto su i dalje pod udarom u "regionu"...koliko god bila riječ o patrijarhalnom i tradicionalnom društvu, ovaj otpor LGBT-ovcima je jedan vid borbe protiv ekstremnog liberalizma i nekih vrijednosti koje na naše prostore ulaze i previše forsirano.

LGBT-ovci su dijelom i sami krivi, sa nastranim aspektima parade, kao i širim angažmanom oko stvari koje su neprihvatljive.

Mislim da bi trebali dobiti pravo na neki pravni okvir zajednice, kao i dostojanstven život, bez mržnje, napada, ali i bez sažaljevanja i pokušaja "liječenja".

No, ono što NIKADA ne bih dopustio, i protiv čega bi se borio do zadnjeg atoma snage je posvajanje djece. To je apsolutno nedopustivo, kao i pokušaji redefiniranja nuklearne obitelji.

Eto ti komentara koji se nadam nije TLDR.

Ok si to sumirao, imam vrlo slično mišljenje.

Slažem se, fino je to ministar sve rekao.

Zaštita kao i svim drugim građanima, neki pravni okvir za regulisanje njihove zajednice i onemogućavanje usvajanja dece.

Takvo seksualno opredeljenje treba da bude prihvatljivo (jer šta državu i druge ljude briga ko se sa kim zaskače dok su u pitanju dve odrasle, sposobne, svesne osobe), ali ga ne treba promovisati na sve strane kao nešto normalno ili čak poželjno i moderno.

Možemo se majmunisati koliko hoćemo, ali bez zdrave, snažne porodice nema ni zdravog društva.

Kakva crna zaštita. Zaštićeni su svim zakonima kao i drugi građani.

Ma meni u ovoj prici i nisu toliko bitno homici, koliko neukost zdravstvenih radnika... Sve i do jedna bolest je ista, i za hetero, i za homo. Nije mi uopce jasno u cemu je tu bila stvar... HIV, hepatitis ili bilo koju drugu bolest moze imati i jedna, i druga skupina...

To nije samo neukost, već i krajnji primitivizam.
Mislim da se radi o demonstraciji ponižavanja, u kombinaciji sa primitivizmom-"toliko ste gadni da ste možda zarazni".

Jedno 20-30% homića ne podnosim zbog te agresivne želje za isticanjem i potrebom da u svakome vide ******** ili lezbejku, ali to ne znači da i ostali moraju zbog njih da trpe ponižavanja.

I primitivizam... Al neukost sam namjerno istakao, jer ako i od kog ne ocekujes ovakve ispade, to je onda od zdravstvenih radnika...

P.S. Cini mi se da je ova tema podavno otvorena, na nekom odgovarajucem pdf-u.

Ja bih svoje misljenje o LGBT populaciji sveo u nekoliko recenica: Diskriminaciju bilo koje osobe pa samim tim i homoseksualaca ne podrzavam, pravo homoseksualcima na usvajanje tudje djece ne podrzavam, deklarisanje homoseksualnosti na javnim mjestima ne podrzavam, javno deklarisanje necije homoseksualnosti ne podrazavam, homoselsualce u oruzanim vojnim formacijama ne podrzavam. Kada malo bolje razmislim ja nista ne podrzavam.

Apsolutno nemam ništa protiv njih,mada ih nebi volio vidjeti u samom aktu,imam osjetljiv želudac.
Ali,kako se ni sa svojom ženom ne hvatam po ulici,niti organiziram parade,isto tako ne vidim razlog zašto bi oni to činili.

LGBT-ovci bogara ti ko su sad ovi? Ja znam za ******** i lezbace, a koja je ova grupa...nes novo?
Protiv ovih drugih u sustini nemam nista protiv, ako mi se ne motaju iza leda. I da, ako se ne kokosare na ulicama i neznam sto time hoce da dokazu.

poznajem gospodju knjiznicarku. zacudio sam se kad sam cuo da je tako reagirala. ja sam je drugaciju upoznao. mislim da je bila u stresu. treba svaki dan, u losim uslovima, odradit onu gomilu studenata u knjiznici. nije ni to lak posao.

Ne shvaća da je njezin posao lagan za razliku kakvih ima...
Treba ju prebacit na neko teže radno mjesto ,di će se ubijat mjesec dana . I kad se vrati na staro ,neće bit nikakvih stresova.

negdje u kutku malog mi mozga ostalo da imamo slične poglede na tu problematiku, pa reko', da se ne mučim pisati, bolje da ti to napišeš a ja ti lajkam..

nego, kad si spomenuo te što su ti srušili stereotipe o lgbt osobama, zanima me jesi li ikad iz njihovih usta čuo da se ograđuju od gologuzog paradiranja i drpanja na cesti i pojava kao što su public onanija kao u san franciscu, a pogotovu jel se ogađuju od političkih konotacija domaćih 'parada' kao što su petokrake i tri prsta i slične 'antifašističke' pojave kao u splitu, na primjer, a što je mnoge promatrače izazvalo na reakcije koje osobno ne odobravam niti imam opravdanja za njih jer osobno ne bih nikad ništa slično napravila (osim prijave policiji za provokaciju, isticanje totalitarnih simbola i širenje mržnje)
to me živo zanima. imam ogromnu odbojnost prema tome i to ne krijem. kao što mi je odbojno bilo kakvo nemoralno ponašanje na ulici, a pogotovu namjerno izazivanje i provokacija kako bi se dokazalo da su, eto, ugroženi i svoja prava pretpostavila svim drugim pravima kao što je i ljudsko pravo ostalih građana na mir, dostojanstvo i nekakav red.
obzirom da ne poznajem nikog takvog, zanima me iskustvo vas koji s njima kontaktirate, tj. što oni misle o tome.
ograđuju li se oni od tog primitivizma i licemjerja?

Opasno si na granici.

http://www.zombietime.com/up_your_alley ... /index.php

slike homo fešte tamo gdje nisu diskriminirani.

sve divno, krasno, poželiš familiju dovest i zabavit se s tim divnim, normalnim ljudima.

život mi se zgadio kad sam kliknuo na ovoj docov link.

Valja reći da je nerealno trpati u isti koš muške homosex i lezbijke.
To je dobro uočio novinar i pisac Steve Sailer:
http://www.isteve.com/lesvsgay.htm

Sve je Ministar rekao, slažem se.

Nemam ništa protiv njihovog paradiranja sve dok nisu kao oni sa Docovog linka jer ono je javni seks i fetišizam.
A ovako nek' idu , nek se ljube , nek' duvaju balone i bacaju šljokice,...uopšte mi ne smetaju , čak šta više mogu biti smešni.
Tako da sam za sva prava o kojima ne sme biti diskusije.

******** moraju imati ista prava da javno ispoljavaju seksualnost kao i heteroseksualci , ni manje ni više.
Znači , jednako mora biti , a to što se nekom gadi i što to ne podržava uopšte nije bitno i govori o suštinskom obliku homofobije , a to je ono tipa možete imati sve prava ali nemoj tuda da mi se šetaš.

Jedino što ne podržavam je usvajanje dece , to su za mene hirovi i neke bolesne želje , jer oni više poštuju svoju seksualnost nego dete jer bi u suprotnom taj dotični načinio napor i nekoj ženi svirno spermu pa imao dete kako i priliči.
Međutim takvi likovi hoće da ima sina ili ćerku BAŠ sa svojim kuratim partnerom koji nema matericu.

psiholozi kažu da se protiv lgbt populacije najglasnije "bore" osobe koje imaju određen strah da su barem dijelom pripadnici te populacije, tj. osobe nesigurne u sebe i svoju seksualnu orjentaciju. meni se čini da tu ima istine....

Tačno tako Osa , na ovim prostorima ima mnogo majki i očeva koji kad si bili prajdovi nisu dali svojim tinejdžerima da izlaze da ih vide , jer valjda od ******** virusa ili psihološkog napadačkog delovanja prajda mogu postati ******** i lezbejke.

a ja bio na prvom zagreb pride, i to u civilu u sred lgbt populacije, a oko nas hrpa klošara, nazovi navijača i raznih drugih hohštaplera, jedna od osjetljvijih zadaća u mom radnom stažu....

Ministri ti si mi sumnjiv dok stavljas vaku temu, ja kao hrvat katolik kao poznavatelj biblije i nauka isusa krista, i kad isus kaze coece ne legaj s drugim covjekom u krevet,a vi ko nesto podrzavate pa picka im materina za 10 godina reci ce da je pedofilija ok.u nizuzemskoj se vec to progurava,kaze isus je reko ljubav nije grijeh pa bogati mogu onda i pedofili rec da vole djeucu od 12 godina i to je ljubav fuj fuj..mrzim ******** iz dna duse jebem im mater,do 1974 ja mislim je smatrana tezom psihickom bolesti dok gey lobi nije to promjeno jednom odlikom i odjednom to vise nije bolest.kazu to je bolest koja je se najbrze izlijecila samo jednom odlukom svjetske zdrastvene organizacije.netko se rodi retarduran i to je bolest oni se rode ko ******** i to je bolest koja se treba lijecit,do duse ima onih i koji postanu ******** eto toliko jebem im mater ******** svi u split i udri ********.eto toliko...... ZDS

šta, strah te prikrivenih osjećaja, a takav se rodiš, ne možeš tu ništa, ne paničari....