The International Crisis Group is now generally recognised as the world’s leading independent, non-partisan, source of analysis and advice to governments, and intergovernmental bodies like the United Nations, European Union and World Bank, on the prevention and resolution of deadly conflict.

Zbogom, Dejtonijo! (I)

Međunarodna krizna grupa nije, naravno, svjetska vlada u sjeni.

To je naprosto akademski think-tank formiran u doba Dejtonskog sporazuma kao stručno tijelo, savjetodavni kapacitet (think-tank) Svjetske organizacije. Dio je razvojne agencije UNDP, koja djeluje u sklopu Ekonomskog vijeća i bavi se najzaostalijim zemljama. U tim zemljama, zna se, zbog rata i općeg društvenog nazadovanja, ne možeš ni početi s kakvim ekonomskim mjerama dok se ne razriješi osnovni društveni konflikt. S tom idejom Krizna grupa je i stvorena - ona treba da identificira probleme te sugerira političke mjere. Ima nevelik budžet od 20 milijuna dolara godišnje, plaća oko 130 eksperata iz 53 zemlje koji govore 50 jezika, a predsjednik je Ghassan Salame, pariski profesor prava i političkih znanosti, koji sjedi u Bruxellesu. Član je Upravnog odbora Soroseva instituta Otvoreno društvu u New Yorku i Aleksandrijske biblioteke... Profesor i pisac, transatlantski i mediteranistički libanonski kozmopolit, kao imaginarni lik iz Četiri kvarteta T.S. Eliota: "Jerusalem, Athens, Alexandria, Vienna, London... Unreal".

Pjesničke i književne referencije na stranu, Međunarodna krizna grupa ima apsolutni autoritet u diplomatskim krugovima. Političke mjere donose vlade, u skladu s odnosima u real-politici, ali podlogu, razumijevanje problema, crpe iz priopćenja Krizne grupe, čija se stajališta smatraju mjerodavnima. Stoga je njihovo izvješće o Bosni i Hercegovini za 2014. toliko važno, dok su zaključci upravo - senzacionalni. U Hrvatskoj i Srbiji nisu pobudili nikakve reakcije, u Bosni i Hercegovini izašle su po novinama neke bilješke. Pa ipak, ovo je ključna stvar i prelomni događaj.

Stručnjaci Krizne grupe jezgrovito formuliraju ono što i sami vidimo. Kažu da tu više nema potencijala za ratni konflikt, ali da se zemlja bez obzira na svu blagonaklonu podršku susjeda, sunovraća u dezintegraciju. Raspada se, ali ne po šavovima. Konflikt interesa tri narodne zajednice stalni je izvor sukoba, a kako političke elite upravljaju svim oblastima ekonomije, nema šanse da se dostignu ciljevi koje zadaje EU. Nezadovoljni građani ustali su i popalili neke zgrade tražeći hitne reforme, ali rješenja koja bi se realno mogla provesti ne bi bila učinkovita, dok ona koja bi to bila nije moguće provesti. Stoga, zaključuje Krizna grupa već na kraju prvog pasusa izvješća, treba započeti potragu za novim ustavnim ustrojem.

Nije li to senzacionalno? S priopćenjem Krizne grupe međunarodna zajednica zapravo priznaje da je cijeli projekt dejtonske Bosne propao.

Da, kažu, bilo je uspjeha, zaustavljen je rat, zemlja je prilično obnovljena.

No, sav je potencijal potrošen, što se lijepo vidjelo kod posljednjih poplava - vlasti su reagirale pokazavši skandaloznu nesposobnost.

"Sve češće Bosanci postavljaju pitanja koja su prethodila ratu vođenom od 1992. do 1995 - treba li to da bude jedna zemlja, dvije ili čak tri, a ako je jedna, treba li tu da budu jedan, dva ili tri ustavna entiteta i kako njima upravljati?"
Ukratko, srce problema je "članak 4 Dejtonskog sporazuma, koji BiH definira kao državu dva entiteta, stvarno, ali ne eksplicitno u federalnom odnosu, a istodobno kao državu tri naroda i, istovremeno, državu tri konstitutivna naroda..."

Da, bilo je besmisleno od početka - svima obećaš sve i onda ništa ne možeš ostvariti. Krizna grupa, bez političkog licemjerja svojstvenog politici i političarima, odmah daje logično rješenje sa smjelošću koja krasi intelektualce: "Potreban je drukčiji dizajn - normalna federacija, bez posebne uloge konstitutivnih naroda, ali povezana interesima tri narodne zajednice, koja osigurava prava svim građanima."

Merhaba! Znači, potrebno je tu kupus-salatu od dejtonskog aranžmana presložiti u nešto suvislo, funkcionalno i po mogućnosti već viđeno kao ustrojstvo normalne federalne države negdje drugdje u svijetu... Bosna nije ur-Bosna, enigma obavijena misterijama, balkanski monstr-organizam povezan vječitim razlikama i zasnovan na specijalnim barbarogenijskim svojstvima osebujnih bića. Riskirao bih, štoviše, reći da je to normlna europska zemlja naseljena ljudima prosječnog istočnoeuropskog idiotizma.

"Nema konsenzusa o tome što i kako započeti, ali Bosna očito mora napustiti sistem zasnovan na pravima konstitutivnih naroda. Krizna grupa nije olako došla do tog zaključka. Zaključak odražava uvid i osvjedočenje da nitko nema viziju koja bi na postojećim temeljima donijela napredak... Bosna treba novi temelj kako bi mogla opstati."

Na mjestu šefa države, zaključuje Krizna grupa, državi takvoga ustrojstva bolje odgovara kolektivitet, nego individua, a isto tijele može biti izvršna vlast. Za neke odluke trebat će konsenzus, za druge bit će dovoljna većina. Sve tri zajednice treba u njemu da budu zastupljene, ali ne nužno u jednakom broju. Etničke kvote treba ukinuti.

Ako se ne varam, predlažu parlament, koji konsenzualno bira Predsjedništvo i vladu. Ali, tko bi u taj parlament slao svoje zastupnike?

"Predstavničko tijelo treba da reflektira regije stvorene na temelju samoodređenja... Deset kantona u Federaciji BiH suvišni su, treba ih ukinuti, a njihove nadležnosti treba podijeliti između ministarstava i općina (municipalities)."

Znači - etnički konsolidirane bošnjačke, srpske i hrvatske općine biraju zastupnike, zastupnici vladu i Predsjedništvo i - ćao. Što s Republikom Srpskom? Ne vidim da bi ona tu kome smetala, kao ni Zajednica općina Herceg Bosne ili bošnjački superkanton. No, novac će držati vlada. A suverenitet će predstavljati Predsjedništvo izabrano konsenzusom.

A predstavnici međunarodne zajednice, važne i povlaštene političke kaste birokrata koji u Bosni nalaze mnogobrojna lukrativna namještenja, što će biti s njima? "Bosna je nezamisliva bez angažmana međunarodnih predstavnika, koji su puno učinili za oblikovanje institucija i postizanje mira, ali danas donose više problema nego koristi. Jedini način da se lidere ohrabri da preuzmu odgovornost jest da se zemlju tretira kao normalnu državu bez suvišnih uplitanja visokog predstavnika. A EU bi trebalo da najavi novi početak započinjanjem pristupnog procesa..."

Sve ove mjere logične su i sa stajališta onih koji stvar promatraju izvana, neizbježne. Naravno, nikome neće odgovarati sve što se tu predlaže i bit će, sigurno, pokušaja da se očuvaju sadašnje pozicije. Ali, na duži rok, u tome nema kruha. Međunarodna zajednica više nije spremna bez kraja i konca ulijevati novac u propale bosanske političke institucije. Da, mogao si im zaprijetiti neredima dok nisu imali rješenje, pa su se osjećali sukrivima, odgovornima, što je visokog predstavnika i njegovo ambasadorsko komesarsko Vijeće za implementaciju mira dovelo u talački položaj. Zato ih treba povući, a pritisak primjenjivati izvana, bušiti i holbručiti, a pritom ti ne treba batina, nego je dovoljno zvecnuti kesom.

Preporuke Krizne grupe:

Vladama u BiH: Inicirajte raspravu o temeljnoj reformi, razmotrite ukidanje kantona u Federaciji, uspostavite administrativne distrikte sudske i političke vlasti koje korespondiraju s granicama lokalnih zajednica.

Građanima BiH: Uđite u stranke i sudjelujte u stvaranju programa i izboru vodstva, pridružite se civilnim udrugama koje žele demokratizirati stranke.

Međunarodnoj zajednici, posebno EU, SAD i donatorima: Sponzorirajte programe obuke koji vode omasovljenju stranaka i njihovoj demokratizaciji.

Predsjedništvu Bosne i Hercegovine: Zatražite prijem u EU, naložite Ministarstvu obrane da pripremi akcijski plan za ulazak u NATO.

Europskoj uniji: Momentalno prihvatite zahtjev za prijem BiH u članstvo i otvorite pregovore u najranijem mogućem terminu, podržite reformu nudeći ekspertizu u vezi s europskim modelima federalizma i participacije lokalne zajednice u područjima jezične raznolikosti.

Članovima Vijeća za implementaciju mira, posebno EU i SAD: Tretirajte Bosnu kao normalnu državu i zatvorite Ured visokog predstavnika, raspustite Vijeće za implementaciju, a od Vijeća sigurnosti zatražite podršku za te mjere.

Bosnian patriots, and the Bosniak people as the largest group, bear the heaviest responsibility for the country’s success. Bosnian patriotism may some day win over most citizens, but its adherents should reflect on the trajectory of Yugoslav identity, in which pressure to conform to the civic ideal strengthened rather than weakened Croat, Serb, Slovene and Bosniak identity. Unity cannot be forced or won throughforeign pressure.

It must be built on the engagement and consent of a broad crosssection – more than a majority – of the population. Nor can RS be shifted by litigation or parliamentary manoeuvre.

Objectively, Banja Luka is in the strongest position. It has overcome the foreign dictates of OHR and stopped state building in its tracks. Dayton gives it a chokehold on the state legislature. It can sink Bosnia, but the shipwreck would most probably take RS down too, since few would want to reward the entity that caused another Bosnian disaster. Serb leaders should understand that RS needs a viable Bosnian framework to thrive. It would be important to acknowledge the depth of Bosniak suffering at the hands of those who built RS.240 Sarajevo still views it through the wartime prism; the burden of changing that is with RS.

Croats’ importance outweighs their small size: Bosnia cannot be reformed or reliably governed without their consent. With disgruntled Croats, it breaks down into two roughly equal camps, with little common ground: Bosnian patriots and revisionists. But Croats and Bosnian patriots together form a critical mass. Croatia’s EU membership enhances its kin’s weight in Bosnia. Yet, Bosnia’s Croats should not seek communal equality in every respect nor insist on overcompensation due to their status as a constituent people. Experience shows the limits of this legal fiction. Their key interests are self-rule and a place at the state and entity tables, with the ability to choose who represents them there.

Da, baš je problem kod sarajevistanskih fašista to što ih bole bošnjačke patnje iz rata...

Ovi tvoji scenariji podrazumijevaju uglavnom Dejton 2, a od toga nema ništa. Jedine promjene do kojih je moguće doći su postepene i one koje imaju ovo stanje kao polazno.

Much of the blame rests with a controversial court decision and the ill-judged Office of the High Representative (OHR) intervention that implemented it. In June 2000, the Constitutional Court ruled that the three constituent peoples were constituent in all parts of the country; until then, Serbs were the constituent people in RS and Bosniaks and Croats in the FBiH. The ruling was five to four, with all Croat and Serb judges in dissent.

Crisis Group praised the ruling in 2002. In retrospect, this was a mistake. Crisis Group’s focus was on RS, but the ruling had a far greater impact in the Federation. Some flaws were immediately visible. Others became apparent after the OHR imposed 27 amendments to the FBiH constitution, implementing but going far beyond the ruling. Collectively, the amendments rippled FBiH institutions that had protected Bosniak and Croat interests and did nothing much for the tiny Serb community.

After the amendments, predominantly Bosniak parties held most seats in the Bosniak, Serb and “Other” caucuses in the FBiH House of Peoples, plus a share of the Croat seats; rotation of positions was abolished, enabling them to make policy without seeking consensus.

In response, Croat parties have resorted to other manoeuvres to block decisions, leading to constitutional crises (in Mostar in 2008 and 2012; in the Federation since 2010) and a general deterioration of ties with Bosnian patriots.

The intent behind these constitutional changes was to make Bosnia workable, but the effect has been devastating. By imposing constitutional changes without meaningful participation by local leaders, the interventions backfired.

While some consider a collective presidency distasteful, it reflects the reality of Bosnia’s multiple communities. A single head of state could prove deeply divisive.171 The track record at state and entity levels shows that a strong head of government will either represent the largest constituency or rotate among them; both possibilities have drawbacks.172

Weakening the Presidency and creating a strong prime minister would fix something that is not broken. The Presidency works well even when members are at odds.173 It devises common positions even on sensitive issues, such as the legacy of war and war crimes.174 There is rare consensus on the institution’s value.

Zbogom, Dejtonijo! (II)

U Bosnu je uloženo osamnaest milijardi dolara. Većinu novca progutala je korupcija, u kojoj su ravnopravno participirala tri konstitutivna faktora bosanske krize - predstavnici međunarodne zajednice, koji su se strahovito oparili od te pomoći koja bi kao kiša u Sahari nerijetko padala tako da ne dotakne zemlju, zatim "političke elite", odnosno šefovi i njihove klijentelističke strukture, te na poslijetku NGO-narod, nadasve bošnjačka srednja klasa, koja živi od konferencija, traning-programa i "odvaljivanja žvake".

Japanski je ambasador u nedavnom priopćenju za medije već je najavio - ni sena od Japana u vaše šuplje državne fondove i kase, svu lovu dajemo samo direktno, ljudima i projektima... Da sam mlađi, odmah bih otišao u Ljubljanu, Beč ili Berlin, unajmio jednog japanistu domaćeg podrijetla te nafatao dva-tri seljaka, ako je još koji ostao bilo gdje u Bosni, pa složio projekt proizvodnje povrća i soje i zakucao na vrata Ambasade na Bistriku br. 9 u Sarajevu.

Njihov Grant Assistance for Grassroots Project (GAGP), osim humanitarnih, individualnih donacija, predviđa pomoć ruralnom razvoju.

Možeš povući do 80.000 eura u komadu, ali uz pomoć onog japanista odmah bih otvorio prepisku sa svim japanskim prehrambenim i trgovačkim korporcijama...Valjda bismo se našli na nekim keksima od sezama.

Japan je prvi otpao - ubrzo će i ostali. Neće se otimati oko utjecaja na Bosnu, u to sam siguran, jer sam provjerio, tako što sam turskog ambasadora pozvao na espresso u "Esplanadu". Burak Ozugergin je stari drugar - prvi put s njim sam razgovarao u Carigradu, dok je još bio glasnogovornik ministra vanjskih poslova, profesora Ahmeta Davutoglua.

Sad odlazi, na kraju je mandata, pa smo mogli pričati opušteno, s iskrenošću dva iskusna opertivca na istome području.
Povod je bio, naravno, posjet školskog broda "Turgut Reis" Neumu (to je njemačka fregata od tri tisuće tona), što je izazvalo silnu uzbunu u Banjaluci i Beogradu. Burak jedva razumije problem: "Kroz centar našeg najvećeg grada, kanalom užim od pelješkog, kao što znate, godišnje preplovi 50.000 brodova pod svakojakim zastavama..."

Zaista, sjećam se kako smo razgovarali na terasi najluksuznijeg bosporskog hotela "Ciragan Palace", gdje je njegovo ministarstvo obnovilo izgorjelu međidijsku palaču na placu gdje je nekoć igrao "Galatasaraj", a pred nama su, kao pokretni neboderi, klizili ruski supertankeri...

Prođe i projektilska krstarica, a naš "Petar Zoranić" bio im je šezdesetih, kad se tu zapalio, sagorio pola starog Istanbula (Burak me zamolio da to nikako ne spominjem njegovom šefu, koji još pati za onim drvenim čardacima staroga grada, koji prethodi modernom Nišintašu Orhana Pamuka.)

Upitao sam ga - zašto je tursko gospodarstvo tako slabo prisutno na balkanskim destinacijama bivše Jugoslavije, u krajevima Rumelije ,koji su toliko prominentni u njihovim kolektivnim fantazijama pa čak i u političkoj retorici? "Ne treba zaboraviti da više ljudi s Balkana živi u Turskoj, nego na Balkanu", kaže Burak. "A kad je predizborna kampanja, političari im se obraćaju jakim evokacijama..."

Da, to nam je i ovdje dobro poznato. U Turskoj traje predizborna kampanja - prvi put predsjednika biraju izravno, a ne u parlamentu, što je značajna ustavna promjena i pokazuje da je moć Tajipa Redžepa Erdoana, koji se kao premijer natječe za to mjesto, u apogeju.

Ne ulazeći u unutrašnjopolitičke i globalne komplikacije, dovoljno je reći da će mu svaki glas Sandžaklije ili Bosanca dobro doći - a u Carigradu, primjerice, ili u Bursi, ima ih neizmjerno i svi ti se na bazarima odmah obraćaju srpskim i hrvatskim.
Sa druge strane, Turska je ekonomski neprisutna, pogotovo u Bosni.

"Mi nemamo državnu ekonomiju. Ne možete natjerati biznismene da ulažu ondje gdje misle da neće zaraditi." Tako su nešto malo investiralo u hrvatski turizam, a u BiH manje nego u Srbiju.

U Srbiji ulažu u industrijsku proizvodnju. U energiju i infrastrukturu samo ondje gdje su zemlje pod čvrstim američkim kišobranom, dugoročno sigurne za dugoročna ulaganja - u Albaniji i na Kosovo.

Bez obzira na političke krize i krizice, dakle bez obzira na političku izbornu retoriku ovdje i ondje, osnovno se neće promijeniti - a to je da nikoga više nije briga za Bosnu, pogotovo što su svi sigurni da tu ne može doći do rata. Tko bi ga počeo, odmah bi ga uhapsili.

Toliko još kapaciteta međunarodna organizacija ima. Znači - reforme ili nema para. A, novost je da će ih građani Bosne i Hercegovine sami pokretati i stvarati.

Ja tu vidim novi prostor za novu politiku i nove lidere. Pismene lidere. One koji će sve započeti nekim prijedlozima formuliranim na papiru. Mislim da se sad u cijelosti ostvarilo sve što je predvidjela prof. Mirjana Kasapović u svom seminalnom djelu "Bosna i Hercegovina - Podijeljeno društvo i nestabilna država". A, toliko su je napadali u sarajevskim novinama! Knjiga se sastoji od teoretske prolegomene (tumačenja generičkog pojma kosocijacijskih društava u kakve spada Bosna) te trijezne političke analize opcija za izlazak iz krize. Tada, 2005. godine, Mirjana je zaključila ovo što je devet godina kasnije formulirala i Krizna grupa.

Naravno, intelektualci su uvijek prvi u razumijevanju problema, a političari zadnji u njihovu priznavanju - ali to se u ovom slučaju čak ne odnosi u prvom redu na naše, lokalne.

U Sarajevu, bojni je poklič dugo bio - želimo živjeti u normalnoj državi!

Građanskoj, parlamentarnoj. Sad bi im se to lako moglo ostvariti - a bit će proporcionalno zastupljeni. Hrvati bi mogli ostvariti samostalnost sudske i policijske funkcije na svom etničkom prostoru. A Srbi?

Manje od posebne države, umjesto toga, stvarni federalni status što ti - vidjeli smo u Jugoslaviji - na duži rok najviše i vrijedi.

Jučer se i Denis Kuljiš odlučio posvetiti seciranju ove zadnje analize, a ovo će izgleda biti serijal, no tu je predstavio samo jednu od njihovih preporuka, ignorirajući i one o formiranju trećeg entiteta (odnosno 4 federalne jedinice), kao i ukidanje FBiH

A je li u BiH uopće toliko loše. Iskreno, meni se iz godine u godinu jaz RH - BiH smanjuje.
Možda je to posljedica zaduživanja entiteta.

Apsurdno je znam. Ali dok god je kriza vlasti u BiH i fokusa MZ i slijevaju se neke pare, pa se valjda to i osjeti koliko-toliko. Što da se riješi politički problem BiH? Da ostanu bihanci sami sa sobom i bez mogućnosti donacija i kredita brzo bi se survala u nešto lošiju Moldaviju.

Jedino dobro rješenje je inkorporacija u neku susjednu normalnu državu, dijelova ili čak cijele države. S tim što ne znam ko je lud da se sa Srbijom ujedinjava kad je jadnija i od BiH, većim dijelom.

Ma BiH je promašaj, ta država nije u stanju postojat, ovo je moje objektivno mišljenje, ne zato jer sam Hrvat ili nešto treće. Ona se može održavat izvana, a iznutra nikada ne će imati čvrst temelj, jer on ne postoji. Ni jedan narod nema isto gledište. I komparacija s drugim višenacionalnim državama tu otpada. Švicarci su imali zajednički interes za ujedinjenjem - trgovačke privilegije. Koji je zajednički interes Hrvata, Bošnjaka i Srba u BiH? Mi čak nemamo niti viđenje iste vanjske politike! A makar je to bitno za federalnu državu, stav naroda unutra prema narodima vani. Mi to nemamo! Hrvati doživljavaju Hrvatsku na jedan način, Srbi na drugi, Bošnjaci na treći, tako i za sve zemlje u susjdestvu. Pa bog ti jadan, oko Izraela i Palestine imamo različite stavove. BiH prosto ne može imati vanjsku politiku, prema tome, upitan je i njezin međunarodno-pravni subjektivitet kao države, a unutarnji problemi su bar 100 puta veći i zamršeniji. Kad čovik najobjektivnije gleda stvar - to je rupa bez dna.

Inkorporacija dijelova u susjedne države je po meni, onako dalekosežno, najoptimalnije rješenje. BiH je inače samo pogodan teren za sofiste s područja politologije koji nadmudruju jedne druge praznim frazama. Par excellence za praksu svim studentima politologije iz cijele EU. To je vrhunac njezinog postojanja, možda i jedina svrha, druge nema.

A je li u BiH uopće toliko loše. Iskreno, meni se iz godine u godinu jaz RH - BiH smanjuje.
Možda je to posljedica zaduživanja entiteta.

Apsurdno je znam. Ali dok god je kriza vlasti u BiH i fokusa MZ i slijevaju se neke pare, pa se valjda to i osjeti koliko-toliko. Što da se riješi politički problem BiH? Da ostanu bihanci sami sa sobom i bez mogućnosti donacija i kredita brzo bi se survala u nešto lošiju Moldaviju.

Jedino dobro rješenje je inkorporacija u neku susjednu normalnu državu, dijelova ili čak cijele države. S tim što ne znam ko je lud da se sa Srbijom ujedinjava kad je jadnija i od BiH, većim dijelom.

A je li u BiH uopće toliko loše. Iskreno, meni se iz godine u godinu jaz RH - BiH smanjuje.
Možda je to posljedica zaduživanja entiteta.

Apsurdno je znam. Ali dok god je kriza vlasti u BiH i fokusa MZ i slijevaju se neke pare, pa se valjda to i osjeti koliko-toliko. Što da se riješi politički problem BiH? Da ostanu bihanci sami sa sobom i bez mogućnosti donacija i kredita brzo bi se survala u nešto lošiju Moldaviju.

Jedino dobro rješenje je inkorporacija u neku susjednu normalnu državu, dijelova ili čak cijele države. S tim što ne znam ko je lud da se sa Srbijom ujedinjava kad je jadnija i od BiH, većim dijelom.

Ma BiH je promašaj, ta država nije u stanju postojat, ovo je moje objektivno mišljenje, ne zato jer sam Hrvat ili nešto treće. Ona se može održavat izvana, a iznutra nikada ne će imati čvrst temelj, jer on ne postoji. Ni jedan narod nema isto gledište. I komparacija s drugim višenacionalnim državama tu otpada. Švicarci su imali zajednički interes za ujedinjenjem - trgovačke privilegije. Koji je zajednički interes Hrvata, Bošnjaka i Srba u BiH? Mi čak nemamo niti viđenje iste vanjske politike! A makar je to bitno za federalnu državu, stav naroda unutra prema narodima vani. Mi to nemamo! Hrvati doživljavaju Hrvatsku na jedan način, Srbi na drugi, Bošnjaci na treći, tako i za sve zemlje u susjdestvu. Pa bog ti jadan, oko Izraela i Palestine imamo različite stavove. BiH prosto ne može imati vanjsku politiku, prema tome, upitan je i njezin međunarodno-pravni subjektivitet kao države, a unutarnji problemi su bar 100 puta veći i zamršeniji. Kad čovik najobjektivnije gleda stvar - to je rupa bez dna.

Inkorporacija dijelova u susjedne države je po meni, onako dalekosežno, najoptimalnije rješenje. BiH je inače samo pogodan teren za sofiste s područja politologije koji nadmudruju jedne druge praznim frazama. Par excellence za praksu svim studentima politologije iz cijele EU. To je vrhunac njezinog postojanja, možda i jedina svrha, druge nema.

Srbi i Hrvati su u velikoj anti-Bosanskoj ofanzivi jer ih fata panika . Zna se da ce se na buducem popisu pokazati da ima preko 50 % Bosnjaka a i natalitet je u porastu sto moze uticati na politku to jest formiranje vlasti na drzavnom nivou gdje ce sada Bosnjaci imati preko 50% ministara i vlasti a takodje moze uticati i na samo uredjenje drzave . Drzava ima pravo i zakonske mjere da raspise referendum o buducem uredjenju a entiteti i opstine su samo administrativne jedinice , nisu nosioci drzavnosti i suvereniteta pa to pravo nemaju . Mnogi su nasjeli na pricu Krmoglavog o referendumu pa cak i neobrazovani Bosnjaci sto je ustvari samo smoking gun i nista vise ali je propaganda ucinila svoje . BiH polako ali sigurno postaje drzava samo Bosnjaka i zato ce u naredno vrijeme Medjunarodan ( citaj krscanska ) zajednica , Srbi i Hrvati nastojati na sve moguce nacine da taj proces zaustave i mozemo ocekivati velike pritiske koji ce se ogledati na politickom i ekonomskom ucjenjivanju , lobiranju , izazivanju netrpelivosti , odgadjanju rezultata popisa sto je moguce duze , represiji nad povratnicima itd sve u cilju getoiziranja Bosnjaka i u nekakv Europski pojas Gaze . Zato rahat patnja pa ko izdrzi ili da skratimo jedni drugima muke humanim preseljenjem pa nek onda svaki narod uredjuje svoju drzavu onako kako voli i umije . P.S. dajem sto Srba za jednog Sandzakliju