U granicama Banovine bi bili većina. Ali kao što je netko već rekao, fBiH samo smeta. Ajmo je ukinuti i sve ovlasti prenjeti na županije.

Vrlo, vrlo skupo su ih koštali Budimir i Lijanović. Bi li se to dalo sračunati u milijunima i milijardama propalih KM ?
Neka, neka se još malo nastavi. Da više nikome ne padne na pamet i sama pomisao da prevare hrvatski narod.

Dosta realna analiza našeg prvog sveučilišnog političkog analitičara..

Ovo ne miriše na dobro.. S.Bosnu se gura u naručje Zenici.. Ono čega smo se i pribojavali...




Piše: prof. dr. Mirjana Kasapović, Obzor

Dok se hrvatska vanjska politika koprca u još jednome iz duga niza sporova sa Slovenijom u koji je upala tradicionalno nepripremljena, iza brda se već valja nova potencijalna nevolja u odnosima s Bosnom i Hercegovinom. Pravni institut u toj zemlji nedavno je izradio dokument „Ustavna reforma Federacije Bosne i Hercegovine“ na kojemu se temelji nacrt novog Ustava Federacije i nove „mape kantona“. Projekt je financijski podržalo Veleposlanstvo SAD-a u Sarajevu. Autori navode da mišljenja izražena u dokumentima „ne odražavaju nužno stav State Departmenta“.



Dok se hrvatska vanjska politika koprca u još jednome iz duga niza sporova sa Slovenijom u koji je upala tradicionalno nepripremljena, iza brda se već valja nova potencijalna nevolja u odnosima s Bosnom i Hercegovinom. Pravni institut u toj zemlji nedavno je izradio dokument „Ustavna reforma Federacije Bosne i Hercegovine“ na kojemu se temelji nacrt novog Ustava Federacije i nove „mape kantona“. Projekt je financijski podržalo Veleposlanstvo SAD-a u Sarajevu. Autori navode da mišljenja izražena u dokumentima „ne odražavaju nužno stav State Departmenta“.





Ta uobičajena fraza kojom autori štite naručitelje i financijere svojih projekata i kojom se naručitelji i financijeri projekata štite od mišljenja autora ne znači zapravo ništa: to doista ne moraju, ali i mogu biti stavovi State Departmenta. Uostalom, ne daje State Department novac bilo kome i za bilo što. To je potvrdio i američki veleposlanik u Sarajevu koji je prije nekoliko dana u banjolučkim „Nezavisnim novinama“ izjavio da podupire reformu Federacije. A to nije nevažno. Nije, naime, nikakva tajna da Bosna i Hercegovina godinama opstoji pod dva protektorata koja otjelovljuju dva protektora: formalni, visoki predstavnik međunarodne zajednice, a to je trenutačno Valentin Inzko, i neformalni, američki veleposlanik u toj zemlji, a to je trenutačno Patrick Moon. Kako god bilo, riječ je o prijedlogu temeljite i posljedično dalekosežne političke reforme Federacije BiH koja ima tri ključne točke.

OD DESET ŠEST NOVIH KANTONA

Najvažnija je svakako teritorijalna reorganizacija Federacije kojom bi se od sadašnjih deset stvorilo šest novih kantona. Od postojećih deset kantona u pet živi bošnjačka većina (Tuzlanski, Zeničko-dobojski, Bosansko-podrinjski, Unsko-sanski i Sarajevski), u tri hrvatska većina (Livanjski, Posavski i Zapadnohercegovački), a dva su „mješoviti kantoni“ u kojima ni Bošnjaci ni Hrvati nisu izrazita većina (Srednjobosanski i Hercegovačko -neretvanski).
„Okrupnjavanje pojedinih kantona“, kako su autori nazvali teritorijalnu reorganizaciju, zbilo bi se u skladu s ekonomskim, zemljopisnim, komunikacijskim te „u onoj mjeri u kojoj je to neophodno“ i etničkim kriterijima. Krajnji je cilj stvaranje „multietničkih i ekonomski održivih kantona“.

Pa kako to konkretno izgleda?

Rasformirao bi se Livanjski kanton, a njegov bi se teritorij pripojio Zapadnohercegovačkom kantonu, osim općine Drvar koja bi ušla u sastav Unsko-sanskog kantona. Kako Zapadna Hercegovina nije samo naziv za jedno zemljopisno područje nego i svojevrstan etnički toponim, to bi ime bilo izbrisano pa bi se novi kanton nazivao Livanjsko-hercegovačkim. Nestaje i samostalni Posavski kanton koji se spaja s Tuzlanskim u Tuzlansko-posavski kanton. Srednjobosanski kanton, osim općina Kreševo i Kiseljak, pripaja se Zeničko-dobojskom kantonu koji bi se ubuduće nazivao kantonom Središnja Bosna. Općine Kreševo i Kiseljak, zajedno s općinama Visoko i Breza te Bosansko-podrinjskim kantonom, pripojile bi se Kantonu Sarajevo koji bi trebalo urediti kao Distrikt Sarajevo. Budućem Distriktu Sarajevo pripojilo bi se i Istočno Sarajevo koje se nalazi u sastavu Republike Srpske.



Na toj točki, dakle, teritorijalna reorganizacija Federacije prelazi i u teritorijalnu reorganizaciju Republike Srpske. Jasno je da tu činjenicu autori hotimice nisu istaknuli u naslovu projekta zbog oportunih političkih razloga – ipak je riječ o „odgrizanju“ djelića teritorija Republike Srpske, a to je i State Departmentu prevelik zalogaj. Dok traje borba sa Srbijom za status Kosova, State Department neće otvarati novu frontu s tom državom zbog Republike Srpske. Srbija ipak nije američki „strateški partner“ na Balkanu s kojim se lako dogovoriti. Mnogo je lakše izaći nakraj s Hrvatskom koja iskreno i duboko razumije svoga velikog strateškog partnera u svemu, pa i u njegovoj balkanskoj i bosanskohercegovačkoj politici, i uvijek ga je pripravna bespogovorno slijediti. Osim toga, „napad“ na Republiku Srpsku izazvao bi masovan otpor u tom entitetu koji bi vjerojatno trebalo gušiti silom. Stoga se Amerikanci ne žele upuštati u taj rizik pa su odlučili politički nasrnuti na status najmalobrojnije i institucionalno najslabije hrvatske zajednice čiji je otpor lakše skršiti i koja je ionako strateški usmjerenija na „exit“, to jest na napuštanje Bosne i Hercegovine, nego na borbu za opstanak u njoj.

Premda autori projekta ističu da je cilj teritorijalne reorganizacije povećanje funkcionalnosti i djelotvornosti vlasti u Federaciji, pravi joj je smisao deetnizacija i unitarizacija Federacije. Projekt nipošto nije etnički neutralan. Njime nestaju dva od tri kantona u kojima su Hrvati bili većina. Ostali bi većina samo u Iivanjsko-hercegovačkom kantonu, ali bi i u njemu njihova prevlast bila smanjena pripajanjem etnički heterogenijega Livanjskog kantona. U svih ostalih pet kantona većinu stanovništva činili bi Bošnjaci. Tako, eto, izgleda, „etnički nepristrana“ teritorijalna reorganizacija Federacije. Autori su dovoljno cinični da tih pet kantona nazovu – multietničkima!



Oni su multietnički otprilike onako i onoliko kako su i koliko bile višeplemenske banovine u Kraljevini Jugoslaviji. Ako se Federacija želi posve deetnizirati, zašto se napokon ne zaigra otvorenih karata i ne zatraži da se ona ukine? Jer, da u njoj ne žive politički i kulturno duboko podijeljeni Bošnjaci i Hrvati, ne bi bilo ni potrebe za federalnim uređenjem toga skromnog teritorija nego bi taj entitet mogao biti unitarna tvorevina kao i Republika Srpska.

Druga velika promjena zahvatila bi ustroj središnjih političkih institucija u Federaciji i kantonima. Federalna priroda entiteta izražava se, među ostalim, u postojanju drugog doma parlamenta, Doma naroda, koji ima 58 zastupnika: po 17 iz redova Bošnjaka, Hrvata i Srba i 7 iz reda „ostalih“. Autori predlažu da u Domu naroda ubuduće sjedi 68 zastupnika: po 17 iz redova Bošnjaka, Hrvata, Srba i „ostalih“. „Ostali“ bi dobili institucionalna jamstva da mogu sudjelovati u izboru predsjednika i potpredsjednika Federacije i u izvršnoj vlasti, i to tako da im se rezervira mjesto zamjenika premijera i najmanje jedno ministarsko mjesto. Oni ubuduće i ne bi bili „ostali“, nego „nacionalno neopredijeljeni i nacionalne manjine“.

Iza ovoga čudnog prijedloga – koji je, među ostalim, protivan nakani da se vlast u Federaciji učini funkcionalnijom i jeftinijom – kriju se ponajprije politički razlozi. U njih je utkana i politička panika koju su u bošnjačkim krugovima nedavno izazvali rezultati probnog popisa stanovništva koji su pokazali da se neočekivano velik broj Bošnjaka deklarira Bosancima, a jedan dio i Muslimanima. I Bosanci i Muslimani su, formalno gledano, „ostali“. Neovisno o učincima političke kampanje koja se provodi kako bi se Bosancima i Muslimana objasnilo tko su oni zapravo i kakvo im je točno nacionalno ime, za svaki se slučaj valja pripremiti za mogućnost da opći popis stanovništva, koji treba biti proveden sljedeće godine, pokaže da je među „ostalima“ neočekivano mnogo Bosanaca i Muslimana. Jer, tko su inače ti „ostali“ u Federaciji da bi imali jednak status u središnjim predstavničkim tijelima kao konstitutivni narodi? I zašto se nije čekao popis stanovništva da se vidi jesu li „ostali“ uistinu toliko brojni da je nužno ustavno mijenjati njihov status. Uz to, autori misle da Dom naroda i nije predstavničko tijelo naroda, nego kantona i da ga treba preimenovati u Dom (multietničkih) kantona. U tu se opću ideološku intenciju uklapa i zahtjev da se dosadašnja kategorija „vitalnoga nacionalnog interesa“ promijeni u „vitalni interes“.

KANTONI KAO GRADOVI I OPĆINE

Treća promjena tiče se preraspodjele nadležnosti između Federacije i kantona tako da bi neke od najvažnijih kantonalnih ovlasti – zdravstvo, visoko obrazovanje i lokalna samouprava – prešle na federalnu razinu. Kantoni bi ubuduće bili mjerodavni za poslove koje imaju gradovi i općine u iole decentraliziranijim državama: vrtići, osnovne i srednje škole, socijalna zaštita i skrb, kantonalni turizam, stambena politika, dobrotvorni rad i sl. Riječ je, ukratko, o zamašnoj centralizaciji Federacije.

Skupina koja je sastavila reformski prijedlog nedvojbeno izražava interese bošnjačke političke elite u Federaciji BiH, ali i njezinih međunarodnih sponzora. Njihov je temeljni cilj da se postojeća bošnjačko-hrvatska Federacija unitarizira i centralizira, to jest da se stvori neetnička unitarna Federacija, u kojoj bi praktično bila osigurana institucionalna premoć bošnjačke većine na svim razinama vlasti. Ni jedni ni drugi – ni bošnjački političari i intelektualci ni njihovi međunarodni sponzori, ponajprije Amerikanci – ne odustaju od projekta takozvanoga integrativnog majoritarizma koji bi navodno trebao spasiti i konsolidirati bosanskohercegovačku državu. I jedni i drugi žive u dubokoj zabludi ako misle da će njihov projekt konsolidirati mir, državu i demokraciju. Upravo suprotno, on će trajno i na više načina dekonsolidirati državu i ugroziti mir i u BiH i na Balkanu.

Uostalom, zašto projektni tim koji je izradio nacrt novog Ustava Federacije nije istodobno izradio i nacrt Ustava Republike Srpske? Ili, što je još logičnije, zašto nije najprije izradio nacrt novog Ustava BiH, a tek potom ustave pojedinih entiteta? I dok je posve sigurno da će hrvatska politika u BiH odbaciti ovaj prijedlog, teško je pretkazati kako će postupiti Republika Hrvatska – država koja je supotpisala Washingtonski sporazum 1994. kojim je stvorena Federacija BiH i Daytonski sporazum 1995. kojim je obnovljena u ratu dezintegrirana BiH. Naše vlade pokazale su dosad da nemaju ni „slovensku“ ni „srpsku“ ni „bosanskohercegovačku“ politiku. Njihova se regionalna politika svodi na samozadovoljno ponavljanje floskule o „regionalnom liderstvu“. Liderstvu u čemu?

Deseti put ponavljam. I u tom "teritorijalnom principu" su dvolični. PO kojoj logici ŽZH ne ide sa HNŽ zajedno, jer je sve ostalo silovanje logike. Cijela županija je okrenuta prema Mostaru, pa jedno 80% ljudi nije nikad ni bilo u Livnu - em je daleko, em nikad nije ova županija gravitirala prema gore.

Nevjerojatno. Čim vidim prijedlog za Zapadnohercegovačka i Hercegovačko-neretvanska nisu zajedno - odmah vidim da nije teritorijalni princip, nego velikobošnjački.

Ovo je vec u sklopu druge teme.

Evo teksta tog prijedloga na engleskom. Ne znam što se bunite, kad su među autorima Josip, Davor, Dejan, Jelena...

http://www.boljafederacija.ba/index.php/obrazlozenje-reforme-federacije-bih-engleska-verzija?showall=1&limitstart=

http://www.boljafederacija.ba/

oni podjelili i opštinu Mostar? Josipe, Davore, Dejane i Jelena baš ste šejtani

Ma kak'i šejtani, plaćene maskote. Nego, i u tom tekstu naglasiše kako eto hrvatske stranke nisu izišle s konkretnim prijedlogom. Oni jednostavno koriste prazan prostor.

Hrvatske stranke ne smiju izići s konkretnim prijedlogom jer su sad već desetljećima sve zasnivali na HR HB, odnosno Trećeg, makar virtualnog, i sad bi sve što nije nalik tome bilo odbačeno od strane naroda s gnušanjem, i kažnjeno na sljedećim izborima.

Potrošili smo zadnje 2-3 godine u sličnom tomu a mislim da smo mogli afirmirat neke prijedloge koji bi bili prihvatljiviji od ovoga. Znat ćemo što se propustilo kad nam na kraju uvale nešto slično ovome. Očekujem žestoku reakciju u vidu kuknjave, i stranaka, i crkve i medija, pogotovo VL. Ne djeluju proaktivno, dozvole sranje, i poslije se ubiše od kukanja. Kao da turske sapunjare gledamo. Sve završava u nekom plaču, tuzi, nesreći.

Prijedlog - Kreševska deklaracija postoji već duži niz godina, ajmo reći da je to neki "maksimalistički" hrvatski prijedlog (i valjda krajnji cilj), koji je svojedobno i prihvaćen i podržan od međunarodne zajednice kroz prudski sporazum.

Zadnjih nekoliko godina, HDZ je i više nego konstruktivan, na kraju krajeva, na pragu su dobrog institucionalnog rješenja.

Ne možeš zamjerati hrvatskim strankama, jer je Patrick Moon izričito naglasio da će se prijedlozi izrađivati kroz NVO sektor, a zahvaljujući dominantnoj poziciji Sarajeva (brojnost, mediji, stare SRBiH strukture), odnosno blizini tim novčanim tokovima, ambasadama, dovoljnom broju kaurskih imena koje se mogu otiskati na prednju stranicu tih prijedloga i udruga, to nije utrka u kojoj ćemo biti ravnopravni.

Hrvatskim strankama mogu samo zamjeriti što nisu u Mostaru pokušali pokrenuti nešto na puno manjoj razini, ali sa obzirom da su Ameri ufurani u te svoje fiks ideje, sumnjam da bi imali pristup financijama.

Ameri idu crtom manjeg otpora. Treba im crtu podebljati pa neka se misle. I Tuđman im je u početku bio "manji otpor" pa su bili podržavali Miloševića.

Muslimanima na ruku ne ide nikakva kriza i zaoštravanje situacije. Iz dva razloga, ekonomski kolaps i sve veće stvaranje image-a u svijetu da je Varta neodrživa.

Samo otpor, i to jak i bezobrazan otpor.

Lako je s Amerima. To su praktični ljudi. Samo im treba dati razlog da promjene mišljenje.

Točno, no prvo treba utvrditi što oni žele da bi se na njih moglo utjecati. Tu su se Hrvatima jako razjasnile neke stvari u zadnjih godinu-dvije.

Na njih se pokušalo djelovati i lobistički, preko kardinala pa vidimo da ništa. Jednostavno, ako oni vide svoj interes kao fundamentalno suprotan interesima BiH Hrvata, onda jedino možeš učiniti sve da se stvari dodatno ne pogoršaju dok se međunarodne okolnosti ne promijene.

Što bi rekla Tanja Torbarina - Jednoga dana, Inšallah, mi ćemo biti moćni a naši neprijatelji nemoćni! A do tada treba čekati, i čekati, i čekati...!

Da, zaboravio sam da je Puljić obijao pragove po Americi. Postavlja se $64,000 pitanje - što Ameri uopće žele u FBiH i BiH općenito? Mislim da se jedino može reći da u vodu pada ona teza o tome da se Muslimane ne želi ostaviti same - pa su Hrvati kao trebali biti osigurač. Ta je priča i imala smisla samo dok su Hrvati imali utjecaja u Federaciji, a ako Ameri rade na tome da ih u potpunosti razvlaste - onda ne postoji strah od muslimanskog entiteta. Nisam siguran ni da u BiH kupuju neki kredibilitet pred ludim Arapima.

Ja mislim da nemaju dugoročnu strategiju. Čuvaju tekovine Daytonskog sporazuma, kojim se ponose i uporno ističu kao svijetli primjer intervencionizma (i mislim da je to bipartisan mišljenje, tako da neke promjene kadra u State Departmentu neće ništa bitno promjeniti). Sve od 1995 su neki piece-meal pokušaji "integracije" BiH. Amandmani 2002 nisu imali razvlaštenje Hrvata kao cilj, to je bila posljedica implementacije konstitutivnosti na cijelom teritoriju BiH. Ovo sada su isto neki pokušaji integrativnog pristupa, gdje čini se, pokušavaju promovirati "Ostale" kao kohezivno tkivo.

Nažalost, ne pada mi na pamet previše inicijativa koje bi mogli pokrenuti Hrvati, a koje bi bile u duhu američkih nastojanja u BiH, osim deklarativnih i stalnih izjava potpore euroatlantskim integracijama (što Čović i Ljubić stalno rade). Ne znam ni kako im se suprotstaviti, jer nekakvo antiameričko zaoštravanje i protesti ne dolaze u obzir. Jedino što nam ide u prilog je činjenica da više nemaju muda nametati rješenja, a na svu sreću, bez Hrvata nema promjena, naravno ako Čović i Ljubić ne odluče počiniti kolektivno samoubojstvo tipa "travanjski paket" (Čović je već probao).

Ovo o mitovima se slažem. Ja bih lovu stavio na dvije stvari, kombinovane:

1. Održavanje vlastitog daytonskog djeteta, jer je ono vječni podsjetnik na europsku nekompetentnost, razjedinjenost i činjenicu da ne mogu urediti ni vlastito dvorište bez velikog brata.

2. Održavanje kukavičjeg jajeta usred Europe, na sjecištu interesnih zona nekih europskih sila, Rusije i Turske. Stalni latentni konflikt bez postizanja trajnijeg rješenja slabi sve navedene igrače i opravdava prekomorsku vojnu i financijsku prisutnost ovdje.

Po mom mišljenju Americi sluzi BiH; kao prvo zahvala bliskom istoku za raznorazne ustupke i usluge (Turska, S. Arabija), kao drugo nestabilna Država u srcu Europe sto je možda još veći interes USA jer su oni ipak konkurenti.

I jedno i drugo neide na ruku nama.

Zato treba lobirati ka EU da odjebe USA jer i njoj pravi probleme.

Nekako zdravoraumski bi se reklo da ne žele novi krug klanja i islamističku državicu usred Balkana.

Ako taština radi, a radi, moglo bi se moglo reći da čuvaju svoj pestiž čuvanjem Daytona.

Ali mislim da se kod nas podcjenjuje temeljno uvjerenje u multikulti kod američkih prijatelja, gdje bi i žena prvog crnog predsjednika prije umrla nego priznala da je izgubila izbore jer je imala pogrešnu boju kože kad se prava stvar ukazala na horizontu. To što i ta prava stvar im polovicu predaka koji liče na Barbaru Stersand ćemo sad ostaviti po strani.

Uz to nas sve drže za glupave Balkance kojima su potrebni kao tutori mada nezahvalna djeca to ne kuže (a i mi bi se mogli osvijestiti pa priznati da imaju temelj takvom uvjerenju) a dokazivanje nadmoći kilavim Europljanima samo dođe kao bonus.

Mislim da ih Butković u JL dobro čita, ili ne čita nego prenosi.

Otprilike ide ovako:

RS je previše instrument Beograda.
Hrvati su neravnopravni ali u cijeloj državi.
Prednost Bošnjaka je što jedini pucaju na integraciju zemlje, makar iz hegemonističkih razloga.

Kad čovjek tako gleda jasno vidi i moguće rješenje, koje ja po n-ti put ponavljam: Ako se transformira RS, i 3 naroda imaju institucionalnu ravnopravnost, nema ni bošnjačke hegemonije. Sva 3 problema iznad rješena jednim udarcem.

Mane su, Srbi ne žele slabiti RS, Hrvate u globalu boli kita za neravnopravnost u BiH ili Federaciji, većinu zanima vladavina u točno određenom dijelu, a Bošnjacima sve što im ne donosi vladavinu većine na što većem prostoru ne zadovoljava.

I to je slučaj samo ako su u igri SAD i BiH, a gdje je još kad se uključe i Turci, Brisel, Rusi, Arapi, RH i Srbija...

No, u globalu, ovo gore su problemi koji se pokušavaju rješit. I ne ide, pa onda uskaču pragmatici s idejama koje ne rješavaju problem u cjelosti, nego eto, ako veće ne mogu 3 strane zadovoljit, izmislit će četvrtu, pa će evo s ovim prijedlogom zadnjim riješiti 3/4 strane, a od četvrte će uzet pokoji primjerak budale koja će poslužit za masku sudjelovanja u izradi svega ovoga.

Slažem se da su nam ruke vezane, dok god se igra na kartu entiteta. Mislim da bi se trebali pokazat kao integrativan faktor, što u biti jesmo više od Bošnjaka, i to naglašavati u svakom trenutku. No, u par godina aktivnosti na forumu uspio sam dobit par nepristalica i 0 pristalica. Svaki korak u tom smjeru se proglašava daidžanstvom ili izdajom.

Umoran sam, baš umoran. A baš bih se volio obračunati s unitarcima, njihovim tehnikama i oružjem.

Jeste li ovdje spominjali Millera??

Potpuno nebitno za koga je taj narod glasao, gamad američka

@junuz, imam cijeli članak slikan, stavim ga sad...

@junuz
Tu se nekako slažem s tobom. Dok god postoje 2 entiteta to nam ne ide u prilog. 3 bi trebala biti najmanje a može i više. Ili bez entiteta. Svi znamo da su i Srbi protiv ukidanja RS-a naravno ali su i Bošnjaci jer ne bi imali dominaciju kakvu bi željeli da je cijela BIH jedan entitet. Oni žele RS staviti pod svoju kontrolu ali ne žele je ukinuti.

Hrvati samo trebaju shvatiti da ovo baljezganje o "cjelovitoj BiH" je isto kao i "podržavamo opstnak Jugoslavije" u jednom trenutku.

To se, Bože moj, mijenja.

Ali se obilno koristi za trenutnu propagandu.

S Amerima se ne treba sukobljavati ali ih treba ignorirati i raditi po svome. Uskoro će svevideće oko svrnuti pogled s ovih prostora i skoncetrirati se na Pacifik. Samo treba pričekati.

Što se tiče Pacifika, oko je već svrnulo pogled tamo, prošli tjedan je dano zeleno svjetlo. Ne sviđa se Oku razvoj situacije glede određenih otoka koji imaju stratešku važnost.

Ukoliko fokus ojača na Pacifik imat ćete kratki predah.

Ne vidim da dolazi do sukoba interesa Srba i Hrvata dok su interesi i Srba i Hrvata direktno u konfliktu sa interesima Bošnjaka.


Hrvati cijelo vrijeme igraju na državu BiH t.j. integrativan su faktor.
Zalaganje za federalnu državu s više federalnih jedinica je normalan zahtjev u bilo kojoj multietničkoj zemlji,
unitarizam u multietničkim zemljama je svojstven bliskoistočnim "demokracijama" i đamahirijama.

Mislim da su čitav svijet i svi u Varti to pokušavali uraditi za tih 18 godina.
Ali eto ti ćeš pokupiti Nobelovu nagradu za rješenje problema Varte glupavim konstatacijama.