Puno si rekao. Sve su vam nacionalne bošnjačke.

Radončić za sankcioniranje džihad-ratnika

BANJALUKA – Ministar sigurnosti BiH Fahrudin Radončić založio se da vlasti BiH donesu poseban zakon na temelju kojeg bi “džihad-ratnici”, danas rasuti po kriznim točkama diljem svijeta kao što je Sirija, bili sankcionirani nakon povratka u BiH.

Radončić je Parlamentarnoj skupštini predočio obavještajne procjene da čak 340 državljana BiH, mahom sljedbenika vehabijskog pokreta, ratuje u Siriji, Afganistanu i drugim žarištima, što mu je, kako piše “Pres Republike Srpske”, bila osnova da plasira ideju o usvajanju zakona, koji bi faktički sankcionirao sve potencijalne “dobrovoljce” iz BiH u raznim formacijama u inozemstvu.

List piše da bi BiH ovim potezom, ukoliko bi takva namjera dobila političku podršku, postala jedna od rijetkih zemalja, ako ne i jedina na svijetu koja bi formalno-pravno uredila ovaj problem, iako je, prema mišljenju analitičara, toj pojavi praktično nemoguće stati ukraj .

Ovaj problem je, kako piše list, eskalirao tijekom posljednjih godinu dana, pa je tako danas, prema izjavama samih pripadnika vehabijskog pokreta, samo u Siriji, kao najaktivnijem svjetskom ratištu današnjice, pod oružjem nekoliko stotina državljana BiH, koji su u javnim istupima otvorno prijetili da će pravi problemi nastati tek kad se oni vrate kući, obučeni i spremni za novi rat.

Radončić obrazložio navode o umješanosti Izetbegovića u politička ubojstva i državnu mafiju

Na inicijativu Kluba poslanika SDA, Ministar sigurnosti BiH Fahrudin Radončić obratio se Zastupničkom domu Parlamentarne skupštine BiH kako bi pojasnio navode i tvrdnje koje je iznio u magazinu Večernjeg lista - Obzor, u svibnju ove godine, a koji se odnose na Bakira Izetbegovića, člana Predsjedništva BiH.

Državna politička mafija

- Mogu reći da sam u tom intervjuu kazao da bošnjačku državnu mafiju smatram odgovornom za neke stvari i sada ću probati da kolegama iz SDA odgovaram taksativno. Prvo je pitanje da li SDA raspolaže sa crnim stranačkim fondovima, ilegalnim i protuzakonitim.

Zadnji je primjer emisije „Refleks“ na TV OBN. Tu su bili urednici Senad Avdić, Esad Hećimović, Nino Raspudić, Veselin Gatalo, objavljen je snimak i govora Bakira Izetbegovića održanog za vrijeme mjeseca ramazana. Izetbegović ovdje govori kako su islam, itd. ugroženi, kako brutalno ubijaju muslimane i sve je to uredu i sve su to političke kvalifikacije o kojima uopće ne treba polemisati, ali evo šta on kaže kada govori o Erdoanu i Turskoj:

“Ovo što mu rade samo će ga ojačati. Sjetio se nas i u ovom vremenu kada je imao pravo samo sobom da se bavi".

I sljedeća rečenica, kako je rekao Radončić, koju možete na snimku naći Izetbegović vrlo eksplicitno kaže:

"Preko 800.000 maraka su dali za 20.000 paketa, koje ovih dana diljem BiH dijeli SDA. Dakle, htio je da pripazi naš narod da pokaže da ga se sjeća i da pokaže našem narodu s kim on sarađuje i na koga treba da se osloni na SDA”.

Ja ovdje pitam je li ovo crni fond? Je li ovo prijavljeno Centralnoj izbornoj komisiji? Ako jedna vlada ili jedna od država želi da pomogne jednu vjersku zajednicu zar to ne treba da radi preko karitativnih organizacija ili Islamske zajednice.

Bojim se da su pitanja SDA takva da se na njih mora konkretno odgovarati. Vi znate da je objavljen video snimak prikupljanja pomoći mimo institucija BiH u kojem rahmetli gospođa Izetbegović prikuplja zlato, novac i sve je to dokumentovano. Da li je to ikada ušlo u BiH? Da li je iko uveo ili vodio evidenciju u budžetu BiH, kako se taj nakit i zlato rasprodavalo, da li je to bilo upućeno građanima BiH i šta je od toga stiglo do njih?

Nema, gospodine Sarajliću, ljubomore u tome da je Bakir Izetbegović mene pobijedio u trci za člana Predsjedništva BiH. Vi znate da je razlika između nas bila 20.000 glasova i da je meni poništeno 75.000 glasova – kazao je Radončić.

Osobno mislim kako je Izetbegović povezan s državnom mafijom i tajnim muslimanskim službama

Ministar sigurnosti BiH je nastavio riječima: “previše sam ja realiziran čovjek da bih se nekome svetio zato što je izabran za člana Predsjedništva. Nije moj smisao ulaska u politiku da budem član Predsjedništva nego da nešto radim".

- Da li je član Predsjedništva BiH povezan s bh. državnom mafijom i tajnim muslimanskim službama? Prvo, ja to tako eksplicitno nisam rekao, a lično mislim da jeste. Ne znam u čemu je problem. Uzmite tekstove iz Slobodne Bosne 18. 12. 2008., pošto se vi pozivate na tekstove iz „Avaza“.

Ismet Bajramović, kažu, ubio tog i tog čovjeka, bio osuđen na 20 godina zahvaljujući tome što je viđen u društvu Bakira Izetbegovića, čovjek se oslobađa.

Imate Edina Garapliju njegov iskaz pred Vrhovnim sudom koji jasno kaže: javna je tajna da se upravo oko Izetbegovića mlađeg okupljao tim, nikad ozvaničen, ali zato prisutne bošnjačke tajne službe, itd.”.

Ovakvih primjera imate u intervjuu gospodina Faruka Balijagića, koji kaže: „Bakir Izetbegović vodio operaciju uništavanja dokaza o zločinima“.

Ja vam ovakvih stvari mogu citirati koliko hoćete, ali ću gledati da konkretnije odgovaram samo na ona pitanja koja ste vi metodom rišeljea izvukli iz intervjua koji očigledno niste čitali, konkretizirali ste ih.

Povezanost s ubojstvom Joze Leutara

Da li je gospodin Bakir Izetbegović povezan s ubistvom Joze Leutara? Evo ja ću vam pročitati jedan izvod koji je objavljen u medijima i koji je bio dio istrage. “Dani“ su još 1999. godine objavili izjavu ko će ubiti neugodnog svjedoka Armana Jašarevića koji je kao ključni detalj nakon pogibije Leutara iznio podatak sa sastanka od 3. marta 1999. godine.

Leutar je ubijen 16. marta, navodeći, citira mogućnost da je Bakir Izetbegović naložio ubistvo Joze Leutara u telefonskom razgovoru s Ismetom Bajramovićem Ćelom kojem je priustvovalo još pet ljudi, a obećana nagrada za Leutarovu smrt trebala je iznositi 100.000 maraka po učesniku, ukupno pola miliona. Imate takvih tekstova koliko volite, imate izjava po sudovima itd.

Meni je jako žao da moram biti vrlo precizan u odgovorima. Pitanje da li je Nedžad Ugljen neposredno pred likvidaciju išao po novinskim redakcijama i tvrdio da će ga likvidirati Bakir Izetbegović.

Pokazat ću vam tekstove iz „Dana“, odnosno „Slobodne Bosne“, 16. 06. 2005. i originalni tekst iz „Dana“ iz oktobra 1996. godine koji ću biti slobodan da vam pročitam početak i dvije poente:

“Mjesec dana prije smrti Nedžad Ugljen je zaustavio na ulici Senada Pećanina i ovo je njegov tekst iz "Dana": „prilično nervozan i pomalo bez svojih karakterističnih crnih brkova u tom razgovoru najavio svoje ubistvo“.

Sve imate, čovjek je išao po redakcijama, ne samo išao nego upozoravao i druge da će biti likvidiran. Evo vam i drugih tekstova koji su vezani za vođenje istrage kantonalnog tužilaštva. Izetbegoviću je pozlilo kada je predloženo da istragu za ubistvo Ugljena vodi Munir Alibabić.

Ubojstvo obitelji Halilović

Vidimo ovdje sliku gosp. Muratovića koji je kao tadašnji federalni premijer napisao šest kartica teksta i molio da se otkrije ubica pomoćnika ministra. Mi također možemo da govorimo i o drugim stvarima kada je u pitanju ubistvo porodice tadašnjeg načelnika štaba Halilovića – riječi su Radončića, koji je dalje nastavio:

- Ja ću vam pročitati samo dvije rečenice njegovog sina na portalu, a njemu su ubijeni majka i dajdža. On kaže: Taj 7. juni i tako i tako pokušano je ubistvo cijele porodice Halilović jer smo se taj dan trebali naći na ručku koje su pripadnici tajne policije vidjeli kao sjajnu priliku da pobiju našu cijelu porodicu.

Sljedeći naslov je „Ubistvo Sefera Halilovića mogao je narediti samo Alija Izetbegović" i vi znate da se u kantonalnom Tužilaštvu otvara istraga oko „Ševa“ i on kaže bit ću vrlo jasan „ubistvo Sefera Halilovića mogao je narediti samo Alija Izetbegović, a u detalje ukupne operacije je umiješan Bakir Sadović. Kada je u pitanju Bakir Izetbegović on do danas kada su u pitanju zasluge sve druge zasluge stavlja na ime Alije, pa neka onda i tu i kada je odgovornost u pitanju.

Imamo još takvih masu izjava dokumenata, svjedoka, krivičnih prijava, ali suština nije u tome. Suština je u tome gospodo iz SDA da ja kao ministar sigurnosti moram da ohrabrim javnost, da govorim potpuno otvoreno. Naše agencije za provođenje zakona, tužilaštva da napokon kao što je to urađeno u Srbiji i mi otkrijemo politički motivirana ubistva. To zaslužuje porodica Ugljen, Leutar, Halilović..., to zaslužuju i neki na Kazanima.

Ako neko misli da će me prijavljivanjem ovom parlamentu obeshrabriti, vjerujte da neće. Ja se vas ne bojim, tražim vašu podršku da ovu temu otvorimo do kraja. Neko je digao u zrak i auto gospodina Željka Kopanje, dakle nije to slučaj samo kod Bošnjaka. Ali, činjenica je da smo mi za 20 godina učinili sve da se ne otkriju ove ubice. Imate i izjave Hasana Muratovića, koji je bio federalni premijer i koji je kumio i molio da se otkrije ubistvo njegovog pomoćnika.

Ako hoćemo ulazak u EU, ako želimo istinski obračun s kriminalom i korupcijom naši ključni politički funkcioneri moraju znati da će eventualne ubice jednog dana otkriti. Društvo ili narod koje nije u stanju da se kao najveća žrtva obračuna s onima koji su nas kao Bošnjaci tukli nema prostora za odanost.

Ja ću sada pročitati vrlo kratko šta sam rekao u "Večernjem listu". Oni su me pitali ko se boji bošnjačke mafije. To su oni što su ubili pokojnog Jozu Leutara, Nedžada Ugljena. To je bošnjačka državna mafija koja iza sebe ima i ubistvo porodice Halilović, mafija koja iza sebe ima i desetak drugih političkih i interesnih ubistava.

Ko se ovdje prepoznao, zašto se prepoznao i šta je novinarska oprema ne znam. Ja govorim o tome, ja nisam sudija. Gospodin Izetbegović mene je tužio za klevetu. Imat će prilike da kaže svoje argumente, ja ću imati prilike da kažem svoje. Ovi odgovori su na vaše pitanje da li je neko obilazio redakcije ili nije. Imate i posmrtni intervju Delalića koji je objavljen pet dana nakon smrti.

On je praktično govorio kako je Bakir Izetbegović znao za ubistvo Ugljena. Moja je procjena da ovo mjesto ne treba opterećivati time, ali ja sam spreman za svaku vrstu pitanja i pojašnjenja. Nemam ništa protiv Bakira Izetbegovića, imam protiv toga da jedna epoha koja traje 25 godina, a počela je 90-tih godina mora da prestane. Mi imamo vrlo sposobne agencije, institucionalno smo vrlo jaki i nema razloga da ne ohrabrimo tužioce da rasvijetle ova politička ubistva. Ovdje je evidentno da je postojala i da postoje kraci državne bošnjačke mafije i ja se neću plašiti o tome pričati - kazao je Radončić.

Salko pitaj Džaferovića za obojstvo Ugljena

Odgovarajući poslanicima SDA koji su imali primjedbe na njegovo izlaganje Radončić se osvrnuo na činjenicu kako ništa od onoga što je rekao nije demantirano, ni navodi o donacijama, skupljanju zlata i nakita.

- Uvaženi predsjedavajući, koliko sam čuo uvažene kolege iz SDA, ništa nije demantirano. Ni da su skupljali zlato, ni nakit, ni donacije, tako da postoji jedna stara izreka, koja kaže,“ne laje kuca zbog sela nego zbog sebe". Gospodine Sokoloviću (Salko, op.a), ako želite malo više da znate o ubistvu Nedžada Ugljena pitajte malo gospodina do sebe (Šefik Džaferović, op.a). Evo zašto. Vi znate da je kamp Pogorelica ukinut velikom međunarodnom intervencijom, da je bio u pitanju teroristički kamp i da ima indicija da je gospodin Ugljen ubijen zato što je sarađivao da se taj kamp demontira. Da me ne biste napadali da ovo govorim kao ministar sigurnosti, evo vam, „Otisak“ se zove, pročitat ću vam dio teksta:

Nakon više neuspješnih intervencija i pregovora sa tadašnjim predsjednikom Alijom Izetbegovićem da se kamp na Pogorelici zatvori, pripadnici IFOR-a su 16. februara 1996. godine izveli robusnu vojnu akciju u cilju zaštite međunarodnih vojnih snaga u BiH. Kao što je poznato, pripadnici IFOR-a upali su na kamp na Pogorelici i pohapsili su sve zatečene polaznike i nastavnike i instruktore i zaplijenili sve što su našli na Pogorelici.

Uhapšeni polaznici, instruktori, osam Bosanaca i tri Iranca s diplomatskim imunitetom predani su lokalnim policijskim vlastima. Dok su bili smješteni u Domu policije, obavještajac pri iranskoj ambasadi u Sarajevu izvjesni Ali koji je došao obići svoje sunarodnike, uhapšene iranske instruktore tom prilikom obratio se Nedžadu Ugljenu riječima: „Ovo ćeš nam Nedžade glavom platiti“.

Sedam mjeseci kasnije, 28. septembra 1996. u Prijedorskoj ulici Nedžad Ugljen ubijen je iz vatrenog oružja. Svjedoci koji su bili prisutni kada je Ali uputio prijetnju Ugljenu bili su tadašnji pripadnici AID-a Željko Varunek i Šefik Džaferović.

Džaferović je na ovo kazao da on jeste bio sekretar Agencije za istrage i dokumentaciju od 1. febraura do 1. maja 1996. i da jeste tada bio u Sarajevu, kao i da jeste bio sekretar "kada se događalo sve ovo skupa oko Pogorelice, ali nikada nisam bio prisutan i nikada u mom društvu nije zaprijećeno nikome, pa ni gospodinu Ugljenu".

Klubovi zastupnika SDPBiH i Stranke za BiH smatraju kako je ministar Fahrudin Radončić ispoštovao zahtjeve iz inicijative SDA o izjašnjenju o navodima o Bakiru Izetbegoviću. Šef kluba zastupnika SDP-a Saša Magazinović, na zahtjeve iz Kluba zastupnika SDA koji su od Parlamenta BiH tražili izjašnjenje o Radončićevim izjavama o Izetbegoviću, kazao je da Parlament nema takvu ulogu.

- Mi smatramo kako se Radončić izjasnio o ovoj inicijativi i želimo kazati da Parlament nije istražni organ, ali smatramo da je Parlament BiH najviše zakonodavno tijelo i da sve što je rečeno ovdje ima svoju posebnu težinu – kazao je Magazinović.

Škaljić: Nezadovoljni smo SDP-om, vjerovatno raskidamo partnerstvo
Predsjedavajući Zastupničkog doma Parlamenta FBiH i predsjednik glavnog odbora SBB-a Fehim Škaljić, kazao je danas novinarima da je njegova stranka u potpunosti nezadovoljna ulogom u Vladi FBiH svog partnera u parlamentarnoj većini SDP-a i da će to partnerstvo najvjerovatnije biti prekinuto.

SDP krenuo u brutalni medijski linč protiv Radončića!?
Hamdija Lipovača: Jurišnici zaposleni u njegovom kabinetu

Pojedini portali u Unsko-sanskom kantonu, koji su pod direktnom kontrolom premijera Hamdije Lipovače (SDP), krenuli su u brutalni medijski linč protiv Fahrudina Radončića, predsjednika Saveza za bolju budućnost BiH.

Vlasnik jednog od portala koji su upregnuti u neviđenu hajku protiv Radončića je Izet Sadiković (SDP), bivši općinski vijećnik u Bihaću. Kako saznajemo, Sadiković je i zaposlen u kabinetu Hamdije Lipovače.

Suvlasnik drugog portala je Armin Aziraj, također zaposlen u kabinetu Hamdije Lipovače, u službi za informiranje.

U Bihaću se zna da su Sadiković i Aziraj ranije imali zajednički portal koji je premijer Lipovača, također, izdašno finansirao.

ČUJ OMERE, DŽIBERE

Bivši reis Mustafa Cerić usporedio Radončića s Omer-pašom Latasom

Iako se utemeljitelj Dnevnog avaza Fahrudin Radončić, nedvosmisleno distancirao od tekstova koji su u tim novinama objavljeni o efendiji Muameru Zukorliću, njegovi su novinari vrlo brzo nastavili s kritičkim pisanjem o sandžačkom muftiji. Budući da bi samo naivci povjerovali kako je Radončić, poslije imenovanja za ministra sigurnosti, izgubio kontrolu nad uređivačkom politikom Avaza, posve je jasno da se iza nastavka medijskog obračuna sa sandžačkim muftijom Zukorlićem i njegovim zaštitnicima u Islamskoj zajednici BiH kriju posve drugi razlozi. Nije, dakako, nimalo slučajno da su novi tekstovi protiv Zukorlića, ali i Mustafe Cerića, uslijedili nakon što je bivši reis u intervju za portal Bošnjaci. net osuo paljbu po svom dugogodišnjem medijskom promotoru Fahrudinu Radončiću. „Bošnjaci ne mogu podnijeti novog Omer-pašu Latasa, kojeg je neko poslao u Bosnu da skida elitne glave Bošnjaka, da ih obezglavljuje i tako izlaže novim progonima, silovanjima, ubijanju, genocidu“, izjavio je bivši reis Cerić, objašnjavajući kako su Bošnjaci doživljavali Avaz kao svoj nacionalni projekat i htjeli da u Fahrudinu Radončiću vide primjer uspješnog Bošnjaka, ali su se duboko razočarali nakon napada na muftiju Zukorlića. (S.M.)

BRAK BEZ RAČUNA : ZAŠTO SE RASPADA PARTNERSTVO SDP-a i SBB-a

LAGUMDŽIJA I RADONČIĆ U BORBI ZA POZICIJU „BOSANSKOG VUČIĆA“!

Učestale međusobne optužbe SDP-a i SBB-a svjedoče da je partnerstvo ovih partija dovedeno do kraja; „Slobodna Bosna“ otkriva stvarne razmjere i uzroke sukoba dviju partija i njihovih stranačkih lidera

Razmjena otrovnih strijela između zastupnika SDP-a i SBB-a na posljednjoj sjednici federalnog Parlamenta svjedoči da su (i) ove dvije partije definitivno potrošile inače skromne rezerve međusobnog povjerenja i uvažavanja. SDP, kao nesumnjivi kliconoša virusa koji razara povjerenje između koalicionih partnera, napokon je ostao sam, praktično bez i jednog pouzdanog koalicionog saveznika na kojeg bi mogao dugoročno računati.

Ne tako davno, lider SDP-a Zlatko Lagumdžija, nakon svađe i razlaza s dugogodišnjim prijateljem Sulejmanom Tihićem i naprasnog pomirenja s dugogodišnjim neprijateljem Fahrudinom Radončićem, javno se pohvalio da su dvije partije, SDP i SBB, uspostavile „dugoročni savez“, ne samo za aktuelni mandat nego prvenstveno za sljedeći, puno važniji, nakon parlamentarnih izbora 2014. godine. No, „dugoročni savez“ dvije partije, umjesto planiranih nekoliko godina, potrajao je svega nekoliko mjeseci.

IZGUBLJENO POVJERENJE

Prva ozbiljnija pukotina u savezu dva prevrtljiva partnera pojavila se još prije nekoliko mjeseci kada je čelništvo SBB-a definitivno shvatilo da će ostati praznih šaka u obećanoj preraspodjeli izbornog plijena. Prema prvobitnom dogovoru stranačkih šefova Lagumdžije i Radončića, SBB-u je trebao pripasti najveći dio plijena koji je od formiranja platformaške koalicije do njenog raspada kontrolirala SDA. Među ostalim, Lagumdžija je Radončiću obećao najmanje četiri bošnjačka ministarska mjesta u Vladi Federacije BiH i, što je puno važnije, obećao mu je kontrolu nad desetak profitabilnih javnih i državnih preduzeća, među kojima su i BH Telecom, Energoinvest, Razvojna banka... To bi se vjerovatno i desilo da je uspio SDP-ov plan rekonstrukcije Vlade Federacije BiH, u kojoj je SBB trebao zamijeniti SDA. No, obećana rekostrukcija izvršne vlasti okončana je skoro potpunim neuspjehom, dijelom zbog neobično žilavog otpora SDA, a dijelom i zbog šlamperaja SDP-a koji je u tako ambiciozan politički projekat krenuo bez jasnog plana i izlazne strategije.

Tako se Radončićev SBB našao u prilično nazahvalnoj poziciji: formalno se tretira kao dio vladajuće većine, i to na svim razinama vlasti, od kantona, preko federalne do državne razine, mada de facto kontrolira tek jedno ministarstvo na državnoj razini i nekoliko mrvica izvršne vlasti u kantonima s bošnjačkom većinom. U takvim okolnostima, Radončiću i nije preostalo ništa drugo nego da se postupno distancira od aktuelne vlasti, što je najprije uradio izvlačenjem SBB-a iz vlasti u kantonima, a potom i zaoštravanjem odnosa s SDP-om na razini Federacije BiH, kako bi se oslobodio bilo kakve odgovornosti za haotično stanje u većem bh. entitetu.

Uostalom, to je prije Radončića učinio i sam Lagumdžija. U nedavnom tv istupu, lider SDP-a hladno je izjavio kako je njegova partija na proteklim izborima dobila „tek 17 posto glasova“, i da u toj proporciji i snosi odgovornost za stanje u državi! Naravno, prešutio je činjenicu da SDP i sa 17 posto osvojenih glasova drži kontrolni paket dionica izvršne vlasti Federacije BiH, uključujući i punu kontrolu nad nekim od najprofitabilnijih i najvrednijih kompanija u državi, poput primjerice Elektroprivrede BiH, čiji godišnji budžet iznosi bezmalo milijardu konvertibilnih maraka.

LAŽNI VUČIĆ

Neposredni povod za aktuelnu svađu SDP-a i SBB-a, koja će vjerovatno okončati potpunim razlazom dvije partije, bio je set tzv. antikorupcijskih zakona koje je SDP pripremao u dubokoj tajnosti, bez konsultacija s koalicionim partnerima, pokušavajući se nametnuti kao jedina partija koja je spremna povesti borbu protiv pošasti korupcije, nepotizma i kriminala svake vrste, a svog lidera Zlatka Lagumdžiju predstaviti kao bosanskog Aleksandra Vučića. Lagumdžija se na ovakvu propagandnu akciju odlučio u nadi da će mu popularnost vrtoglavo porasti kao što se to desilo Vučiću nakon hapšenja nekoliko „krupnih riba“.

Na poziciju bosanskog Vučića istovremeno je pretendirao i državni ministar sigurnosti Fahrudin Radončić, kojem je jednako kao i Lagumdžiji potreban neki spektakularan politički uspjeh kako bi zaustavio pad podrške vlastitoj partiji i masovno osipanje partijskog članstva. U protekle dvije godine, SDP je napustilo nekih pedesetak hiljada partijskih aktivista i nekoliko desetina partijskih funkcionera koji su pristupili Demokratskoj fronti Željka Komšića, dok je SBB ostao bez cijele partijske infrastrukture u svom najjačem uporištu, Tuzlanskom kantonu.

Osim toga, Radončić je duboko uvjeren da bi se i sam mogao naći na udaru SDP-ovih antikorupcijskih zakona, koji su skrojeni po modelu „revolucionarnog prava“ iz najranije faze komunističke vlasti bivše Jugoslavije kada su zakoni bili tretirani kao legalno oružje za izgradnju socijalizma i uništenje eksploatatora i klasnih neprijatelja. Neke su odredbe u SDP-ovim zakonima zbilja sporne - poput odredbe da se nekom može oduzeti imovine i prije nego je okončan sudski spor - i nije daleko od pameti teza da je SDP namjerno formulirao takve zakonske odredbe koje neće podržati nijedna druga partija, kako bi naposljetku SDP ostao istinski ali, eto, usamljeni borac protiv kriminala i korupcije.

UZ VLAST I NA VLASTI

Radončićeva strategija „zagrli pobjednika“

Postupno odmicanje od SDP-a uklapa se u dugogodišnju strategiju Fahrudina Radončića „zagrli pobjednika“, zahvaljujući kojoj je preživljavao i rastao posljednje dvije decenije od kako se nastanio u Sarajevu. Utemeljitelj Avaza i kasnije SBB-a bio je blizak svakoj vlasti u vrijeme uspona i rasta, ali se nepogrešivo izvlačio na rezervni položaj kada je podrška vlasti padala, kao što već neko vrijeme nezaustavljivo pada Lagumdžijinom SDP-u.

Istovremeno s odmicanjem od SDP-a, Radončić je krenuo u ponovnu izgradnju porušenih i spaljenih mostova prema SDA, dakle partiji koja će prema svim relevantnim pokazateljima i procjenama na predstojećim izborima odnijeti uvjerljivu pobjedu.

SVAĐA OKO RAK-a

Jednopartijska kontrola javnih emitera

Upadljiva je činjenica da su Radončić i Lagumdžija različito glasali prilikom formiranja Vijeća Regulatorne agencije za komunikacije (RAK). Članove ovog Vijeća izabrale su tri partije - SDP, SNSD i HDZ, što praktično znači da Radončićev SBB neće imati nikavog uticaja u ovoj Agenciji a posredno ni u tri javna televizijska emitera.

Fahro je politički mrtav lik, gotov, propao, done and dusted...

Majkić: Sjednica prekinuta jer predlagač zakona nije došao

Zajednička komisija za odbranu i sigurnost Predstavničkog doma Parlamentarne skupštine BiH prekinuta je danas zato što nije došao predstavnik Ministarstva sigurnosti, predlagač zakona koji je trebalo da bude na dnevnom redu te sjednice.

Naime, za današnju sjednicu bilo je planirano razmatranje Prijedloga zakona o sprječavanju pranja novca i finansiranja terorističkih aktivnosti, a predlagač tog zakona je Vijeće ministara BiH.

"Ne sjećam se da je nekad sjednica Zajedničke komisije prekinuta zato što nije došao predlagač zakona. Trebalo je da on bude jutros prvi ovdje. Ne samo da ministar nije preduzeo ništa da dođe, nego nije ni pomoćnik koji to vodi. I on je zaboravio da dođe, iako je obaviješten prije sedam dana", kazala je novinarima predsjedavajuća Komisije Dušanka Majkić.

Na pitanje tko je Fahrudin (Kadrija) Radončić, teško bi bilo odgovoriti tek jednom rečenicom koja bi definirala nekadašnjeg novinara zagrebačkog tjednika „Danas“, potonjeg biznismena koji je izgradio korporaciju „AVAZ“ počev od 1993, pošto je prebačen iz štaba Sefera Halilovića, po intervenciji Izetbegovićevih, kojima je trebala jaka i u bošnjačkom narodu čitana tiskovina, do današnjeg političara i šefa Stranke za bolju budućnost, SBB-a, s kojom je kao „ruki“ na izborima 2010. godine zauzeo mjesto treće po snazi stranke sa nacionalnim bošnjačkim predznakom, a što je Radončića „lansiralo“ na današnju poziciju ministra sigurnosti BiH.

Nesumnjivo elokventan, Radončić odaje utisak sposobnog i visprenog čovjeka, koji u svakom trenutku točno zna što želi, što uz njegovih ozbiljnih 57 godina, dodatno, njegovim riječima daje ozbiljnost i autoritet, kojeg polagano ali nesumnjivo stiče i gradi, ne samo kod svojih političkih istomišljenika i simpatizera, nego i kod protivnika, koje razoružava jednim konzistentnim stavom i gardom kroz kojeg se jako teško probiti.

Radončić političar ma koliko se trudio biti čovjek na svom mjestu, odlučan, marljiv, istinoljubiv, zapravo ima dosta tešku hipoteku Radončića biznismena, koji je podigao nekoliko grandioznih objekata u Sarajevu, pa i u Tuzli, čudesno namaknutim novcem, kojeg osobno nije posjedovao, ali jeste iza sebe imao background, koji ga je „gurao“ i osiguravao nevjerovatne kreditne linije upitne sukladnosti sa zakonima, pa i u nekim situacijama i čisti keš, što je izuzetno složena i još uvijek nejasna i nerasvijetljena priča.

Pokušavajući da „raščisti“ sa tom prošlošću, u kojoj je vezivan, nikad dokazano i za pojedine afere u kriminalnom sarajevskom podzemlju, Radončić, okreće leđa klanu Izetbegovićevih, kidajući pupčanu vrpcu kojom je bio vezan i umiješan u razne njihove poslove, a zatim ustupa veliki dio korporacije svojoj ženi od koje se razveo, što u sarajevskim krugovima posebice onim SDA-ovskim biva tumačeno novom Radončićevom igrom i podvalom, kako ne bi, obnašajući funkciju ministra sigurnosti, a zatim i njegovih realizacija daljnjih političkih planova i ambicija, došao u sukob interesa.

Bilo kako bilo, teško se oteti dojmu da je on u nakani da skine spomenutu hipoteku sa svojih leđa u tome u velikoj mjeri u očima šire javnosti i uspio, posebice skrečući pažnju na sebe solidnim TV nastupima kroz koje je uspio istaknuti sve ono što mu je u datom trenutku bilo u interesu.

Svoj politički angažman začinio je činjenicom da se odrekao svoje visoke funkcionerske plaće i da od države za tu naknadu uzima tek 1 KM.

Ovakvi populistički potezi dobijaju na značaju u uvjetima kraha BiH gospodarstva i kada se krenulo sa objavljivanjem plaća ljudi sa najvišim primanjima u BiH, gdje ima ljudi koji primaju amoralnih 40.000 KM, sa ogromnim brojem osoba koje imaju plaće iznad 5.000 KM mjesečno, što u prosjeku iznosi nekakvih nedopustivih 20 prosječnih mirovina u BiH.

Nakon serije hapšenja pojedinih kriminalaca, pa čak i poslanika u Parlamentu Federacije, Radončićeva popularnost kao ministra sigurnosti,počela je vrtoglavo da raste, a njegov uspon u tom smislu je krenuo od one čuvene tzv. „krize talaca“, kad je gomila zabranila, pored izlaza parlamentarcima izlaz i grupi europskih bankara iz objekta blokiranog parlamenta u Sarajevu.

Radončić, predsjednički kandidat bošnjaka iz 2010 godine, koji je tom prilikom osvojio više od 140 tisuća glasova, imao je kao političar tek jednu „manu“, koju su mu spočitavali i još uvijek je spočitavaju njegovi politički protivnici, a ta je da članstvo njegove stranke sačinjavaju u političkom Sarajevu ne baš omiljene „sandžaklije“, naravno i masovni „prebjezi“ iz SDA, među kojim je najmarkantnija osoba načelnika općine Stari Grad gosp.Hadžibajrić.

Kuđen i hvaljen, ali bez sumnje u snažnom usponu, sa istančanim osjećajem što mase žele, što njegovim gladnim sunarodnjacima, u uvjetima pada gospodarstva, bez otvaranja novih radnih mjesta treba, Radončić i njegov SBB ulaze u 2014 godinu sa najvišim rejtingom popularnosti od osnutka ove stranke 30.10.2009.godine.

Beskompromisan kada su u pitanju bošnjački interesi, jasan i izričit u osudama raznih pojava unutar svog naroda, mada i uvijek spreman da iznađe racionalnu poziciju, Radončić odaje utisak osobe spremne i sposobne za dogovor i što je najbitnije pridržavanje svega dogovorenog.

Činjenica je, koja se ne može poreći je da je među prvim prihvatio neodrživost bošnjačke majorizacije Hrvata iz BiH i u značajnoj mjeri doprinio prihvatanju ove konstatacije u njegovom narodu, čime je načinjen krupan korak u definiranju problema, na kojem se nažalost radi i danas.

Njegov odnos prema „hrvatskom pitanju“, međutim nije ostao do kraja dorečen, čak je u određenim situacijama bio i dvoličan, pa i snažno oportun, no to su stvari na koje se pokušavaju nači odgovori beskrajnim sastancima predstavnika sedam političkih partija, na kojim još uvijek nema niti naznake da će se uskoro riješiti ova očigledno nepotrebno prekomplicirana oblast u paketu sa implementiranjem presude Sejdić-Finci.

Unatoč svemu, Fahrudin Radončić preuzima političku inicijativu i ima (posebice ako stvari u BiH nastave da se kreću vrtoglavom silaznom krivuljom) izgleda da na izborima u listopadu ove godine postane bošnjački kandidat broj 1 za člana predsjedništva, pogotovu, jer je prema svim mjerilima popularnost Bakira Izetbegovića u značajnom padu, a što se neminovno i iz poznatih razloga događa i sa drugim bošnjačkim liderom Zlatkom Lagumdžijom, aktualnim šefom SDP-a BiH.

Ako bi se ukratko pokušala objasniti ova liderska situacija kod Bošnjaka, tu Radončićevu prednost trebalo bi tumačiti katastrofalnim promašajima njegovih političkih rivala, što mu naravno još uvijek ne daje presudnu i konačnu lidersku poziciju u ovom narodu, no ne treba sumnjati da iskusni i lukavi Radončić neće, kada za to dođe prilika, znati iskoristiti svaki autogol kojeg su bez političkog smisla i takta zabili bošnjačkom narodu njegova druga dva vodeća lidera.