Ne bi ništa, nema u njoj zla takve vrste, možda bi im pjevušila kao Hanka.

Gospodine Ministre, uz sav korporativni i sarajevski trening, te sposobnost racionalnog osmatranja svijeta oko sebe, jasno je tko/što će Vas jednom doći glave.

100% resistant to honey traps.

Dobrovoljačko cvijeće sarajevskog smeća

Ruže koje su danas u spomen na ubijene u bivšoj Dobrovoljačkoj ulici položile delegacije iz Republike Srpske i porodice ubijenih - završile su u kontejneru za smeće, nedugo nakon njihovog odlaska.



Čin bacanja ruža u smeće je izazvao mnoge reakcije javnosti, a reagovao je i novinar i urednik magazina Buka, Dragan Bursać.

Tekst koji je objavljen na portalu Buka prenosimo u cjelosti.

"'Bijele ruže koje su članovi porodica stradalih pripadnika JNA i delegacija RS-a položili uz zapaljenje svijeće na mjesto stradanja, bačene su u kontejner nedugo nakon njihovog odlaska'.

Kratko, jasno, agencijski.

I prije svega, neljudski i necivilizacijski. Da podsjetimo, ranijih godina, cvijeće se sljubljivalo sa kontejnerima, ali tek par dana poslije komemoracije. Danas je to promptno odrađeno.

Zadrti sarajevski nacionalistički jastrebovi su likovali. Te, "treba podići plate radnicima gradskog komunalnog", te "sjajan gest", te "konačno neko nešto radi", pištali su bošnjački nacionalisti, kad ono tamo međutim.

Ne, nisu radnici KJKP Rad pobacali cvijeće u kontejnere. Kako naprvo reče njihov portparol, oni su našli cvijeće u istim. Loša procjena, portparola? Čuće se.

Dakle, neko je deratizaciju istorije, prošlosti i ljudskosti odradio prije njih. Neko kome to nije posao. Ili možda baš jeste. Možda baš postoje čuvari ćudoređa, sarajevski profesionalni i kafanski amaterski brojači krvnih zrnaca, raznorazne zelene beretke, štovatelji Cace i ostalih monstruma koji određuju šnit i mjeru ljudskosti, konvencija i "dobrog vladanja" u glavnom gradu BiH.

A, po njima, ovo cvijeće je otrov, kukurijek, koga se treba otarasiti isti sat. Po njima je odavanje počasti mrtvim ljudima, koji su se povlačili, zločinačko opelo...



Tek, Sarajevo se obrukalo. Nema drugih riječi za ovu vandalštinu. Nema opravdanja, racionalizacije, pukih jeftinih pojašnjenja. Nema bilo kakvih riječi. Šeher muči, kao dijete na tuti. Tek puka bruka i sramota.

I kako se vinovnik morao naći promtno, gradska čistoća je sama sebe demantovala, pa su saopštili kako je ipak njihov radnik bacio smeće u kontejner. Zašto odmah, sam radnik zna. Ili bi trebao i neko drugi znati. Saznati nećemo nikada.

No, to nije sve. Kako li će mjerne jedinice ljudskosti vagati eventualno domino skrnavljenje sakralanih objekata i cvijeća na njima. Od Potočara do Jasenovca?

Ili će dobornamjerno pozdraviti svog kolegu nacionalistu četnika i ustašu koji zapišavaju tabute ili partizanske spomenike? Ili ćemo promatrati kako radnici čistoće u realnom vremenu uklanjaju cvijeće. Da se ne usčuje, šta li???

Možda nam je sve potaman, možda nam je sve onako kako treba. Zašto? Pa, očiju krvavih, svjetina prema mrtvima, ne da nema poštovanja, nego bi najradije da može te mrtve iz grobova vadila i nanovo ubijala. Za sve svoje frustracije. Za sve frustracije ovozemaljskog svijeta.

I to se jedino i radi. Ubijaju se nanovo i nanovo mrtvi. Od Tomašice, do Sarajeva. Od Jasenovca do Blajburga. Jebeš živog čovjeka. Taj se zna i suprotstaviti, nesigurno je to. Zato povampirena braćo balijska, ustaška, četnička, budake u ruke, zavrnite rukave, na kojima se bljeksa kukasti krst, i uči dana Borbe protiv fašizma, nastavite rušiti groblja, spomenike, spomen-obilježja! Palite, cvijeće, vijence, od Mostara, Sarajeva, Banjaluke...Igrajte oko svojih primitivnih plemenskih logorskih vatri. Jer za drugo niste! Jer bolje ne znate!

Na sramotu svakog normalnog čeljadeta u BiH, koje se uzaludno nada nekom pravom, odistinskom proljeću.

I šta ćemo reći svojoj djeci, svijetu, zalutalom turisti? To se kod nas tako radi. U redu je u kontejner surduknuti cvijeće. Jer su oni "drugi" u uncu nacionalisti kao i "mi".

A, jebe se, izgleda, svima nama u ovoj našoj zajedničkoj prćiji za svijetom. Šta će nam svijet, da nas miri, bože me oprosti.

Nego, jebe se i svijetu za nama. Mi nismo u stanju ispoštovati grob, vjerski objekat, smiraj mrtvih. Nismo u stanju ispoštovati spomen obilježje. Da ne pričam o živom, a drugom i drugačijem.

Iracionalni rezultat - onanisanje nacionalista nad tastaurama i sumanuti smisao u kišnom danu.

Racionalni rezultat - svijet nam je odavno okrenuo dupe i leđa, pustio nas da trunemo u svojoj čamotinji izjedajući kao kancer svoje tijelo, šireći se poput genetske devijacije na potomstvo. Tako smo najsiromašnija država u Evropi, nemamo kruha da jedemo, ne znamo stražnjicu obrisati, niti pertle zavezati, ali cvijeće u kontejner baciti, to znamo".

(Autor: Dragan Bursać)

(Buka)

(Foto: Edin Hadžihasić/Klix.ba)

Ruže u Dobrovoljačkoj ulici u Sarajevu vraćene iz kontejnera

Ruže koje su danas bačene u kontejner, a koje su u bivšoj Dobrovoljačkoj ulici položile delegacije iz Republike Srpske i porodice ubijenih, vraćene su na prvobitno mjesto.



Za sada nije poznato ko je vratio ruže na lokaciju.



Podsjećamo, tri autobusa i nekoliko automobila stiglo je jutros iz Istočnog Sarajeva kako bi prisustvovali obilježavanju 24. godišnjice obilježavanja sukoba u Dobrovoljačkoj ulici, kada je prema navodima Tužilaštva BiH život izgubilo sedam pripadnika Jugoslovenske narodne armije.



Položene ruže i svijeće su u kontejner bacili radnici nekog od sarajevskih komunalnih preduzeća.

Radnici KJKP Rad nisu uklonili postavljeno cvijeće i svijeće u bivšoj Dobrovoljačkoj ulici, kazao je za novinsku agenciju Patria Mirza Ramić, portparol KJKP Rad.

(N1)

(Foto: N1)

Nije istina, nego Srbi to vide kao jedan od početaka rata i time pravdaju štošta.

24 godine od zločina u Dobrovoljačkoj ulici

Uz jake mjere obezbjeđenja danas su obilježene 24 godine od ubistva 42 pripadnika bivše JNA u Dobrovoljačkoj ulici u Sarajevu.



Pomenu poginulih, osim porodica žrtva i preživjelih vojnika, prisustvovali su: predsjednik i potpredsjednik Narodne Skupštine Republike Srpske Nedeljko Čubrilović i Nenad Stevandić, ministar rada i boračko-invalidske zaštite Milenko Savanović, predsjednik Boračke organizacije Republike Srpske general Milomir Savčić, potpredsjednik SDS-a Aleksandra Pandurević, zamjenik ministra civilnih poslova u Savjetu ministara BiH Đorđe Miličević, te predstavnici lokalnih boračkih organizacija, grada Istočno Sarajevo i gradskih opština.



Ni 24 godine nakon zločina u Dobrovoljačkoj ulici nema pravde za 42 ubijenih, 71 ranjenog i više od 200 zarobljenih pripadnika bivše JNA. Zločin nad tada zvanično jedinom regularnom vojskom, koja se po dogovoru bez oružja povlačila iz Sarajeva, počinili su pripadnici paravojnih formacija tzv. BiH.

Nažalost, za pravosudne institucije to nije ratni zločin, a Tužilaštvo BiH nedavno je žrtve proglasilo legalnim metama.

Preživjeli i porodice ubijenih su ogorčeni. "Nikada više nikome neću dati ni jednu izjavu", rekla je za BN televiziju Bogdana Tomović, majka ubijenog vojnika Zdravka Tomovića iz Han Pijeska. Na pitanje zašto, odgovara:

"Sve što sam dosada rekla niko ne čuje. Mom djetetu su presudili ovdje u Sarajevu, a nijedan sud me nije pozvao ni iz BiH, ni iz Republike Srpske, ni iz Srbije. Nemam ja više šta da kažem."

"Svake godine pričamo iste priče, šaljemo poruke mira, ali je raskol sve veći. Ni nakon 24 godine niko nije odgovarao za zločin koji je ovdje počinjen", podsjeća Željko Pantelić, preživjeli učesnik Dobrovoljačke kolone i bivši starješna JNA.

Presude za zločince nema, ali preživjeli, porodice ubijenih i svi koji na godišnjicu zločina žele da odaju počast žrtvama tretiraju se kao da su oni zločinci, a ne oni koji su prije 24 godine ubili 42 pripadnika tadašnje JNA. Kroz Sarajevo, navodno multietnički grad, provode ih u strogo čuvanoj koloni. Ulice su zatvorene za saobraćaj i pješake, "do zuba" naoružana policija na svakom ćošku, na svakom krovu.

Postavlja se pitanje da li bi se zločin u Dobrovoljačkoj desio da su prije 24 godine bile ovako jake mjere obezbjeđenja? Zašto porodice žrtava ne mogu slobodno da dođu do mjesta stradanja svojih najmilijih i zašto nema spomen-obilježja na mjestu zločina? "Nedopustivo je da se ne dozvoli da svako ima pravo da obilježi mjesto stradanja svojih sunarodnika", poručuje predsjednik Boračke organizacije Republike Srpske general Milomir Savčić i poručuje da se postavlja pitanje do kada ćemo mi to tolerisati.

I ministar rada i boračko-invalidske zaštite Milenko Savanović ističe da se razmišlja o istim mjerama u Srpskoj, te napominje da Kanton Sarajevo ne dozvoljava postavljanje spomen-obilježja u Dobrovoljačkoj.

Predsjednik Narodne skupštine Republike Srpske Nedeljko Čubrilović izjavio je da je tužna činjenica da se 24 godine nakon zločina ne znaju imena odgovornih za ubistvo mladih, nedužnih vojnika, te da se očekuje postavljanje spomen-ploče kojom bi se obilježilo mjesto njihovog stradanja.

Nažalost, svedoci smo da spomen-ploče srpskim žrvama na teritoriji Federacije BiH ne mogu ostati neoštećene ni 24 časa.



Šta bi se desilo sa spomen-obilježjem stradalim u Dobrovoljačkoj jasno pokazuje i činjenica da su pet minuta nakon odlaska delegacije iz Republike Srpske ruže i svijeće, položene i prislužene u znak sjećanja na stradale, bačene i kontejner.



(BN televizija)

http://www.nezavisne.com/novosti/bih/Radnik-KJKP-Rad-bacio-cvijece-i-svijece-nakon-odavanja-pocasti-vojnicima-JNA-u-Dobrovoljackoj/367911
Muslimančuga čistač je bacio cveće.

Rade ono sto su i uvijek radili. Pokusavaju prepravit istoriju. Dosli ko fol da odaju cast stradalim, a onda ide provokatorsko preseravanje, pred svim medjima prave budalama gradjane Sarajeva, mozes mislit onaj jedan im u kamere govori "od koga ste se to branili", a samo dan prije 2. Maja pola grada popalili, bilo je i mrtvih.

Sta je? Cvilite zajedno s cetnicima sto nas niste pobjedili , od frustracije ne znate sta cete nego se koristite cetnickim kvazi-humorom. Radi u vama cetnicki "manipulator gen", ili da se bolje izrazim "pokusaj-manipulator-gen". Jel se trebaju BH Hrvati koju su u Swe takodje zahvaljivati cetnicima? I da, ti tvoji "superiorni" Srbi, svako malo ih po nekoliko hiljada traze azile po Svedskoj. Nije mi jasno, superiorni osvajaci, dolaze ko zadni bijednici ne bjezeci ni od kakvog rata, a ocistili i pobili toliko naroda da se mogu rasirit.

Legitimna vojna meta. I gotovo.