Miljevići: Služen parastos i položeni vijenci za stradale u Dobrovoljačkoj (FOTO/VIDEO)

U Miljevićima u Istočnom Sarajevu obilježeno je 25 godina od stradanja pripadnika ЈNA u nekadašnjoj sarajevskoj Dobrovoljačkoj ulici.



Ove godine godišnjica se ne obilježava u Sarajevu u Federaciji zbog ponašanja kantonalnih i federalnih vlasti koje nisu garantovale bezbjednost učesnika. Јoš jednom je poručeno da zločin u Dobrovoljačkoj ne smije biti zaboravljen.

Obilježavanju su prisustvovali ministar rada i boračko-invalidske zaštite Milenko Savanović, poslanici u Narodnoj skupštini, Parlamentu BiH, gradonačelnik Istočnog Sarajeva i načelnici gradskih opština.

U Hramu Svetog velikomučenika Georgija služen je parastos, a nakon toga su položeni vijenci na Spomen-krst na Vojničkom groblju.

Ministar rada i boračko-invalidske zaštite Republike Srpske Milenko Savanović rekao je da će pošta pripadnicima ЈNA stradalim u nekadašnjoj sarajevskoj Dobrovoljačkoj ulici ponovo biti odata u federalnom Sarajevu onda kada budu stvoreni uslovi za to i vlasti u Federaciji BiH omoguće postavljanje spomen-ploče sa imenima poginulih na tom mjestu.

"Ove godine privremeno smo donijeli odluku da 25 godina od stradanja pripadnika ЈNA u Dobrovoljačkoj ulici bude obilježeno u Miljevićima u Istočnom Sarajevu jer muslimanska vlast u Kantonu Sarajevo i federalnom dijelu BiH nije dozvolila da primjereno i u skladu sa hrišćanskim obredom postavimo spomen-ploču sa urezanim imenima poginulih", rekao je Savanović u Miljevićima, gdje je danas obilježeno 25 godina od stradanja pripadnika ЈNA u Dobrovoljačkoj ulici.



Predsjednik Boračke organizacije Republike Srpske Milomir Savčić rekao je da današnji pomen u Miljevićima u Istočnom Sarajevu povodom 25 godina od zločina nad pripadnicima ЈNA u nekadašnjoj Dobrovoljačkoj ulici u Sarajevu ne treba smatrati odustajanjem od obilježavanja tragičnih događaja 2. i 3. maja 1992. godine u Dobrovoljačkoj, već shvatiti kao svojevrsnu opomenu i poruku.

"Ovo treba shvatiti kao opomenu i poruku da moramo jedni drugima obezbijediti normalne uslove, da bez prisustva policije i bilo kakvih represivnih mjera koje se preduzimaju dođemo, poklonimo se sjenima poginulih saboraca i sunarodnika, zapalimo svijeće i položimo cvijeće ili nešto drugo, kako to kod kog naroda vjera i tradicija zahtijevaju", poručio je Savčić.

Porodice poginulih pripadnika ЈNA ogorčene su što danas u nekadašnjoj Dobrovoljačkoj ulici u Sarajevu nisu mogle da odaju poštu najmilijim.

Početkom maja 1992. godine, zločin nad nedužnim vojnicima, oficirima i građanskim licima na službi u ЈNA, tokom dogovorenog mirnog povlačenja iz Sarajeva, počinili su pripadnici takozvane Armije BiH, Teritorijalne odbrane i paravojnih muslimanskih falangi kojima su komandovali osvjedočeni prijeratni sarajevski kriminalci.



Porodice poginulih, majka ubijenog vojnika Zdravka Tomovića, Bogdana i sestra ubijenog Obrada Gvozdenovića, Gordana ogorčene su što ni ove godine sarajevske vlasti nisu omogućile bezbjedno i dostojanstveno obilježavanje stradanja vojnika ЈNA na mjestu zločina u sarajevskoj Dobrovoljačkoj ulici. Od kada se obilježava ovaj zločin, porodice žrtava, učesnici kolone, članovi delegacije iz Srpske nikada nisu mogli da polože vijence, prisluže svijeće na samom mjestu zločina u Dobrovoljačkoj ulici.

Ministar Milenko Savanović podsjetio je da učesnici kolone u Dobrovoljačkoj nikada nisu imali uslove kakve u Republici Srpskoj imaju učesnici u obilježavanju stradanja drugih naroda u prošlom ratu. Podjestio je da im nikada nije dozvoljen odlazak na mjesto zločina i postavljanje spomen ploče kao i da su ruže, svijeće i cvijeće redovno završavali u smeću. Iz Srpske poručuju da više nisu mogli da tolerišu stalna poniženja srpskih žrtava u Sarajevu. Evo kako je proteklo obilježavanje.

Ni četvrt vijeka od ubistva mahom golobradih mladića u uniformama ЈNA 2. i 3 maja 1992. godine, njihove porodice, učesnici kolone, zvaničnici, nisu mogli da im prisluže svijeće i polože vijence na mjestu zločina u bivšoj Dobrovoljačkoj ulici. Porodice žrtava prisustvovale su obilježavanju u Istočnom Sarajevu. Majke i sestre ubijenih ogorčene su što im ni ove godine sarajevske vlasti nisu omogućile da u gradu na Miljacki dostojanstveno obilježe stradnje svojih najmilijih.

"Želja mi je bila ondje gdje moj Zdravko i njegovi drugovi oči zatvorili i dušu ispustili da položim cvijeće. Sada sam prošla 200 metara, možda nema ni 200 iznad ulice gdje mi je dijete ubijeno i ja ne mogu ne smijem da položim cvijeće tu i pitam se u kojoj državi živim i gdje je ta sloboda", kaže majka ubijenog vojnika ЈNA Zdravka Tomovića, Bogdana Tomović.

"Ponovo su nas u Sarajevu slagali. Zašto? Zašto?", pita se sestra ubijenog vojnika ЈNA Obrada Gvozdenovića, Gvozdana Grozdanović.

U prvim danima maja 1992. godine u opštem napadu muslimanskih paravojnih formacija na pripadnike ЈNA ubijena su 42 vojnika, oficira i civila, 71 je ranjen, dok ih je 207 zarobljeno. Samo u Dobrovoljačkoj, u napadu na kolonu u povlačenju, ubijeno je devet pripadnika ЈNA.

"Pucali su na mene sa dva metra, iza leđa na prevaru su od nas uzeli oružje poredali nas po asfaltu i pucali", izjavio je biši vojnik ЈNA, učesnik kolone u "Dobrovoljačkoj" Slobodan Bojanić

"Poskidali su sve sa mene, batine, maltretiranje, iznuđivanje da priznam nešto što nisam uradio", istakao je biši vojnik ЈNA, učesnik kolone u "Dobrovoljačkoj" Krsto Rakić.

Zločini nad vojnicima ЈNA s početka maja u Sarajavu nisu dobili sudski epilog. Nakon što godinama učesnicima kolone sarajevske vlasti nisu dozvolile odlazak u bivšu Dobrovoljaču i postavljanje spomen-ploče, vlasti Srpske odlučile su da poniženjima stanu u kraj. Stradanje vojnika privremeno će se obilježavati u Istočnom Sarajevu.

Možda bi to trebalo prvo učinitu u bišoj Dobrovoljačkoj. U Sarajevu bi trebali iz istorijskih čitanki izbrisati, i iza rešetka staviti, sve one koji su pucali u vojnike ЈNA. Upravo tada su spalili i posljednje snove o zajedničkom životu u do tada, multietničkoj sarajevskoj kotlini.

Za samo nekoliko dana mučki su ubijena 42 pripadnika ЈNA, 71 je ranjen, dok ih je 207 zarobljeno.

Međunarodni tužilac u Tužilaštvu BiH Džud Romano početkom 2012. godine donio je odluku o obustavi istrage protiv 14 osoba, smatrajući da nisu učinili krivična djela za koja se terete.

Srpsko Tužilaštvo za ratne zločine je predmet "Dobrovoljačka" preuzelo od Vojnog suda u Beogradu pokrenutog još 1992. godine protiv 19 državljana BiH osumnjičenih za napad na kasarnu u Sarajevu i kolonu ЈNA u Dobrovoljačkoj ulici, 2. i 3. maja 1992. godine.

Među optuženima za ove ratne zločine bili su Ejup Ganić, Haris Silajdžić, Hasan Efendić tada komandant Teritorijalne odbrane, Sefer Halilović, Mustafa Hajrulahović, Zaim Backović, Јovan Divjak, Fikret Muslimović, Kerim Lončarević, Ivo Komšić, Stjepan Kljujić.

Predmet "Dobrovoljačka" ustupljen je Haškom tribunalu koji je 2003. godine zaključio da nema nikakvog razloga za krivičnu prijavu protiv Јovana Divjaka.

Po srpskoj potjernici u Londonu u martu 2010. godine uhapšen je Ejup Ganić, ali ga je engleski sudija pustio, smatrajući da je postupak "politički motivisan".

Јovan Divjak je 2011. godine priveden u Beču zbog identične potjernice, ali je Austrija odbila da ga preda Srbiji sa obrazloženjem da se "ne bi moglo očekivati pošteno suđenje u Beogradu".

Kada se stvore uslovi, vratićemo se u Dobrovoljačku

Ministar rada i boračko-invalidske zaštite Republike Srpske Milenko Savanović rekao je da će pošta pripadnicima ЈNA stradalim u nekadašnjoj sarajevskoj Dobrovoljačkoj ulici ponovo biti odata u federalnom Sarajevu onda kada budu stvoreni uslovi za to i vlasti u Federaciji BiH omoguće postavljanje spomen-ploče sa imenima poginulih na tom mjestu.



"Ove godine privremeno smo donijeli odluku da 25 godina od stradanja pripadnika ЈNA u Dobrovoljačkoj ulici bude obilježeno u Miljevićima u Istočnom Sarajevu jer muslimanska vlast u Kantonu Sarajevo i federalnom dijelu BiH nije dozvolila da primjereno i u skladu sa hrišćanskim obredom postavimo spomen-ploču sa urezanim imenima poginulih", rekao je Savanović u Miljevićima, gdje je danas obilježeno 25 godina od stradanja pripadnika ЈNA u Dobrovoljačkoj ulici.

On je naveo da uvijek postoji rizik, te da će pošta stradalim pripadnicima ЈNA biti odata u Dobrovoljačkoj ulici u Sarajevu onda kada u FBiH omoguće neometano odavanje počasti srpskim žrtvama kao što vlasti Republike Srpske to isto garantuju Bošnjacima u Srpskoj.

Savanović je podsjetio da je zahtjev za postavljanje spomen-ploče u Sarajevu podnesen više puta, a ove godine to nije učinjeno jer je Odbor Vlade Srpske za njegovanje tradicije oslobodilačkih ratova odlučio da se na taj način pokaže koliko u FBiH nisu spremni da poštuju srpske žrtve.

On je podsjetio da su prošle godine u Dobrovoljačkoj ulici, čim je napušteno mjesto stradanja, ruže bačene u kontejner.

"Nismo više mogli da trpimo takva poniženja prema poginulima", rekao je Savanović i naglasio da je potrebno međusobno razumijevanje kada je riječ o žrtvama.

On je podsjetio da se danas obilježava 25 godina od stradanja pripadnika ЈNA u Dobrovoljačkoj ulici 2. i 3. maja 1992. godine od muslimanskih paravojnih formacija.

"Јedina legitimna i legalna oružana sila koja je branila Ustav tadašnje zajedničke države bila je ЈNA. Možete zamisliti kolika je ta mržnja i nagon za ubijanjem jedine legitimne snage koja je Ustavom dala garanciju da će braniti državu", rekao je Savanović i dodao da to nije bila srpska armija jer su u napadu poginuli i Srbi, i muslimani, i Hrvati i Albanci.

On je naveo da su muslimani, zahvaljujući toj državi, postali konstitutivan narod poslije 1945. godine, a u toj konstitutivnosti najviše žrtava dali su Srbi, da bi se u Dobrovoljačkoj vidjelo kolika je mržnja prema pripadnicima ЈNA.

Savanović je naglasio da se danas obilježava i stradanje svih Srba na prostoru Sarajevsko-romanijske regije čiji su borci vodili najtežu bitku, možda težu i od proboja Koridora. On je naveo da su na ovom prostoru vođene borbe prsa u prsa sa muslimanskim oružanim snagama i srpska vojska nije izgubila ni kvadrat svoje teritorije.

Savanović je podsjetio da je 150.000 Srba moralo napustiti svoja ognjišta i vjekovnu imovinu u Sarajevu i otići "grlom u jagode".

"To govori o značaju ovog datuma, o borbi srpskog naroda i o idealu slobode i prava na borbu za svoju teritoriju, narod, vjeru i državu", poručio je Savanović.

Pripadnici "Zelenih beretki", "Patriotske lige", MUP-a i Teritorijalne odbrane BiH napali su kolonu ЈNA u Dobrovoljačkoj ulici 2. maja 1992. godine.

U ovom napadu život su izgubila 42 pripadnika ЈNA, od kojih su 32 bili Srbi, šestorica Hrvati, dvojica Bošnjaci i dvojica Albanci.

Tom prilikom zarobljeno je 207 pripadnika ЈNA, 71 je ranjen, a dan kasnije devetorica zarobljenih su ubijeni.

Zločin u Dorovoljačkoj još nema sudski epilog.

Izvor: Srna

“Gledao sam kako mojim vojnicima raznose glave, krv je bila svuda”: Potresna ispovest srpskog generala o masakru u Dobrovoljačkoj (VIDEO)



Pravosudne institucije BiH nisu učinile ništa na procesiranju krivaca, a porodice žrtava nisu dobile odgovore na pitanja ko je naredio.

Danas se navršava 25 godina od masakra u Dobrovoljačkoj ulici u Sarajevu, kada su u napadu na JNA ubijena 42, a ranjena 73 vojnika i oficira različitih nacionalnosti. Za zločin niko nije odgovarao. Ne mogu da prihvatim da se to stavlja pod tepih kao smetnja političkim odnosima, živimo u bolu, kaže u potresnoj ispovesti za Sputnjik general Dušan Kovačević.

Sagovornik Sputnjika bio je desna ruka generala Milutina Kukanjca, komandanta Treće armije, i direktan učesnik pregovora o izvlačenju vojske iz Sarajeva. Pravosudne institucije BiH nisu učinile ništa na procesiranju krivaca, a porodice žrtava nisu dobile odgovore na pitanja ko je naredio, a ko pobio njihove sinove i muževe. General Dušan Kovačević smatra da ima dovoljno nepobitnih dokaza o ovom zločinu.

Šta je uopšte bio povod za napad na kolonu JNA? Vi ste jedan od retkih koji tvrdi da se Alija Izetbegović zapravo zalagao za mirno rešenje krize u Bosni i Hercegovini, teško je u to poverovati posle svega što se desilo kasnije.

— JNA je bila 50 godina u Bosni, a muslimanska strana je uporno tvrdila, kao i sada, da smo bili agresori, kao da smo došli sa druge planete. Bilo je više povoda za taj napad, pre svega, muslimansko rukovodstvo pod palicom Ejupa Ganića po svaku cenu je htelo da dođe do rata, jer su procenili da jedino tako mogu da dobiju suverenu državu, koja će biti uređena kao islamska država. Alija Izetbegović potpisao je drugi Kutiljerov mirovni plan, koji su svi potpisali. Izetbegović je bio za to, ali je bio pod pritiskom američkog ambasadora u Beogradu Vorena Cimermana, pod pritiskom Engleske i Ganića koji je bio predstavnik te radikalne strane koja je tražila da se Alija likvidira, jer je bio nepouzdan. Znao je da bi to izazvalo rat. Po dolasku iz Lisabona Aliju niko od njih nije sačekao na aerodromu. Imao sam pristup obaveštajno-bezbednosnim informacijama. General Blagoje Adžić je lično zvao iz Beograda i rekao, spasite, zaštitite Izetbegovića, biće katastrofa. Priveli smo ga, zaštitili, objasnili o čemu se radi, Alija je bio nepoverljiv. Istovremeno je krenuo napad na komandu druge vojne oblasti sa svih strana, tu su izginuli ljudi. Nije mogao ništa da uradi, ali je bio voljan. Sledećeg dana, tog 3. maja, rekao je da će svojim prisustvom garantovati bezbednost kolone pri izlasku vojske iz grada na teritoriju Lukavice sa koje smo slobodno mogli da odemo, ali kolona je napadnuta.



U Dobrovoljačkoj ste bili u vozilu saniteta u kome je poginulo nekoliko ljudi, između ostalih doktor Budimir Radulović, otac srpskog političara Saše Radulovića. Vi ste doneli ključnu odluku da to vozilo nastavi dalje, tako ste spasli živote. Kako je to izgledalo?

— Slučajno sam bio pored tog vozila, bio sam pretpostavljeni doktoru Raduloviću, on mi je rekao: Šefe, uđite u sanitet. Krenuli smo, na mostu Drvenija kolona je zaustavljena, napadnuti smo sa svih strana, uperili su nam cevi pušaka u glave, pripadnici Patriotske lige, Zelenih beretki, ali uglavnom su tu bili civili koji su otimali oružje i pucali u pripadnike JNA. Skidali su im uniforme. Na nas je otvorena vatra iz „kalašnjikova“, rafal je zakačio pukovnika Miru Sokića, koji je po nacionalnosti bio Hrvat. Razneo mu je glavu, krv i mozak bili su svuda, i po mom licu i telu. Tu je ranjen i pukovnik Mićo Pantelić. Tražili su da izađemo iz vozila, ja nisam dozvolio. Psovali su, govorili da smo srbo-četnici, da je Bosna muslimanska, da ne može biti srpska i hrišćanska. Ponovo se čuo rafal, u kabini vozila, ubijen je doktor Radulović. Neka sila, božje priviđenje, dala mi je snagu da se oduprem svim tim napadačima i naredim da krenemo prema vojnoj bolnici. Krenuli smo, na nas je otvorena vatra na jednoj raskrsnici iz džamije i obližnje knjižare. Nastao je haos, metkom u čelo pogođena je građanka na službi u JNA Nurmela Šuko. Ja sam ranjen u rame. Vojnik Dragan Kovačević ranjen je sa sedam metaka, spasao ga je zaštitni prsluk, koji sam mu dao. Nisam mu dao da ga skine, to mu je spaslo život, ali i meni, jer bi ti meci prošli kroz njega i ubili i mene.



Razgovarala sam sa vašom ćerkom koja mi je rekla kroz koju golgotu su ona i majka prolazile dok ste vi bili u bolnici, a one u stanu u Sarajevu. To, nažalost, nije samo sudbina vaše porodice, u Sarajevu se desila velika tragedija, ali se zaboravlja da su u njemu živeli i Srbi.

— To je još jedno pitanje koje se pred sudovima prećutkuje, i nikada se o tome na bilo kom nivou ne razgovara. U Sarajevu je bilo više od 150.000 Srba, sad ih ima vrlo malo. Ja sam učesnik, gledao sam te muke, ta stradanja, stravično šta se radilo. Kao kad su fašisti kupili Jevreje, zatvarali ih, mlatili, silovali, ubijali. Nema nikakve razlike između onoga što sam gledao u filmovima i što sam doživljavao, video u Sarajevu. Moja porodica, ćerka i žena, doživele su to. Svakodnevno su upadali u stan, odnosili stvari, pljačkali po kući. Pretili su da će ih odvesti u logor ili u javnu kuću. Mojoj ženi su govorili da sam četnik i da na to imaju pravo, da imaju naređenje da od njih rade šta hoće, pa čak i da ih odvedu na streljanje. Pokazivali su papir po kome imaju odobrenje. To je bilo strašno, obe su vrištale, zamislite kako majka kuka za svojim detetom od 16 godina koga vode u javnu kuću. Sreća je bila pa je bilo ljudi, jedna komšinica, muslimanka, to je sprečila. Upravo zahvaljujući njoj uspeli smo tek 9. avgusta da izađemo iz Sarajeva na sigurnu teritoriju.



Govorilo se prošle godine u Banjaluci da bi 3. maj mogao biti proglašen danom obeležavanja stradanja svih Srba sarajevsko-romanijske regije, ali da bi prethodno Bošnjake trebalo na to pripremiti, jer je reč o osetljivom pitanju. Šta vi mislite o tome?

— Govorim u svoje i u ime ljudi koji misle kao ja, koji su stradalnici, nosimo jedno razočarenje, neprijatno saznanje da politika izbegava da se o tom pitanju razgovara. Kako je moguće da srpska strana i Republika Srpska i Srbija ne traže da se nastavi istraga o zločinu u Dobrovoljačkoj. Za ovaj zločin postoje čvrsti, nepobitni dokazi iza kojih stoje sve međunarodne organizacije. Političari su mi rekli da čine koliko mogu, odgovorio sam predsedniku Vlade da to nije dovoljno. Kako je moguće da se za svako ubistvo jednog čoveka, muslimana i Hrvata, sudi na svim mogućim sudovima, a za ono što su uradili Srbima, ali i pripadnicima JNA koji su bili Hrvati i muslimani, ama baš nigde? To je strašno, to je nedopustivo, ne mogu da prihvatim da se to stavlja pod tepih kao smetnja političkim odnosima. Pomirenja ima samo onda kad se raščisti prošlost. Svi političari kažu, pustimo prošlost, gledajmo budućnost. Onaj ko to kaže je prevarant, jer neće da kaže u koju to budućnost svi Srbi treba da idu. Nama se u sto godina ponavlja apsolutno ista prošlost. Naša budućnost je prošlost, stradanje, nestajanje, zločini na pravdi boga, samo zato što smo Srbi, pravoslavci i želimo i da budemo svoji na svome, a nikada ne želimo drugome zlo.

(Telegraf.rs)

na mostu Drvenija kolona je zaustavljena, napadnuti smo sa svih strana, uperili su nam cevi pušaka u glave, pripadnici Patriotske lige, Zelenih beretki, ali uglavnom su tu bili civili koji su otimali oružje i pucali u pripadnike JNA. Skidali su im uniforme. Na nas je otvorena vatra iz „kalašnjikova“, rafal je zakačio pukovnika Miru Sokića, koji je po nacionalnosti bio Hrvat. Razneo mu je glavu, krv i mozak bili su svuda, i po mom licu i telu. Tu je ranjen i pukovnik Mićo Pantelić. Tražili su da izađemo iz vozila, ja nisam dozvolio. Psovali su, govorili da smo srbo-četnici, da je Bosna muslimanska, da ne može biti srpska i hrišćanska. Ponovo se čuo rafal, u kabini vozila, ubijen je doktor Radulović. Neka sila, božje priviđenje, dala mi je snagu da se oduprem svim tim napadačima i naredim da krenemo prema vojnoj bolnici. Krenuli smo, na nas je otvorena vatra na jednoj raskrsnici iz džamije i obližnje knjižare. Nastao je haos, metkom u čelo pogođena je građanka na službi u JNA Nurmela Šuko. Ja sam ranjen u rame. Vojnik Dragan Kovačević ranjen je sa sedam metaka, spasao ga je zaštitni prsluk, koji sam mu dao. Nisam mu dao da ga skine, to mu je spaslo život, ali i meni, jer bi ti meci prošli kroz njega i ubili i mene

.

Muslimanske zivotinje

I opet "zivotinje" najmanje civila ubise.

Sta su tek onda ratnici carstva nebeskog? Zvjeri?

Dobrovoljačka je farsa gdje se političari iz RS nacrtaju i samopromovišu.
Budu ukupno dvije žene od kojih je jedna majka poginulog vojnika, druga je onako povedena radi broja, nema nikakve veze sa Dobrovoljačkom.
Da ne pričamo kako je broj sa 6 porastao na 42 uz ranjene taj broj ide preko stotinu.
Naravno, sam Kukanjac je posvjedočio da je to laž.

Dobrovoljačka je jedno od brojnih mjesta muslimanskog zločina .Umjesto da traže pravdu za ubijene komšije,muslimani traže "pravdu" za Davida Dragičevića koji se pijan udavio u rijeci.
Neko bi rekao pogano da poganije ne može biti.

I u Srebrenici su pobijeni vojnici, budaletino.

S četničkim zločincima genocidašima se niko ni ne izjednačava.

I ne pokušavajte.



Znaš kad će Šnjokavi ISILovci imati spomenike u Hamerici? Nikad.
Vi od Hamerike možete samo Haparthejd da dobijete.

Ahahahaha...prosuli takiju Amerima, ovi ko u onom filmu vikali jes, jes.

Haj ti nama ispričaj kako su Željka i Miletova supruga išle u Bijelu kuću?
Bolan niko vas ne doživljava, umislio si da si neko i nešto.
Dođeš ko žvaka na cipelama.