Ovdje je problem što je čitavo selo znalo gdje je on skrenuo. Ali nitko od muslimana nikad to neće policiji prijaviti, posebno ne Srbima i Hrvatima. Neće ni svojima.
Kolika je njihova odgovornost ?

Napad na policijsku stanicu novo upozorenje na opasnost i na stare propuste

Terorizam je tu, šta dalje?

Kakvi god budu rezultati istrage o napadu u Zvorniku, ostaje upozorenje Dragana Mektića da su teroristi napali državu i da se s njima valja boriti jer će, u protivnom, država taj rat izgubiti, te konstatacija Vlade Azinovića da BiH na izazove radikalizacije već godinama, kao društvo, nema skoro nikakvog odgovora

Terorizam: ma koliko akademski stručnjaci tvrdili da za ovaj zločin postoje stotine definicija i da sa kvalifikacijom zvorničkog zločina treba sačekati dok se ne završi istraga, ta priča čini se deplasiranom. Naprosto, dvadesetčetverogodišnji Nerdin Ibrić napao je državu - policijsku stanicu, pucao je u državu - u policajce, ubio Dragana Đurića, ranio Željka Gajića i Stevu Milovanovića.

To je, kako god pravnici definisali stvari, terorizam, baš kao što je terorizam bila autobomba koja je u septembru 1997. eksplodirala pred policijskom stanicom u Mostaru i kao što je terorizam bilo podmetanje eksploziva pred policijsku stanicu u Bugojnu u junu 2010. Ako neko ipak ima dilema, to sigurno nije državni ministar sigurnosti Dragan Mektić: "Prema informacijama koje imam, mislim da se radi o klasičnom terorističkom činu. Mislim da je iluzorno više razgovarati o tome", rekao je on već 27. aprila navečer, nakon što je u Zvorniku prestalo pucanje i nakon što su počele stizati prve stvarne informacije o tome šta se desilo.

Stvar procjene

Dan kasnije, nakon što je Vijeće ministara BiH zatražilo da se što prije rasvijetle sve strane zvorničkog slučaja, Mektić je bio još jasniji i još konkretniji: terorističkim napadom na Policijsku stanicu u Zvorniku terorizam je udario na državu BiH i ona je definitivno u problemu.

"U BiH imamo ekstremno radikalne nasilne ideologije, terorističku ideologiju, organizacije koje zagovaraju tu ideologiju, pojedince koji vrbuju, nagovaraju i finansiraju takve događaje. BiH se mora uključiti u rješavanje tog problema", rekao je ministar.

Mektić nije prvi koji je upozorio i upozorava na to da su "ekstremno radikalne nasilne ideologije, terorističku ideologiju, organizacije koje zagovaraju tu ideologiju, pojedince koji vrbuju, nagovaraju i finansiraju takve događaje", već došle i pokupile bh. djecu. Dani su se ovom temom bavili u nekoliko navrata u zadnjih pola godine i svaki put rezultat istraživanja naših novinara bio je porazan.

Naprosto, bosanskohercegovačko društvo u kompletnom rasponu od obdaništa do penzije, nije uradilo ništa da ekstremiste i teroriste spriječi da u BiH zavrbuju dovoljno potencijalnih terorista, da problem naraste do u ovom trenutku javnosti nesagledivih razmjera. To je, istovremeno, ionako rascjepkane i ipak nedovoljno uvezane bosanskohercegovačke bezbjednjake dovelo u situaciju da mogu samo rezignirano konstatovati da se "eto, desilo. Nije moglo drugačije čim se desilo", kako je Mektićev zamjenik Mijo Krešić odgovorio na pitanje da li je napad na policiju u Zvorniku mogao biti preduprijeđen.

I nije da se za problem ne zna odavno. Svaki put kad se spomene problem terorizma u BiH, podsjeti se na onih 3.000 "potencijalno bezbjedonosno interesantnih osoba" o kojima je u Parlamentarnoj skupštini BiH govorio direktor Obavještajno sigurnosne agencije BiH Almir Džuvo. On je to rekao zvanično i kolokvijalno se taj podatak uzima kao činjenica o mogućim teroristima koji se kriju iza islama. Brojke potencijalnih terorista iza kojih stoje različite fašističke, desničarske ili bilo kakve druge ideologije nikad nije objavljen, ali javnost jako dobro zna da organizacija koje okupljaju takve likove ima čak i zvanično registrovanih u BiH jer, apsurdno, nema zakona koji bi ih branio.

Nije da se nije znalo i da teroristi sad "nešto pripremaju" u BiH: svjedoči to informacija koju je OSA proslijedila svim zainteresovanim i ugroženima tri dana prije napada. Tih nekoliko rečenica u kojima stoji da postoje informacije koje su stigle iz jedne strane države da bi se mogao desiti neki napad na institucije bh. države, predstavništva međunarodnih organizacija i stranih država, vjerske institucije, policiju ili vojsku BiH, možda jesu zvučale preuopšteno, ali, čini se da je puno bilo i do onih koji su tu informaciju dobili.

U prvim reakcijama nakon napada na zvorničku policijsku stanicu, prvi čovjek RS-a Milorad Dodik tvrdio je da nikakvih informacija nije bilo i da se na sigurnosne službe BiH ne može osloniti, državni ministar Mektić odmah je to demantovao i ustvrdio da je informacija bilo, prvi čovjek MUP-a RS-a Dragan Lukač stvar je relativizirao konstatacijom da je ta informacija "bila preuopštena".

Dan kasnije šef brčanske policije Goran Pisić izjavio je da su i u Distriktu dobili istu informaciju, ali da su je shvatili vrlo ozbiljno i odmah u petak digli stepen pripravnosti na viši nivo. S druge strane, Mirsad Vilić, direktor državne Direkcije za koordinaciju policijskih tijela, zadužene i za čuvanje državnih institucija i stranih predstavništava u BiH, kaže da su i oni imali tu OSA-inu informaciju da se nešto može desiti, ali je stepen pripravnosti podignut tek nakon napada u Zvorniku. Stvar procjene?

Gledali transformaciju

Mektić je nakon sjednice Vijeća ministara bio vrlo precizan: "strana država" je Australija, a mogući teroristički napad trebao bi biti reakcija "na preduzimanje nekih mjera protiv lica koja su porijeklom iz BiH u Australiji".

"U Australiji su preduzete određen mjere prema licima porijeklom iz BiH zbog toga što su ispoljavala određenu terorističku aktivnost, a onda je postojala prijetnja da će se kao osveta na to što se preduzima dogoditi teroristički akt u BiH", rekao je Mektić.

E, sad, dva dana prije nego što je OSA poslala svoju obavijest, u bh. medijima pojavila se priča o tim akcijama australijske policije koja je uhapsila nekoliko tinejdžera osumnjičenih da su pripremali terorističke napade u toj državi. Među njima je, po ovim izvorima, i Harun Čaušević, a svi su se okupljali oko islamskog centra Al-Furkan u Melburnu, koji vodi Mostarac Harun Mehičević.

Ni kontroverze oko Al-Furkana, ni oko Mehičevića, poznatog i kao Šejh Harun, nisu bile nepoznanice bosanskohercegovačkim sigurnosnim službama. Mehičevića je, podsjećaju ovi izvori, SIPA čak i saslušavala u Mostaru 2012. Tad je australijska policija upala u Al-Furkan, zaplijenila "materijale u kojima se potiče na terorizam" i uhapsila Adnana Karabegovića, "optuženog za pripremu terorističkog napada".

Ili: podatak iz OSA-ine informacije od 24. aprila davao je, kako kaže ministar Mektić, "povoda da se bezbjednosne mjere podignu na viši nivo". Mektić, dugogodišnji, kažu i jako dobar, policajac, dodao je ono što znaju manje-više svi bezbjednjaci u svijetu: teško će se "doći u situaciju da se ima konkretan obavještajni podatak kada će se desiti teroristički napad, ko će ga izvršiti, na kom mjestu i u koje vrijeme, te ostali detalji".

Zvornički napad bio je upravo to - realan nagovještaj... Nerdina Ibrića, jednostavno, nije bilo na onom famoznom "Džuvinom spisku 3.000", a bio je regularan do te mjere da mu je država koju je u konačnici napao, izdala čak i urednu dozvolu za držanje oružja. Malo je, dakle, vjerovatno da bi "podizanje mjera opreza" skrenulo pažnju na njega. A, ako je suditi po informacijama koje su isplivale poslije napada, čak je i za to bilo potrebe.

Ministar policije RS-a Dragan Lukač je, naime, u jednoj od prvih izjava nakon što je tog ponedjeljka navečer stigao u Zvornik, izjavio i da je od jednog "policajca Bošnjaka" koji je bio u stanici u toku napada, čuo da se Ibrić posljednjih šest mjeseci počeo čudno ponašati, izdvajati se u džamiji tokom namaza i osamljivati se. Tu su priču poslije potvrdili i Ibrićeve komšije, a njegova majka Halima bila je vrlo konkretna: njenog sina zaveli su ljudi koji tvrde da su "na pravom putu".

"Ne može se nikako razgovarati kad ga zavedu. Svi su govorili: Šta je s njim, Nerdine, nemoj tamo ići, izađi iz toga. Mještani su mu govorili da ako želi da poštuje Boga i klanja, to može uraditi i u našoj zajednici, da ne mora ići u Dubnicu kod Kalesije da obavi svoju vjersku dužnost. Govorili su mu: Ti ako hoćeš da poštuješ Boga i klanjaš, možeš to i ovdje. Što ćeš tamo? Nemoj tamo ići, uputiće te tamo gdje ne valja.

Govorila sam mu da će mu to donijeti smrt i njemu i meni. Oni se predstavljaju kao ljudi na pravom putu", kazala je za tv-kuću N1 majka Halima.

Ko je moderni Čvorović

Znalo se, dakle, da Ibrić "ode", ali, ko je trebao da reaguje, upozori, spriječi? Ili, ko bi u demokratskom društvu kakvo se, navodno, gradi u BiH, danas trebao biti neki stvarni "Ilija Čvorović"? Čak i kad se i ako se kroz cijelu priču, kao kroz ovu o terorističkom napadu u Zvorniku, ne prepliću sve one naše niti poput etničkih i ratnih, odnosno ubistva očeva? Oca ubijenog policajca Đurića u ratu je ubila Armija RBiH, oca ubice Ibrića u ratu je ubila Karadžićeva policija RS-a...

Istraga koju o terorističkom napadu u Zvorniku vode Tužilaštvo BiH i združeni tim bh. policija, dovela je do hapšenja Kasima Mehidića i Avdulaha Hasanovića, ali se u trenutku kad ovaj broj Dana ide u štampariju, ne zna hoće li za njih biti tražen pritvor, niti da li će biti dovedeni i u kojem kontekstu, u vezu sa napadom. Po do sada poznatim podacima, do njih se došlo preko Ibrićevog mobitela. Nezvanično, tvrdi se (a istraga će utvrditi da li su) da su njih dvojica najvećim dijelom i krivi za izvođenje Ibrića "na pravi put".

Kakvi god, međutim, budu rezultati istrage, ostaje Mektićevo upozorenje da je terorizam tu, da je napao državu i da se s njim valja boriti jer će, u protivnom, država taj rat izgubiti.

"Terorizam je postojao davno prije nas i vjerovatno će, kao oblik politički motiviranog nasilja, postojati i dugo iza nas. Gotovo nijedno društvo ili država nisu imuni na terorizam. U slučaju BiH, čini se da država ima efikasne instrumente i mehanizme za borbu protiv terorizma, ali da smo kao društvo pali na ispitu. Teroristi se ne rađaju, oni to postaju. U svojim porodicama, u školama, u društvu u kojem se kreću, a mi na izazove radikalizacije u nasilni ekstremizam već godinama, kao društvo, nemamo skoro nikakvog odgovora", upozorava sarajevski profesor Vlado Azinović.

Hoće li se odgovor naći, teško je reći. Tek, ostaje zapisano da Vijeće ministara, nakon terorističkog napada u Zvorniku "zahtijeva od svih nadležnih pravosudnih, policijskih i sigurnosnih agencija da povećaju stepen međusobne saradnje i koordinacije kako bi se na najoštriji način sankcionisale i procesuirale sve osobe koje zagovaraju terorističke i kriminalne aktivnosti", te da je "zadužilo Ministarstvo sigurnosti BiH da u roku od sedam dana za Vijeće pripremi sveobuhvatan izvještaj i predloži operativne mjere koje će osigurati efikasnije djelovanje nadležnih institucija u borbi protiv terorizma i organizovanog kriminala".

Zahtijeva se, saopćilo je Vijeće ministara i "ubrzana dinamika realizacije Odluke o izradi strategije BiH za prevenciju i borbu protiv terorizma za 2015. - 2020. godinu, koju je VMBiH usvojilo na sjednici 23. aprila ove godine, a treba da odredi kvalitetnije ciljeve, principe i mjere koje BiH mora preduzeti, kao i vremenski okvir za njihovu realizaciju"...

Slični zahtjevi stizali su i 2010., nakon terorističkog napada na policijsku stanicu u Bugojnu. I nisu realizovani, a Harisu Čauševiću Oksu, čovjeku koji je priznao da je podmetnuo taj eksploziv i ubio policajca Tarika Ljubuškića, a nekoliko njegovih kolega i kolegica ranio, sudi se po drugi put. Prvi put je osuđen za terorizam, onda je Apelaciono vijeće Suda BiH tu presudu oborilo, a na ponovljeno suđenje Čaušević uglavnom ne dolazi. Jer neće...

I to nikako ilegalnim putem, nego legalno, ukazom vlasti koja plati i najavi bagere, kao mjera sprjecavanje terorizma (rusenje objekata koji sluzi sa okupljanje islamista).

Izrael rusi kuce teroristima i protjeruje njihove porodice.Ovde bi trebalo porusiti ovo selo Dubnicu vehabijsko selo gde je isao ovaj terorista i gde je indoktriran.
Pitanje je da li muslimanske vlasti zele da se obracunaju sa vehabijama ,mislim da gaje simpatije prema njima ,narocito SDA

Kad bi tako zaredali, malo bi koja srpska kuća ostala u BiH da stoji.

Pa kad su naveliko preuveličani zločini nad Bošnjacima, civilima. Bošnji jeste puno izginulo, ali ogromnom većinom vojnika. Naprosto je ABiH imala ljudi a nije imala oružja za razliku od Srba.

U Ahmićima kad se počelo pričat o njima je bilo riječ o pobijenih 40-70 ljudi i to većinom vojno sposobnih, uz dio civila. Za usporedbu, u ta 3 dana kad su se dogodili Ahmići, oko Ahmića je pobijeno 65 Hrvata.

Kasnije je cifra narasla na 116 duša u Ahmićima, Ahmići su se medijski razvlačili i još uvijek razvlače a masakri nad Hrvatima prigušeni i dodijeljeni stranim mudžahedinima i neuračunljivim djelovanjima pojedinaca. Mudžahedina nema više, ovi "luđaci" dobili smiješne kazne i pojeo vuk magarca.

To je primjer za kojeg znam a vjerujem da je slično i sa srpskim zločinima kojih je nedvojbeno bilo ali se ne mogu oteti dojmu manipulacije. Preuveliča se a onda se kao sveti za to preuveličano.

Od uzornog mladića do vehabije i teroriste za tri meseca

Nerdin Ibrić (24), koji je preksinoć ubio policajca Dragana Đurića i još dvoje njegovih kolega ranio u policijskoj stanici Zvornik, za tri meseca je stasao u teroristu.

- To su ljudi koji nisu aktivni u borbenim dejstvima. Sede kod kuće i sve vreme su na internetu, gde ISIL vodi veoma aktivnu propagandu posebno usmerenu ka mlađoj populaciji. Ibrić je do pre tri meseca bio uzoran mladić, znači “ispod radara” za bezbednosne službe, a onda je, u poslednjih mesec dana, započeo aktivnije druženje sa Avdulahom Hasanovićem, vehabistom koji je do prošle godine bio na ratištu u Siriji. Za mesec dana, on se potpuno preokrenuo, i ta lična promena je dovela do tragedije - kaže naš izvor.

Upravo je Hasanović uhapšen posle ubistva u Zvorniku i to u selu Kučić Kula, u kući teroriste Ibrića koji je ubio policajca.

- Tragovi vode i prema vehabijskim pokretima na drugim lokacijama. Intenzivno radimo na terenu sa SIPA i drugim agencijama na ovom slučaju - rekao je juče ministar policije RS Dragan Lukač.

U toku dana juče je uhapšen i ime drugog uhapšenog je Kasim Mehidić, vlasnik firme „Kale-prom“.

Slicno se desilo i sa Srebrenicom.3 godine rata su izljetali iz zasticene zone UN,napadali sela oko Bratunca i Srebrenice,brojevi govore da je za 3 god ubijeno oko 3500 ljudi i onda su proboj iz obruca 28 divizije u kome ih je 80% izginulo u borbama prilikom proboja prema Tuzli medijski pretvorili u genocid i streljanje 7000 civila

Gdje Storab?

Gdje Storab?

Ja za ovaj podatak uopce nisam znao, a engleska Wikipedija ga potvrdjuje.
Mislio sam da je vecina Bosnjaka muskaraca streljana u Srebrenici, no cini se da ih je 80% roknuto u sastavu 28. muslimanske divizije koja se probijala prema Tuzli. Dakle radilo se 80% o vojnicima koji su se probijali ka Tuzli, a 20% o muskarcima civilima (naravno svi su bili vojnici do prije par sati, ali formalno, civil je cak i vojnik koji je prije 5 minuta odbacio oruzje i skinuo uniformu) koji su streljani u Srebrenici (ratni zlocin).

Dolazimo tako do podatka o 1800 muskaraca Bosnjaka ubijenih u ratnom zlocinu, i 5200 iz sastava 28. divizije koja se izginula probijajuci se iz obruca.

Moram priznati do danasnjeg dana sam mislio da se radilo o streljanju 7000 muslimanskih muskaraca unutar same zauzete enklave.

Izvor?

http://en.wikipedia.org/wiki/Srebrenica_massacre

Po svemu sudeci, nikakvog genocida tu nije bilo (da ne govorimo da je smijesno ovo usporedjivati s 1.5 milijuna Armenaca), nego teski ratni zlocin nad maksimalno 2000 muskaraca likvidiranih u enklavi, koji su odbacili oruzja kad je VRS usla, te 4500-5000 koji su izginuli u sastavu 28. muslimanske brigade u vojnoj akciji probijanja obruca.

S obzirom da Hrvate generalno ne interesira toliko tema Srebrenice (rat u istocnom dijelu BiH = vijest iz inozemstva), moram priznati da sam sokiran koliko su uspjesan spin Bosnjaci uspjeli izvesti.
Bome, svaka cast!

Ma još 2000. godine još je nitko nije spominjao. Pa bio sam ja po Bosni tad non stop. Izgleda da su prava zvjerstva nad bošnjačkim civilima bila drugdje, baš u Zvorniku, Prijedoru, Višegradu, Bratuncu...ali su onda nako 2000. počeli stvarati mit o Srebrenici i kao Srbi Kosovski boj pretvarat svoj najveći poraz u ratu nešto drugo. Sa Srebrenicom su mogli podjebavat Nizozemce i Amerikance da nisu učinili dovoljno.

Mene je sve ovo podsjetilo na ratno vrijeme,jezivo je.kad vidis Srpsku policiju sa dugim cijevima kako cuva objekte i vidis kontrolne punktove gde policija sa automatskim puskama kontrolise saobracaj.Mogu misliti kako se osjecaju muslimani povratnici i u kojem strahu zive ,sve lici na ona ratna vremena.

Duga priča. Jel netko primjetio da se ni jedno veleposlanstvo nije oglasilo o ovome?