Ne vidim nekog smisla guranja PŽa u istu cjelinu s DGG.
Višak ovlasti županijama i to je to :top:

Mogli bi ZHŽ pripojiti HNŽ, ali trebao bi i ostati isti javni aperat.

DGG bi isto mogli malo skresat, ukinuti općinu u Grahovu (pripojiti Livnu, tu je i bilo do 1919).
Možda i Drvar pripojiti Glamoču.
U konačnici HBŽ, ista priča kao i ZHŽ.

SBŽ bi mogli pripojiti Hercegovačkoj županiji.
Također tu utrpati i Usoru i Žepče (oni realno mogu i u Posavinu, postoji ona fora s PUŽ, Posavko-Usorska županija, Vareš i okolicu pripojiti SBŽu/MegaHercegbosanskoj županiji.

Razdvojiti i muslimane na USK i Trokut, te većinu entiteskih/federacijskih ovlasti spustiti na županijsku razinu.
Napraviti hrvatsku općinu u Soli.

Prilikom izbora predsjednika, hrvatski predstavnik se bira iz HBŽa i PUŽa, a muslimanski iz Središnjohrvatske županije i Županije Soli-Vrhbosna.
Krenuti malo s kroatizacijom i deislamizacijom ostatka federalne Hercegbosne.

I to još jedna stvar.
Promjeniti ime iz Federacija BiH u Savezna Hercegbosna na hrvatskom.

Stranci, kada nameću, ne vode toliko računa o nazivima, i neće nam takve želje ispunjavati. Nisu nikada pa neće ni sada.

Ako bi i bili neki veći kantoni i županije bile bi bez te etničke odrednice. Jedino gdje bi bila etnička odrednica bio bi taj izbor člana Predsjedništva i predstavnika u Domove naroda.

Teritorij koji je držao HVO ima zanemariv broj muslimana, jedina baš značajna populacija je u Jajcu, sve ostalo su manjinske zajednice. Tu je udio Hrvata debelo preko 80%.

Imaš nešto u odžačkoj mahali, Stocu, Livnu i djelovima Mostara.
I zapadni Maglaj/Novi Šeer.
I to je to.

Sve je to zanemarivo i izumire. S manje od 20 rođenih u Odžaku, Stocu, Livnu samo događaju neizbježno.

Znam.
Da stvar bud bolja, izumiru oni i u trokutu

Ako bi se znalo/planiralo da će se BiH raspasti u miru (za par godina), onda bi bilo bolje da zapišamo sa našim kantonom što više teritorija. Čak i da nismo velika većina. Uzeti čitav SKB bez Travnika i čitav HNK bez Konjica te kasnije to pripojiti HR.

Tu ima maksimalno 160000 Muslimana.

Ovo je nista drugo nego jos jedna tema u moru sličnih od koje na kraju nece bit nista. Majketi kako vam se vise da ?
Neda nam se rjesit izborni zakon do kraja a mi crtamo granice po 1000-ti put

Strpimo se i stvarajmo sto bolje pozicije da budemo spremni kad dođe vakat.Do tada jačajmo vlastiti narod te njegovu ekonomiju i posljedicno demografiju.

Neprijatelj se svejedno urušava kao kula od karata tako da vrijeme konačno ide nama u korist.

Zašto bi im ostavili Travnik i Konjic?

Uzet sve.

Bitno je da pišemo, možda netko bitan čita forum pa dobije ideju više

Već je bilo preljeva ideja s foruma na RL.

A neke stvari nije loše istaknuti.

Ali kako će muslići na*ebati
Skoro da mi ih je čak i žao

Sunitija preko Muslimanskog Bratstva gilja ka ejakulacijskoj mokroj snovi, sjedinjenje sa Raškom.

Na primjer, od mnogo ih: “Bošnjaci u Sandžaku moraju osjetiti da imaju političku podršku od Sarajeva”

Čuj “Sarajevo”, eheto protektorat njihov…


TakodŽer i ova duboko gradŽanska misao: “te godina 1991. u kojoj se uslijed shvatanja nove geopolitičke realnosti održava Referendum o autonomnom statusu Sandžaka, uz mogućnost pripajanja „jednoj od nezavisnih republika“ formiranih nakon sve izvjesnije disoulucije Jugoslavije”


https://stav.ba/vijest/vrijeme-je-za-kreiranje-novih-politika-prema-sandzaku/38032




Sažeto: ovo je odlična umna priprema za sjedinjenje Sunitije sa Iskonom Srbijom u čijem je sastavu Raška.

Kako se tebi da žaliti na to da se nama da?

Treba imati sve mogućnosti u vidu i uvijek izvući nešto za sebe.

EU, da ima dobro rukovodstvo, sad bi otišli i ponudili Trumpu podjelu Greenlanda.

Novi način ophođenja u međunarodnoj politici se stvara, zamrznute pozicije od drugog svjetskog rata nisu više nepromjenjive, a što se tiče bivše Jugoslavije, to je i skorije bilo podložno promjenama.

Što više puta čuješ da se nešto "nemože dijeliti" znači da ima razlog zašto se to priča. BiH je itekako djeljiva. Pa sve zapravo je, ali BiH više nego većina zemalja u Europi.

Jedino je Ukrajina trenutno "djeljivija" od BiH.

Neke stvari se rade teorijski, tek toliko da se bude spreman na njih.

Ali iber toga svega, naivan je bilo tko tko misli da će se ovdje osnivat neka islamistička Andora po lokalnim kotlinama.

Nije nitko osnovao BiH da bi bilo više malih državica, već baš suprotno, da ih bude manje.

Kada bi se BiH dijelila po svojim šavovima, išlo bi se na to da se što više bošnjaka okupi u jednu državu, i da se srpska i hrvatska država na Balkanu konsolidiraju. To bi bilo najmanje komplicirano rješenje.

Rješenje podjele bošnjaka između Hrvatske i Srbije, iako na oko praktično, već predstavlja problem, imaju veliki radikalistički potencijal. Konstantno bi radili protiv države u kojoj su. Nešto kao što optužuju nas da radimo

Ne, nije predviđeno da dobiju nikakve kantone, distrikte ni konstitutivnost, živjeli bi kao građani u dvije građanske države

I iz tih razloga je Kosovo postalo Kosova a SandŽak ponovo Raška?

Ovo je, zapravo, idealno rešenje svih problema, koje bi zadovoljilo praktično sve strane u BiH.
U BiH, kao što znamo, postoje tri strane: oni koji bi da žive u hrvatskoj državi, oni koji bi da žive u srpskoj državi, i treća strana su oni koji bi da žive u građanskoj (1 čovek 1 glas) državi.
Na ovaj način, svi bi dobili ono što žele: Hrvati bi živeli u hrvatskoj državi, Srbi u srpskoj, a pošto su nacionalne države istovremeno i građanske (1 čovek 1 glas) ova treća strana bi sa zadovoljstvom mogla da bira u kojoj od ove 2 države želi da živi kao građanin (1 čovek 1 glas). Slatke muke.

A što sa IZ BiH?

Što sa

Član 2.
Islamska zajednica u Bosni i Hercegovini neodvojivi je dio Ummeta.

Lako za građane, što sa Umećanima?

Ja koliko znam oni se zalažu za gradžansku državu u kojoj slobodno mogu širiti Islam.

Eto slobode da se šire, i Hrvatska i Srbija priznaju slobodu vjere. Samo uvjeriti kršćane (ovaj put bez mača) da je Islam bolji i evo!

Sve je to sporedno, gradžanska je država najveći san, za koji se bore od 1992. Sevap je omogućiti im to već jednom.
Za ovo umećanje naći će se rešenje.

https://mesihat.org/akti/ustav/

Koje mehanizme zaštite od Umećana nudi građanska država?

Ključne točke bošnjačke politike i gdje stvarno stoje u globalpolitici:

Demografija, realno stanje:
BiH danas nema 3,8 milijuna stanovnika, nego otprilike 2,5–2,7 milijuna. I dio bošnjačkih autora već priznaje da je službena brojka napuhana radi očuvanja narativa “velike, jedinstvene BiH”.
Bošnjaci: realan broj je oko 1,1–1,2 milijuna ljudi u zemlji (bez dijaspore). Prirodni prirast im se urušio – iluzija da se može živjeti na socijali EU i imati puno djece raspala se. Zato je glavni demografski ventil gdje to još mogu: Njemačka, Austrija, Skandinavija.
Ključni moment: čim Amerikanci (ili EU) odluče službeno srušiti mit o “3,8 milijuna”, bošnjačka pregovaračka pozicija se raspada – jer postaje vidljivo da nisu nikakva “većina koja drži BiH”, nego jedna od tri zajednice, brojčano jaka, ali bez ozbiljnog zaleđa i resursa.

Industrija i realni sektor
Teška industrija iz YU vremena (rudnici, metalurgija, kemijska industrija) na većini bošnjačkih područja je: ugašena, ili vegetira na subvencijama, političkom uhljebljivanju i kreditima.
Poljoprivreda na većini bošnjačkih područja je slaba, rascjepkana i tehnološki zaostala. Ima dobrih pojedinačnih projekata, ali nema masovnog, stabilnog sustava koji može prehraniti narod u ozbiljnoj krizi koja slijedi u narednim godinama. Bošnjački prostor je puno više oslonjen na uvoz, usluge, administraciju i javni sektor. Usporedba: hrvatske zone (Posavina, Hercegovina) i srpske (Semberija, Lijevče polje) imaju konkretnu proizvodnju hrane i realnu zemlju koja hrani i izvozi.

Fiskalna linija života
Ključna točka koju bošnjačka politika panično pokušava izbjeći: Čim se fiskalna politika spusti na razinu entiteta/kantona i novac počne teći tamo gdje se stvara – bošnjački dio ostaje s: manjom bazom, bez mogućnosti da živi na kombinaciji hrvatskog i srpskog rada + vanjskih donacija. Trenutno veliku ulogu igraju: zajednički fondovi, aranžmani preko države i Federacije, EU fondovi i međunarodni programi koji krpaju rupe u proračunu i mirovinskom sustavu.
Zato je takav histeričan otpor fiskalnoj decentralizaciji. Kad se novac razdvoji po entitetima/kantonima i veže uz realnu ekonomiju: hrvatske i srpske sredine imaju jasnu perspektivu preživljavanja, bošnjačke strukture se suočavaju s golemom rupom, koju više ne mogu pokriti pričom o “građanskoj BiH”.

Vojska i sigurnost:
OS BiH ima papirnato jedinstvo- Formalno postoji jedna “vojska BiH”. U stvarnosti: Zapovjedna struktura je krhka, lojalnosti su podijeljene, a stvarna moć se svodi na lokalne garnizone i nacionalne mreže.
U trenutku ozbiljne krize ili radikalizacije (tipa Helezove prijetnje mobilizacijom protiv “neprijatelja BiH”), logičan slijed je: lom zapovjednog lanca, raspad na tri realne komponente (hrvatsku, srpsku i bošnjačku), preuzimanje vojarni na terenu od strane lokalne većine.
Drugim riječima:
tko drži teritorij i okolicu vojarne – drži i oružje. Nema scenarija gdje netko iz Sarajeva šalje “jedinstvenu vojsku” da radi ozbiljne operacije duboko u hrvatske ili srpske zone, a da to ne završi totalnim raspadom OS BiH i ulaskom vojske Srbije i RH u BiH kao potpisnica očuvanja Deytona.
Džepovi radikalnog islamizma
Radikalne enklave (vahabijske i dr.): Ilidža, Gornja Maoča, džepovi u Krajini i Srednjoj Bosni. Operativno: više problem za Bošnjake same ukoliko se krenu služiti sa njima, tada postaju meta svima (Mossad, NATO strukture, regionalne službe) u trenutku kada pređu liniju terorizma. U slučaju da dio bošnjačkog korpusa pokuša eskalirati prema modelu “Hamas light”, posljedice su: vrlo brza reakcija međunarodnih aktera pod izlikom borbe protiv terorizma, legitimiranje ulaska Hrvatske i Srbije kao potpisnica Daytona radi zaštite vlastitog stanovništva, lančani efekt: de facto raspad BiH, jer nitko više neće moći glumiti da je ovo “funkcionalna država”.

Hrvati su dva puta platili tuđe eksperimente s “bratstvom i jedinstvom” sa "Hrvatskim cvijećem“ i "građanskom BiH”:
91–95. – Hrvati u startu prihvaćaju BiH kao svoju, branili su je dok to nisu htjeli bošnjaci, u isto vrijeme su primali bošnjačke izbjeglice, hranili ih i materijalno ih nosili na leđima, u uvjetima razvučenih linija i razbijenog gospodarstva da bi na kraju bili proglašeni “UZP konstrukcijom”, a partneri su se pretvorili u političke unitariste radikalno islamskog usmjerenja sa neprocesuiranim zločinima.
Ovaj put: nema više iluzija – ni o “kršćansko-islamskom bratstvu”, ni o “građanskoj državi”. Hrvati su svjesni da: nemaju više razvučene linije kao 1993. zbog čega realno nisu mogli pomoći srednjoj Bosni ni posavini nemaju teroriste u zaleđu kroz paradržavu, neće hraniti pola milijuna ljudi dok se prema njima vodi politički rat i rat istrebljenja 2.0.
Srbi su također svjesni na global političkoj sceni da svaki pokušaj političko vojnog saveza sa bošnjacima vodi u to da kada bošnjačka strana ojača slijedi okretanje protiv njih, u konačno rješenje srpskog i hrvatskog pitanja, ovaj put i sa Sandžakom u igri. Taj si scenarij Srbi neće dopustiti.
Iz tog iskustva logično slijedi:
Treći entitet / hrvatski super-kanton = jedino stabilno rješenje ukoliko se želi srednjeročno i dugoročno sačuvati BiH.
Sve drugo je odgoda raspada i ponavljanje istog povijesnog obrasca ovaj put sa dosta lošijim ishodom sa bošnjake.

Saveznici Bošnjaka: mitovi naspram realnosti

Iran
Iran više nije onaj iz 90-ih: dugi val internih pobuna, demografski i ekonomski pritisci od strane USA, rastući otklon velikog dijela stanovništva od rigidnog islamističkog modela, sve veći broj ateista i skrivenih kršćana. Žene u stabilno rastućem otporu prema toksičnom patrijarhalizmu. U scenariju pada islamističkog režima, Iran će: postati sekularnija, prozapadnija država s islamskom većinom, izgubiti motivaciju financirati bilo kakve “balkanske projekte”. Bošnjački oslonac na “Teheran kao duhovnu i političku pozadinu” već je sad praktički ispražnjen sadržaja.

Turska
Turska izgleda kao “vojni div”, ali: ekonomski se urušava, inflacija i unutarnje nezadovoljstvo rastu, 20 % stanovništva čine Kurdi (30 milijuna kurda na granicama i u granicama koji će sigurno zatražiti svoju državu uz pomoć USA kada to USA bude odgovaralo), nezadovoljni alaviti, kemalisti i urbani sekularni sloj koji ne želi ratne avanture. Istovremeno Turska je razvukla krakove po: Siriji, Iraku, Kavkazu, istočnom Mediteranu, Balkanu.
Za velike sile (SAD, Rusiju, Izrael): Turska je prevažan, ali i prevelik faktor da bi se dugoročno ostavio bez kontrole u iluziji imperije. U trenutku kada se riješi Iran, Turska je vjerovatno sljedeći kandidat za stabilizacijsko “rezanje” kroz kurdsko pitanje i unutarnje pucanje.
Bošnjačka strategija “mi smo Erdoganovo dvorište u Europi” dugoročno stoji na klimavim nogama. Ako Ankara oslabi ili bude prinuđena na deal koji ne uključuje “zaštitu BiH muslimana”, jer financije stižu od turskog stanovništva u Njemačkoj za koje je Erdogan zainteresiran koji drže Tursku ekonomiju na površini kroz infuziju novca, a taj oslonac nestaje i još više će kako njemačko gospodarsko ubrzano slabi te neče dugoročno moći održati socijalne mjere za muslimane, što će ubrzati destabilizaciju njemačke, ali i veći pritisak na muslimane u svim zemljama članicama EU.

Katar i islamski NGO-kanali
Katar je dugo bio novčana pumpa za islamske projekte (NGO, medrese, tzv. “kulturne centre”). Kako se ubrzano diverzificira LNG po europi, Zapad se osigurava iz drugih izvora, strateška vrijednost Katara pada osobito nakon odlaska Madura i početka Donroeove doktrine.
Nakon udara na Hamas, Muslimansko bratstvo i slične strukture, svaki trag financiranja islamističkih projekata na Balkanu postaje ozbiljan sigurnosni rizik za donatora i održanje države.
Posljedica: tokovi novca prema bošnjačkim islamističkim strukturama su dugoročno osuđeni na sušenje – ili prelazak u vrlo riskantne ilegalne kanale.

Europa: od “žrtve BiH” do problema islamizma
Devedesetih je narativ bio: “Muslimani u BiH su žrtve, Hrvati/Srbi agresori, mi iz EU "spašavamo multietničku državu”, "naši pitomi muslimani".
Danas, nakon 30 godina: EU ima milijunske muslimanske zajednice u vlastitim gradovima, doživjela je niz terorističkih napada, skrenula je udesno u nizu zemalja (Poljska, Mađarska, Italija; Njemačka polako klizi tim putem).
U tom novom okviru:
Hrvati = “naši” (članica EU, ulaz u Schengen, NATO-saveznik), Srbi = “nezgodni, ali nužni sugovornici”, Bošnjaci = sve više percipirani kao: “nestabilan radikalan element, sklon islamističkim utjecajima, simpatijama prema Hamasu i narativima Bliskog istoka”.
U prijevodu to znači: da je emocionalna i politička simpatija s početka 90-ih davno potrošena, u trenutku ozbiljne krize u BiH EU puno lakše prihvaća: hrvatski entitet čak i raspad BiH uz čisto razgraničenje ukoliko bošnjački element radikalizira svoj korpus i započne terorističke akcije.

Dugoročno, bošnjački politički blok može opstati i održati se financijski samo ako prihvati realnost hrvatskog megakantona i ustavnih garancija, te živi u modelu fiskalne i infrastrukturne ovisnosti o hrvatskim i srpskim teritorijima – umjesto unitarističke iluzije dominacije koja potkopaje ekonomiju cijele BiH i nije dugoročno održiva, svi ostali scenariji direktno vode u još brzi raspad i secesiju.

Odlična analiza.



Treći entitet / hrvatski super-kanton postaje nužnost, no ne vidim kako i to može sačuvati BiH osim kratkoročno.

Muslimani kad osjete da im je zapadna strana opet ojačala spram njih, probat će agresiju na istok (vidjeti pod Cerić i BPC). Kad vide da ni to ne ide vidjet će ono što su davno trebali vidjeti, a to je geostrateški položaj u kojem ne mogu, kako ti veliš, niti fiskalno preživjeti a smetaju sjedeći na dijelu koridora Vc uz vrlo uskoro 0 saveznika u svijetu. Odnosno islamska revolucija im je propala. Tad njima prestaje motivacija postojanja i maska Bošnjaštva koju su nosili pada i ostaju samo muslimani. Mislim kako će se razbježati po svijetu(poitička elita Alijine filozofske škole) i ostat će samo hrvatski i srpski dio BiH, i tu je kraj BiH. Nadam se samo pameti da će svi razumjeti važnost razdvajanja preostalih muslimana od ummeta. To i ostale europske zemlje trebaju konačno shvatiti, kao npr. Njemačka sa Ditib.

Moj sokole koliko smo mi samo imali ideja od 2015 pa na dalje i koliko se puta bosna trebala raspast... Zapamti da službenom Zagrebu raspad nije u interesu a mi sami nemamo snage, tako da tu sva priča prestaje.

Mišljenja sam da moramo ići drugim putem al nemoj mislit da mi nesto smeta , štoviše samo vi nastavite