Da. Jedino na općinskoj razini izravno.
Ovo drugo kao EU danas.

Postaviš 1 jakog i 4 bezvezna kandidata, i nema ni tih općinskih izbora koji su tobože dozvoljeni narodu.

Izabrani poslanici u vijeće općina 1990

Moram priznat da bi cvjetao politički u tom komunističkom sistemu, bio bi u pozadini ko Moše Pijade.

Ali bi financijski lošije prošao.

Ne, to bi bilo preopasno. 5 kandidata je previše, ali postaviš dva ili tri kandidata i svi su vjerni pijuni Partije.

Do 1974. SRBiH je imala čak 5 domova u skupštini.
Od 1974 pa do 1990. strukturu Skupštine SR SRBiH činila su tri doma (vijeća): Vijeće udruženog rada (160 delegata), Društveno-političko vijeće (80) i Vijeće općina (80).

Skupštinski sustav bio je zasnovan na delegatskom principu, odnosno utvrđeno je formiranje delegatskih skupština počev od općine, preko grada Sarajeva do Republike.

Općinsku skupštinu činila su tri vijeća: vijeće mjesnih zajednica, vijeće udruženog rada i društveno-političko vijeće. Gradska skupština i Republička skupština imale su ista vijeća. Samo su na općinskom nivou delegati birani neposredno, a gradske i Republička skupština formirane su od izabranih delegata, tj. posrednim putem.

Usporedi to vijeće općina, s hipotetskim danas.

Sa i bez mikroopćina.

Ako ti se da.

Čak je SK BiH tik pred izbore 1990. tražio zabranu nacionalnih stranaka, pa ih je US BiH odbio.

Bio je još jedan važan faktor u političkom sistemu iz onog doba, koji bi i danas bio koristan: redovita rotacija funkcija.

Ne može isti čovjek biti općinski načelnik ili na nekoj drugoj funkciji 10 ili 20 godina. Nego odradi jedan mandat u općini i ide u savez sindikata ili u skupštinu u Sarajevo ili menadžment neke firme ili u neku instituciju. Nakon još jednog mandata opet promućkati i promijeniti sve uloge.

To je bio jedan od razloga zašto je SDA dobila takvo anacionalno ime. Upravo je to bio i pokazatelj besmislenosti zabrane nacionalnih stranaka.

U drugu ruku, dobiješ profesionalne apartčike koji znaju samo generalne administrativne principe (i u tome mogu biti dobri) ali nikad entuzijastično ili detaljno ne uđu u nikoji projekt. Jedini cilj postaje stabilnost, ali ne i natjecanje i razvoj.

Dobio bi

‘ADZ umjesto HDZ

Digresija: Je li bosanski SDS dobio ime po kninskom ?

Čini mi se da je to bilo dobro testiranje i selekcija partijskih kadrova, tko odradi nešto dobro u općini ili u instituciji, ide u Sarajevo, pa se vrti tamo, od ovih u Sarajevu probrani idu na rotaciju u Beograd i tako.

Sad je to potpuno odlijepljeno, tko je na lokalnoj razini, samo misli kako ugušiti svaku konkurenciju i dodatno učvrstiti svoju osobnu lokalnu klijentelističku mrežu.

U starom sistemu monopol na uspostavu mreže je imala Partija.

Od čega se sastojala vlada?

Od koliko sekretara?

Jesu se uopće pojavljivali na TV i davali izjave i intervjue, je li se uopće znalo tko je npr. ministar policije kao danas Ramo celebrity.

Je, čak su imale i isti gotovo isti logo. koristile su i istu terminologiju i metode, od "autonomnih oblasti" nadalje.

Rašković i Karadžić su obojica bili liječnici psihijatri, ne znam jesu li se povezali po profesionalnoj liniji ili je to bila slučajnost.

U tom slučaju, interesantna ostavština i legacy hrvatskih Srba. Kao i Crvene Beretke u Srbiji i kasnije ubojstvo Đinđića, to je jedan od repova koji su makar formalno počeli ili imali veze s Kninom.

Kad si prvi, diktiraš termine i kasniji sleng, mada je ovima u Kninu Beograd vjeroatno izabrao i ime.

Usporedba ne bi bila baš vjerodostojna jer je masu općina u federaciji podijeljeno ratnom linijom.

Evo usporedbe sa kontrolom teritorija nakon rata

Zanimljivo bi bilo istražiti koliko je to bilo spontano, a koliko je to bio materijal pripremljen od srbijanske državne bezbednosti. Previše je tu bilo sličnosti i sinkronizacije da bi bilo rezultat nekakvih spontanih procesa.

Gore sam dodao kasniju misao “mada im je Beograd vjeroajtno izabrao i ime”.

U toj ocjeni se slažem.

Kad se nešto organizira, onda se sve organizira.

U 1984. godini, Vlada Socijalističke Republike Bosne i Hercegovine (Izvršno vijeće Skupštine SR BiH) sastojala se od 16 članova:

Predsjednik Izvršnog vijeća (Premijer) – Seid Maglajlić

Potpredsjednici (obično 2–3)

Avdo Humo

Mato Andrić

Vlado Šegrt (koji je bio i sekretar za financije)

Sekretari (ministri) – ukupno 12 resora, uključujući:

Unutrašnji poslovi

Financije

Prosvjeta i kultura

Zdravstvo i socijalna politika

Poljoprivreda

Industrija i energetika

Građevinarstvo

Saobraćaj i veze

Trgovina i snabdijevanje

Rad i kadrovi

Pravne poslove

Planiranje i razvoj

Ukupan broj:
1 predsjednik

3 potpredsjednika

12 sekretara (ministara)

Ukupno: 16 članova

/deepseek

Evo kompletnog sastava Izvršnog vijeća Skupštine SR Bosne i Hercegovine (vlade SR BiH) za 1984. godinu, sa svim članovima i njihovim funkcijama:

Predsjednik Izvršnog vijeća (premijer):
Seid Maglajlić

Potpredsjednici Izvršnog vijeća:
Avdo Humo

Mato Andrić

Vlado Šegrt (također sekretar za finansije)

Sekretari (ministri):
Jure Bilić – Sekretar za unutrašnje poslove

Vlado Šegrt – Sekretar za finansije (istovremeno i potpredsjednik)

Salih Selimović – Sekretar za prosvjetu i kulturu

Mevlida Serdarević – Sekretar za zdravstvo i socijalnu politiku

Ibrahim Jašarević – Sekretar za poljoprivredu

Husein Čengić – Sekretar za industriju i energetiku

Mile Čutura – Sekretar za građevinarstvo

Salko Oruč – Sekretar za saobraćaj i veze

Džemal Bijedić (ne brkati s bivšim premijerom SFRJ) – Sekretar za trgovinu i snabdijevanje

Milan Božić – Sekretar za rad i kadrove

Vojislav Mijatović – Sekretar za pravne poslove

Branko Mikulić – Sekretar za planiranje i razvoj

/deepseek

Višestranački izbori u Hrvatskoj su bili u travnju i svibnju 1990, u BiH u studenom, a u Srbiji u prosincu 1990. Zato su Srbi u Hrvatskoj bili prvi Srbi u SFRJ koji su se organizirali i izašli na višestranačke izbore (ne računajući malobrojne Srbe u Sloveniji koji nisu bili nikakav faktor)

Evo kompletnog sastava Vlade Socijalističke Republike Bosne i Hercegovine (Izvršnog vijeća Skupštine SR BiH) za 1988. godinu:

Predsjednik Izvršnog vijeća (premijer):
Jugoslav Kostić

Potpredsjednici Izvršnog vijeća:
Milenko Vukelić

Salih Selimović

Mato Andrić

Sekretari (ministri):
Jure Bilić – Sekretar za unutrašnje poslove

Dragan Keljić – Sekretar za finansije

Izet Beriša – Sekretar za prosvjetu i kulturu

Mevlida Serdarević – Sekretar za zdravstvo i socijalnu politiku

Ibrahim Jašarević – Sekretar za poljoprivredu

Husein Čengić – Sekretar za industriju i energetiku

Mile Čutura – Sekretar za građevinarstvo

Salko Oruč – Sekretar za saobraćaj i veze

Džemal Bijedić – Sekretar za trgovinu i snabdijevanje

Milan Božić – Sekretar za rad i kadrove

Vojislav Mijatović – Sekretar za pravne poslove

Branko Mikulić – Sekretar za planiranje i razvoj

Napomene:
Branko Mikulić je napustio funkciju 1989. kada je postao predsjednik Predsjedništva SR BiH.

Jugoslav Kostić je preuzeo dužnost predsjednika vlade 1986. i ostao na toj poziciji do 1989.

U odnosu na 1984. godinu, došlo je do određenih promjena u sastavu, ali su neki članovi ostali na istim pozicijama.

/deepseek