I pored svih gledanja kroz prste, tri generala islamofašističke ABIH
pravomoćno osuđena. Delić, Hadžihasanović i Mahmuljin.

Nema tu nametanja osjećaja krivnje. Mi se Jasenovca odričemo zbog sebe, a ne zbog Srba.

Bio je zločin i to je bilo pogrešno i to ne valja. Bez ali, bez "a što su oni nama". Osuđujemo i režim i počinitelje, to nije bilo ok, bez obzira što Srbi misle o tome.

Ustaški zločini su naša sramota i zato ih se odričemo. To što se netko drugi ne odriče partizanskih zločina ili četničkih, to je njihova sramota. Mi nećemo trgovati zločinima ili tražiti da netko osudi prvo svoje.

Znači mi to sve radimo zbog sebe, ne zbog trgovine ili obveze ili nametanja. Ahmiće osuđujemo zbog sebe jer se ne želimo identificirati sa počiniteljima. Jasenovac osuđujemo zbog sebe iz istog razloga. Bilo koji zločin bilo kada koji su počinile hrvatske snage prema bilo komu ja osuđujem bez obzira što će netko misliti ili uraditi.

Zašto bismo izmjenili karakter epskog odbrambeno otadžbinskog rata protiv islamofašizma?

Na kraju krajeva nismo vam mi osudili tog Mahmuljina nego vi. Muslimanski sud mu je sudio. Mi da smo mu sudili sumnjam da bi bio živ.

Šta nema nametanja krivnje? Pa 80% forumaša hrvatske nacionalnosti u dijalogu za četnički nastrojenim forumašima srpske nacionalnosti, uporno se pravda godinama evo, za ustaške zločine. I to kao da nijedan Srbin nije bio u četnicima, te da četnici nisu bili srpska koljačka paravojska. Ako to radite zbog sebe, sizifov je posao. Jer dosadašnje aktivnosti nisu polučile uspjeh.

Po međunarodnom i domaćem pravu jeste, ali ga moj moralni kodeks ne doživljava tako. Valjda zato i postoji pravo kako se pravda (iako ne vjerujem u ljudsku pravdu), ne bi prepuštala moralnom kodeksu pojedinca.

Šta nema nametanja krivnje? Pa 80% forumaša hrvatske nacionalnosti u dijalogu za četnički nastrojenim forumašima srpske nacionalnosti, uporno se pravda godinama evo, za ustaške zločine. I to kao da nijedan Srbin nije bio u četnicima, te da četnici nisu bili srpska koljačka paravojska. Ako to radite zbog sebe, sizifov je posao. Jer dosadašnje aktivnosti nisu polučile uspjeh.

Septembra 2019. godine Vlada i Skupština ZDK na prijedlog nekoliko poslanika SDA je bivšem komandantu 3. Korpusa Armije RBiH Sakibu Mahmuljinu dodijelila plaketu za solidarnost, humanost i toleranciju među ljudima različitih nacija, vjera i kultura.

Pa šta ako je Četnik?
Jel to možda loše ?
To je za ponos bulo jedna .
Nećeš ti njemu u Hrišćanskoj Evropi govoriti šta treba da radi .
On je svoj na svome .
Vi muyguri niste , vi ste samo gosti u Evropi .
Molite Boga da na vlast nikad ne dođu desne snage
Ali9 kad tad će doći na vlast , makar Bundestag motao ponovo da gori .

Ajde četalju ne rise. Tuga mi je kad te vidim po temama da pišeš nebuloze. Raširio si se poput tripera. Još si sebi dao zadatak i da Hrvatima “tumačiš” političke situacije.

Ovisi kako ti definiraš uspjeh. Nama je uspjeh ako smo sami sebi to priznali i obilježimo Jasenovac jednom godišnje. Po tome sami sebe smatramo uspješnim.

Ako to nekome drugom nije uspjeh, to je njegova stvar, nas se to ne tiče. Mi smo uradili što mi mislimo da treba.

Ovako govori sin covjeka koji je branio svoju zemlju koja je bila napadnuta, a danas ga sude ! Ovo nije presuda Sakibu, ovo je presuda svima koji su branili svoju zemlju od najezde zlocinaca!
Ne sude one koji su odgovorni za zlocine, koji velicaju zlocince, koji uskracuju prava na istinu , a samim tim i pomirenje , koji opstruiraju svaki progres ove zemlje, koji siju mrznju:
Ne znam kako opisati ljubav koju jedan sin može imati prema svom ocu, a da ne iskažem ono što svi mi osjećamo prema svojim roditeljima.
Ljubav i ponos koji ja osjećam prema svojoj majci i svom ocu je najjača emocija koju imam od kako znam za sebe. Nije to ona automatska emocija, reda radi. Milion je razloga za to.
Od neizmjerne ljubavi koju sam uvijek osjećao, podrške za moje pravilne odluke i razumijevanje za greške koje sam pravio, blagost koju sam uvijek osjećao kao i svi koji mog oca poznaju ili su ga makar sreli u životu, bezgraničnog sabura koji mi često nije jasan, a kojem se divim, nepokolebljivog držanja principa vjere i ljudskosti, do nura kojim zrači i smiraja koji osjete svi u njegovom društvu.
Postoje mnogi momenti u životu koji su mene izgradili kao čovjeka i usmjeravali me kojim putem u životu ići, i svaki plemeniti akt koji sam učinio je zahvaljujući temeljima koji su mi postavili roditelji, ali jedan moment u životu me definisao. U toku agresije, nismo znali za sudbinu naše familije, nismo čak godinu i pol znali ni za sudbinu mog oca, ali kad sam konačno dočekao da se ponovo vidimo, mnogo ljudi se skupilo i bio sam jako ljut jer sam imao osjećaj da uzimaju moje vrijeme koje sam želio da provedem sa njim. Tada mom ocu ljudi saopštavaju da su mu njegova 3 brata ubijena, 2 na Koričanskim stijenama, jedan pred bolnicom u Prijedoru od strane "kolege doktora", a saznat ćemo kasnije da su u centru Prijedora njegove dvije sestre svirepo ubijene. Muk koji je nastao sam pokušao da prekinem desetogodišnji ja, sa pitanjem ili bolje rečeno sa zahtjevom "Hajmo sada i mi pobiti sve njihove bez izuzetka!". Odgovor čovjeka koji je saznao ovakvu sudbinu svojih najmilijih je meni urezan u svaku poru mog bića : "Mi nismo oni, nikad nismo bili kao oni, niti ćemo ikada biti kao oni! Zar da se neko osjeća kao mi sada radi mene? Niti vjera, niti odgoj nam to ne dozvoljavaju!"
Snagu za ovakvo razmišljanje mogu imati samo odabrani insani, i ja sam ponosan što me je takav jedan čovjek odgojio i pokazao mi put i što svaki dan od njega naučim nešto plemenito.
Takvom čovjeku sude jer je stao u odbranu svoje porodice, svoje domovine, svoje vjere i svog naroda i što je dušmanima, zajedno sa svojim prijateljima, svojim vojnicima i saborcima pokvario planove o nestanku našeg naroda.
Njih boli, a mi smo ponosni što su naši vojnici i naši komandanti oslobađali državu od fašista i terorista kakve istorija može upamtiti samo kao počinitelje genocida, a nas kao oslobodioce. Borba protiv njih nikada nije ni prestala, jer "I poslije rata je rat!“ a mi s ponosom možemo i trebamo reći : "Svi smo mi Sakib i Atif i Izet i Mehmed i Rasim i Mustafa i Midhat i Vikić i sve i jedan pripadnik najčasnije Armije RBiH zbog koje nam dušmani nisu i nikad neće halaliti naš opstanak!!!"
Ponosno i uzdignuta čela do sudnjeg dana!

Bisera Turković

Kako nisu?
Evo nas i Hrvata samo što nismo zastave povezali.
Milanovića kad čujem ko da slušam Dodika na steriodima.

Lako se pomiriti kad su čisti odnosi.
Vi bi se mirili da uništite Srbe i Hrvate. Neće moći Bulićak, ko vas jebe.

Kako nisu?
Evo nas i Hrvata samo što nismo zastave povezali.
Milanovića kad čujem ko da slušam Dodika na steriodima.

Lako se pomiriti kad su čisti odnosi.
Vi bi se mirili da uništite Srbe i Hrvate. Neće moći Bulićak, ko vas jebe.

Sutra bi ti četo kundakom razbio vrata na hrvatskoj kući. Kao što ste i devedesetih. A i na bošnjačkoj. Sjedi i jedi s četnikom za stolom, a drugog zavezi ispod stola i udaraj nogom. Što ti misli onaj s kojim jedeš, to ti misli i onaj ispod stola.

Ako si slušao Ratkov govor pred Srebrenicom recimo, gdje djeneral oslobodja srpsku Srebrenicu od dahija i ustaša, jasno ti je zašto tvrdim da je to sizifov posao? A i posipanje pepelom za Jasenovac. Dok se ne prizna brojka od meleon pobijenih Srbeka, dzaba su sva ta obilježavanja. Isti je slucaj sa Srebrenicom. Naser je ponio 5000 Srba, pa je onda VRS počinio genocid. Ustvari zločin i pobio Naserove koljače.

Nema u RS i SRB hrvatskih kuća.
Kao što u HR i HB nema srpskih.
Živiš u prošlosti, Bulićak.

Nema zato što ste pobili i protjerali sve nesrpsko četalju. Silovali i razorili do neprepoznatljivosti.
Nije to nikakva prošlost. Zivim u realnosti i nemam zabluda kad ste vi u pitanju. Hvala Bogu.

Eto vidiš. Koristiš riječ džaba.

A ja sam ti rekao kako mi ne želimo trgovati zločinima. Ne želimo nešto dobiti zato jer smo nešto priznali, ili tim priznanjem nešto kupiti od nekoga, to nas ne zanima.

Nema zato što ste pobili i protjerali sve nesrpsko četalju. Silovali i razorili do neprepoznatljivosti.
Nije to nikakva prošlost. Zivim u realnosti i nemam zabluda kad ste vi u pitanju. Hvala Bogu.

Jesmo.
I mi nijma i oni nama, jebali majku kroz majku, pobili, protjerali, popalili i... potpisali mir.
Gotovo. Sad smo u miru i gradimo odnose.
A vi bi u miru da ostvarite ratne ciljeve, hoćete kurac.

Samo nemoj ti da se brineš za Hrvate .
Ti kojabi ih katrirala sa Sejadagom .
Samo rovariš protiv Hrišćanskog jedinstva .

Po brutalnosti, obimu i planiranju zločina …Te izvršenju istih, vi četnici ste apsolutni prvaci. Tako da ti to „ko nas bre zavadi“ ne pije vode. Sad bi ti vaše svinjarije i bolest izjednačavao s nekim trećim. Pa ne moze varavaru.