Kakav je ovo fašizam. Od koga se Adna naučila da bude ovakva.

Koalicija DF/GS i kandidatkinja za načelnicu opštine Novo Sarajevo Adna Pandžić novčano kažnjeni zbog širenja govora mržnje i netrpeljivosti prema LGBTIQ osobama

Reufu je spika o ulasku u NATO bila glavna mjesecima, kaže najveća pozitiva ikad.

Prestao pričati o tome.

Evo Milanović pokušava vratiti temu, kaže da Yugo 45 ne može u NATO jer Hrvatska kao članica smatra da ne zadovoljava kriterije.

Srpska republika ne želi u NATO, a Hrvatska kaže da zulumćari ne zadovoljavaju kriterije i u biti nikad ni neće.

Kmet zaveži. Nemaš koristi od tog lajanja.

Erdogan mu daje plaću na turskom univerzitetu. Sad valja pisati za Erdoganov režimski medij.
I msulimanski majmun nema obraza pa se minut iza toga žali na RTRS.

Direktor Memorijalnog centra Potočari Emir Suljagić je u autorskom tekstu za agenciju Anadolija pisao o

Ovo brani svoje malinare i Fadila koji će uskoro vjerojatno završiti na američkoj crnoj listi.

Kme kme

Emir Plačkobeg.

Ta ubleha i samim muslimanima postala dosadna.
"Iz Srbije", "Iz regije", na gledanju fima 20 mladih ljudi. Više bi ja okupio sa 3 gajbe piva.

Mladi iz Srbije pogledali film "Quo vadis, Aida? u Memorijalnom centru Srebrenica



Izuzetno je važno da ja muslimanima ćopam dobru plaću za ništa i ublehe.

kozoje6 masturbira na turske dronove...oh wet dreams

https://www.aa.com.tr/ba/politika/analiza-nagorno-karabah-rani-model-za-me%C4%91unarodno-nepriznate-entitete-/2000818#



ANALIZA - Nagorno-Karabah: Rani model za međunarodno nepriznate entitete
Nagorno-Karabah je na mnogo načina služio kao inspiracija srpskom rukovodstvu u bivšoj Jugoslaviji, ako ne i model, posebno rukovodstvu bosanskih Srba predvođenih Radovanom Karadžićem
Emir Suljagic | 09.10.2020
ANALIZA - Nagorno-Karabah: Rani model za međunarodno nepriznate entitete

Bosnia and Herzegovina

Piše: Dr. Emir Suljagić

- Autor je direktor Memorijalnog centra Srebrenica. Honorarni je predavač na Odsjeku za međunarodne odnose Internacionalnog univerziteta u Sarajevu (IUS). Suljagić je i autor dvije knjige: “Etničko čišćenje: politika i nasilje - srpska kampanja etničkog čišćenja u bivšoj Jugoslaviji“ i “Razglednica iz groba“

SREBRENICA (AA) - Nekoliko dana nakon, kako se čini, uspješne ofanzive oružanih snaga Azerbejdžana u regiji Nagorno-Karabah, premijer Armenije Nikol Pashinyan dao je intervju za vodeći njemački list “Bild“. U onome što je na trenutke izgledalo više poput galame, gospodin Pashinyan je ponovo iznio niz “historijskih“ tvrdnji, zaključujući da su „Nagorno-Karabah i Armenija trenutno na civilizacijskom frontu. Te, ako međunarodna zajednica ne reaguje na odgovarajući način na ovu činjenicu, Tursku treba očekivati blizu Beča”. [1]

Ova izjava izgleda poput dobro poznate retorike korištene tokom ratova iz 1990-ih, usljed raspada bivše Jugoslavije. Radovan Karadžić, lider bosanskih Srba, koji trenutno služi doživotnu kaznu zatvora zbog genocida i zločina protiv čovječnosti, vjerovao je da je krajnji cilj nezavisnosti Bosne i Hercegovine “uspostaviti ‘zelenu transverzalu‘ kroz Sandžak, Kosovo i albanski dio Makedonije, i tako postati uporište islamskih, prvenstveno turskih, interesa u Evropi" [2]. Još neki srpski političari iz tog perioda govorili su da “u mračnom carstvu islama, u torovima (...) nema (...) mjesta” za civilizirane narode [3], tvrdeći da Evropa nije bila dovoljno zahvalna Srbima “kao posljednjem bedemu protiv prodora islama u Evropu“. [4]

Kako tada tako i sada, retorika “sukoba civilizacija“ je cinična taktika čiji je cilj, između ostalog, manipuliranje maštom političke klase u Evropi. Ovo nije jedina paralela između dva sukoba međusobno udaljena četvrtinu stoljeća i tri hiljade kilometara. Nagorno-Karabah je na mnogo načina služio kao inspiracija, ako ne i model, srpskom rukovodstvu u bivšoj Jugoslaviji, posebno rukovodstvu bosanskih Srba predvođenih Radovanom Karadžićem. Baš kao što su dolazili u Bosnu i Hercegovinu tokom 1990-ih, paravojne formacije iz Grčke sada odlaze u Nagorno-Karabah kako bi učestvovale u većem “civilizacijskom” sukobu. Ustvari, kada je grad Srebrenica u julu 1995. godine pao u ruke jedinica bosanskih Srba Ratka Mladića, podignute su četiri zastave - “srpska, grčka, te zastave Vergine i Vizantije“. [5] Ovaj je narativ bio u tolikoj mjeri instrumentalni dio srpskih napora da je Karadžićev potpredsjednik Nikola Koljević (romantiziran od nekih zapadnih medija kao istaknuti poznavalac Williama Shakespearea) predložio da se traži podrška saveznika u “Rusiji, Armeniji, Rumuniji, Grčkoj, Bugarskoj, pa čak i u Makedoniji" [6].

I sam Karadžić je bio opsjednut Nagorno-Karabahom. Između januara 1993. i jula 1994. godine, Karadžić se u Skupštini bosanskih Srba u šest različitih navrata pozivao na Nagorno-Karabah. Karadžićeva preokupacija bila je teritorijalna povezanost područja pod kontrolom Srba u Bosni i Hercegovini i međunarodno priznanje entiteta izgrađenog taktikom "spaljene zemlje" u istočnoj i zapadnoj Bosni. U tom smislu, često je podsjećao na Nagorno-Karabah, školski primjer neuspjeha da se osigura međunarodno priznanje teritorija osvojenog putem nasilja. Ciničan kakav je bio, Karadžić je, predstavljajući bosanske Srbe u inostranstvu kao njihov glavni međunarodni pregovarač, rano shvatio da međunarodni legalitet zavisi od sile koja je sposobna da kreira činjenice na terenu. Također je shvatio da bi neuspjeh u sticanju formalnog međunarodnog priznanja na kraju značio kraj njegovog projekta, bilo u srednjem ili dužem roku.

Karadžića je Nagorno-Karabah zanimao iz još jednog razloga: za razliku od bosanskih Srba, tamošnji lokalni čelnici naizgled su uspjeli preuzeti kontrolu nad rodbinskom državom, Jermenijom, nakon što je njeno rukovdostvo pokazalo spremnost na nagodbu. Karadžić to nije uspio učiniti u kratkom roku, jer je Slobodan Milošević sebe doživljavao kao lidera svih Srba i imao sredstva da osigura poslušnost bosanskih Srba. To se ne može kazati i za sadašnje rukovodstvo Srbije - i podjednako važno, inteligenciju - koje je dopustilo političkoj eliti bosanskih Srba da odlučujući utiče na njihove vanjskopolitičke odluke. U kombinaciji s iskazanim avanturizmom vlasti bosanskih Srba predvođenih Miloradom Dodikom, ovakav razvoj događaja ne sluti na dobro za stabilnost regije u skorijoj budućnosti.

Ovdje se, međutim, završava istorijska lekcija.

Odmrzavanje sukoba u Nagorno-Karabahu i njegov tok od velike su važnosti danas za region bivše Jugoslavije. Status quo uspostavljen Dejtonskim mirovnim sporazumom nije potkrijepljen snagom ili spremnošću potrebnim za njegovo očuvanje, pa prema tome, trebamo naučiti nekoliko lekcija. Kao prvo, borbena upotreba bespilotnih letjelica (UAV) u Nagorno-Karabahu ima revolucionarne implikacije za budućnost ratovanja. Sistem utvrđenja izgrađen tokom proteklih gotovo trideset godina doslovno je razoren u roku od sedam dana. Drugo, možete imati samo ono što silom možete zadržati - međunarodni poredak ponovo se vodi načelima samopomoći i anarhije. Kao treće, islamofobija je i dalje živa i prisutna, što se jasno ogleda u izvještavanju o konfliktu u mnogim velikim medijskim kućama, kao i u službenoj retorici u Evropi i na Zapadu.

U pogledu budućeg razvoja dešavanja na Balkanu, čini se da su ovo najvažnije lekcije. Nagorno-Karabah je bio rani model za uspostavu međunarodno nepriznatih entiteta kroz ubistva i progone, inače zločine protiv čovječnosti. Sada može poslužiti kao model uklanjanja takvih entiteta iz historije.

remove kebab

Čuj okupili mlade koji žele da saznaju što više o Srebrenici i da se suoče sa prošlošću?!

Ovi govore kao da je 1965 godina pa nema slobodnih medija i interneta već sve zavisi od par ljudi koji eto imaju informacije.

U google kad upišeš Srebrenica dobiješ "About 9,040,000 results" , međutim izgleda da su mladima u Srbiji blokirane sve informacije o pravoj istini jer ovih 9 miliona je sve sa četničkih sajtova.

*** uspoređuje Armence i Ratka Mladića, bilo bi zanimljivo da mu netko poveže genocid u Armeniji koji ovaj *** opravdava.

Ovo treba gurati u Pereciji, trebamo koristiti njegovu funkciju a ne njegovo ime po RH.

Ja mislio ima stalan posao na turskom univerzitetu. Zato se on uvalio na sadaku i donacije za "muzej". Dobru plaću sebi daje, svakako nije navikao ništa raditi u životu osim Twitterati.

P0turica fantazira o turskim drones. Može ih preko Neuma importirati do Šizošnjačkog rezervata.
Ali neki komrpomis možemo izmisliti. Brodovi u luci Ploče i putuj za Tursku.

Treba za svaku njegovu pizdariju otvarati novu temu. Koristan je za promidžbu u Zagrebu.
Ako se moderacija slaže.

x koristan je zbog svoje funkcije

Treba je koristiti

Hoću na chat, Google ne pravi razliku, sve pokupi brzo.
------------

Tek sad vidim koliko se napalio na armensko-azerski sukob. Danima o tom tweeta. Šućur allahu, inshallah. Tekbir, allahu ekber.

Glavni problem su im Grci, nabili su im komplekse sa onim golom u 94 minuti a i glavni su im protivnik širenju majčice Turske pa podržavaju masakriranje Armenaca.
Perecima treba širiti kako "predsjednik memorijalnog centra Srebrenice" veliča Tursku i genocid nad Armencima

Šta li tek tip misli o Židovima. Ali kako je bezmud ne smije to javno reći.

Neonacist je sigurno, to je kao kad se sprda s nekom pravom manjinom iz Sarajeva kojoj je do zaštite okoliša a ne uništenja Hrvata i Srba ili kad nađe neku sliku Srba do nekog grba pa se sprda s idejom socijalista koji im nisu uveli "klasnu selekciju"

Jel se isplati gledat ove bošnjačke filmove bez prijevoda?

Nema Srbima halala. Samo još da pronađe muda na putu pa će se i osvetiti.
One godine kad se plasiraju na nogometno prvenstvo i iste godine spuste Muju na Mars.

Što bi sa "detaljem" da je popis stanovništva pokazao da muslimanska stoka živi u najviše etnički očišćenim općinama ?

Bieber samo piše ono što allah želi.

Evo Suljagi za drkanje. Bit će miran dva tjedna.

Na području Bratunca pronađeni posmrtni ostaci dvije žrtve rata

Alen Šeranić, ministar zdravlja u Vladi Republike Srpske.
Banjalučanin, simpatičan i drag mladić, gospodine Emire.