Genocid ciganija.

Direktor Memorijalnog centra Srebrenica piše Srbima: Šta vi hoćete?

I najbolja i najgora životna iskustva imam sa Srbima. Ne pišem iz pozicije slabosti, nego iz pozicije u kojoj stvari po moju državu, i po narod u kojem sam rođen, stvari nikad nisu stajale bolje. Definicija uspjeha za balkanske muslimane nakon povlačenja Osmanskog carstva je sposobnost odbrane fizičkog opstanka.

Piše: Emir Suljagić - 29.07.2021 2114
Ovaj tekst ne pretenduje da bude “analitički”. Sve nepreciznosti su ostavljene namjerno. Pisan je onako kako bih razgovarao ili razgovaram u privatnom okruženju i sa prijateljima. Sve preciznosti su, pak, vrlo namjerne.

Povratka na staro nema, to je jasno cijelom dunjaluku. Dosljednost u nastavku politike ili tačnije, politika iz prošlosti u ovom trenutku šteti samo Srbiji. Srbija bi bila uvjerljivo najprosperitetnije društvo u jugoistočnoj Evropi kada bi energiju koju ulaže u ponovno pisanje prošlosti uložila u pisanje budućnosti. Govorim ovo iz iskustva i života i smrti sa Srbima. I najbolja i najgora životna iskustva imam sa Srbima. Ne pišem iz pozicije slabosti, nego iz pozicije u kojoj stvari po moju državu, i po narod u kojem sam rođen, stvari nikad nisu stajale bolje. Definicija uspjeha za balkanske muslimane nakon povlačenja Osmanskog carstva je sposobnost odbrane fizičkog opstanka. Mi sada prvi put u jako dugo vremena možemo da se odbranimo. I to je ono što Srbi moraju da razumiju. Ovo je prva država u kojoj se i mi pitamo u jako dugo vremena. I pristali smo na državu u kojoj se ne pitamo samo mi i nakon trogodišnjeg klanja i u najboljem trenutku za Armiju BiH na terenu. I ne idemo nigdje odavde. I ne mijenjamo to što jesmo.

Koliko je ovo teško razumjeti? Šta hoćete vi? Hoćete da se koljemo? Srbija je danas bogalj od države koji ne zna ni gdje počinje ni gdje završava. Ima li neko u komšiluku s kim je Srbija dobra? Pritom, niko od država nastalih raspadom bivše Jugoslavije nema nikakvih pretenzija niti na Srbiju, niti da ureduje u srbiji. Sve što svi mi hoćemo je upravo obratno: da Srbija sama gleda svoja posla.

Da nam pišete istoriju, ne može. Da nam tutorišete, ne može. Vrijeme je da Srbija konačno napusti model ponašanja uspostavljen još u 19. vijeku.

Da pristanemo na to da šutimo dok kolektivno seirite nad našom najvećom traumom iz devedesetih? Mi ne tražimo ni da suosjećate. Tražimo samo da šutite, kad već niste spremni da se suočite. Nađite mi kada je bilo koji medij glavnog toka iz Sarajeva objavio revizionistički tekst o bilo kojoj srpskoj istorijskoj i kolektivnoj traumi. Izvolite, molim vas. Skoro kompletan medijski ekosistem u Srbiji i na srpskom jeziku je od negiranja genocida napravi prvorazredni medijski sadržaj. Doslovno preturanje po kostima je prime-time materijal. Da li neko u Srbiji uviđa koliko je to nenormalno? Ko još zove čovjeka kojem se sudi za genocid u jutarnji program? Koja je korist koju Srbija postiže u odnosima sa nama radeći takve stvari? Kažem Srbija, jer svi znamo kakve su veze između vlasti i medija o kojima ovdje govorimo.

Dvadeset i šest godina mi demonstriramo da nemamo namjeru da se svetimo. I sve to vrijeme trpimo uvrede da smo na neki način zaslužili da budemo poklani. Da je istorija stavila nož u ruke mojih komšija, bez njihove slobodne volje. To mora da prestane. Ne možemo pričati o bilo čemu ako je to na hastalu. Ima naših sunarodnika, kao i vaših, koji su izgubili svako samopoštovanje, ali svi znamo gdje dominantna većina stoji. Vrijeme je da priznate naše pravo da postojimo. Ostatak svijeta već jeste. I nismo sami kao u nekim ranijim istorijskim situacijama.

Umjesto toga, u ime Srba govore budaletine koje naš poziv na molitvu nazivaju arlaukanjem, a tabute u Potočarima praznim. To je poricanje našeg prava da postojimo. Niko ne može pristati na miroljubivu koegzistenciju sa politikom koja naše postojanje implicitno smatra smrtnom opasnošću.

Pitam ozbiljno: ima li neko u Srbiji blizu centara odlučivanja, ko želi da se bavi Srbijom iz 2050. umjesto Bosnom iz 1992.? I u kakvim je odnosima s Bosnom ta Srbija? Ne govorim u bilo čije ime, ali znam da imam mnogo istomišljenika kad kažem da mi želim da se bavimo Bosnom iz 2050., a ne Srbijom iz 1992. Kako biramo da sebi i svijetu pričamo o devedesetim je naša stvar, i naše suvereno pravo, ali niko odavde neće doći da granatira Valjevo. Naša zemlja prestaje na Drini. Vrijeme je i da i Srbi i Srbija to shvate.

Mi znamo šta hoćemo: mirnu Bosnu. I znamo koliko košta mirna Bosna. I nema toga ko je nije spreman platiti.
Zna li Srbija šta hoće?

Ko o čemu ja o porodici Suljagić oca i sina. Suljo Suljagić je bio pripadnik 28 divizije muslimanske ArBH, 15.12.1992 napali su selo Bjelovac kod Bratunca, ubili 68 Srba civila, od toga i 8 dece. Spalili 305 kuća. Prilikom napada na jednu kuću Sulju ranjavaju i sedam dana kasnije Suljo umire.

Suljagić rekao granata doletjela iz daleka i ubila ga na bunkeru. Ja tim lažovima više ništa ne vjerujem, sve kredite su ispucali.

Suljagić rekao granata doletjela iz daleka i ubila ga na bunkeru. Ja tim lažovima više ništa ne vjerujem, sve kredite su ispucali.

Izvor? Ko je ovo rekao?

Znaci i on polako priznaje da je RS druga drzava i da institucije BiH tamo nemaju nikakvog utjecaja? Zar i ti, sine Emire? :(

Više puta je Emir pružao ruku Srbiji, naravno u međuvremenu sudjelujući u stalnoj antisrpskoj kampanji. Zanimljivo kako mu je, bez obzira na sve, Srbija ipak poželjniji partner od Hrvatske. U čemu je stvar? Radi li se o nikad ugaslom instinktu priklanjanja većem, potisnutoj svijesti o porijeklu, ili čemu trećem?

Više puta je Emir pružao ruku Srbiji, naravno u međuvremenu sudjelujući u stalnoj antisrpskoj kampanji. Zanimljivo kako mu je, bez obzira na sve, Srbija ipak poželjniji partner od Hrvatske. U čemu je stvar? Radi li se o nikad ugaslom instinktu priklanjanja većem, potisnutoj svijesti o porijeklu, ili čemu trećem?

Više puta je Emir pružao ruku Srbiji, naravno u međuvremenu sudjelujući u stalnoj antisrpskoj kampanji. Zanimljivo kako mu je, bez obzira na sve, Srbija ipak poželjniji partner od Hrvatske. U čemu je stvar? Radi li se o nikad ugaslom instinktu priklanjanja većem, potisnutoj svijesti o porijeklu, ili čemu trećem?

Imaju li prijepori oko mini genocida u Srebrenici potencijal da sabotiraju ideju mini Šengena?

Imaju! Kako sad da BiH odluci o ulasku u MSh, kad Srbi blokiraju institucije?

EMIR SULJAGIĆ UDARIO ŠAKOM O STO: ‘TUŽIT ĆU GORDANU TADIĆ!’

Adnan Herco
08/08/2021 18:25
"Ja se niti u jednom drugom trenutku nisam bavio njenom ličnošću ili karakterom, nego njenim katastrofalnim učinkom na mjestu glavne tužiteljice kada je riječ o ratnim zločinima", rekao je Suljagić.

“Sigurno ću je tužiti”, prva je reakcija Emira Suljagića, direktora Memorijalnog centra Srebrenica za “politicki.ba” na odgovor glavne tužiteljice Gordane Tadić na njegove objave na Twitteru.

“Ja se niti u jednom drugom trenutku nisam bavio njenom ličnošću ili karakterom, nego njenim katastrofalnim učinkom na mjestu glavne tužiteljice kada je riječ o ratnim zločinima. Podsjećam, od početka ove godine do danas, njeno tužilaštvo je podiglo dvije optužnice za ratne zločine, od kojih jednu protiv osobe koja je već u zatvoru. Njena ličnost, karakter, kao ni porodica me ne zanimaju, niti su bile predmet spora.

O njenim kapacitetima, pak, govori činjenica da kompletan medijski eko-sistem Milorada Dodika objavio identitet zaštićenog svjedoka i još uvijek niko nije priveden. Ima iskaz svjedoka koji implicira Radovana Viškovića, a nikad ga nije saslušala. Osumnjičene za genocid pušta da se brane sa slobode.

Dakle, to je predmet ove rasprave. Njene uvrede upućene meni će biti predmet rasprave u privatnoj parnici koji ću pokrenuti protiv nje”, rekao je Emir Suljagić za “politicki.ba”.

Nešto ranije, glavna državna tužiteljica Gordana Tadić uputila je odgovor direktoru Memorijalnog Centra Srebrenica Emiru Suljagiću na njegovu jutrošnju reakciju. Tadić je Suljagića optužila za “gnusne laži i umobolne konstrukcije” i poručila mu da će ga tužiti.

Njen odgovor na pisanje Suljagića koje je “Slobodna Bosna” jutros objavila pročitajte u nastavku:

Poštovani predstavnici medija, osjećam se dužnom da blagovremeno reagiram na gnusne laži i umobolne konstrukcije Emira Suljagića – direktora memorijalnog centra u Srebrenici. Iako već duže vremena trpim velike pritiske od strane određenih političkih centara moći, predvođenih Strankom demokratske akcije i njenim predsjednikom lično, koji su ujedinjeni u cilju da me uklone s mjesta glavnog tužitelja Tužiteljstva BiH smatrala sam da zbog složenosti društvene situacije neće biti potrebe za javnim oglašavanjem. Obzirom na činjenicu da su pritisci kontinuirani, te sada već evidentno usmjereni u smjeru stvaranja dodatnog pritiska na drugostepenu disciplinsku komisiju VSTV-a, smatram da je neophodno pojasniti nekoliko stvari vezanih za procesiuranje ratnih zločina u Bosni i Hercegovini, a o kojima Emir Suljagić, vjerovatno iz plaćeničkih razloga jednostavno rečeno laže i obmanjuje javnost.

Emir Suljagić, kao neko ko tvrdi da je doktor znanosti, umjesto imperativa vrijednosne neutralnosti i u krajnjem slučaju znanstvene objektivnosti, svjesno i vremenski tempirano, pokušava spinovati i klasičnom disimulacijom stvoriti negativan javni ambijent s ciljem moje lične diskreditacije bez i jednog valjanog i istinitog argumenta. U svojim propagandističko pamfletističkim, intelektualno oskudnim i destimulativnim twitter postovima, Emir Suljagić pokušava laž predstaviti kao istinu. Stvar bi bila manje žalosna da u čitav narativ koji Suljagić konstruira nisu uključeni članovi moje porodice koji su kako ih on pežorativno naziva muslimani (naime Suljagić bi kao kvaziintelektualna, a često i karikaturalna figura, trebao da zna da postoje Bošnjaci). U svojim skribomanskim, često nekonzistetntnim i logički lako opovrgljivim twitter “ispadima” Suljagić zanemaruje, u krajnjem slučaju, i posve ličnu činjenicu da je lično moja porodica već za vrijeme rata i genocida u Srebrenici u privatnom domu udomila desetine srebreničana, vlaseničana i drugih izbjeglica i žrtava iz Podrinja pruživši im sve ono što je neophodno za uspostavljanje koliko toliko normalnog života. Suljagić bi to morao znati tj. on to zna ali svjesno laže i konstruiše – jer ga se kao momčića, dječaka čak i sjećam iz tih nesrećnih vremena. Lično pamtim (a što je lako provjeriti banalnom google pretragom) čak i kada je u nekim možda nedavnim, kud i kamo sretnijim vremenima, mislio i pisao drugačije, ali izgleda da su današnja vremena drugačija i za neke, poput Suljagića, bitno isplativija.

Emir Suljagić treba da zna da sam u Srebrenicu, na svaki 11.7, dan žalosti kada su nad Bosnom nadvijeni oblaci tame i tuge, dolazila i surađivala sa Majkama Srebrenice te je ta saradnja bila prije svega ona fundamentalno ljudska, iskonska, majčinska, a podrazumijeva se i potpuno profesionalna. Emir Suljagić, kada bi u zagrade stavio svoju podkapacitiranu intelektualnu ograničenost, i samo bio realan ili barem korektan znao bi da svjesno laže i zamagljuje javnost – da krši onaj minimalni moralni imperativ koji nas svaku večer pred spavanje tjera da se zapitamo: jesmo li danas mogli biti barem malo bolji ljudi? Ali svako o sebi. Ovdje želim još istaći da je moja lična suradnja sa svim žrtvama i udruženjima žrtava stradalih u minulom ratu na najvišem nivou. Na koncu konca, majčina suza prolivena za sinom, bratom, suprugom, rođakom itd, bez obzira koje nacionalnosti bila je jednaka i pozivam sve žrtve da jedino u suradnji sa Tužiteljstvom BiH možemo zajedno ostvariti naše zajedničke ciljeve: progon počinilaca krivičnih dijela ratnih zločina, bez obzira na nacionalnu i religijsku pripadnost. Stoga sve žrtve minulog rata pozivam da ne nasjedaju na jeftinu pamfletističku retoriku, nego da nastave izuzetno dobru saradnju sa Posebnim odjelom za ratne zločine Tužiteljstva BiH.

Emira Suljagića, zbog njegove bahatosti, umišljenosti i velelepnog neznanja koje manifestira svojim postovima na twitteru, želim da napomenem da sam lično rukovodila Odjelom za RZ od 2014 godine, te se u predmetima uvijek postupalo jednako prema svim žrtvama (a o statistici i zvaničnim podacima Tužiteljstva može pročitati u saopštenju Tužiteljstva BiH od 5.8.2021 godine pod nazivom: Tužilaštvo Bosne i Hercegovine, u periodu od 2014. do 2020. godine, podiglo je optužnice protiv 612 osoba za krivična djela ratnih zločina i teških kršenja međunarodnog humanitarnog prava). Potpuno mi je jasno da će sve što se napiše i kaže u medijskim i ličnim krugovima Suljagićevog nalagodavca biti izvrgnuto, pogrešno interpretirano i intencionalno modificirano i spinovano protiv mene lično, zbog čega su u krajnjem slučaju na gubitku žrtve svih nacionalnosti. Emiru Suljagiću bi bilo bolje da radi na onome što je najveća tekovina zapadne humanističke civilizacije: izgradnja kulture mira i povjerenja unutar koje nema mržnje, osionosti, podrugljivosti prema nekome ko je drugačiji u bilo kojem pogledu – a kamoli u pogledu žrtava ratnih zločina.

Drugim riječim kazano, Suljagiću bi bilo bolje da pristojnim i kulturnim dijalogom diskutujemo o navedenim temama, bez niskih udaraca i populističkih fraza. Suljagić kao direktor izrazito važne institucije treba da zna da ovako kompleksna pitanja ne smiju biti banalizovana i reducirana na oskudne twitter postove, nego treba da radi na približavanju svih građana s ciljem izgradnje pravednijeg i boljeg društva, a ne da svojim medijskim istupima iskazuje i širi mržnju prema drugim i drugačijim. Ujedno još jednom pozivam sve oštećene, žrtve minulog rata, da nastavimo našu izuzetnu suradnju u cilju sprečavanja nekažnjivosti počinjenja ratnih zločina. Na kraju želim istaći da će zbog uvrede mene i moje višenacionalne porodice Emir Suljagić biti tužen za klevetu.