Da postavim temu:

Primjeri karaktera, pozitivni i negativni: skromnost, egoizam, optimizam, pesimizam, sebicnost, empatija, bezosjecajnost, emotivnost, sramezljivost, pouzdanost, vjernost,
iskrenost prema drugima, iskrenost prema sebi, sklonost laganju, sklonost manipuliranju, urednost (prostor, higijena, ispunjavanje obaveza), ambicioznost, rasipnost,
sklonost duhovnosti, histerija i paranoicnost, samopouzdanje, druzeljubivost, sposobnost voljenja sebe, sposobnost voljenja drugih, ljubomora, sklonost mrznji ili osveti,
hedonizam, fizicka agresivnost, sklonost depresiji, lijenost, tvrdoglavost, radisnost, organiziranost, tolerancija, sklonost osudjivanju, prebacivanje odgovornosti, prihvacanje odgovornosti.


Svi mi imamo masu od ove gore liste.

Sto moze mijenjati karakter:
-Zrelost, nakupljeno iskustvo kroz godine (polagano skupljanje iskustva i sazrijevanje, prolazenje kroz iste stvari vise puta, vrijeme, starost,)
-Traume (nagli i veliki poremecaji)
-Odluka za mijenjanjem sebe
-Okruzenost s osobama odredjenih karakternih osobina (kuca, posao...)
-Novac

Koliko je karakter promjenjiv? Koliko je vazno imati sposobnost prepoznavati i menadzirati ove gore elemente, za uspjesnu vezu, posao, odnose s roditeljima ili rodbinom, te na koncu zadovoljstvo i postovanje prema sebi? Koliko je genetski odredjen. Moze li npr. sebicna osoba prestati biti sebicna? Postoje li osobine koje se jako tesko mijenjaju? Koje je lako mijenjati, a koje su promjenjive samo po fasadi?

Ove stvari su vezane za emocionalnu inteligenciju, a pocnemo ih ozbiljnije primjecivati negdje iza 20-e godine zivota. Neki i u tridesetima, ovisno o kolicini iskustva (broj promijenjenih poslova/sefova, kilometraza u vezama, broj dozivljenih trauma kao sto je smrt roditelja ili bliske osobe itd.). Ljudi koji ostanu emocionalno djetinjasti ili su emocionalni invalidi, nesposobni su vidjeti medjuigru svih ovih elemenata, ili ne vide korist/vaznost njihovog razumijevanja, ili ne vjeruju u mogucnost promjene, nikada ih ne primjete. Mislim da su to obicno ljudi koji su zivjeli ispod "staklenog zvona".

80% je genetska predodredjenost,ostalo su iskustvo,sazrevanje,dogadjaji-okidači koji u momentu menjaju život osobe i ostali sticaji okolnosti.Karakter nakon izlaska iz puberteta je nepromenljiv,osoba svesna svoje mane moze je donekle kontrolisati,strazarati nad njom,ali je ne moze eliminisati.

Mislis da je 80%? Zvuci dosta fatalisticki. Mada ne kazem da je krivo, ako je tako, tako je. :)

Mislim da "drzanje do principa" (moralni, religiozni itd.) moze pomoci u kontroliranju karaktera.

Veliki procenat je sigurno,dal je baš 80% ne znam,lupio sam.To ti je kao vrhunski sportisti,90% je talenat,rodjeni su za to,10% je trening i vezba,onaj ko nije talenat,dzabe mu decenije treniga,tako i ovo.Čovek koji je po prirodi drzak,prznica,ljutut:on moze biti miran,praviti se miran,a u sebi kuva od besa.To je jače od čoveka,geni su čudo.

U kontrolisanju da,eliminacija ne.

[quote]80% je genetska predodredjenost,ostalo su iskustvo,sazrevanje,dogadjaji-okidači koji u momentu menjaju život osobe i ostali sticaji okolnosti.Karakter nakon izlaska iz puberteta je nepromenljiv,osoba svesna svoje mane moze je donekle kontrolisati,strazarati nad njom,ali je ne moze eliminisati.
quote]

Ovo prepoznavanje mana te njihovo svjesno kontroliranje je interesantno. Ne samo formalno priznavanje postojanja mane i njeno fasadno sminkanje, "kampanjski rad", razmisljanje o dojmu a ne sustini, manipuliranje s davanjem dojma u pravom trenutku uz totalni izostanak truda onda onda kada nitko nema da biljezi, zavaravanje samog sebe da je mana potisnuta. Lako je prihvatiti manu, ali je tesko promijeniti. Jer obicno su mane ujedno i izvor odredjenog oblika benefita/uzivanja, npr. kod lijenosti benefit je uzivanje u odmoru, kod sklonosti drogama/varanju/kradji benefit je u uzivanju materijalnog. Mana se tesko rijesiti, jer odricanje od mana zapravo znaci odricanje od tih nagrada. Mislim da je nemogucnost ikakvog odricanja (cak ni 10-20%) te sebicnost glavni uzvor vecine ovih negativnih osobina? S ozbirom da zivimo u monetarnom svijetu i konceptu privatnog vlasnistva, je li mozda taj sistem potice sebicnost?

I ja mislim da se eliminirati ne moze, ali potiskivanje duboko i dobra kontrola je opet 1000 puta veci uspjeh od "povrsinske izmjene", promjena samo radi zadovoljenja forme i ostavljanja dojma odnosno varanje sebe ili drugih da je promjena nastupila, povremenim "gestama" koje bi kao trebale ponistiti neke sistematske negativne rezultate.

Prepoznavanje sopstvene mane,iskreno u sebi je već velika stvar.Tema je zanimljiva i odlično postavljena,za nešto više bilo bi vrlo interesantno kad bi imali mišljene stručnog lica,psihologa.

Mislim da iza sebicnosti obicno stoje stvari poput:

- urodjenog nedostatka empatije ili osjecajnosti, totalna nemogucnost emocionalnosti
- mogucnost emocionalnosti ali samo prema pitanjima od direktnog vlastitog interesa (npr. sposobnost zaljenja samo sebe, no ne i drugih)
- strah da ce te drugi nepostivati u svakoj situaciji u kojoj ne gledas 100% samo na svoj uski materijalni, hedonisticki ili emocionalni interes
- kompleksi, nesigurnost u sebe, nezrelost, strah za gubitkom (materijalnog, hedonistickog, emocionalnog, pogotovo ukoliko nije steceno npr. nasljedstvo)

Ovdje hedonizam cak ne koristim u negativnom tonu niti osudjem (potpuno je prihvatljiv u razumnoj mjeri).

Sarajka je psiholog, ali nisam siguran koliko dobar. Haha. No hard feelings sarayka.

Na faksu psihologije sumnjam da ti nabijaju EQ (emocionalnu inteligencijju), vjerojatno se samo uci teorija.

Ne može ti u principu niko nabiti EQ. To znamo oboje. Na EQ utječe što Robika?

Mnoge osobine proističu i plod su nekih drugih.Primer:mrznja je uvek produzetak nekog straha,iz njega proističe.

Genetika je važna stvar ali ne i presudna , i ono što čoveka moža ponukati da menja sebe u dobrom smislu je vaspitanje u ranom dobu ka kritičkom razmišljanju kako spram svih pojava tako i samog sebe , jer ako se to u čoveku ne razvije on će biti podložan stresovima i šokovima koji će ga menjati bez da se išta pita a ne on sam sebe svojom voljom.

Mislim da je genetika zanemariva za karakter u odnosu na obitelj tj. rano djetinjstvo. Al' teška i široka tema. Milijardu silnica i nepoznanica.

Fino si postavio. Treba dodati još proces odrastanja, uvjeti ( pri tom ne mislim na financije) nego na roditelje i okolinu, porodičnu situaciju i sl
Sredjena porodična situacija u toku odrastanja daje ljudima sigurnost u kasnijoj dobi i navike usvojene u djetinjstvu su svakako jako važne...Ako osobe Ima turbulentno djetinjstvo prepuno stresnih situacija to će se svakako odraziti na karakter. Nesigurni ljudi su podložniji manipulacijama. A čim nemaš čvrst stav i karakterne osobine su nestabilne...
Sazrijevanje svakako, to imaš. No pogrešno je reći da su nezrele osobe emotivni invalidi. Ima svakako i takvih sebičnih i iskvarenih ali imaš i bezazlene ljude s tim karakteristikama čija je emocionalna zrelost zapela negdje u pubertetskom razdoblju. Nagadjati zašto je neko vječni dječak ( dudu će i sa 50 biti ist :d) ili vječni djevojčica je nezahvalno. Uglavnom, to bi podijelila.

Traume ~ Osobito traume iz ranog djetinjstva i mladosti...

Stavka o mijenjaju sebe i prepoznavanju vlastitih slabosti i grešaka te njihovo korigiranje je široka tema. Tome bi predhodilo duboko preispitivanje sopstvene ličnosti. Spoznaja o grešakama i priznavanje.
Novac obično utječe na osobe slabog karaktera i nestabilne ličnosti. Izgradjena samosvjesna i zrela ličnost neće se poljuljati nikad pod utjecajem novca. Naprotiv.. ojačaće svoje poslovne i familijarne pozicije.

Egoizam je prateća osobina duboke ljudske nesigurnosti. Pored toga što su nesigurni egoisti imaju dvostruka mjerila u životu. Jedna važe za njih osobno a druga za ostale ljude bez obzira na bliskost/srodnost. Ljudi obično uvjek primjenjuju nesvjesno dvostruke aršine i rijetko ćeš vidjeti nekog da je objektiven. Medjutim karakteristika egoista je da ni prema najbližim nemaju pardona. Oni su sebi ispred svih pa i djece ( roditelja)
Stepen tolerancije kod ljudi prema bitnim, voljenim i dragim osobama je velika. Egosti jedino imaju razumijevanja za sopstvene želje svi drugi su im u istoj kategoriji, ispod njih.

Dakle o nekakvom općem dobru ili dobru porodice i familije kod takvih ljudi izlišno se pozivati. Oni to ne priznaju, niti poznaju.
Ako osoba nema emocija za najbliže, kako može imati prema drugim ljudima ili općem dobru. To su u principu pravi definirani emocionalni Invalidi.

Moć, tj. vlast je najveći mijenjač karaktera - odnosno izvlači na površinu osnovne postavke karaktera osobe.

Das mu vlast, pa mu vidi čast