Porezna represija i političke integracijeOsobno sam podržavao “Brexit”, a i dalje navijam za cjepkanje i raspuštanje
Europske Unije. Centralizacija vlasti, te harmonizacija fiskalnih i regulatornih
instrumenata ekonomske represije između različitih država ne može donijeti
ništa dobroga po ljudske slobode, a niti po ekonomije zemalja članica. S druge
strane,
konkurencija između autonomnih administrativnih jedinica može
značajno usporiti ekspanziju destruktivnih politika. Što je više takvih jedinica i
što su one slabije, to sloboda ima više šansi za opstanak.
Par primjera koji to ilustriraju su sada aktualno smanjenje poreza na dobit
poduzeća u Mađarskoj (Mađarska i dalje ostaje jedina zemlja na svijetu s
višom stopom PDV-a od Hrvatske, ali su im porezi na dobit i na dohodak
znatno niži – sada će stopa poreza na dobit biti najniža u EU), kao i nedavno
smanjenje sličnog oblika poreza u Irskoj, te lanjsko ukidanje poreza za mala
poduzeća u Albaniji (da,
Hrvati se još uvijek sprdaju s Albancima, ali ne tako
davno sprdali su se i s Česima, Poljacima, pa Rumunjima, a sve te zemlje su
Hrvatsku već pretekle).
Također, u UK je najavljena mogućnost prepolavljanja stope poreza na profite
kompanija s ciljem zadržavanja velikih poduzeća u zemlji u slučaju Brexita, te
privlačenja novih stranih investicija, a smanjenje poreznog opterećenja za
poduzeća se očekuje i u Italiji. Malo toga može neku zemlju učiniti privlačnijom
za investiranje, poduzetništvo i otvaranje radnih mjesta od smanjenja poreza
(iako, naravno, nije to jedino bitno – bitna je sigurnost vlasničkih prava,
složenost ukupnog regulatornog okvira, jednostavnost dobivanja kojekakvih
dozvola i sl.).
Dok god postoji relativno velik broj suverenih država na relativno malom
teritoriju, njihovi vlastodršci će imati nekakav podsticaj da zemlju učine
poželjnijom destinacijom i za radnike i za ulagače, te spriječe egzodus
stanovništva u inozemstvo, i to bi ih trebalo obuzdati kada dođu u napast da
izmišljaju neke nove namete ili povećavaju postojeće. Mada, s obzirom da se
donosioci odluka u političkoj areni ne susreću s baš istim podsticajima kao
ekonomski agenti na slobodnom tržištu koji glasaju svojim novcem i za
donešene odluke odgovaraju vlastitom imovinom, to ne mora biti ni garancija
da će uvijek djelovati. Postoje ipak neke fundamentalne razlike između
ponašanja poduzetnika na tržištu i birokrata u vladinim uredima.
Nema sumnje da su i Theresa May i Orban i Renzi i Edi Rama u duši samo
nekakvi kvazi-socijalisti koji ne mare previše za ekonomske slobode, te mnoge
njihove politike prilično štete gospodarstvima zemalja, no čak i takvi postaju
svjesni da pretjerana represija nad produktivnim dijelom stanovništva u
konačnici neće dobro završiti ni po njih i njihove planove.
Većina zapadnih zemalja sada ima osnovne stope poreza na dobit poduzeća
između 20 i 35%, što je svakako previše i jedan je od razloga njihovog
sporijeg gospodarskog rasta u novije vrijeme, a ako je suditi po uobičajenim
reakcijama eurokratskih komesara na porezne reforme u zemljama članicama,
daljnje jačanje europskih političkih integracija vodit će upravo u smjeru
centralizacije ekonomskih politika i ujednačavanja poreznih stopa, što će
suziti državama manevarski prostor za smanjenje poreza s ciljem povećanja
konkurentnosti, a
to bi najteže pogodilo upravo najslabije razvijene članice.
S druge strane, nisam primijetio da eurokrati nešto posebno negoduje kada
države članice interno povećavaju porezno opterećenje i javnu potrošnju ili
izmišljaju nove regulatorne prepreke poslovanju. Štoviše, mnoge od tih anti-
tržišnih regulacija se i donose po naputku eurokratskih centralnih planera.
Zato bi oni ‘anti-globalisti’ kojima smeta selidba proizvodnje u jeftinije dijelove
svijeta i gubitak radnih mjesta u zemlji, umjesto da se sramote predlaganjem
protekcionističkih ideja, trebali podržavati smanjenje poreznog terora i
liberalizaciju domaćeg tržišta.
Ekonomija nije igra nulte sume, svjetsko
bogatstvo nije nekakav kolač fiksne veličine koji se onda raspodjeljuje na
različite dijelove, već se konstantno stvaraju nove vrijednosti i ukupno
bogatstvo se povećava. Siromašni nisu siromašni zato što su neki drugi bogati.
Europljani, Kinezi, Amerikanci i Afrikanci mogu istovremeno svi postajati sve
bogatiji – i hoće, ako tržište bude dovoljno slobodno.
Ipak, sve to budi rečeno, u konkretnom slučaju Hrvatske ne mislim da bi nam
puno (ako uopće) pomoglo hipotetsko raspadanje EU, niti je EU glavni krivac
za hrvatske gospodarske probleme. Glavni krivac je nedostatak ekonomskih
sloboda, a malo je vjerojatno da bi situacija bila nešto bolja da Hrvatska
nikada nije pristupila EU. Članice EU su i ta Irska, i Nizozemska, i Estonija,
Češka, Poljska i još uvijek Velika Britanija, pa nisu ni blizu toliko ekonomski
anti-liberalno (tj. socijalistički) orijentirane kao Hrvatska. Ironija je da u
Hrvatskoj oni političari i “aktivisti” koji se zalažu za istupanje EU zapravo se za
to zalažu iz razloga što smatraju da sama EU nije dovoljno socijalistički
orijentirana, a ne zato što socijalizma objektivno ima previše.
Dakle, Hrvatima općenito zbog nekih specifičnih okolnosti puno teže ide
shvaćanje i prihvaćanje ekonomske stvarnosti, a cijena toga je gospodarska
situacija u kojoj se zemlja nalazi.
Bila Hrvatska u EU ili ne, većini birača
samoupravni socijalizam će i dalje izgledati privlačnije od “okrutnog tržišnog
kapitalizma”, očekivat će od države da im osigurava besplatne stvari,
uvjeravat će sami sebe kako se “prije bolje živjelo”, momente intelektualnog
nadahnuća će nalaziti u tekstovima Ante Tomića i Vedrane Rudan, a o istini u
suvremenom svijetu nepravde će se informirati po opskurnim konspirativnim
portalima.
Zbog toga čak ni trivijalna porezna reforma vrlo upitnog dometa u Hrvatskoj
ne može proći bez standardnog negodovanja trash-marksističkih gunđala.
Koliko god npr. jedan Gordan Maras zvučao glupo, on govori samo ono što
biračko tijelo želi čuti i to se od oporbenog političara očekuje. U pozadini
progresivnih oblika oporezivanja stoji isključivo socijalistička zavist i
netrpeljivost prema svima koji bi u nekom trenutku mogli imati više, jedna
tako odvratna ljudska osobina nažalost jako prisutna kod hrvatskog puka.
https://tkojejohngalt.wordpress.com/201 ... tegracije/