|
|
Stranica: 1/3.
|
[ 68 post(ov)a ] |
|
Autor/ica |
Poruka |
ledolomac
|
Naslov: Tihi raskol u KC? Postano: 16 sij 2017, 11:43 |
|
Pridružen/a: 09 stu 2009, 07:39 Postovi: 742
|
Franjo je doveo Katoličku crkvu u stanje da se ne zna tko pije, a tko plaća. Dok on već mjesecima odbija odgovoriti na pitanja četvorice kardinala vezana za duboke teološke implikacije njegove nesretne poslanice o obitelji, a prefekt Kongregacije za nauk vjere Muller uvjerava da se ništa nije promijenilo, pojedine biskupske konferencije su već počele i službeno odobravati pričest za razvedene i ponovno vjenčane što jasno pokazuje da Muller priča gluposti i da Franjina šutnja nije slučajna: https://www.lifesitenews.com/news/break ... eceive-comMislim da velika većina vjernika niti ne prati što se događa i nije ni svjesna implikacija svega ovoga. Ovo je vjerojatno najveća kriza KC još od arijevske hereze, a sve zbog Franjinih ambicija da postane najmilostrdniji, najomiljeniji i najhvaljeniji papa u povijesti makar po cijenu razvaljivanja katoličke teologije i pretvaranja KC u nekakvu anglikansku organizaciju u kojoj će moralni i teološki nauk određivati biskupske konferencije svaka za sebe kako im se prohtije. Situacija je postala toliko ozbiljna da ne vjerujem da će se raščistiti Franjinim odlaskom. Ovo će vjerojatno neki budući koncil morati rješavat i nema sumnje da će na tom koncilu cijela ova priča završiti kako je završila i Arijeva. Za nas lokalno je zanimljivo da je Ratko Perić vrlo jasno stao na tradicionalnu stranu po ovom pitanju, dok za ostale hrvatske biskupe nisam baš siguran. Bojim se da je tu u manjini.
|
|
Vrh |
|
|
Tuta
|
Naslov: Re: Tihi raskol u KC? Postano: 16 sij 2017, 12:39 |
|
Pridružen/a: 10 lis 2013, 22:41 Postovi: 9738
|
ledolomac je napisao/la: Franjo je doveo Katoličku crkvu u stanje da se ne zna tko pije, a tko plaća. Dok on već mjesecima odbija odgovoriti na pitanja četvorice kardinala vezana za duboke teološke implikacije njegove nesretne poslanice o obitelji, a prefekt Kongregacije za nauk vjere Muller uvjerava da se ništa nije promijenilo, pojedine biskupske konferencije su već počele i službeno odobravati pričest za razvedene i ponovno vjenčane što jasno pokazuje da Muller priča gluposti i da Franjina šutnja nije slučajna: https://www.lifesitenews.com/news/break ... eceive-comMislim da velika većina vjernika niti ne prati što se događa i nije ni svjesna implikacija svega ovoga. Ovo je vjerojatno najveća kriza KC još od arijevske hereze, a sve zbog Franjinih ambicija da postane najmilostrdniji, najomiljeniji i najhvaljeniji papa u povijesti makar po cijenu razvaljivanja katoličke teologije i pretvaranja KC u nekakvu anglikansku organizaciju u kojoj će moralni i teološki nauk određivati biskupske konferencije svaka za sebe kako im se prohtije. Situacija je postala toliko ozbiljna da ne vjerujem da će se raščistiti Franjinim odlaskom. Ovo će vjerojatno neki budući koncil morati rješavat i nema sumnje da će na tom koncilu cijela ova priča završiti kako je završila i Arijeva. Za nas lokalno je zanimljivo da je Ratko Perić vrlo jasno stao na tradicionalnu stranu po ovom pitanju, dok za ostale hrvatske biskupe nisam baš siguran. Bojim se da je tu u manjini. Papa je odgovorio na pitanja. Papa je heretik.
|
|
Vrh |
|
|
ledolomac
|
Naslov: Re: Tihi raskol u KC? Postano: 16 sij 2017, 13:15 |
|
Pridružen/a: 09 stu 2009, 07:39 Postovi: 742
|
Da, šutnja i ignoriranje jednostavnih pitanja na koja samo treba odgovoriti sa da ili ne se itekako može smatrati odgovorom. To je očito jasno i malteškim biskupima. Zanimljivo je kako većina katoličkih medija uopće ne izvještava o svemu ovome jer bi se našli u vrlo neugodnoj situaciji. Morali bi se makar implicitno svrstati na jednu stranu, a to je nezgodno s obzirom da je svima jasno da je na jednoj trenutni papa, a na drugoj pape prije njega. Tako da većina njih priskače mentalnoj tehnici koju Orwell naziva doublethink - i Franjo je u pravu i ovi prije njega su u pravu. Svi su u pravu, iako govore dijametralno suprotno o istoj stvari.
|
|
Vrh |
|
|
KiM
|
Naslov: Re: Tihi raskol u KC? Postano: 16 sij 2017, 13:19 |
|
Pridružen/a: 11 lip 2015, 00:16 Postovi: 6001
|
KC se raspada, vreme je da Hrvati pocnu da razmisljaju o svojoj nacionalnoj crkvi, ili alternativno o Bosanskoj crkvi ili kristijanima.
To bi forumasi krstijan, mar kan i dr. bolje mogli obrazloziti....
_________________ Kako smo svi opljackani.Film "Tezina lanaca" https://youtu.be/waEYQ46gH08
Film o propasti imperije duge 1.123 g. Vizantijska lekcija https://youtu.be/_fLuI92iHR4
|
|
Vrh |
|
|
Tuta
|
Naslov: Re: Tihi raskol u KC? Postano: 16 sij 2017, 13:28 |
|
Pridružen/a: 10 lis 2013, 22:41 Postovi: 9738
|
Čini mi se da sam pročitao kratke odogovre s "da" i "ne". Možda se varam...
Odakle ti da se biskup Ratko Perić svrstao na stranu ortodoksnih?
|
|
Vrh |
|
|
Robbie MO
|
Naslov: Re: Tihi raskol u KC? Postano: 16 sij 2017, 13:29 |
|
Pridružen/a: 03 svi 2009, 11:29 Postovi: 76040 Lokacija: Institut za razna i ostala pitanja
|
ledolomac je napisao/la: Da, šutnja i ignoriranje jednostavnih pitanja na koja samo treba odgovoriti sa da ili ne se itekako može smatrati odgovorom. To je očito jasno i malteškim biskupima. Zanimljivo je kako većina katoličkih medija uopće ne izvještava o svemu ovome jer bi se našli u vrlo neugodnoj situaciji. Morali bi se makar implicitno svrstati na jednu stranu, a to je nezgodno s obzirom da je svima jasno da je na jednoj trenutni papa, a na drugoj pape prije njega. Tako da većina njih priskače mentalnoj tehnici koju Orwell naziva doublethink - i Franjo je u pravu i ovi prije njega su u pravu. Svi su u pravu, iako govore dijametralno suprotno o istoj stvari. Kontradikcije nikad nisu bile problem pravim vjernicima.
_________________ Fun fact: I HDZ i SDA su osnovani u Zagrebu.
IIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIoooooooooooooooooooooooooooooooooooooooo
|
|
Vrh |
|
|
Robbie MO
|
Naslov: Re: Tihi raskol u KC? Postano: 16 sij 2017, 13:31 |
|
Pridružen/a: 03 svi 2009, 11:29 Postovi: 76040 Lokacija: Institut za razna i ostala pitanja
|
Church of Sweden Church of England Church of Croatia
_________________ Fun fact: I HDZ i SDA su osnovani u Zagrebu.
IIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIoooooooooooooooooooooooooooooooooooooooo
|
|
Vrh |
|
|
joe enter
|
Naslov: Re: Tihi raskol u KC? Postano: 16 sij 2017, 13:41 |
|
Pridružen/a: 30 lip 2009, 18:35 Postovi: 10828
|
ledolomac je napisao/la: Franjo je doveo Katoličku crkvu u stanje da se ne zna tko pije, a tko plaća. Dok on već mjesecima odbija odgovoriti na pitanja četvorice kardinala vezana za duboke teološke implikacije njegove nesretne poslanice o obitelji, a prefekt Kongregacije za nauk vjere Muller uvjerava da se ništa nije promijenilo, pojedine biskupske konferencije su već počele i službeno odobravati pričest za razvedene i ponovno vjenčane što jasno pokazuje da Muller priča gluposti i da Franjina šutnja nije slučajna: https://www.lifesitenews.com/news/break ... eceive-comMislim da velika većina vjernika niti ne prati što se događa i nije ni svjesna implikacija svega ovoga. Ovo je vjerojatno najveća kriza KC još od arijevske hereze, a sve zbog Franjinih ambicija da postane najmilostrdniji, najomiljeniji i najhvaljeniji papa u povijesti makar po cijenu razvaljivanja katoličke teologije i pretvaranja KC u nekakvu anglikansku organizaciju u kojoj će moralni i teološki nauk određivati biskupske konferencije svaka za sebe kako im se prohtije. Situacija je postala toliko ozbiljna da ne vjerujem da će se raščistiti Franjinim odlaskom. Ovo će vjerojatno neki budući koncil morati rješavat i nema sumnje da će na tom koncilu cijela ova priča završiti kako je završila i Arijeva. Za nas lokalno je zanimljivo da je Ratko Perić vrlo jasno stao na tradicionalnu stranu po ovom pitanju, dok za ostale hrvatske biskupe nisam baš siguran. Bojim se da je tu u manjini. Hoćeš reći da je zbog ovog pape došao vakat da pošten katolik ne sme više čak ni pomisliti da mrzi ********,jeretika,....?! Ali sa druge strane i jesu u pravu , crkva kao organizacija na čelu sa papskim autoritetom je uvek počivala na mržnji spram nekoga , tako da je potpuno razumem frustraciju određenog broja katolika jer njima je KC po tradiciji oslonac za ispoljavanje mržnje celih 2000 godina , i onda našao papa iz Argentine da se drži Isusovih poruka ljubavi i neosuđivanja?! E pa neće moći. Jebo ti crkvu kad bar u mislima na možeš da podložiš vatru.
_________________ O turčine za nevolju kume A ti vlaše silom pobratime
|
|
Vrh |
|
|
ledolomac
|
Naslov: Re: Tihi raskol u KC? Postano: 16 sij 2017, 13:43 |
|
Pridružen/a: 09 stu 2009, 07:39 Postovi: 742
|
Tuta je napisao/la: Odakle ti da se biskup Ratko Perić svrstao na stranu ortodoksnih? 'Biskup Perić uputio okružnicu o pobudnici Amoris laetitia': https://www.bitno.net/vijesti/peric-o-p ... azvedenih/Citat: Stoga ostaju na snazi odredbe da se euharistijska Pričest ne može dijeliti bez sakramentnoga odrješenja, a to se odrješenje ne može dati osobi koja na ženidben način živi u neregularnoj zajednici ili crkveno nevjenčana.
|
|
Vrh |
|
|
Tuta
|
Naslov: Re: Tihi raskol u KC? Postano: 16 sij 2017, 13:59 |
|
Pridružen/a: 10 lis 2013, 22:41 Postovi: 9738
|
Citat: Seeking Clarity: A Plea to Untie the Knots in “Amoris Laetitia”
1. A Necessary Foreword
The sending of the letter to His Holiness Pope Francis by four cardinals derives from a deep pastoral concern.
We have noted a grave disorientation and great confusion of many faithful regarding extremely important matters for the life of the Church. We have noted that even within the episcopal college there are contrasting interpretations of Chapter 8 of Amoris Laetitia.
The great Tradition of the Church teaches us that the way out of situations like this is recourse to the Holy Father, asking the Apostolic See to resolve those doubts which are the cause of disorientation and confusion.
Ours is therefore an act of justice and charity.
Of justice: with our initiative we profess that the Petrine ministry is the ministry of unity, and that to Peter, to the Pope, belongs the service of confirming in the faith.
Of charity: we want to help the Pope to prevent divisions and conflicts in the Church, asking him to dispel all ambiguity.
We have also carried out a specific duty. According to the Code of Canon Law (cc. 349) the cardinals, even taken individually, are entrusted with the task of helping the Pope to care for the universal Church.
The Holy Father has decided not to respond. We have interpreted his sovereign decision as an invitation to continue the reflection, and the discussion, calmly and with respect.
And so we are informing the entire people of God about our initiative, offering all of the documentation.
We hope that no one will choose to interpret the matter according to a “progressive/conservative” paradigm. That would be completely off the mark. We are deeply concerned about the true good of souls, the supreme law of the Church, and not about promoting any form of politics in the Church.
We hope that no one will judge us, unjustly, as adversaries of the Holy Father and people devoid of mercy. What we have done and are doing derives from the deep collegial affection that unites us to the Pope, and from an impassioned concern for the good of the faithful.
Card. Walter Brandmüller
Card. Raymond L. Burke
Card. Carlo Caffarra
Card. Joachim Meisner
2. The Letter of the Four Cardinals to the Pope
To His Holiness Pope Francis and for the attention of His Eminence Cardinal Gerhard L. Müller
Most Holy Father,
Following the publication of your Apostolic Exhortation Amoris Laetitia, theologians and scholars have proposed interpretations that are not only divergent, but also conflicting, above all in regard to Chapter VIII. Moreover, the media have emphasized this dispute, thereby provoking uncertainty, confusion, and disorientation among many of the faithful.
Because of this, we the undersigned, but also many Bishops and Priests, have received numerous requests from the faithful of various social strata on the correct interpretation to give to Chapter VIII of the Exhortation.
Now, compelled in conscience by our pastoral responsibility and desiring to implement ever more that synodality to which Your Holiness urges us, with profound respect, we permit ourselves to ask you, Holy Father, as supreme Teacher of the faith, called by the Risen One to confirm his brothers in the faith, to resolve the uncertainties and bring clarity, benevolently giving a response to the Dubia that we attach the present letter.
May Your Holiness wish to bless us, as we promise constantly to remember you in prayer.
Card. Walter Brandmüller
Card. Raymond L. Burke
Card. Carlo Caffarra
Card. Joachim Meisner
Rome, September 19, 2016
3. The “Dubia”
It is asked whether, following the affirmations of Amoris Laetitia (nn. 300-305), it has now become possible to grant absolution in the sacrament of penance and thus to admit to Holy Communion a person who, while bound by a valid marital bond, lives together with a different person more uxorio without fulfilling the conditions provided for by Familiaris Consortio n. 84 and subsequently reaffirmed by Reconciliatio et Paenitentia n. 34 and Sacramentum Caritatis n. 29. Can the expression “in certain cases” found in note 351 (n. 305) of the exhortation Amoris Laetitia be applied to divorced persons who are in a new union and who continue to live more uxorio?
After the publication of the post-synodal exhortation Amoris Laetitia (cf. n. 304), does one still need to regard as valid the teaching of St. John Paul II’s encyclical Veritatis Splendor n. 79, based on Sacred Scripture and on the Tradition of the Church, on the existence of absolute moral norms that prohibit intrinsically evil acts and that are binding without exceptions?
After Amoris Laetitia (n. 301) is it still possible to affirm that a person who habitually lives in contradiction to a commandment of God’s law, as for instance the one that prohibits adultery (cf. Mt 19:3-9), finds him or herself in an objective situation of grave habitual sin (cf. Pontifical Council for Legislative Texts, Declaration, June 24, 2000)?
After the affirmations of Amoris Laetitia (n. 302) on “circumstances which mitigate moral responsibility,” does one still need to regard as valid the teaching of St. John Paul II’s encyclical Veritatis Splendor n. 81, based on Sacred Scripture and on the Tradition of the Church, according to which “circumstances or intentions can never transform an act intrinsically evil by virtue of its object into an act ‘subjectively’ good or defensible as a choice”?
After Amoris Laetitia (n. 303) does one still need to regard as valid the teaching of St. John Paul II’s encyclical Veritatis Splendor n. 56, based on Sacred Scripture and on the Tradition of the Church, that excludes a creative interpretation of the role of conscience and that emphasizes that conscience can never be authorized to legitimate exceptions to absolute moral norms that prohibit intrinsically evil acts by virtue of their object?
4. Explanatory Note of the Four Cardinals
CONTEXT
Dubia (from the Latin: “doubts”) are formal questions brought before the Pope and to the Congregation for the Doctrine of the Faith asking for clarifications on particular issues concerning doctrine or practice.
What is peculiar about these inquiries is that they are worded in a way that requires a “yes” or “no” answer, without theological argumentation. This way of addressing the Apostolic See is not an invention of our own; it is an age-old practice.
Let’s get to what is concretely at stake.
Upon the publication of the post-synodal Apostolic Exhortation Amoris Laetitia on love in the family, a debate has arisen particularly around its eighth chapter. Here specifically paragraphs 300-305 have been the object of divergent interpretations.
For many – bishops, priests, faithful – these paragraphs allude to or even explicitly teach a change in the discipline of the Church with respect to the divorced who are living in a new union, while others, admitting the lack of clarity or even the ambiguity of the passages in question, nonetheless argue that these same pages can be read in continuity with the previous magisterium and do not contain a modification in the Church’s practice and teaching.
Motivated by a pastoral concern for the faithful, four cardinals have sent a letter to the Holy Father under the form of dubia, hoping to receive clarity, given that doubt and uncertainty are always highly detrimental to pastoral care.
The fact that interpreters come to different conclusions is also due to divergent ways of understanding the Christian moral life. In this sense, what is at stake in Amoris Laetitia is not only the question of whether or not the divorced who have entered into a new union can – under certain circumstances – be readmitted to the sacraments.
Rather, the interpretation of the document also implies different, contrasting approaches to the Christian way of life.
Thus, while the first question of the dubia concerns a practical question regarding the divorced and civilly remarried, the other four questions touch on fundamental issues of the Christian life.
THE QUESTIONS
Doubt number 1:
It is asked whether, following the affirmations of Amoris Laetitia (nn. 300-305), it has now become possible to grant absolution in the sacrament of penance and thus to admit to Holy Communion a person who, while bound by a valid marital bond, lives together with a different person more uxorio without fulfilling the conditions provided for by Familiaris Consortio n. 84 and subsequently reaffirmed by Reconciliatio et Paenitentia n. 34 and Sacramentum Caritatis n. 29. Can the expression “in certain cases” found in note 351 (n. 305) of the exhortation Amoris Laetitia be applied to divorced persons who are in a new union and who continue to live more uxorio?
Question 1 makes particular reference to Amoris Laetitia n. 305 and to footnote 351. While note 351 specifically speaks of the sacraments of penance and communion, it does not mention the divorced and civilly remarried in this context, nor does the main text.
Pope John Paul II’s Apostolic Exhortation Familiaris Consortio, n. 84 already contemplated the possibility of admitting the divorced and civilly remarried to the sacraments. It mentions three conditions:
The persons concerned cannot separate without committing new injustices (for instance, they may be responsible for the upbringing of their children);
They take upon themselves the commitment to live according to the truth of their situation, that is, to cease living together as if they were husband and wife (more uxorio), abstaining from those acts that are proper to spouses;
They avoid giving scandal (that is, they avoid giving the appearance of sin so as to avoid the danger of leading others into sin).
The conditions mentioned by Familiaris Consortio n. 84 and by the subsequent documents recalled will immediately appear reasonable once we remember that the marital union is not just based on mutual affection and that sexual acts are not just one activity among others that couples engage in.
Sexual relations are for marital love. They are something so important, so good and so precious, that they require a particular context, the context of marital love. Hence, not only the divorced living in a new union need to abstain, but also everyone who is not married. For the Church, the sixth commandment “Do not commit adultery” has always covered any exercise of human sexuality that is not marital, i.e., any kind of sexual relations other than those engaged in with one’s rightful spouse.
It would seem that admitting to communion those of the faithful who are separated or divorced from their rightful spouse and who have entered a new union in which they live with someone else as if they were husband and wife would mean for the Church to teach by her practice one of the following affirmations about marriage, human sexuality, and the nature of the sacraments:
A divorce does not dissolve the marriage bond, and the partners to the new union are not married. However, people who are not married can under certain circumstances legitimately engage in acts of sexual intimacy.
A divorce dissolves the marriage bond. People who are not married cannot legitimately engage in sexual acts. The divorced and remarried are legitimate spouses and their sexual acts are lawful marital acts.
A divorce does not dissolve the marriage bond, and the partners to the new union are not married. People who are not married cannot legitimately engage in sexual acts, so that the divorced and civilly remarried live in a situation of habitual, public, objective and grave sin. However, admitting persons to the Eucharist does not mean for the Church to approve their public state of life; the faithful can approach the Eucharistic table even with consciousness of grave sin, and receiving absolution in the sacrament of penance does not always require the purpose of amending one’s life. The sacraments, therefore, are detached from life: Christian rites and worship are on a completely different sphere than the Christian moral life.
Doubt number 2:
After the publication of the post-synodal exhortation Amoris Laetitia (cf. n. 304), does one still need to regard as valid the teaching of St. John Paul II’s encyclical Veritatis Splendor n. 79, based on Sacred Scripture and on the Tradition of the Church, on the existence of absolute moral norms that prohibit intrinsically evil acts and that are binding without exceptions?
The second question regards the existence of so-called intrinsically evil acts. John Paul II’s encyclical Veritatis Splendor 79 claims that one can “qualify as morally evil according to its species … the deliberate choice of certain kinds of behavior or specific acts, apart from a consideration of the intention for which the choice is made or the totality of the foreseeable consequences of that act for all persons concerned.”
Thus, the encyclical teaches that there are acts that are always evil, which are forbidden by moral norms that bind without exception (“moral absolutes”). These moral absolutes are always negative, that is, they tell us what we should not do. “Do not kill.” “Do not commit adultery.” Only negative norms can bind without exception.
According to Veritatis Splendor, with intrinsically evil acts no discernment of circumstances or intentions is necessary. Uniting oneself to a woman who is married to another is and remains an act of adultery that as such is never to be done, even if by doing so an agent could possibly extract precious secrets from a villain’s wife so as to save the kingdom (what sounds like an example from a James Bond movie has already been contemplated by St. Thomas Aquinas, De Malo, q. 15, a. 1). John Paul II argues that the intention (say, “saving the kingdom”) does not change the species of the act (here: “committing adultery”), and that it is enough to know the species of the act (“adultery”) to know that one must not do it.
Doubt number 3:
After Amoris Laetitia (n. 301) is it still possible to affirm that a person who habitually lives in contradiction to a commandment of God’s law, as for instance the one that prohibits adultery (cf. Mt 19:3-9), finds him or herself in an objective situation of grave habitual sin (cf. Pontifical Council for Legislative Texts, Declaration, June 24, 2000)?
In paragraph 301 Amoris Laetitia recalls that: “The Church possesses a solid body of reflection concerning mitigating factors and situations.” And it concludes that “hence it can no longer simply be said that all those in any ‘irregular’ situation are living in a state of mortal sin and are deprived of sanctifying grace.”
In its Declaration of June 24, 2000, the Pontifical Council for Legislative Texts seeks to clarify Canon 915 of the Code of Canon Law, which states that those who “obstinately persist in manifest grave sin, are not to be admitted to Holy Communion.” The Pontifical Council’s Declaration argues that this canon is applicable also to faithful who are divorced and civilly remarried. It spells out that “grave sin” has to be understood objectively, given that the minister of the Eucharist has no means of judging another person’s subjective imputability.
Thus, for the Declaration, the question of the admission to the sacraments is about judging a person’s objective life situation and not about judging that this person is in a state of mortal sin. Indeed subjectively he or she may not be fully imputable or not be imputable at all.
Along the same lines, in his encyclical Ecclesia de Eucharistia, n. 37, Saint John Paul II recalls that “the judgment of one’s state of grace obviously belongs only to the person involved, since it is a question of examining one’s conscience.” Hence, the distinction referred to by Amoris Laetitia between the subjective situation of mortal sin and the objective situation of grave sin is indeed well established in the Church’s teaching.
John Paul II however continues by insisting that “in cases of outward conduct which is seriously, clearly and steadfastly contrary to the moral norm, the Church, in her pastoral concern for the good order of the community and out of respect for the sacrament, cannot fail to feel directly involved.” He then reiterates the teaching of Canon 915 mentioned above.
Question 3 of the Dubia hence would like to clarify whether, even after Amoris Laetitia, it is still possible to say that persons who habitually live in contradiction to a commandment of God’s law, such as the commandment against adultery, theft, murder, or perjury, live in objective situations of grave habitual sin, even if, for whatever reasons, it is not certain that they are subjectively imputable for their habitual transgressions.
Doubt number 4:
After the affirmations of Amoris Laetitia (n. 302) on “circumstances which mitigate moral responsibility,” does one still need to regard as valid the teaching of St. John Paul II’s encyclical Veritatis Splendor n. 81, based on Sacred Scripture and on the Tradition of the Church, according to which “circumstances or intentions can never transform an act intrinsically evil by virtue of its object into an act ‘subjectively’ good or defensible as a choice”?
In paragraph 302, Amoris Laetitia stresses that on account of mitigating circumstances “a negative judgment about an objective situation does not imply a judgment about the imputability or culpability of the person involved.” The Dubia point to the Church’s teaching as expressed in John Paul II’s Veritatis Splendor according to which circumstances or good intentions can never turn an intrinsically evil act into one that is excusable or even good.
The question arises whether Amoris Laetitia, too, is agreed that any act that transgresses against God’s commandments, such as adultery, murder, theft, or perjury, can never, on account of circumstances that mitigate personal responsibility, become excusable or even good.
Do these acts, which the Church’s Tradition has called bad in themselves and grave sins, continue to be destructive and harmful for anyone committing them in whatever subjective state of moral responsibility he may be?
Or could these acts, depending on a person’s subjective state and depending on the circumstances and intentions, cease to be injurious and become commendable or at least excusable?
Doubt number 5:
After Amoris Laetitia (n. 303) does one still need to regard as valid the teaching of St. John Paul II’s encyclical Veritatis Splendor n. 56, based on Sacred Scripture and on the Tradition of the Church, that excludes a creative interpretation of the role of conscience and that emphasizes that conscience can never be authorized to legitimate exceptions to absolute moral norms that prohibit intrinsically evil acts by virtue of their object?
Amoris Laetitia n. 303 states that “conscience can do more than recognize that a given situation does not correspond objectively to the overall demands of the Gospel. It can also recognize with sincerity and honesty what for now is the most generous response which can be given to God.” The Dubia ask for a clarification of these affirmations, given that they are susceptible to divergent interpretations.
For those proposing the creative idea of conscience, the precepts of God’s law and the norm of the individual conscience can be in tension or even in opposition, while the final word should always go to conscience that ultimately decides about good and evil. According to Veritatis Splendor n. 56, “on this basis, an attempt is made to legitimize so-called ‘pastoral’ solutions contrary to the teaching of the Magisterium, and to justify a ‘creative’ hermeneutic according to which the moral conscience is in no way obliged, in every case, by a particular negative precept.”
In this perspective, it will never be enough for moral conscience to know “this is adultery,” or “this is murder,” in order to know that this is something one cannot and must not do.
Rather, one would also need to look at the circumstances or the intentions to know if this act could not, after all be excusable or even obligatory (cf. question 4 of the Dubia). For these theories, conscience could indeed rightfully decide that in a given case, God’s will for me consists in an act by which I transgress one of his commandments. “Do not commit adultery” is seen as just a general norm. In the here and now, and given my good intentions, committing adultery is what God really requires of me. Under these terms, cases of virtuous adultery, lawful murder and obligatory perjury are at least conceivable.
This would mean to conceive of conscience as a faculty for autonomously deciding about good and evil and of God’s law as a burden that is arbitrarily imposed and that could at times be opposed to our true happiness.
However, conscience does not decide about good and evil. The whole idea of a “decision of conscience” is misleading. The proper act of conscience is to judge and not to decide. It says, “This is good,” “This is bad.” This goodness or badness does not depend on it. It acknowledges and recognizes the goodness or badness of an action, and for doing so, that is, for judging, conscience needs criteria; it is inherently dependent on truth.
God’s commandments are a most welcome help for conscience to get to know the truth and hence to judge verily. God’s commandments are the expression of the truth about our good, about our very being, disclosing something crucial about how to live life well. Pope Francis, too, expresses himself in these terms when in Amoris Laetitia 295: “The law is itself a gift of God which points out the way, a gift for everyone without exception.” Ovo je dubio četvorice generala, a ispod su objašnjenja pitanja i implikacije koje je Amoris Laetitia ostavila na katoličko tradicionalno učenje. Podvukao sam percepciju progresivne struje u crkvi i možebitne implikacije na službeno katoličko učenje.
|
|
Vrh |
|
|
joe enter
|
Naslov: Re: Tihi raskol u KC? Postano: 16 sij 2017, 13:59 |
|
Pridružen/a: 30 lip 2009, 18:35 Postovi: 10828
|
ledolomac je napisao/la: Tuta je napisao/la: Odakle ti da se biskup Ratko Perić svrstao na stranu ortodoksnih? 'Biskup Perić uputio okružnicu o pobudnici Amoris laetitia': https://www.bitno.net/vijesti/peric-o-p ... azvedenih/Citat: Stoga ostaju na snazi odredbe da se euharistijska Pričest ne može dijeliti bez sakramentnoga odrješenja, a to se odrješenje ne može dati osobi koja na ženidben način živi u neregularnoj zajednici ili crkveno nevjenčana. Uvek sam se pitao ko su ti ljudi koji hoće da se pričeste a nisu crkveno venčani i žive u vanbračnoj zajednici?? , zašto bi to činili?? Ako osete duhovni poriv za pričestom onda je logično da će izvršiti sve uslove za pričest tj.mora se crkveno venčati , i zato mi je glupo da neko inisistira na pričešću a neće da se crkveno venča. Ne kontam takve ljude i šta im se vrzma u glavi.
_________________ O turčine za nevolju kume A ti vlaše silom pobratime
|
|
Vrh |
|
|
Tuta
|
Naslov: Re: Tihi raskol u KC? Postano: 16 sij 2017, 14:01 |
|
Pridružen/a: 10 lis 2013, 22:41 Postovi: 9738
|
joe enter je napisao/la: ledolomac je napisao/la: Franjo je doveo Katoličku crkvu u stanje da se ne zna tko pije, a tko plaća. Dok on već mjesecima odbija odgovoriti na pitanja četvorice kardinala vezana za duboke teološke implikacije njegove nesretne poslanice o obitelji, a prefekt Kongregacije za nauk vjere Muller uvjerava da se ništa nije promijenilo, pojedine biskupske konferencije su već počele i službeno odobravati pričest za razvedene i ponovno vjenčane što jasno pokazuje da Muller priča gluposti i da Franjina šutnja nije slučajna: https://www.lifesitenews.com/news/break ... eceive-comMislim da velika većina vjernika niti ne prati što se događa i nije ni svjesna implikacija svega ovoga. Ovo je vjerojatno najveća kriza KC još od arijevske hereze, a sve zbog Franjinih ambicija da postane najmilostrdniji, najomiljeniji i najhvaljeniji papa u povijesti makar po cijenu razvaljivanja katoličke teologije i pretvaranja KC u nekakvu anglikansku organizaciju u kojoj će moralni i teološki nauk određivati biskupske konferencije svaka za sebe kako im se prohtije. Situacija je postala toliko ozbiljna da ne vjerujem da će se raščistiti Franjinim odlaskom. Ovo će vjerojatno neki budući koncil morati rješavat i nema sumnje da će na tom koncilu cijela ova priča završiti kako je završila i Arijeva. Za nas lokalno je zanimljivo da je Ratko Perić vrlo jasno stao na tradicionalnu stranu po ovom pitanju, dok za ostale hrvatske biskupe nisam baš siguran. Bojim se da je tu u manjini. Hoćeš reći da je zbog ovog pape došao vakat da pošten katolik ne sme više čak ni pomisliti da mrzi ********,jeretika,....?! Ali sa druge strane i jesu u pravu , crkva kao organizacija na čelu sa papskim autoritetom je uvek počivala na mržnji spram nekoga , tako da je potpuno razumem frustraciju određenog broja katolika jer njima je KC po tradiciji oslonac za ispoljavanje mržnje celih 2000 godina , i onda našao papa iz Argentine da se drži Isusovih poruka ljubavi i neosuđivanja?! E pa neće moći. Jebo ti crkvu kad bar u mislima na možeš da podložiš vatru. Pitanja u dubio ne dotiču se ******** i heretika. Postavio čitav dubio na engleskom s objašnjenjima.
|
|
Vrh |
|
|
Tuta
|
Naslov: Re: Tihi raskol u KC? Postano: 16 sij 2017, 14:02 |
|
Pridružen/a: 10 lis 2013, 22:41 Postovi: 9738
|
joe enter je napisao/la: ledolomac je napisao/la: 'Biskup Perić uputio okružnicu o pobudnici Amoris laetitia': https://www.bitno.net/vijesti/peric-o-p ... azvedenih/ Uvek sam se pitao ko su ti ljudi koji hoće da se pričeste a nisu crkveno venčani i žive u vanbračnoj zajednici?? , zašto bi to činili?? Ako osete duhovni poriv za pričestom onda je logično da će izvršiti sve uslove za pričest tj.mora se crkveno venčati , i zato mi je glupo da neko inisistira na pričešću a neće da se crkveno venča. Ne kontam takve ljude i šta im se vrzma u glavi. Također ni ja. Ako se ne slažeš s naukom Katoličke Crkve, izvoli napusti Crkvu. Bar se to danas može napravit bez većih moralnih osuda.
|
|
Vrh |
|
|
dudu
|
Naslov: Re: Tihi raskol u KC? Postano: 16 sij 2017, 14:10 |
|
Pridružen/a: 03 svi 2009, 22:39 Postovi: 59728 Lokacija: DAZP HQ
|
A kako svećenik zna je li netko crkveno vjenčan ili ne, osim ako se ne miče iz seoske župe ili ako ga svećenik zna. Nisam primjetio da svećenici išta ikog pitaju za vrijeme pričesti.
_________________ "Hrvata je danas u BiH manje od 400.000, ali je naš cilj da nas je milijun", kazao je Čović.
|
|
Vrh |
|
|
lider30
|
Naslov: Re: Tihi raskol u KC? Postano: 16 sij 2017, 14:13 |
|
Pridružen/a: 03 svi 2009, 22:11 Postovi: 23923 Lokacija: Multietnička federalna jedinica sa hrvatskom većinom
|
dudu je napisao/la: A kako svećenik zna je li netko crkveno vjenčan ili ne, osim ako se ne miče iz seoske župe ili ako ga svećenik zna. Nisam primjetio da svećenici išta ikog pitaju za vrijeme pričesti. Tako je. Rastavljeni idu u druge župe ili veće sredine za pričešćivanje. Ili najčešće i u domicilnoj župi, nitko ništa ne pita.
_________________ Safe European Home
|
|
Vrh |
|
|
Tuta
|
Naslov: Re: Tihi raskol u KC? Postano: 16 sij 2017, 14:14 |
|
Pridružen/a: 10 lis 2013, 22:41 Postovi: 9738
|
dudu je napisao/la: A kako svećenik zna je li netko crkveno vjenčan ili ne, osim ako se ne miče iz seoske župe ili ako ga svećenik zna. Nisam primjetio da svećenici išta ikog pitaju za vrijeme pričesti. Pa ti seoski obično znaju. Ali mislim da se to više odnosi na ponašanje onih koji se pričešćuju. Ako žele da počine grijeh - svetogrđe - onda će se pričestit. Ako ne žele da počine svetogrđe, onda se ne će pričestit. Ali svakako, tradicionalni stav Crkve treba da ih podsjeća da žive grešno, a ne da im novo naučavanje amanetuje njihove hirove i želje.
|
|
Vrh |
|
|
Tuta
|
Naslov: Re: Tihi raskol u KC? Postano: 16 sij 2017, 14:14 |
|
Pridružen/a: 10 lis 2013, 22:41 Postovi: 9738
|
lider30 je napisao/la: dudu je napisao/la: A kako svećenik zna je li netko crkveno vjenčan ili ne, osim ako se ne miče iz seoske župe ili ako ga svećenik zna. Nisam primjetio da svećenici išta ikog pitaju za vrijeme pričesti. Tako je. Rastavljeni idu u druge župe ili veće sredine za pričešćivanje. Ili najčešće i u domicilnoj župi, nitko ništa ne pita. I čine svetogrđe. I koliko im se isplati vozit se u drugu župu da bi primili pričest? Dakle činit ću grijeh - bludničit, ali eto, jede mi se hostija pa ću se provozat do susjedne crkve. To nije zdravorazumski.
|
|
Vrh |
|
|
joe enter
|
Naslov: Re: Tihi raskol u KC? Postano: 16 sij 2017, 14:17 |
|
Pridružen/a: 30 lip 2009, 18:35 Postovi: 10828
|
Tuta je napisao/la: joe enter je napisao/la: Uvek sam se pitao ko su ti ljudi koji hoće da se pričeste a nisu crkveno venčani i žive u vanbračnoj zajednici?? , zašto bi to činili?? Ako osete duhovni poriv za pričestom onda je logično da će izvršiti sve uslove za pričest tj.mora se crkveno venčati , i zato mi je glupo da neko inisistira na pričešću a neće da se crkveno venča.
Ne kontam takve ljude i šta im se vrzma u glavi.
Također ni ja. Ako se ne slažeš s naukom Katoličke Crkve, izvoli napusti Crkvu. Bar se to danas može napravit bez većih moralnih osuda. Meni baš zapalo za oko ovo što reče biskup :"Nema pričesti ako se ne oženi onaj koji živi u vanbračnoj zajednici" kao da je to zaista veliki problem kod Hrvata vernika , jer ispada da Hrvati masovno hoće da se pričešćuju a niko živi neće da se oženi u crkvi. Ovo me podseća kao iz filma Brajanov Život kad one Jevrejke nose lažne brade da bi mogle da kamenjuju jer je ženama zabranjeno da mogu kamenovati.
_________________ O turčine za nevolju kume A ti vlaše silom pobratime
|
|
Vrh |
|
|
joe enter
|
Naslov: Re: Tihi raskol u KC? Postano: 16 sij 2017, 14:20 |
|
Pridružen/a: 30 lip 2009, 18:35 Postovi: 10828
|
dudu je napisao/la: A kako svećenik zna je li netko crkveno vjenčan ili ne, osim ako se ne miče iz seoske župe ili ako ga svećenik zna. Nisam primjetio da svećenici išta ikog pitaju za vrijeme pričesti. Nije svećenik problem jer neće on sad da lista knjige i mlati po kompjuteru i sve proverava , već ti ljudi koji su navalili da se pričeste a žive u divljem braku. Aj priiznaj Dudu kad si žiiveo sa srpskom devojkom da si išao u crkvu da se pričešćuješ??
_________________ O turčine za nevolju kume A ti vlaše silom pobratime
|
|
Vrh |
|
|
BBC
|
Naslov: Re: Tihi raskol u KC? Postano: 16 sij 2017, 14:20 |
|
Pridružen/a: 05 lis 2010, 12:48 Postovi: 108339 Lokacija: Županija Herceg-Bosna
|
Enter dosadan kao guzica.
_________________ Spetsnaz, a force for good.
|
|
Vrh |
|
|
Leeroy Jenkins
|
Naslov: Re: Tihi raskol u KC? Postano: 16 sij 2017, 16:42 |
|
Pridružen/a: 21 stu 2015, 18:34 Postovi: 3516 Lokacija: Folklorni srboćetnik, praktični muslimanski Bunjevac
|
joe enter je napisao/la: ledolomac je napisao/la: 'Biskup Perić uputio okružnicu o pobudnici Amoris laetitia': https://www.bitno.net/vijesti/peric-o-p ... azvedenih/ Uvek sam se pitao ko su ti ljudi koji hoće da se pričeste a nisu crkveno venčani i žive u vanbračnoj zajednici?? , zašto bi to činili?? Ako osete duhovni poriv za pričestom onda je logično da će izvršiti sve uslove za pričest tj.mora se crkveno venčati , i zato mi je glupo da neko inisistira na pričešću a neće da se crkveno venča. Ne kontam takve ljude i šta im se vrzma u glavi. Koja je uopste razlika izmedju ljudi koji zive u divljem braku i onih koji se seksaju, nisu ni u kakvoj vrsti zajednice, a pricescuju se regularno? Zasto su jedni nerazumniji od drugih? Ko želi da nasledi Večni Život postoje dva telesna stanja: nevinost-čistota-udovištvo ili venčani brak.
_________________ Robi lopove vrati bodove!
|
|
Vrh |
|
|
joe enter
|
Naslov: Re: Tihi raskol u KC? Postano: 16 sij 2017, 16:55 |
|
Pridružen/a: 30 lip 2009, 18:35 Postovi: 10828
|
Leeroy Jenkins je napisao/la: joe enter je napisao/la: Uvek sam se pitao ko su ti ljudi koji hoće da se pričeste a nisu crkveno venčani i žive u vanbračnoj zajednici?? , zašto bi to činili?? Ako osete duhovni poriv za pričestom onda je logično da će izvršiti sve uslove za pričest tj.mora se crkveno venčati , i zato mi je glupo da neko inisistira na pričešću a neće da se crkveno venča.
Ne kontam takve ljude i šta im se vrzma u glavi.
Koja je uopste razlika izmedju ljudi koji zive u divljem braku i onih koji se seksaju, nisu ni u kakvoj vrsti zajednice, a pricescuju se regularno? Zasto su jedni nerazumniji od drugih? Ko želi da nasledi Večni Život postoje dva telesna stanja: nevinost-čistota-udovištvo ili venčani brak.
Pa pretpostavljam na one koji imaju decu iz takvog odnosa i one koji su se razveli , ali opet svejedno je. Ovde je biskup OK , dok narod živi koletivno u dubokom licemerju , jer svi znaju(porodica,prijatelji,ololina,...i oni sami) da se ne može po pravilima dobiti pričest ako si u takvoj zajednici , ali oni opet idu na pričest. Znači nije bitno kako živiš i držiš li se pravila već je bitan verski običajni cirkus i ono što očekuje okolina od tog cirkusa , dakle biti viđen na pričesti i da možeš pričati kako si se pričestio. Ovo je tipično za većinu vernika svuda u svetu.
_________________ O turčine za nevolju kume A ti vlaše silom pobratime
|
|
Vrh |
|
|
Leeroy Jenkins
|
Naslov: Re: Tihi raskol u KC? Postano: 16 sij 2017, 17:04 |
|
Pridružen/a: 21 stu 2015, 18:34 Postovi: 3516 Lokacija: Folklorni srboćetnik, praktični muslimanski Bunjevac
|
Ma samo kazem sa 99% vernika ne ispunjava uslove za pricest jer se svi vec seksaju pre braka, kakve sad veze ima da li ce tu upasti i ovi iz nevencanih zajednica.
_________________ Robi lopove vrati bodove!
|
|
Vrh |
|
|
joe enter
|
Naslov: Re: Tihi raskol u KC? Postano: 16 sij 2017, 17:29 |
|
Pridružen/a: 30 lip 2009, 18:35 Postovi: 10828
|
Leeroy Jenkins je napisao/la: Ma samo kazem sa 99% vernika ne ispunjava uslove za pricest jer se svi vec seksaju pre braka, kakve sad veze ima da li ce tu upasti i ovi iz nevencanih zajednica. Pa ima veze , jer biskup i svećenik očekuje da će ga revnosni vernici izvestiti da dotični živi u nevenčanoj zajednici jer se ne krije i čak ima decu , dok ako neko ima seks pre braka to je teško dokazivo ako neko prijavi.
_________________ O turčine za nevolju kume A ti vlaše silom pobratime
|
|
Vrh |
|
|
ledolomac
|
Naslov: Re: Tihi raskol u KC? Postano: 16 sij 2017, 17:32 |
|
Pridružen/a: 09 stu 2009, 07:39 Postovi: 742
|
Leeroy Jenkins je napisao/la: Ma samo kazem sa 99% vernika ne ispunjava uslove za pricest jer se svi vec seksaju pre braka, kakve sad veze ima da li ce tu upasti i ovi iz nevencanih zajednica. Zato što bi se ovdje radilo o legaliziranju i blagoslivljanju te zlouporabe koja se neizbježno događa (jer ne može svećenik znati svakoga tko mu pristupa za pričest), a ne bi smjela. I ne bih volio da se tema pretvori u raspravu o pričesti. Ovdje je suština u tome da imamo nepomirljive razlike između dosadašnjeg nauka kojeg brane jedni i onoga što Franjo prešutno promovira. Te razlike se ovakvim razvojem događaja više neće moći ignorirati.
|
|
Vrh |
|
|
Online |
Trenutno korisnika/ca: / i 5 gostiju. |
|
Ne možeš započinjati nove teme. Ne možeš odgovarati na postove. Ne možeš uređivati svoje postove. Ne možeš izbrisati svoje postove. Ne možeš postati privitke.
|
|
|