Dublin protiv Zagreba u brojkama: obećana zemlja ili…

Autor: Marcel HoljevacPonedjeljak, 20. Veljača 2017. u 10:44

Egzodus Hrvata u Irsku i Njemačku je tužna stvarnost, i on će se nastaviti, uz više nego katastrofalne posljedice za Hrvatsku. Mi više nemamo niti bazu za demografsku obnovu Hrvatske. No, iskustva onih koji su otišli se jako razlikuju.

Moj auto-limar je dugo sanjao o odlasku u Irsku. Kad mu je gazda digao cijenu zakupa za malu garažu u kojoj je radio, odlučio je otići. ‘Kad platim stanarinu i režije, ne ostaje mi ništa’, rekao je. Par mjeseci kasnije se ipak – vratio. ‘Kad platim stanarinu i režije u Irskoj, opet mi ne ostane ništa. Onda ću radije biti ovdje. Ako ništa drugo, kava je tu puno bolja, i ima janjetine’, rekao je. Drugi su pak oduševljeni što su se riješili visokih poreza, korumpiranih političara, imbecilnog sustava, balkanskog prevarantskog mentaliteta, što konačno žive u uređenoj državi.

Svatko ima svoje mišljenje, nekom je Irska obećani raj, nekom pakao u kojem živi s 20 ljudi i spava u krevetu na kat, i nema život izvan posla. Mišljenje, naravno, svatko može imati svoje, ovisno o tome što mu je u životu bitno i kako se snašao. Brojke su pak čvrsta osnova. Nedavno je jedan od hrvatskih Iraca nabrojio što se sve u Irskoj može kupiti za minimalnu plaću od 1.400 eura: 700 big macova, 300 točenih piva od pola litre, 10 godina star auto u dobrom stanju, 1.100 litara dizela, ili platiti najam stana od 50-60 kvadrata u Dublinu s režijama.

Mnogi su shvatili da od minimalne plaće možete kupiti SVE to. Ne, samo jedno od toga. Jednostavnije bi bilo reći: minimalna plaća vam pokriva najam stana, i to je to. Ne ostaje vam ništa. A i to je pitanje, jer brojke koje je naveo nisu baš točne: nema Boga da ćete u Irskoj kupiti “auto srednje klase cca 10 godina star u odličnom stanju” za 1.400 eura. Takav auto, provjerite uostalom u irskom oglasniku, golf na primjer, košta u pravilu oko 8.000 eura, što je puno više od 1.400 eura. U prosječnom stanju, u odličnom košta 10. A ni cijena najma nije baš točna, za 1.400 eura mjesečno, uključujući režije, u Dublinu ćete vjerojatno živjeti u šupi na periferiji. Ispod 800 eura teško je dobiti i sobu u zajedničkom kućanstvu.

No idemo redom. Numbeo, statistički portal koji skuplja cijene života u svim gradovima svijeta temeljem podataka koje daju sami stanovnici – i čije su prosječne cijene za Zagreb uvijek bile vrlo točne, vjerojatno i točnije od onih koje daje Državni ured za statistiku – kaže: Trebat će vam oko 32.502. kune mjesečno (4.371 euro) u Dublinu da biste imali jednak standard onom koji možete imati sa 16.000 kuna u Zagrebu, pod pretpostavkom da živite u najmu u oba grada. Ta kalkukacija koristi neto zaradu, nakon poreza. Je li mladom paru lakše zaraditi 4.400 eura mjesečno u Dublinu ili 16.000 kuna u Zagrebu? Podaci Numbea o prosječnoj plaći u Zagrebu kažu da je ona za dlaku ispod 6.000 kuna, odnosno 805 eura (hrvatski zavod za statistiku kaže da je nešto veća, 6.501 kunu). Razlika vjerojatno proizlazi iz toga što Zavod daje podatke za zadnje tromjesečje, a Numbeo uzima prosjek za dulje vrijeme. U Dublinu je pak prosječna neto plaća 2.385 €, ili 17.735 kuna. Dakle, sa dvije prosječne plaće nešto bolje ćete proći u Dublinu – bar ako u Zagrebu živite u renti. No sve ovisi od posla: u Irskoj je novom useljeniku jako teško dobiti takvu plaću, počinje se u pravilu s puno manjim iznosima, bližima minimalcu. Imigranti su u pravilu plaćeni dosta manje od domaćih. Ako vas je dvoje i svatko od vas zarađuje oko tisuću eura, nešto iznad prosječne plaće u Zagrebu, vjerojatno vam se ne isplati nigdje ići, bar ako ste navikli na balkanske standarde korupcije i nereda i ne smetaju vam. A ako u Zagrebu ne morate plaćati rentu i imate gdje biti, Irska bi mogla biti dvosjekli mač. Ako ste bez posla… pa, to je druga priča.

A cijene? Ručak u jeftinom restoranu, gablec što bi rekli, će vas u Zagrebu koštati oko 45 kuna, ili 6 €, dok će vas u Dublinu koštati 15 €, ili 150% više. Meni u McDonaldsu u Zagrebu (Big mac) košta oko 35 kuna, manje od 5 eura. U Dublinu, platit ćete ga 8 eura. Pivo u kafiću ćete u Zagrebu platiti u prosjeku oko 14 kuna, uglavnom između 12 i 16. U Dublinu nećete proći ispod 5 eura za pola litre točenog domaćeg piva. Kapuccino ćete u Zagrebu platiti desetak kuna, u Dublinu tri eura, nešto više nego dvostruko. Večera u ne baš skupom restoranu u Zagrebu košta dvjestotinjak kuna za dvije osobe, u Dublinu je to šezdesetak eura, odnosno oko 450 kuna. Jaja ćete u Zagrebu platiti 12-15 kuna, u Dublinu dvadesetak. Cijene banana i naranči su vrlo slične, rajčice su pak na sjeveru gotovo dvostruko skuplje. Kao i vino.

Ako ste pušač, ostanite u Zagrebu. Kutija Marlbora ovdje košta 27 kuna, u Dublinu 10,60 eura, oko 80 kuna! Ispod deset eura kutije cigareta nema – i ne, nema škije na crno na placu. Mjesečni pokaz je u Zagrebu 360 kuna, u Dublinu je 120 eura! To je dva i pol puta skuplje. Taksi je skuplji za oko 50% po kilometru, ali je zato start puna 4 eura – u Zagrebu desetak kuna – a čekanje se naplaćuje nevjerojatnih 24 eura po satu, spram zagrebačkih nešto preko pet.

No zato su cijene goriva vrlo slične, gotovo jednake, u Irskoj je dizel tek neznatno skuplji, no auti su, suprotno vjerovanjima Hrvata, dosta skuplji u Irskoj, za dvadesetak posto. Slična je razlika i kod rabljenih, a servisi su osjetno skuplji. Režije su pak – praktički jednake. Osnovne režije za stan od osamdesetak kvadrata i u Zagrebu i u Dublinu iznose oko 1.200 kuna mjesečno (struja, grijanje, voda, komunalije). Zato je mobilno telefoniranje u Irskoj osjetno skuplje, kao i internet: klasični paket s 10 mbps interneta u Zagrebu košta oko 155 kuna, zavisno od paketa i providera, a u Dublinu ćete ga platiti oko 44 eura – više nego dvostruko. Skuplji su i fitness klubovi, a kino ćete u Dublinu platiti više nego dvostruko od zagrebačkih manje od 5 eura (35 kuna): cijena je 10 eura ili više.

Ako imate djecu, vrtić je velika razlika. Privatni vrtić u Dublinu za jedno dijete košta oko 1.000 eura mjesečno, dok ćete u Zagrebu sasvim sigurno proći puno jeftinije (Numbeo navodi cijenu pd 3.500 kuna za privatni vrtić u Zagrebu, no u praksi je ona u pravilu osjetno niža, i privatni vrtić se može naći i za nešto preko tisuću kuna, ovisno o primanjima, a državni je još jeftiniji. U Irskoj ćete morati dati dijete u privatni). No cijene odjeće su opet skoro pa jednake. Irska je tu tek neznatno skuplja.

I to nas dovodi do onog gdje je najveća razlika – cijene kupovine i najma stana. Mjesečni najam stana s dnevnom i jednom spavaćom sobom u Zagrebu je oko 350 eura mjesečno u gradskom centru, dok ćete takav mali stan u centru Dublina platiti – oko 1.300 eura, ili više! Izvan centra, razlike su još veće: mali stan na periferiji Zagreba je moguće bez problema unajmiti za 250 eura mjesečno, dok će vas taj užitak u Dublinu koštati – u prosjeku – 1.100 eura, plus režije! Razlika? 340%. Više nego četverostruka! Čak i veća nego razlika u prosječnim primanjima, i to osjetno!

Ako vam treba veliki stan, stvari nisu nimalo bolje, možda i gore. Takav stan – s dnevnom i tri spavaće sobe – u centru Zagreba u pravilu košta oko 600 eura, dok ćete ga u Dublinu platiti – skoro četiri puta toliko, oko 2.300 eura. Ista razlika je ako odete na periferiju: u Zagrebu najam takvog povećeg stana košta oko 430 eura u prosjeku, u Dublinu – oko 1750 eura, opet puta četiri. Ako kanite ostati u Irskoj, možda biste radije kupili stan? Tu je razlika u cijeni puno manja – tek dvostruka. Prosječan kvadrat u strogom centru Zagreba je oko 2.200 eura, a nije problem naći i za manje. U Dublinu, računajte s 4.500 eura po kvadratu. Ali je zato kamata nešto povoljnija, u Zagrebu je oko 5% godišnje, u Dublinu malo manje od 4. Izvan centra je razlika nešto malo veća: u Zagrebu ćete kvadarat malo podalje od središta platiti u pravilu oko 1.300-1.400 eura, u Dublinu – nešto preko 3.000 eura u prosjeku.

Na kraju, ostaje: s prosječnom irskom plaćom ćete u Dublinu, ako ste samac, vjerojatno živjeti lošije nego s prosječnom hrvatskom u Zagrebu. Jer kad platite najam stana, režije, i mjesečni pokaz, neće vam ostati gotovo ništa. Ako vas je dvoje i oboje radite, od jedne plaće možete pokriti najam, od druge komotno živjeti. Ako niste pušači i ne pretjerujete s pivama po vani. No, problem je što u Osijeku i Slavoniji posla – nema, ni za tri tisuće kuna! I zato sve istočno od Sesveta masovno seli za Irsku, a Hrvatska se rapidno prazni. Nemoguće je zanemariti tu činjenicu. A ljudi radije žive u Irskoj i u zajedničkim stanovima gdje ih je desetak i više, nego da budu vječno na burzi….

A što se mojih osobnih iskustava tiče, u Irskoj sam bio samo kao turist. I da, Irci su stvarno sve ono što mi volimo misliti da jesmo – topli, prijateljski ljudi, solidarni i spremni pomoći. Iako do privatnosti drže nešto više nego mi, što se često pogrešno tumači hladnoćom. No ne ostavlja dojam nekog posebno visokog standarda: ljudi voze slične aute kao mi, slično se odijevaju, i sve skupa ne ostavlja dojam nekog naročito luksuznog, poput dijelova Švicarske, ali ni lošeg života poput zaboravljenih dijelova Hrvatske. I da, Irska je stvarno apsolutno predivna zemlja – ako vam ne smeta to što kiša pada tri puta dnevno ljeti, i pet puta dnevno u ostala godišnja doba. Razlika je što preko tjedna u pubovima nema nikog, ali zato vikendom uveče morate preskakati pijance koji leže po cesti. Na kuhinju ćete se, međutim, morati naviknuti – u Hrvatskoj se puno bolje jede…