Nastavljeni sukobi u Ukrajini

Dve osobe su poginule u žestokim sukobima ukrajinske vojske i proruskih snaga na istoku Ukrajine, potvrdile su obe strane.

Ukrajinske snage nastavile su s artiljerijskim gađanjem grada Gorlovke, priopćila je administracija tog grada.

"Granatiranje je nastavljeno. Prema preliminarnim izvještajima, grad je na meti teškog naoružanja iz oblasti Artemovski", navodi su u priopćenju, prenosi Donjecka novinska agencija (DNA), prenosi Srna.

Nema nikakvih informacija oozlijeđenima u granatiranju.

U ranijim izvještajima navodi se da je Gorlovka bila na meti žestokog granatiranja i tokom prethodne tri večeri. Jedan civil je poginuo, a troje je ranjeno.

Na meti granatiranja bila su i ostala naselja u Donjeckoj Narodnoj Republici /DNR/ koja se nalaze u neposrednoj blizini prve borbene linije.

Ured ombudsmana DNR priopćila je da je od početka godine, gotovo 1.300 osoba poginulo od granatiranja ukrajinskih snaga u DNR.

Gospodin Petar (Porošenko): "Jedna od opcija je oslobođenje Donbasa silom i pohod na Moskvu"


http://www.altermainstreaminfo.com.hr/v ... odenje-637

PROJEKT KOJI BI MOGAO REDEFINIRATI ODNOSE U EUROPI Novi njemačko-ruski pakt u jeku sankcija



Autor: Marko Biočina
Objavljeno: prije 1 h i 5 min

Poljski predsjednik Andrzej Duda konačni je dogovor nazvao 'primjerom nacionalnog egoizma'

Ako u svakom ratu vrijedi logika da je i prijatelj mog neprijatelja moj neprijatelj, onda je prije nekoliko dana Ukrajina dobila vrlo moćnog neprijatelja. Radi se o tri velike europske energetske kompanije - anglonizozemskom Shellu, njemačkom E.On-u i austrijskom OMV-u - koje su prije nekoliko dana i formalno s ruskom državnom kompanijom Gazprom sklopile ugovor o gradnji plinovod Sjeverni tok 2. Ako se taj plan realizira, oko dvije trećine količina ruskog prirodnog plina koji se trenutno u Europu doprema plinovodima preko Ukrajine, mogle bi biti preusmjerene u dvije cijevi položenu na dno Baltičkog mora između ruskog grada Vyborga i njemačkog Greifswalda. Zapravo, radi se tek o nadgradnji i udvostručenju kapaciteta već postojećeg plinovoda Sjeverni tok, no projektu koji bi mogao redefinirati bazične energetske, ekonomske i geopolitičke odnose u Europi.

Moćne kompanije
Konačni dogovor o realizaciji projekta sklopljen je na ekonomskom forumu koji se prošlog tjedna održao u Vladivostoku, a reakcije nije trebalo dugo čekati. Poprilično očekivano, ukrajinski premijer Arsenij Jacenjuk projekt je nazvao, ‘antieuropskim’ i ‘antiukrajinskim’, slovački premijer Robert Fico poprilično neuvijeno cijeli je dogovor nazvao ‘izdajom’, a poljski predsjednik Andrezj Duda ‘primjerom nacionalnog egoizma koji potpuno zanemaruje interese drugih država’. Taj bijes, dakako, usmjeren je prema Njemačkoj, koja bi realizacijom ovog projekta postala de facto distribucijski centar za ruski plin u sjevernoj i središnjoj Europi. Taj novi savez, sazdan u jeku sankcija Rusiji zbog aneksije Krima i deklarativnih pokušaja Europske komisije da stvori jedinstvenu europsku energetsku politiku diversifikacije od ruskog plina, poprilično je jasan odgovor svima onima koji smatraju da Europska unija može napustiti model funkcioniranja temeljem sukoba ‘nacionalnih interesa’. Doduše, potpredsjednik Europske komisije zadužen za energetsku politiku Maroš Ševčović već je najavio da će proučiti je li projekt u skladu s europskom regulativom, no poprilično je neizvjesno hoće li imati dovoljno političke snage da zaustavi strateški bitan projekt najveće članice Europske unije i tri moćne energetske kompanije. Uostalom, Ševčović je Slovak, a baš bi Slovačka mogla biti jedna od glavnih žrtava Sjevernog toka, s obzirom da bi zemlja mogla ostati bez stotina milijuna eura od tranzitnih prihoda, ali i biti suočena s višom cijenom plina u budućnosti.

Kad je prije nekoliko mjeseci Rusija najavila kako planira u potpunosti prestati transportirati plin kroz Ukrajinu do 2020., slovačka vlada tvrdila je da je to nemoguće, jer ima važeći ugovor sve do 2028. Nakon potpisivanja ugovora o Sjevernom toku 2, više nitko nije siguran. Ipak, najviše razloga za zabrinutost imaju u Ukrajini. Opskrba i tranzit prirodnog plina sama su srž turbulentnih odnosa koje je ta država imala s Rusijom, a suštinski i uzrok goleme krize u kojoj se ta država nalazi. Puno desetljeće i pol nakon raspada Sovjetskog Saveza, Ukrajina je ujedno bila i najveći uvoznik ruskog plina i glavna država za njegov tranzit prema tržištima zapadne Europe. S jedne strane, kroz Ukrajinu je svake godine teklo oko 80 milijardi prostornih metara plina za Europu (za usporedbu hrvatska godišnja potrošnja iznosi oko 3 milijarde), dok je sama Ukrajina trošila između 40 i 50 milijardi kubika ruskog plina. Ta međuovisnost, u kombinaciji s brojnim korupcijskim aranžmanima i netransparentnim ugovorima, bila je trajni izvor nestabilnosti u odnosima Rusije, Ukrajine i Europe, a vrhunac se dogodio 2008. velikom plinskom krizom kad je Rusija zbog navodnog neplaćanja prekinula transport plina. Europska unija je reagirala, privremeno ugasila krizu, no sukob je tinjao dalje. Ruski Gazprom intenzivno je počeo razvijati strategiju diversifikacije pravaca opskrbe prema Europi, a prvi rezultat te nove strategije bio je Sjeverni tok - plinovod kojim je ruski plin dopremljen izravno velikim potrošačima u Njemačkoj.

Što s Južnim tokom?
Za jugoistočnu Europu taj novi dobavni pravac trebao je biti famozni Južni tok, plinovod s rutom ispod Crnog mora, preko Bugarske, Srbije, Mađarske s nekoliko odvojaka za opskrbu BiH i Hrvatske, te sa završetkom u velikom plinskom čvorištu u austrijskom Baumgartenu. Ipak, kako se radilo o znatno kompleksnijem projektu od Sjevernog toka, s više sudionika, njegova realizacija se pokazala i puno kompleksnijom, posebno zato što ga se smatralo konkurentu velikom projektu plinovoda Nabucco koji je u Europu trebao dovesti plin iz Kaspijskog bazena.

Nepovoljan ugovor
Gazprom je Južni tok pokušavao realizirati sklapajući međudržavne ugovore sa zemljama kojima je plinovod trebao prolaziti, no Europska komisija projekt je blokirala, tvrdeći da je protivan zakonodavnoj regulativi, tzv. Trećem energetskom paketu, koji nalaže da vlasnici ključne energetske transportne infrastrukture moraju omogućiti pristup trećim stranama. Paralelno s pokušajima Gazproma da krene s gradnjom Južnog toka, situacija u Ukrajini se pogoršavala. Već 2010. izbila je nova plinska kriza, a novopečena ukrajinska premijerka Julija Timošenko okončala ju je sklapajući po Ukrajinu vrlo nepovoljan ugovor, temeljem kojeg je ta zemlja Gazpromu plaćala najveću cijenu plina u Europi. Već u plinskoj godini 2011./2012. izdaci za kupnju ruskog plina dosegnuli su 8,5 posto ukrajinskog BDP-a, a kako su iz političkih razloga cijene za krajnje potrošače bile značajno ispod nabavne cijene, gubici su se počeli skupljati u bilanci ukrajinskog državnog poduzeća Naftogaz. Početkom prošle godine taj minus dosegnuo je oko 9 milijardi američkih dolara, a nakon nasilnog rušenja režima Viktora Janukoviča i dolaska prozapadnih političara na vlast, Rusija je ukinula diskont na cijenu koji je godinu dana ranije odobrila Ukrajini, te zaprijetila obustavom isporuka ako se dug ne isplati. Uskoro je došlo do aneksije Krima, rata u regiji Donbas, a plinska kriza izbjegnuta je zahvaljujući vrlo toploj zimi i intervenciji Europske unije koja je plin kupljen od Rusije po nižoj cijeni prodavala Ukrajini. Osokoljena tim statističkim padom uvoza ruskog plina, ukrajinska vlada objavljuje planove za potpuni prestanak uvoza ruskog plina, a gubici u Naftogazu se saniraju novcem iz deviznih rezervi. Gazprom, pak, objavljuje kako odustaje od Južnog toka - projekta na čiju je realizaciju do tada potrošeno više od 4 milijarde eura - te najavljuje novi plan gradnje plinovoda prema Turskoj, gdje bi bilo stvoreno čvorište za opskrbu jugoistočne Europe. Te najave iz ruske kompanije nisu shvaćene naročito ozbiljno do prije nekoliko dana i objave dogovora o Sjevernom toku. Ruski plan sad je puno jasniji.

Gradnjom Sjevernog toka 2, ukupni kapacitet plinovoda između Rusije i Njemačke iznosio bi oko 110 milijardi kubika plina godišnje, a kako se trenutno koristi samo pola kapaciteta Sjevernog toka 1 (23,5 milijardi kubika), već taj pravac bio bi sasvim dovoljan da supstituira cjelokupni tranzit plina kroz Ukrajinu. Ipak, kako je zbog nedovoljno razvijene magistralne plinovodne mreže u samoj Europi, zasad nemoguće veće količine plina iz Njemačke transportirati do Mađarske, Bugarske, Srbije, Rumunjske i Turske, opskrba tog južnog koridora vršit će se iz Turske. Ljepota ovog plana jest što bi se tu koristio već postojeći plinovod koji je transportirao plin iz Ukrajine, preko Moldavije, Rumunjske i Bugarske u Tursku. Sada će plin teći u suprotnom smjeru, a kako se radi o već izgrađenom plinovodu, ne njega se neće primjenjivati niti europska pravila koja su priječila realizaciju Južnog toka.

Glavni distributeri
Dakle, Njemačka i Turska postaju glavni distributeri ruskog plina za Europu, Slovačka i Češka ostaju bez golemih tranzitnih prihoda, a Ukrajina i, potencijalno, Bjelorusija - bez dosadašnje geopolitičke važnosti. Ukrajina će, doduše, nastaviti put prema Europskoj uniji, a uskoro valjda riješiti i svoj problem s plinom. Plin će biti isti, samo će ovaj put umjesto sa sjevera dolaziti s juga, uz sitnu naknadu posredniku. Solidarnost je ipak jedna od temeljnih europskih vrijednosti.

Izdaše Ukrajinu ko Juda Isukrsta.

Jutarnji list

Nije zgoreg primjetiti..

http://rs-lat.sputniknews.com/evropa/20 ... usija.html

Takve stvari se ne primećuju :)

Ukraine’s Demands on Debt Restructuring Are Ridiculous – German Media
EUROPE
14:26 17.10.2015

Ukraine recently announced that it is ready to start "legal war" against Russia if the latter does not agree for restructuring of Ukraine’s debt. The debt amounts to about three billion dollars and Russia - one of the largest creditors of Ukraine - insists on its full repayment.

For months, Ukraine has been negotiating writing off a part of its debt with several creditors, with more than 75% of them voting in favor of the deal, Prime Minister Arseniy Yatsenyuk said on Thursday in Kiev.

Russia, Ukraine Fail to Agree on Debt Restructuring

However, Russia – the main lender of Ukraine – has not agreed to participate in the debt-relief and is awaiting full debt repayment by the end of the year.
President Vladimir Putin had recently said that the IMF could lend Ukraine the three billion dollars so that the country would be able to repay the money to Russia. However, Ukrainian Prime Minister Arseniy Yatsenyuk said that Russia won’t be given any special conditions. He also warned that if the Russian government does not accept this fact, Ukraine will be ready to start a "legal war against Russia".

“Have you heard that before? The debtor gives the creditor a deadline, within which the creditor must approve a partial debt relief, or otherwise it will be sued!?!” German website finanzmarktwelt.de wrote.

“This is not about whether one belongs to a ‘pro-Ukrainian’ or a ‘pro-Russian’ camp. This is about the fundamental relationship between a debtor and its creditor. As a debtor, I would act politely, objectively and, if I would like to get a haircut, then [I would do it] in a pleading form; but pushing, demanding, making deadlines? I have rarely experienced something like that!” the author added.

The article stressed that Yatsenyuk should come down to earth, because Russia would not give up its claims. If Vladimir Putin would make concessions, his authority would be damaged. That’s why it is highly unlikely that Russia would change its position, the article said.

HomeNews
‘Self-appointed advocate of new Ukraine’: Soros emails leaked by anti-Kiev hackers
Published time: 1 Jun, 2015 20:58

George Soros advocates EU financial aid and military assistance to Ukraine to restore Kiev’s fighting capacity without violating the Minsk peace deal, claim anti-Kiev hackers citing leaked emails between the billionaire and Ukraine’s president.

The hacking group CyberBerkut claims it has penetrated Ukraine’s presidential administration website and obtained correspondence between Soros and Ukraine’s President Petro Poroshenko.

The hacktivists have published three files online, which include a draft of “A short and medium term comprehensive strategy for the new Ukraine” by Soros (dated March 12, 2015); an undated paper on military assistance to Kiev; and the billionaire’s letter to Poroshenko and Ukraine’s Prime Minister Arseny Yatsenyuk, dated December 23, 2014.

According to the leaked documents, Soros supports Barack Obama’s stance on Ukraine, but believes that the US should do even more.

He is confident that the US should provide Ukraine with lethal military assistance, “with same level of sophistication in defense weapons to match the level of opposing force.”

“In poker terms, the US will ‘meet, but not raise,” the 84-year-old businessman explained, supposedly signing one of the letters as “a self-appointed advocate of the new Ukraine.”

READ MORE: George Soros makes hush-hush trip to Kiev

The Western backers want Kiev to “restore the fighting capacity of Ukraine without violating the Minsk agreement,” Soros wrote.

Retired US general Wesley Clark, who commanded the NATO bombing of Yugoslavia, and Polish ex-general, Waldemar Skrzypczak, will be among those advising Poroshenko on how to fulfil this task, he added.

In mid-February, after a year of fighting, Kiev and rebels from the self-proclaimed People’s Republics of Donetsk and Lugansk signed a peace deal calling for a ceasefire, heavy weapons withdrawal, and prisoner exchanges between the sides.

Among other things, the leaked documents claim that the Ukrainian authorities were also asked to “restore some semblance of currency stability and functioning banking system” and “maintain unity among the various branches of government” in order to receive assistance from foreign allies.

Soros believes that it’s up to the EU to support Kiev with financial aid, stressing that “Europe must reach a new framework agreement that will allow the European Commission to allocate up to $1 billion annually to Ukraine.”

As for the current state of economy, the billionaire wrote that former Chilean finance minister, Andres Velasco, after visiting Ukraine on his request, returned with “a dire view of financial situation."

“The new Ukraine is literally on the verge of collapse” due to the national bank’s lack of hard currency reserves, Soros warned Poroshenko.

The correspondence shows that the billionaire has been in constant touch with the authorities in Kiev and consulting them.



Soros has been involved in Ukraine since 1989, when he founded the Ukrainian International Renaissance Foundation (IRF) that provided more than $100 million to Ukrainian NGOs two years before the fall of the Soviet Union.

The billionaire is connected to several non-governmental organizations in Ukraine that advocate closer ties to the EU and aided the EuroMaidan movement that toppled Viktor Yanukovich’s government last February.

In March, he criticized the EU for paying too much attention to Greece’s economic problems and promised to invest $1 billion of his own money in Ukraine.

READ MORE: George Soros ready to invest $1bn in Ukraine

Soros is the 30th richest person in the world, according to Forbes’ ranking, and had a personal fortune of $19 billion as of March 2013.