HercegBosna.org

HercegBosna.org

Forum Hrvata BiH
 
Sada je: uto lis 15, 2019 9:11 pm.

Vremenska zona: UTC + 01:00 [LJV]




Započni novu temu Odgovori  [ 62 post(ov)a ] 
Autor/ica Poruka
 Naslov: Re: Blidinje
PostPostano: pon lip 19, 2017 1:04 pm 
Offline

Pridružen/a: sri sij 04, 2012 12:08 am
Postovi: 4853
Cuj junuzu se ne dopadaju "krizine". Ahahah. Svako nase brdo ima i imat ce kriz, kome se ne svidja nek planinari po bjelasnici. Ha ja.
Bbc sta bi ti samo oko jezera odao, to se obadje za pola sata i vidio si sve, na vranu i cvrsnici je prava stvar


Vrh
   
 
 Naslov: Re: Blidinje
PostPostano: pon lip 19, 2017 1:04 pm 
Offline
Avatar

Pridružen/a: sri lis 27, 2010 4:06 pm
Postovi: 11523
BBC je napisao/la:
Ja mislio ozbiljno odmarati nekoliko dana u onoj poznatoj planinskoj konobi, smještaj i sve to. Pa malo okolo tulumariti i planinariti ljeti.


Tuda okolo ti se vrzmaju lipe divojke u rekreaciji od bogatuna što imaju vikendice.

_________________
Eljub Topić citira Izetbegovića na Bošnjačkom saboru 1993.: "BiH je sredstvo a ne cilj".


Vrh
   
 
 Naslov: Re: Blidinje
PostPostano: pon lip 19, 2017 3:45 pm 
Offline
Avatar

Pridružen/a: čet lis 08, 2009 7:58 pm
Postovi: 22331
Lokacija: Gl. grad regije
Bjelašnica ima križeve, doduše na stećcima. :D Inače, najstarije hrvatsko planinarsko društvo se zove Bjelašnica. I što je zanimljivo za ovu temu, napravili su kuću na Vilincu 1938.

http://www.prepustise.com/index.php/dog ... snica-1923

Što se hlada tiče, Blidinje je poznato po munici, a ta daje hlada.

https://hr.wikipedia.org/wiki/Munika

Ja sam svake godine oko Blidinja negdje. Tu se nekako osjećam dobro. Čvrsnica, Vran, Prenj i jezera Blidinje, Ramsko, Boračko; fantastično samo mi to ne znamo cijeniti i iskoristiti za zaraditi novaca umjesto što nam omladina ide vani. 100 stvari sam u stanju nabrojati koje bi bile bolja ideja od križa. Po cijeloj BiH neke križeve i crkve gradimo, što više gradimo to se više iseljava ali ne damo se, tempo se drži. Neka ostanu svećenici, križevi i crkve, to je najvažnije.

Možda se ove godine poklopim na na trail utrku, pokušat ću.

http://blidinje.net/uskoro-cvrsnica-ult ... ih-divova/

Dignite guzice lijene i umjesto da jednom godišnje idete na misu pod križ uživajte u ljepoti koju nam je Bog dao što češće.

Organizirajte biciklističke utrke, brdskobiciklističke, feratte pravite, trailove za trčanje, singletrackove za žešće bicikliste, SUP-ove po jezeru odgurujte, kajake i kanue po Ramskom ili po Neretvi veslajte... Izađite iz j. 19. stoljeća.

_________________
Ako se ovako nastavi, a hoće, imam pametnija posla no da ispravljam krive Drine ...


Vrh
   
 
 Naslov: Re: Blidinje
PostPostano: uto lip 20, 2017 12:42 am 
Offline

Pridružen/a: sri sij 04, 2012 12:08 am
Postovi: 4853
slažem se da je to naš najljepši kraj, zato su i postojale one inicijative o NP vran-čvrsnica-prenj-čabulja, ne znam šta je s tim bilo

a krvi ti ko će ti sa strane doć planinarit tamo, bejha je realno i dalje svugdje high risk zona, a i skoro svaka planina je minirana, nije baš da možeš kuda oćeš
dok se ova kvazidržava ne raspane nema tu fajde


Vrh
   
 
 Naslov: Re: Blidinje
PostPostano: pet srp 07, 2017 9:34 am 
Offline
Avatar

Pridružen/a: čet lis 08, 2009 7:58 pm
Postovi: 22331
Lokacija: Gl. grad regije
Mrak vožnja. Bio sam na vrhu s biciklom ali se nisam usudio voziti po hrptu. Svaka čast.

http://www.mtb.ba/cvrsnica-3-vrha/


_________________
Ako se ovako nastavi, a hoće, imam pametnija posla no da ispravljam krive Drine ...


Vrh
   
 
 Naslov: Re: Blidinje
PostPostano: sub kol 26, 2017 3:55 pm 
Offline
Avatar

Pridružen/a: čet lis 08, 2009 7:58 pm
Postovi: 22331
Lokacija: Gl. grad regije
http://3sporta.com/uspjesno-odrzano-prv ... ra-traila/

_________________
Ako se ovako nastavi, a hoće, imam pametnija posla no da ispravljam krive Drine ...


Vrh
   
 
 Naslov: Re: Blidinje
PostPostano: sub ruj 30, 2017 2:18 am 
Offline

Pridružen/a: sri sij 04, 2012 12:08 am
Postovi: 4853
Citat:
Apel fra Marinka Šakote: Spasimo Park prirode Blidinje

''Ovaj krik za spasom upućujem Upravi Parka prirode Blidinje, aktualnim vlastima odgovornima za ovaj prostor, svim lovcima, planinarima, svakom posjetitelju tog jedinstvenog prostora i svim ljudima dobre volje''
Međugorski župnik fra Marinko Šakota uputio je pismo na redakcijski mail portala Bljesak.info u kojem apelira da se spasi Park prirode Blidinje.

Ističe da je užasnut krivolovom i nebrigom u očuvanju prirode te želi reagirati kao ljubitelj prirode. Njegovo pismo prenosimo u cijelosti bez uredničkih intervencija:

''Sredinom rujna ove godine proveo sam šest dana odmora u Masnoj Luci, u Parku prirode Blidinje. Budući da volim planinariti, odmah sam prvog dana izjutra krenuo prema Vran planini.

Vran planina me privlači zbog njezine ljepote, posebno zbog prelijepog pogleda s vrha na jezera Buško, Ramsko i Blidinjsko, ali i zbog obiteljskih uspomena. Naime, u podnožju te mitske planine, koja u sebi nosi legende o Mijatu Tomiću, vilama i pričama pastira, moja majka je provela djetinjstvo i mladenaštvo uz oca Marijana i majku Janju Barbarić koji su kod stećaka imali kuću i čuvali stada ovaca i goveda. Kad god bacim pogled na Vran planinu sjetim se i ujka Gojka koji je na obroncima te planine, malo poviše jedne ograđene lokve za napajanje stoke, među bukvama, stradao od groma dok je išao po volove. Pokopan je uz cestu u polju kod Sv. Ante.

Čim sam stigao u Masnu Luku zatekla me vijest da su krivolovci prije nekoliko dana na Vran planini ubili mladog medvjeda ostavivši ga na mjestu gdje su to počinili. Iz kojeg razloga su ga ubili? Ne nalazim drugog osim iz obijesti i bezdušnosti. U meni nevjerica da takvih ljudi ima u našem narodu.

No, ne samo da sam čuo o tom i drugim nemilim događajima nego sam se, nažalost, i sam uvjerio u istinitost priče da se posljednjih godina u Parku prirode Blidinje divlje životinje nemilice ubija. Jednog jutra krenuo sam pješice s torbom na leđima prema skijalištu Blidinje, a potom označenom i strmom stazom prema Velikom Vilincu, drugom po veličini vrhu Čvrsnice (2.118 m).

Toga dana, promatrajući prelijepu Božju prirodu, prošao sam 27 kilometara po toj prostranoj i najvišoj hercegovačkoj planini (Pločno 2.228 m). Prije dvadesetak godina Čvrsnica je vrvila od divokoza, a sada im nigdje ni traga. Tek cvrkut poneke ptice i nekoliko jarebica koje su me prestrašile odletjevši uz specifično javljanje i glasno mahanje krilima samo par koraka ispred mene.

I onda dolazi iznenađenje koje mi je oduzelo dah. Kad sam se spustio u Masnu Luku, na omanjoj livadi samo nekoliko koraka ispred sebe ugledam srndaća. Koji doživljaj! Koja ljepota! Iako je taj prizor kratko trajao – jer je srndać osjetio da sam ga ugledao pa je otrčao da se sakrije u obližnju šumu – ipak mi je priuštio zadovoljstvo da sam se radovao kao malo dijete i divio ljepoti i milini tog Božjeg stvorenja.

No moje oduševljenje kratko je trajalo. Nekoliko trenutaka nakon toga začuo se lavež lovačkih pasa koji su trčali za tragovima srndaća. I nije trebalo čekati dugo vremena, čuo se pucanj iz lovačke puške. Psi su utihnuli. Srndać je ubijen.

Teško za povjerovati, ali nažalost istina! Lovokradice, krivolovci – kako god ih nazivali – ali u svakom slučaju neprijatelji Božje prirode ubili su mladog medvjeda, nevinog srndaća i stotine drugih životinja u Parku prirode Blidinje. Pobili su blago koje je Bog dao svima nama, a povjerio u ovom trenutku trima županijama u Bosni i Hercegovini.

Opet pitanje zašto? Najprije iz bezdušnosti! A onda iz koristoljublja – da dobiju koju marku od restorana u kojima će gosti jesti divljač!

Pitamo se, gdje je i što radi Uprava Parka prirode Blidinje? Gdje su čuvari, tzv. rendžeri? Zašto se ne prijavljuje policiji da krivolovci potpuno slobodno dovode i puštaju lovačke pse po ''zaštićenom'' Parku i nemilice i bestijalno pobiše sve životinje? Gdje su za to nadležne vlasti i što poduzimaju? Jesu li se predali pred krivolovcima i njima predali vlast?

Da, ''zaštićeni'' Park prirode prepušten je samom sebi, zapravo tim krivolovcima, bezdušnim i sebičnim stvorenjima, koji su uzeli zakon u svoje ruke i vladaju Parkom. Lijepo je čuti da su posljednjih godina u Parku prirode Blidinje održana dva međunarodna simpozija o tom čudesnom prostoru. No čemu sve to ako Park ostaje bez životinja?! Da se prave stručne analize o nečemu što je tu nekada obitavalo?

Na Parku prirode Blidinje zorno se pokazuje da je od čuvara ovog Planeta – što je Božja zamisao – čovjek postao njegov najveći pljačkaš koji mu krade sve vrijedno, ostavljajući iza sebe nered i pustoš.

Pitanje se samo od sebe nameće: Što se to dogodi u čovjeku da uperi pušku u nevinog srndaća? I da ga ubije? Ili u divokozu. Ili u pticu. Što se dogodilo s tim srcem koje se treba čuditi ljepoti tih stvorenja, čuvati ih i brinuti se za njih, a koje se izvratilo u srce koje u srndaću ili divokozi vidi «neprijatelja» kojeg traži da puškom ubije? Otkud takva mržnja? Netko će možda reći da je to ljubav, strast, a opet drugi da je to zabava, sport ili slično. Ali opet se pitam, otkud takva «ljubav» prema ubijanju? Kako protumačiti da je to nekome postalo zabava ili sport?

No, nažalost čovjek nije samo pljačkaš nego i zagađivač prirode. Prostor za demonstraciju – opet Park prirode Blidinje. U posljednje vrijeme u tom «zaštićenom» prostoru sve češće se može vidjeti bačeno ili ostavljeno smeće. A novi udar na tu Bogom danu prirodu su tzv. Džipijade – natjecanja u buci i zagađivanju ispušnim plinovima iz džipova toga još uvijek koliko-toliko čistog zraka.

Ruski slikar Zvjagin, kojega sam upoznao u Mostaru, rekao je jednom prilikom: ''Volim Hercegovce. Oni su dragi ljudi. Jednu stvar, međutim, ne mogu razumjeti: Kako ti ljudi mogu govoriti da vole svoj narod i svoju zemlju a bacaju smeće pored svojih putova? Zar to nisu znakovi mržnje prema svome kraju?''

Zar tzv. Džipijade i bacanje smeća po našem okolišu nije najveći paradoks? S jedne strane govorimo da volimo svoj narod i svoju zemlju, a s druge je strane sustavno zagađujemo i uništavamo! Često govorimo da nas drugi izvana ne vole. No, volimo li mi sami sebe i svoju zemlju? Znamo li što nas čeka ako tako nastavimo? Poslušajmo indijanskog poglavicu Seattle (1854.): ''Zaprljajte vaš krevet i jedne noći ugušit ćete se u vlastitom smeću.''

Možemo li za naše mnogobrojne hercegovačke lovce, koji će uskoro u ''otvorenom i legaliziranom lovu'' krenuti u novi ''vojni pohod'' i napad na slabija bića, reći da vole svoju zemlju i svoj okoliš? Sjećam se, mnogi su se od njih prije nekoliko godina hvalili kako su iz Mađarske uspjeli uvesti 100 zečeva. Ali zašto uopće uvoziti zečeve iz Mađarske? Zar u Hercegovini nema zečeva? Zar za to nisu odgovorni lovci koji često i sa svjetiljkama po noći traže zečeve samo da ih ubiju? I to u ''sezoni ubijanja'' i van sezone.

Kakav bi to užitak bio kad bi ispred nas u polju ili u brdima istrčao zec! Ne, to doživjeti više nije moguće, jer nema više zečeva, kosovaca, sovki, dračokljuna… Zar se i na ovim našim prostorima nisu obistinile riječi poglavice Seattle: ''Gdje je guštara? Otišla je. Gdje je orao? Otišao je. To je konac življenja i početak borbe za preživljavanje.''

Da, navijestili smo rat životinjama i pobijedili smo. Ili se možda samo varamo da smo pobijedili? Da ova pobjeda možda nije naš najveći poraz čije se posljedice još uvijek ne mogu sagledati? Kako možemo protumačiti činjenicu da svi mi na televizoru s užitkom gledamo emisije o prirodi, o životinjama, a u isto vrijeme životinje s užitkom ubijamo? Jesmo li svjesni da takvim mentalitetom i odnosom prema životinjama (pobij sve i ne daj da išta preživi!) nemamo što dobro očekivati ni predati budućim naraštajima? Ako životinje nemaju nikakvu budućnost, kakvoj se to čovjek smije nadati?

Svim ljubiteljima prirode upućujem apel – spasimo Park prirode Blidinje! Zaštitimo ga! Zaštitimo životinje u njemu! Zaštitimo ga od zanečišćenja! Ovaj krik za spasom upućujem Upravi Parka prirode Blidinje, aktualnim vlastima odgovornima za ovaj prostor, svim lovcima, planinarima, svakom posjetitelju tog jedinstvenog prostora i svim ljudima dobre volje!

Naravno, ovo vrijedi ne samo za Blidinje nego za svaki kutak naše Domovine!

Poglavica Seattle proročki poručuje: «Što je čovjek bez životinja? Ako sve životinje odu, čovjek će umrijeti od velike usamljenosti duha. Što god se desilo životinjama, ubrzo će se dogoditi i čovjeku. Sve stvari su povezane'', stoji u pismu fra Marinka Šakote upućen na redakcijski mail portala Bljesak.info.


Vrh
   
 
 Naslov: Re: Blidinje
PostPostano: sri lis 25, 2017 1:41 pm 
Offline
Avatar

Pridružen/a: pon lip 27, 2011 3:09 pm
Postovi: 956
Lokacija: HR
slika

mogao je i veći, al aj može proć :HercegBosanac


Vrh
   
 
 Naslov: Re: Blidinje
PostPostano: sri lis 25, 2017 1:44 pm 
Offline

Pridružen/a: sri sij 04, 2012 12:08 am
Postovi: 4853
Treba sahovnicu 100 sa 100 metara na tom okomitom brdu s druge strane jezera :D


Vrh
   
 
 Naslov: Re: Blidinje
PostPostano: sri stu 15, 2017 11:16 am 
Offline

Pridružen/a: sri kol 19, 2015 12:38 pm
Postovi: 1257
s one strane dinare je napisao/la:
Citat:
Apel fra Marinka Šakote: Spasimo Park prirode Blidinje

''Ovaj krik za spasom upućujem Upravi Parka prirode Blidinje, aktualnim vlastima odgovornima za ovaj prostor, svim lovcima, planinarima, svakom posjetitelju tog jedinstvenog prostora i svim ljudima dobre volje''
Međugorski župnik fra Marinko Šakota uputio je pismo na redakcijski mail portala Bljesak.info u kojem apelira da se spasi Park prirode Blidinje.

Ističe da je užasnut krivolovom i nebrigom u očuvanju prirode te želi reagirati kao ljubitelj prirode. Njegovo pismo prenosimo u cijelosti bez uredničkih intervencija:

''Sredinom rujna ove godine proveo sam šest dana odmora u Masnoj Luci, u Parku prirode Blidinje. Budući da volim planinariti, odmah sam prvog dana izjutra krenuo prema Vran planini.

Vran planina me privlači zbog njezine ljepote, posebno zbog prelijepog pogleda s vrha na jezera Buško, Ramsko i Blidinjsko, ali i zbog obiteljskih uspomena. Naime, u podnožju te mitske planine, koja u sebi nosi legende o Mijatu Tomiću, vilama i pričama pastira, moja majka je provela djetinjstvo i mladenaštvo uz oca Marijana i majku Janju Barbarić koji su kod stećaka imali kuću i čuvali stada ovaca i goveda. Kad god bacim pogled na Vran planinu sjetim se i ujka Gojka koji je na obroncima te planine, malo poviše jedne ograđene lokve za napajanje stoke, među bukvama, stradao od groma dok je išao po volove. Pokopan je uz cestu u polju kod Sv. Ante.

Čim sam stigao u Masnu Luku zatekla me vijest da su krivolovci prije nekoliko dana na Vran planini ubili mladog medvjeda ostavivši ga na mjestu gdje su to počinili. Iz kojeg razloga su ga ubili? Ne nalazim drugog osim iz obijesti i bezdušnosti. U meni nevjerica da takvih ljudi ima u našem narodu.

No, ne samo da sam čuo o tom i drugim nemilim događajima nego sam se, nažalost, i sam uvjerio u istinitost priče da se posljednjih godina u Parku prirode Blidinje divlje životinje nemilice ubija. Jednog jutra krenuo sam pješice s torbom na leđima prema skijalištu Blidinje, a potom označenom i strmom stazom prema Velikom Vilincu, drugom po veličini vrhu Čvrsnice (2.118 m).

Toga dana, promatrajući prelijepu Božju prirodu, prošao sam 27 kilometara po toj prostranoj i najvišoj hercegovačkoj planini (Pločno 2.228 m). Prije dvadesetak godina Čvrsnica je vrvila od divokoza, a sada im nigdje ni traga. Tek cvrkut poneke ptice i nekoliko jarebica koje su me prestrašile odletjevši uz specifično javljanje i glasno mahanje krilima samo par koraka ispred mene.

I onda dolazi iznenađenje koje mi je oduzelo dah. Kad sam se spustio u Masnu Luku, na omanjoj livadi samo nekoliko koraka ispred sebe ugledam srndaća. Koji doživljaj! Koja ljepota! Iako je taj prizor kratko trajao – jer je srndać osjetio da sam ga ugledao pa je otrčao da se sakrije u obližnju šumu – ipak mi je priuštio zadovoljstvo da sam se radovao kao malo dijete i divio ljepoti i milini tog Božjeg stvorenja.

No moje oduševljenje kratko je trajalo. Nekoliko trenutaka nakon toga začuo se lavež lovačkih pasa koji su trčali za tragovima srndaća. I nije trebalo čekati dugo vremena, čuo se pucanj iz lovačke puške. Psi su utihnuli. Srndać je ubijen.

Teško za povjerovati, ali nažalost istina! Lovokradice, krivolovci – kako god ih nazivali – ali u svakom slučaju neprijatelji Božje prirode ubili su mladog medvjeda, nevinog srndaća i stotine drugih životinja u Parku prirode Blidinje. Pobili su blago koje je Bog dao svima nama, a povjerio u ovom trenutku trima županijama u Bosni i Hercegovini.

Opet pitanje zašto? Najprije iz bezdušnosti! A onda iz koristoljublja – da dobiju koju marku od restorana u kojima će gosti jesti divljač!

Pitamo se, gdje je i što radi Uprava Parka prirode Blidinje? Gdje su čuvari, tzv. rendžeri? Zašto se ne prijavljuje policiji da krivolovci potpuno slobodno dovode i puštaju lovačke pse po ''zaštićenom'' Parku i nemilice i bestijalno pobiše sve životinje? Gdje su za to nadležne vlasti i što poduzimaju? Jesu li se predali pred krivolovcima i njima predali vlast?

Da, ''zaštićeni'' Park prirode prepušten je samom sebi, zapravo tim krivolovcima, bezdušnim i sebičnim stvorenjima, koji su uzeli zakon u svoje ruke i vladaju Parkom. Lijepo je čuti da su posljednjih godina u Parku prirode Blidinje održana dva međunarodna simpozija o tom čudesnom prostoru. No čemu sve to ako Park ostaje bez životinja?! Da se prave stručne analize o nečemu što je tu nekada obitavalo?

Na Parku prirode Blidinje zorno se pokazuje da je od čuvara ovog Planeta – što je Božja zamisao – čovjek postao njegov najveći pljačkaš koji mu krade sve vrijedno, ostavljajući iza sebe nered i pustoš.

Pitanje se samo od sebe nameće: Što se to dogodi u čovjeku da uperi pušku u nevinog srndaća? I da ga ubije? Ili u divokozu. Ili u pticu. Što se dogodilo s tim srcem koje se treba čuditi ljepoti tih stvorenja, čuvati ih i brinuti se za njih, a koje se izvratilo u srce koje u srndaću ili divokozi vidi «neprijatelja» kojeg traži da puškom ubije? Otkud takva mržnja? Netko će možda reći da je to ljubav, strast, a opet drugi da je to zabava, sport ili slično. Ali opet se pitam, otkud takva «ljubav» prema ubijanju? Kako protumačiti da je to nekome postalo zabava ili sport?

No, nažalost čovjek nije samo pljačkaš nego i zagađivač prirode. Prostor za demonstraciju – opet Park prirode Blidinje. U posljednje vrijeme u tom «zaštićenom» prostoru sve češće se može vidjeti bačeno ili ostavljeno smeće. A novi udar na tu Bogom danu prirodu su tzv. Džipijade – natjecanja u buci i zagađivanju ispušnim plinovima iz džipova toga još uvijek koliko-toliko čistog zraka.

Ruski slikar Zvjagin, kojega sam upoznao u Mostaru, rekao je jednom prilikom: ''Volim Hercegovce. Oni su dragi ljudi. Jednu stvar, međutim, ne mogu razumjeti: Kako ti ljudi mogu govoriti da vole svoj narod i svoju zemlju a bacaju smeće pored svojih putova? Zar to nisu znakovi mržnje prema svome kraju?''

Zar tzv. Džipijade i bacanje smeća po našem okolišu nije najveći paradoks? S jedne strane govorimo da volimo svoj narod i svoju zemlju, a s druge je strane sustavno zagađujemo i uništavamo! Često govorimo da nas drugi izvana ne vole. No, volimo li mi sami sebe i svoju zemlju? Znamo li što nas čeka ako tako nastavimo? Poslušajmo indijanskog poglavicu Seattle (1854.): ''Zaprljajte vaš krevet i jedne noći ugušit ćete se u vlastitom smeću.''

Možemo li za naše mnogobrojne hercegovačke lovce, koji će uskoro u ''otvorenom i legaliziranom lovu'' krenuti u novi ''vojni pohod'' i napad na slabija bića, reći da vole svoju zemlju i svoj okoliš? Sjećam se, mnogi su se od njih prije nekoliko godina hvalili kako su iz Mađarske uspjeli uvesti 100 zečeva. Ali zašto uopće uvoziti zečeve iz Mađarske? Zar u Hercegovini nema zečeva? Zar za to nisu odgovorni lovci koji često i sa svjetiljkama po noći traže zečeve samo da ih ubiju? I to u ''sezoni ubijanja'' i van sezone.

Kakav bi to užitak bio kad bi ispred nas u polju ili u brdima istrčao zec! Ne, to doživjeti više nije moguće, jer nema više zečeva, kosovaca, sovki, dračokljuna… Zar se i na ovim našim prostorima nisu obistinile riječi poglavice Seattle: ''Gdje je guštara? Otišla je. Gdje je orao? Otišao je. To je konac življenja i početak borbe za preživljavanje.''

Da, navijestili smo rat životinjama i pobijedili smo. Ili se možda samo varamo da smo pobijedili? Da ova pobjeda možda nije naš najveći poraz čije se posljedice još uvijek ne mogu sagledati? Kako možemo protumačiti činjenicu da svi mi na televizoru s užitkom gledamo emisije o prirodi, o životinjama, a u isto vrijeme životinje s užitkom ubijamo? Jesmo li svjesni da takvim mentalitetom i odnosom prema životinjama (pobij sve i ne daj da išta preživi!) nemamo što dobro očekivati ni predati budućim naraštajima? Ako životinje nemaju nikakvu budućnost, kakvoj se to čovjek smije nadati?

Svim ljubiteljima prirode upućujem apel – spasimo Park prirode Blidinje! Zaštitimo ga! Zaštitimo životinje u njemu! Zaštitimo ga od zanečišćenja! Ovaj krik za spasom upućujem Upravi Parka prirode Blidinje, aktualnim vlastima odgovornima za ovaj prostor, svim lovcima, planinarima, svakom posjetitelju tog jedinstvenog prostora i svim ljudima dobre volje!

Naravno, ovo vrijedi ne samo za Blidinje nego za svaki kutak naše Domovine!

Poglavica Seattle proročki poručuje: «Što je čovjek bez životinja? Ako sve životinje odu, čovjek će umrijeti od velike usamljenosti duha. Što god se desilo životinjama, ubrzo će se dogoditi i čovjeku. Sve stvari su povezane'', stoji u pismu fra Marinka Šakote upućen na redakcijski mail portala Bljesak.info.


Dobar je ovaj fra Marinko. Ne znam koliko ljudi ovdje zna da je BiH bila prije 1990 po lovnom turizmu i zaštiti životinja najnaprednija republika. Pod lovni turizam ne mislim na ubijanje svega što se miče, nego na održivi turizam.
Divokoze koje su danas u Hrvatskoj na Velebitu i Biokovu naseljene su sa Prenja. Samo lovište Koprivnica kod Bugojna imalo je više medvjeda , nego valjda što ih ima danas u cijeloj BiH.


Vrh
   
 
 Naslov: Re: Blidinje
PostPostano: sri stu 15, 2017 11:20 pm 
Offline
Avatar

Pridružen/a: čet srp 15, 2010 5:04 pm
Postovi: 1762
Lokacija: Stara Hercegovina
Da li je cesta od Jablanice za Duvno konačno cjelokupno asfaltirana?

_________________
Čovjek je neprijatelj onoga što ne poznaje. (Ali ibn Ebu Talib)

Borba za slobodu čovjeka i nije drugo nego borba za oslobođenje od predrasuda. (Miroslav Krleža)


Vrh
   
 
 Naslov: Re: Blidinje
PostPostano: čet stu 16, 2017 4:40 pm 
Offline
Avatar

Pridružen/a: pet svi 08, 2009 1:12 pm
Postovi: 10351
Sandalj je napisao/la:
Da li je cesta od Jablanice za Duvno konačno cjelokupno asfaltirana?

To je ova koja ide preko Blidinja?
https://www.google.hr/maps/dir/Jablanic ... 7433?hl=hr

Mislim da ova kroz Ramu je;
https://www.google.hr/maps/dir/Prozor,+ ... 7433?hl=hr

Šteta što nije ista završena i do Fojnice;
https://www.google.hr/maps/dir/Fojnica, ... !3e0?hl=hr
Pa onda dalje na Busovaču, Kiseljak i Kreševo.


Vrh
   
 
Prikaži postove “stare”:  Redanje  
Započni novu temu Odgovori  [ 62 post(ov)a ]  Stranica Prethodna  1, 2, 3

Vremenska zona: UTC + 01:00 [LJV]


Online

Trenutno korisnika/ca: / i 0 gostiju.


Ne možeš započinjati nove teme.
Ne možeš odgovarati na postove.
Ne možeš uređivati svoje postove.
Ne možeš izbrisati svoje postove.
Ne možeš postati privitke.

Forum(o)Bir:  
Powered by phpBB © 2000, 2002, 2005, 2007 phpBB Group
Facebook 2011 By Damien Keitel
Template made by DEVPPL - HR (CRO) by Ančica Sečan
phpBB SEO