Ovo u heraldičkom smislu znači da je Hrvatska okupirala Srbiju jer je naš grb na njihovim bojama. To je bila djetinjasta slovenska provokacija prema Hrvatima potaknuta gorkim jalom, nemoćnim gnjevom, zavišću i ljubomorom zbog neočekivanog uspjeha hrvatskog skijanja kako po osvojenim odličjima tako i zbog sljemenske utrke koja je ostavila u debeloj sjeni njihov ponos, pohorsku "Zlatu podganu", ali su na kraju nehotice uvrijedili Srbiju. Vjerujem da se to dogodilo zato što su Slovenci tek 1945. godine dobili prvu državu i njezin grb pa još nisu stigli pohvatati sva ta složena pravila. Međutua, mladi su, perspektivni i naučit će, nema brige.

Pustite objašnjenja gospodine mirv,okolo naokolo i u krug.Kažite vi nama šta sa gospodinom Hasanbegom?Dajte nam vaš tvrolinijski stav o kompromitujućem video урадку.Eto drug Tovar mokri po HRHB i ljubi Hasanbegu čizmu.Nadam se da Vi niste taj tip.

I gospodine Tovar?Jel ukusan.Izgleda da je bez mesa.

Nešto mi se Kačamak - chat nick, uskoprcao! Ima li koga, da ga malo smiri?
Možda će ga ovo ipk malo smiriti:

Klapa Sv. Juraj, Himna, "Lijepom našom" , Sinj, Dan državnosti

Kakvo zaustavljanje kad sam tek počeo, gospodine Novem. Juče sam posetio Kladanj, Gradačac, Banoviće i taj kraj gore i neverovatno je kako su ljudi naklonjeni gospodinu Zlatku. Čak sam dobio i pečate predsednika opštinskih odbora SDA koje sam prosledio gospodinu Zlatku kao njihovu potvrdu da se slažu sa svakom reči koju je on izgovorio a tiču se njegovih izjava o daljnjem delenju moje države na nacionalne torove. Pričao sam i sa predstavnicima ostalih bošnjačkih stranaka i svi se slažu da bi on bio najbolji kandidat za hrvatskog člana Predsedništva.

Svaki normalan čovjek, pa tako i Hrvat je protiv trećeg entiteta i svega onoga što ide uz tu antieuropsku tvorbu i ideju.

Hasanbegović je politički Hrvat oportunista. I kao takav je veći Hrvat od pola vas srbokatolika. Kakvi suncokreti. Baš onaj najpodliji latinluk.

Potpora HDZ-u porasla za 0.3%, SDP-u se smanjila 1%, Mostu pala za novih 1%. HNS izgubio tek sestinu glasaca.

HDZ ima cak 11% vise glasova od SDP. Dosta je neodlucnih, tako da je prava razlika vjerojatno jos i dosta veca. Kad se jos izbace i sve stranke koje ne prelaze prag, ovo se pretocava u otprilike 60 saborskih mandata za HDZ i 40 za SDP.

Oko 2 posto izborne podrške bilježe 3 stranke: Stranka rada i solidarnost BM 365 (2,2%), Neovisni za Hrvatsku Brune Esih i Zlatka Hasanbegovića (2 posto) i Pametno (1,9 posto).

čudi me slab rejting Esih i Hasanbegovića, ali možda ljudi još ne znaju ime stranke, i ja prvi put vidim ovdje.

HDZ apsolutno ništa nije izgubio sa svim događanjima, dapače, Plenković je novi imperator, to je sigurno tako jer se dosta druži i s Čovićem.

Most sto god uradi samo gubi glasove.

zato jer su populisti bez jasne ideološke pozadine, i takvi kako se pojave, tako i nestanu. jedina koliko toliko pozitivna stvar, ali više kao fenomen, je ta da je ovo prvi put da vodeća alternativa HDZ-u i SDP-u nije neka tipična lijeva stranka.

Treba prvo dokazati jesu li hrvatski izbori uopće pošteni i jesu li glasovi dobro izbrojani. Glasovanje i ostalu kontroliraju od 2000. godine GONG koji godinama dobiva novac i pomoć izvana, između ostalog od Georga Sorosa. Oni izbori kada je Mesić bio drugi put izabran bili su nađene nepravilnosti međutim pošto je Mesić bio zapadni čovjek znači da je bio "pošten" i da bi neki nikada to uradio.

Niti ovaj rejtning nema logike. Zašto Plenkoviću raste potpora kada lik uopće ne zastupa vrijednosti HDZ-a?

vrijednosti HDZ-a u kom smislu? meni su vrijednosti HDZ-a jak HV i jaki Hrvati u BIH.

Prvenstveno mislim suverenost hrvatskog naroda. Možda mnogi imaju krivi dojam i misle da se to sve svodi na kontri prema Srbima, međutim prava ideja je da se svim kontrira koji nastoje tu suverenost bilo kako umanjiti.. Tada je to bila JNA danas je to svakako Brisel i Njemačka. Mi nismo išli u rat sa Srbima da bi eto nekako napakostili u smislu neka komšiji crkne krava. Pravi motiv je što su Hrvati htjeli biti suvereni i neovisni.

Pravi HDZ bi trebao umjesto zagovaranje Lisabonskog ugovora kao ustava EU trebala biti usmjerena protiv sve većeg zatiranja Brisela u unutarnje stvari Hrvatske. Niti kada su u pitanju Hrvati u BiH, HDZ je premlak. Oni su službeno "za jednakopravnost Hrvata u BiH". Pravi, suverenistički HDZ bi se trebao zalagati za hrvatski federalnu jedinicu mirnim putem.

Ovaj HDZ je de facto hrvatski ogranak Merkelovog CDU-a. Ovo je neki post-moderni i globalistički HDZ. Čudno je kako Plenković dobiva na rejtingu i u biti je nelogično.

Kakva je alternativa (dzamijasi, pravasi, jugokomunjare), Plenkovic je super.

Očekuješ previše, Hrvatska najprije treba doći do GDPa od 100 milijardi eura da bi brinula o trivijalnostima tipa kuda plovi ovaj EU brod. Strateški cilj i vizija Tuđmana je bila Hrvatska u EU i NATO, nikako suverena zemlja (izolirana) na način kako ti zamišljaš što si danas ionako nitko ne može priuštiti.

Nismo li trenutno na nož s Nijemcima? Ako ti je do suverenističke i visoke politike, pa kud ćeš većeg prsta u oko Nijemcima od inicijative Tri mora gdje je hrvatska predsjednica kao domaćin inicijative dočekala Trumpa skupa s poljskim predjednikom.

Moje je mišljenje da je to zbog iseljavanja.

Hrvatskoj je krenulo nabolje gospodarski, popušta socijalni pritisak i vladi je puno jednostavnije djelovati nego do prije dvije godine.

Ako misliš da je Hrvatska ima manju stopu nezaposlenosti zbog Plenkovića onda se varaš. Iselilo se oko 250,000 nezaposlenih Hrvata i naravno da je postotak nezaposlenih pao. I da Inicijative 3 mora je bezveze i s vremenom će biti zaboravljena. Da se htjelo oduprijeti Njemačkoj priključilo bi se Višegradskoj skupini.

Mi se moramo sada tući sa Europskom Unijom zbog demografije. EU nam siše radnu snagu i za 10 godina mogli biti imanje stanovnika od BiH.


Kako? Hoćeš reći da se iseljavaju najviše ljudi iz SDPovskih krajeva nego iz HDZovskih?

Nema nekih konkretnih dokaza da su izbori u RH pošteni. Anketama isto ne vjerujem.

To je nekakva moja teorija koja ne mora biti točna, mislim da više iseljavaju oni koji su nezadovoljni HDZ-om,
uglavnom nezaposleni mlađi ljudi a ostaju ovi zaposleni u državnim službama koji su zadovoljni.

Opet to je samo teorija jer ne traje ovo iseljavanje od kad je HDZ na vlasti već je to počelo za vrijeme SDP-a,
ja samo komentiram zašto je možda ovaj zadnji porast popularnosti Plenkya.

Slazem se s puno ovoga sto je @mastermind napisao, ali se takodjer vratim na to gore. Kakva je alternativa.

Mostu fali lider i definiraniji program. No napravili su neke dobre stvari sačuvali su nultu stopu poreza na lijekove i ortopedska pomagala i izmjene zakona o ovsi su također njihovo djelo.

To jest djelomično točno.
No u istraživanju o političkim preferencijama piše da 60 posto građana misli da zemlja ide u lošem smjeru. To znači da Hrvati vole jamrati, ali i da imaš veliki broj nezadovoljnih ljudi koji žive na soc. minimumu ili su blokirani i sl.
Ja čekam da se taj podatak promijeni.

Bleiburg, biblijska starozavjetna osveta

Tipičan agitpropovski, NKVD-ovski i UDB-aški način propagandnog rada, koji je apsolutno i svakodnevno u praksi današnjih jugoslavena sakrivenih pod imenom antifašizma u Hrvatskoj, sadrži klauzulu da konstantno ponavljaš svoju laž i sustavno ignoriraš i prešućujuš argumente koji osporavaju tvoje tvrdnje. To je karakteristika svih socijalizama na svijetu, od nacional-socijalizma do internacional-socijalizma, od Josepha Göbbelsa do Stipe Mesića.

Odličan primjer je sustavno ponavljanje Rimskih ugovora i jednako sustavno ignoriranje, čak i jednom riječju spomenuti Rapallske.

Kako je raspadom Jugoslavije, pod pritiskom bujice informacija o Bleiburškoj tragediji, Bleiburg postalo jedinstavno nemoguće ignorirati, sramežljivo su počeli “priznavati” jedan po jedan, Mesić, Josipović, Pusićka i drugi, da je bilo nešto malo zločina, zanemarivo u odnosu na ono što se događalo za NDH, da se radilo o ljudima koji su tako i tako krivi, samo je bio propust da ih nisu izvodili pred sud itd.

Kao i uvjek u Hrvatskoj, na liniji jugoslavenstva, najviše se moglo vjerovati Srbima, pa tako i danas, Mesić izjavljuje “Kad hoćeš pročitati istinu, čitaj Novosti”.

I baš u Novostima, antifa Milan Rakovac u intervjuu “Nemojte mi Tita brisati” konačno, prvi gubi živce i priznaje da je Bleiburg bilo surovo kažnjavanje hrvatskog naroda, biblijska starozavjetna stvar. Koristeći se Churchilom i bombardiranjem Dresdena, Rakić konačno u najlegitimnijem antifa glasilu priznaje da se nije radilo samo o uništenju jednog režima i jedne države, nego o gencidu, o uništenju jednog naroda. Rakovac indirektno priznaje da je ovo što danas rade u Hrvatskoj, nastavak velikosrpskog plana iz vremena Jugoslavije, poznatog kao “Program kolektivne krivnje hrvatskog naroda”, kao metoda eliminacije svega onoga što nije eliminirano 1945.

Tito je Hrvatsku vidio u teritorijalnom smislu a ne u nacionalnom, Hrvatsku kao republiku Srba i Hrvata i tko god se još, namjerno ili slučajno, nađe na tom prostoru, baš kako to stoji i danas, gdje se jedan od garantiranih manjinskih saborskih zastupnika može ponašati kao predstavnik suverene većine i još k tome s parolom “Gost”, manifestirati svoje megalomansko nezadovoljstvo čak i s tim privilegiranim statusom. Tito bi bio Hrvatsku, kao internacionalni komunist, definirao kao republiku jugoslavena ali nije smio, ne radi Hrvata, nego radi Srba koji na to nikad nebi pristali.

Bleiburg 1945. je trebao biti taj zahvat, kojim će biti riješeno hrvatsko pitanje za sva vremena: Pola klati – pola Srbi dati! Eliminirao je sve one koji su imali bilo fizičku bilo umnu snagu suprotstaviti se. Nije vjerovao u nacionalnu energiju, koja nije samo intelektualna ili fizička, nego i metafizička i grdno se prevario.

Tito, što god bio, nije bio Srbin. Išao im je na ruku jer bez njih nije mogao ni ostvariti ni održati državu. Teško je zamisliti da nije bio svjestan da se njegov globalni internacionalni a lokalni jugoslavenski plan može ostvarivati samo kao dio velikorpskog plana, po kojemu Jugoslavija ima poslužiti kao sredstvo za ostvarenje Velike Srbije. Bio je to kompromis s kojim se morao pomiriti. Čak i na samom kraju rata, na široko nepopularan u Srbiji, opće je mišljenje da bez Bleiburga Tito u Beogradu nebi proglasio uspostavu Jugoslavije, nego bi na njega bio izvršen atentat. Za nas, Radić i Tito su kao nebo i zemlja ali je to Srbima sve jedno te isto, kao što su u Domovinskom ratu, u Tuđmanu vidjeli reinkarnaciju Pavelića. Njegov obračun s Rankovićem nije bio pokušaj gušenja njegovih velikosrpskih naklonosti, nego ga je eliminirao, jer jer u njemu prepoznao protivnika koji bi ga mogao skinuti s vlasti. Titu je ipak Tito bio najvažniji.

Kult ličnosti koji je Tito sagradio oko sebe, na Zapadu izgleda kao odraz balkanskog i općenito slavenskog, istočnog političkog primitivizma. I Zapad je imao svoje heroje, ali prema njima nikad nije razvio osjećaj idolopoklonstva. Tito je tu karakteristiku “svog” naroda dobro uočio i za mnoge je ostao idol i nakon smrti, nakon nestanka njegove tvorevine pa i nakon što je u javnost prodrla nedvojbena evidencija o genocidnoj brutalnosti njega i njegova režima. I danas, kada im obezvrijediš sve što je Tito bio za života, oni se hvataju za njegov sprovod.

Eliminacija Titova imena s najljepšeg trga u hrvatskoj prijestolnici, povijesni je šok za Titove sljedbenike, uključujući i Milana Rakovca, koji znade da preimenovani, bivši Titov trg ne simbolizira samo jednu bitku koju će izgubiti, nego i cijeli rat. Ode li Trg Maršala Tita, otići će uskoro i njegovo ime s ostalih mnogobrojnih trgova i ulica u Hrvatskoj. Proces koji je počeo dostojanstvenim umatanjem Titove biste na Pantovčaku u bijelo platno i njen prijenos u Kumrovec, završiti će uklanjanjem njegovih kipova i ploča, s teškim člekićima u rukama, s nategnutim hrvatskim mišićima, s napetim žilama na vratu i smrknuta pogleda.

Rakić znade da u beskičmenjačkoj politici “all things to all people” postojeće hrvatske vladajuće garniture bruxelleskog neoliberalnog tipa, gdje “sve” i “ništa” prestavlja sinonime, neće naći uporište, kao što ga neće naći ni drugi. Hrvatski predsjednik vlade izgleda kao netko tko stoji na sredini daske, kojoj su se s jedne strane objesili hrvatski suverenisti a s druge jugoslaveni, tzv. antifašisti, i pokušava održati balans. Na jednoj strani visi Bleiburg a na drugoj Jasenovac. Na jednoj strani visi ploča poginulim braniteljima u Jasenovcu a na drugoj Trg Maršala Tita. Pusti li samo jedno da padne, ode daska u provaliju. Plenković prljave poslove delegira drugima, tako da može zadržati samoproglašenu vrlinu vjerodostojnosti i sabrane skrbi za ništa specifično. Tita će maknuti grad Zagreb,a Povjerenstvo za suočavanje s prošlošću je dobilo nalog da se ne suočava dok ne postane apsolutno neodgodivo. Jugoslavenima takva trgovina ne odgovara, jer se moraju odreći centralnog lika u kojemu je koncentriran sav njihov smisao, za parolu od 3 riječi.

Srušiš li sljedbenicima racionalne politike jednog lidera, oni će potražiti drugoga. Srušiš li idolopoklonicima, makar i mrtvog idola, neće im ostati ništa. Tako se prelila čaša gorčine Milana Rakovca, koji u Novostima konačno napušta ustaljenu praksu ignoriranja onoga što se ne može obraniti, pa Bleiburg, centralnu točku Titova zločina, umjesto dosadašnjeg minimaliziranja njegova značaja, proglašava starozavjetnom, biblijskom osvetom.

Dinko Dedić/ProjektVelebit

Vrlo dobra analiza i zaključak!