to sto je u sarajevu svaki dan neko zboden pretucen..to nema veze sa religijom

jednom muslimani ubili hrvata.....mediji napravili pricu od toga
sanjin hrvat ubio muslimana..nije se ni znalo
kasnije muslimani medjusobno...nista..jedino kad hrvata neko dohvati ,ond aje to smak svijeta..i kazu hrvati najugrozeniji

to sto se u sarajevu desava nema veze sa religijom, vece sa nasiljem...mladi hoce dokazivanjaa, samo ih to intresuje ,puse travu ,piju alkohol..i sta mozes ocekivati od takvih

druga stvar je sto je ovdje sve povezano sa nacionalizmom.sta god se desi u " bosnjakistanu"..to vam je preokupacija :)

u kaficu konobar ubijen jer nije htio pustiti muziku...
ne do Bog nikom...mozda se i preselim dole u zapadni mostar...taman blizu mora...

Najidealniji grad na svijetu. Sat vremena do Blidinja, sat i po do Kupresa (dakle skijanje ne gine svake godine), sat do sat i po do mora. Ne može bolje. Grad koji, ma koliko velik bio nikad neće imati smoga , samo ga politika malo jebe. Ali proći će i to kad tad...

Imamo 2 kluba u premijer ligi, 2 sveučilšta, 2 bolnice, 2 kazališta, uprave Elektroprivrede HZHB, Unicredit banke, Hypo banke, HT-a, Eroneta, HP-a, zatim Aluminij... općina nam ima 4 hidroelektrane (samo općina dobiva oko 4 mil. KM od elektroprivrednih poduzeća za potopljenu zemlju)... Ma po svemu smo 2x perspektivniji od ostalih, ali politika...

HOĆEMO MOSTAR USTROJEN KAO I OSTALE OPĆINE U BIH!

(ionako će se SDA i HDZ dogovoriti za vlast, kako to ne vide ovi stranci glupi?!)

a u zenici jesu smetali igracima portugala(clanak na sa-x),a li to je nista u poredjenju sa onim sta su portugalci radili nasim navijacima..pendrecili ih bez razloga...zensku kojoj je bilo zlo ,udarili pendrekom po glavi, i tek nakon vrmena zovnuli hitnu.. to je europski portugal...

to su papci sto gadjaju...taj covjek je bar prezivio za razliku od pokojnog Vedrana Puljica..

Ova paralela je apsolutno deplasirana, jer su u pitanju totalno drukčije okolnosti.

Ovo je zlonamjerno.

citajte malo na sa-x sta pricaju ljudi koji su bili na utakmici u portugalu sta su im radili portugalci..od onih na aerodromu, pa do redara..jedna zenska odavde povrijedjena u portugalu..i jedva se redari nagovorili da zovnu hitnu...
ima sve na sa-x

tamo im bilo ko u paklu..i onda cijene za BH navijace bilo duplo skuplje nego je dozvoljeno i najavljeno..

al mora ovdje odma protiv "talibana"

Šerijatizacija jednog grada


objavljeno/ažurirano: 24. 03. 2010 | 0 komentara

Kad neko prvi put nakon nesretnih balkanskih ratova dođe u glavni grad BiH, šta je prvo što primijeti? Vjerovatno mnogo automobila na ulicama, uglavnom starih, mnogo novih fasada, uglavnom staklenih, i mnogo novih džamija, uglavnom neuglednih. Sarajevo se mijenja, kažu, izgleda bolje, ima fasade šarenije nego prije, sve što su oni strašni brdsko-planinski neprijatelji rušili, izgrađeno je još ljepše i još starije nego što je bilo. Duh Sarajeva je neuništiv, vele njegovi stanovnici, ponosni na svoj grad.

Ali, malo ko zna reći šta je ustvari taj duh Sarajeva? Nagađa se. To je valjda tolerancija, viševjekovno bivstvovanje crkava, džamija i sinagoga jednih uz druge, poštivanje drugog i drugačijeg, otvorenost, gostoprimstvo i naravno Olimpijada sa svim onim što je donijela. I još ponešto. Sarajevo sve to jeste imalo, ali pitanje je koliko je od svega toga danas ostalo. Recimo, je li to taj duh Sarajeva koji, slučajno ili namjerno, ulici u kojoj se nalazi Saborna crkva i sjedište Mitropolije dabrobosanske daje ime baš Zelenih beretki? Pri tome to isto Sarajevo nikako da vrati zgradu nekadašnje pravoslavne bogoslovije SPC. Istina, vjerovatno je za društvo i prosperitet mnogo korisnije da tu zgradu koristi Ekonomski fakultet nego neka vjerska institucija, ali princip je princip – treba vratiti zgradu njenim vlasnicima. Ili je taj sarajevski duh oličen u liku i (ne)djelu Arzije Mahmutović, koja je protjerala Djeda Mraza iz gradskih vrtića i pokušala uvesti vjeronauk trogodišnjacima? Ili je to onaj duh Sarajeva koji je osudio i napao (čak i fizički) prvi Queer festival u gradu? Sve je ovo prošlo i prolazi uz aminovanje većine, navodno, tolerantnih sarajevskih dušebrižnika.

A Sarajevo je danas mjesto u kojem se zaista mnogo gradi. Niču objekti k’o gljive poslije kiše, sve jedni do drugih: šoping centar, pa džamija, pa šoping centar, pa još jedna džamija i sve tako ukrug. Škole se slabije grade, kulturne institucije gotovo nikako, univerzitetski kampus valjda čeka neke bolje dane, a gradske ulice se krpe po principu – drži vodu dok majstori odu. Najnoviji graditeljski trend je spoj šoping centra i mjesta za klanjanje. Prvijenac je sada već famozni BBI centar. Ogromna stakleno-betonska zgrada, odmah uz staro austro-ugarsko jezgro grada, ni po čemu posebna, osim po tome što ima buljuk markiranih butika sa astronomskim cijenama i jedan mesdžid pride. I naravno, ima zabranu točenja alkohola (čak je i lokalno Sarajevsko pivo zabranjeno), služenja svinjetine i igranja binga. I te zabrane su, valjda, dio sarajevskog duha.

Međutim, novina je u glavnom gradu BiH da BBI centar neće ostati usamljen u svojoj ponosnoj šerijatizaciji tzv. metropole. U izgradnji je još jedan šoping + šerijat centar, ovaj put na Marijin dvoru. Prekoputa opet austro-ugarske gradnje s jedne strane, ali i zgrade državnih institucija s druge, lagano se priprema nešto što će se zvati Sarajevo City Center. Opet će to biti betonsko-stakleno zdanje, ali će otići korak dalje od BBI centra i imati čitav jedan hotel koji će poslovati po šerijatskim principima. Ne zna se još tačno šta će to značiti, ali je sigurno da ni ovdje neće biti alkohola niti svinjskog mesa, a vrlo je vjerovatno da će biti zabranjeno izdavati sobe nevjenčanim parovima. Znači, neobavezni seks u ovom hotelu ne dolazi u obzir, jer se, naravno, gradi čistim bogougodnim arapskim novcem.

Ovih dana je u javnost procurila i vijest da Medžlis Islamske zajednice u Sarajevu želi graditi još jednu džamiju. Naime, gradska općina Novo Sarajevo je u svom regulacionom planu navodno planirala jedan vjerski objekat, a Islamska zajednica je požurila da prva ujagmi mjesto – ko prvi djevojci, njegova je. Sudeći po klimi u gradu, vjerovatno će i ujagmiti atraktivnu lokaciju, koja se nalazi tik uz, lako je pogoditi, jedan od novih šoping centara. Znaju u Medžlisu da im je najbolja klijentela ona umorna od kupovine, sa grižnjom savjesti što su uzeli bundu od 1.500 eura, umjesto od 1.000, pa da imaju mjesto da operu grijehe. A nikad se ne zna, nadati se da će u svojoj bogobojaznosti dati i koju hiljadicu i za reisove nove čaršijske dvore. Tako se grijesi najlakše otkupljuju.

Da ne odemo previše u karikiranje i krajnosti, ali čovjek se mora zapitati koliko će još famozni tolerantni sarajevski duh izdržati da ne poklekne pred stvaranjem mini džamahirije u Evropi. Doduše, dušebrižnici tvrde da upravo objekti poput City centra potvrđuju koliko je Sarajevo tolerantno i otvoreno prema svima. Još uvijek nije jasno kako se uskraćivanje prava jednima, drugačijima, onima koji npr. nazdravljaju čašom vina, ali izgleda samo u odabranim (da ne kažem ograđenim) prostorima, može uklopiti u duh tolerancije. I druga stvar, koliko će uopće još šoping centara moći izdržati stanovnici glavnog grada? Jedan grad gradom ne čine šoping centri i što veći broj džamija po glavi stanovnika. Pravi grad se odlikuje dobrom putnom i svakom drugom infrastrukturom, redovnim i urednim gradskim saobraćajem, brojnim galerijama, teatrima, muzejima, parkovima. A dok se dižu staklene zgrade, niko i ne obraća pažnju da u neposrednoj blizini jednih od njih postoji nešto što se zove Zemaljski muzej i uz njega odmah i Istorijski muzej BiH, čuvari gradske kulture, čiji stropovi se obrušavaju i eksponati propadaju zbog problema s grijanjem i vlagom, jer oni koji bi trebalo da brinu o tome, ne izdvajaju novce za te stvari.

Dok god je jednom gradu važnije da ima blještave šoping centre na uštrb kulturnih i obrazovnih institucija ili džamije i mesdžide na uštrb savremeno opremljenih i ugrijanih škola, od njegove širine nema ništa. Dok god stanovnici jednog grada pristaju na to da se voze tramvajima koji liče na konzerve na točkovima samo da bi došli na otvaranje nekog novog butika u kojem sebi ne mogu priuštiti ni par čarapa, ne zaslužuju da se nazivaju građanima. U glavnom gradu BiH pravih je građana malo. Rijetki su oni koji još uvijek brane sarajevski stari sjaj i zbog kojih Sarajevo još uvijek nosi epitet otvorenog i tolerantnog grada. Većinom su ovdje sad malograđani, željni šarenila i kiča, koji će sate provoditi oblijećući oko butika i kafića, s jedne, i džamija s druge strane, dok pozorišta, galerije i muzeji životare, poluprazni, a fakulteti štancaju polupismene kvaziintelektualce. Kultura se ovdje svodi na odlaske u šoping, pa u mesdžid. Oni kojima to smeta, mogu da idu u… rodni kraj! Samo narušavaju novi duh Sarajeva.

piše: Loris Zubanović