Čović i Ivanić zvanično odbili podržati ugovor države s Islamskom zajednicom u BiH

Islamska zajednica u BiH i dalje će, barem još neko vrijeme, ostati jedina vjerska institucija u našoj zemlji koja nema potpisan sporazum s državom. Predsjedavajući Predsjedništva BiH Bakir Izetbegović danas je pokušao na dnevni red sjednice Predsjedništva staviti to pitanje, ali druga dva člana su to odbila.

https://www.klix.ba/vijesti/bih/covic-i ... /180419073

Tražili su zakonom obvezno:
(Većina zahtijeva je podjednako i za javni i privatni sektor)

- Da mogu dobiti slobodno na poslu da klanjaju. (nejasno jel plaćeno ili neplaćeno)
- Vlasnik firme im mora napraviti prostor za klanjanje. Mini džamija, od svog novca.
- Slobodno za iftar. (druge smjene na poslu na udaru)
- Plaćen odmor za hadž u Saudijsku Arabiju.
- Vjerska nastava u školama (ne znam imaju li to Srbi i Hrvati u bošnjačkim školama, možda)
- Slobodno vrijeme za klanjanje u vojsci.
- Da se sharia brakovi automatski priznaju bez civilne procedure !!??

Oni sve one zahtijeve (za njih) koje KC i SPC nisu mogle dobiti nazivaju "specifičnosti", ne privilegije.

Zaboravio sam još jedan bitan zahtijev:

- Da im poslodavac obezbijedi halal hranu, ako firma ima svoj restoran. Ako nema da im poslodavac obezbijedi posebnu kuhinju da zadovolji halal.
Kuhinjski pribor, i oprema, koji nije dolazio u kontakt sa ne-halal hranom. Odvojena velika prostorija u biti, sa drugim hladnjakom, stolovima, stolicama, posuđem, priborom, mikrovalna, i ostalo.

Zamisli zajebeš se i zaposliš muslimana (koji te u početku takijao da "nije vjernik"). I onda krenu pizdarije. A imaš 3 radnika pored njega, i jedva si uspio sklepati prostoriju za pauze i objed. I onda te kozojeb uhvati driblati da mu stvoriš prostoriju za halal sranja. Pa da ga uhvatiš za vrat i kroz prozor izbaciš.

Oni to sve mogu imati tamo gdje su većina. Nek uživaju.
Naravno u javnom sektoru sav trošak na županijski proračun.

To bi u konacnici bio zakon protiv zaposljavanja Muslimana.
U javnom sektoru druga stvar.

Mada, institucije ZE-DO županije i Hrvati plaćaju.

Škakljiva tema za muslimane "graDŽane". Na najposjećenijem "graDŽanskom" portalu preko 700 komentara nakrkali za 5 sati.

Ivanić i Čović optužili Izetbegovića za politizaciju sporazuma sa Islamskom zajednicom

Ostali članovi Predsjedništva BiH Izetbegovića optužuju za politizaciju sporazuma i pitaju zašto ga je baš danas pokušao staviti na dnevni red, bez prethodnih konsultacija, priprema, dogovora i suprotno dosadašnjoj praksi rada tri člana Predsjedništva BiH baziranoj na uzajamnom uvažavanju, korektnom odnosu i donošenju odluka konsenzusom.

"Time je zloupotrijebio ne samo instituciju Predsjedništva nego i vjerske osjećaje građana islamske vjeroispovijesti, s krajnjom namjerom da se izazovu tenzije i prodube kontroverze o ovom iznimno važnom pitanju", stav je Čovića koji se u večernjim satima obratio saopćenjem za javnost.

Mladen Ivanić je nakon sjednice poručio da je predlagač unaprijed znao da neće dobiti neophodnu podršku.

"Očito je nekome potreban sukob, a taj neko mora biti svjestan posljedica", rekao je član Predsjedništva BiH iz RS-a.

https://www.klix.ba/vijesti/bih/ivanic- ... /180419101

"Stajalo je tamo čitav niz stvari, naprimjer ljekar koji operiše bi, ako bi se to prihvatilo, napustio operaciju da bi išao na džumu. Moj prijedlog, koji su oni prihvatili pa sad odustali, bio je da se kaže da Bosna i Hercegovina neće ometati pravo na džumu. To je samo jedan primjer, a takvih je desetak stvari. Ja sam recimo predlagao i da nećemo garantovati pravo nošenja tradicionalne opreme nego da nećemo sprečavati i da će to biti korišteno u skladu sa zakonom", rekao je između ostalog Ivanić.

BAKIR I REIS SU STVARNO DOVELI NACIJU U „VANREDNO STANJE“ Latić: Sporazum, ovakav kakav jeste, ne bi potpisala ni jedna država na svijetu

Nakon što je Bakir Izetbegović u Predsjedništvu održao sastanak sa predstavnicima vjerskog i kulturnog života Bošnjaka, ponovo se nametnulo pitanje famoznog sporazuma Islamske zajednice i države

TBT od TBT 16. Aprila 2018. u Kolumne, Naslovnica

Piše: Nedžad Latić, thebosniatimes.ba

Nakon prošlogodišnjeg neuspjeha da se pošto-poto progura ovaj sporazum, Rijaset IZ je u svom godišnjem planu rada za 2018. striktno naznačio da ovaj sporazum mora biti potpisan već u januaru 2018. No tadašnji predsjednik Predsjedništva Dragan Čović objasnio je reisu-l-ulemi Kavazoviću da to pitanje neće biti na dnevnom redu Predsjedništva tokom 2018.

Niko nad vama ne smije da bdije!

Inače, već godinama se kroz uši javnosti provlači Sporazum o odnosima između Islamske zajednice i države. Dodaje se takvim sporadičnim saopćenjima i pomisao kako takvi sporazumi sa vjerskim institucijama drugih konfesija već postoje potpisani i verificirani, te kako je samo Islamska zajednica ostala bez jednog takvog sporazuma, da je zbog toga stigmatizirana i tome slično. Na promoviranju ovog sporazuma i lobiranju da se po svaku cijenu progura kod nadležnih državnih organa, intenzivnije se radi od dolaska na čelo ove vjerske institucije Husein-ef. Kavazovića, a naročito nakon što je sa pozicije predsjednika Sabora IZ kontrolu nad ovom vjerskom institucijom preuzeo kontroverzni političar iz sjene prisutan na američkoj crnoj listi – Hasan Čengić.

Nakon što ovaj sporazum, čiji tekst je potpuno nepoznat javnosti, nije prošao na raspravama u Vijeću ministara, njega je kao vruć krompir državna vlada prebacila Predsjedništvu naše zemlje. Na njemu uporno insistira još samo bošnjački član Predsjedništva, Bakir Izetbegović, dok su prema njemu rezervirana ostala dva člana Predsjedništva.

A sada da javnost malo pobliže upoznamo sa ovim sporazumom, njegovim sadržajem i svrhom. On bi se mogao podijeliti na dva dijela u smislu svog značenja. Jedan dio odnosi se na vjerska prava, poput pauze za obavljanje džuma-namaza ili prava vjernika da mogu nesmetano obavljati ramazanski post, prava na specifično odijevanje u skladu sa vjeroispoviješću i sl. No, preko vjerskih prava koja se isturaju naprijed, u pozadini ovog sporazuma krije se njegova suština. Po ovom dijelu sporazuma Islamska zajednica bi ostvarila svojevrstan presedan kojim bi sa državom uspostavila obligacioni odnos po kojem bi u praksi u službama i institucijama IZ-e prestala važiti jurisdikcija Bosne i Hercegovine, te gdje bi interni akti poslodavca bili vrhovni zakonski akti. Po tom dijelu sporazuma, vrh IZ bi mogao primati u službu i otpuštati iz nje radnike prema svojoj privatnoj volji bez ikakvog obrazloženja. Također bi bio strogo zabranjen bilo kakav inspekcijski nadzor u ovoj vjerskoj instituciji. Sporazum čak ide dotle da štiti čelne ljude IZ i od krivičnog gonjenja, da se niko iz IZ ne može krivično goniti od strane države, nego isključivo se slučajevi eventualnog kriminala istražuju od strane vrha IZ itd.

Dakako, ne treba još mnogo objašnjavati da se shvati da se na ovaj način Islamska zajednica pretvara iz vjerske institucije u eksteritorijalnu državu, koja bi se još koristila Bosnom i Hercegovinom, njenom teritorijom i infrastrukturom.

Repriza nacionalne izdaje iz Vijećnice

Stavljanju ovog famoznog sporazuma na sto za potpisivanje čelnim funkcionerima države, nije prethodila nikakva javna rasprava niti je javnost uopće upoznata sa tekstom ovog sporazuma.

Sve to čini da je javnost izmanipulisana. I ne samo javnost nego i pojedini političari, poput, naprimjer, Denisa Bećirovića koji se zdušno zalaže za potpisivanje Sporazuma iako ga, vjerovatno, uopće nije ni čitao. Jer da jeste, sasvim bi se prema njemu drugačije odnosio.

Sporazum, ovakav kakav jeste, ne bi potpisala ni jedna država na svijetu jer se nikad ne bi odrekla dijela svog državnog suvereniteta.

U svemu tome simptomatičan je stav pregovarača ispred IZ u vezi sa ovim sporazumom. Kada se treba napraviti neki kompromis, predstavnici IZ isključivo popuštaju u pogledu vjerskih prava: nije više neophodna ni pauza petkom u podne za džuma-namaz, nisu neophodne ni olakšice za postače uz ramazan, pa ni o odijevanju u skladu sa vjerskim propisima se više mnogo ne govori. Ali o dijelu sporazuma koji izuzima IZ iz jurisdikcije države BiH nema pogodbe. Hiperprotektivnost prema netransparentnom kadroviranju a naročito netransparentnim finansijskim tokovima je apsolutna. Trenutno čelništvo IZ to naziva svojim diskrecionim pravom i smatra da može da radi što mu je volja bez obaziranja na državnu legislativu, za koju se i ne trudi da je uopće i poznaje.

Najgore od svega toga jeste da su političke konekcije sa vladajućom strankom omogućile već sad stvaranje, odnosno kreiranje jedne takve situacije i atmosfere u IZ, te bi eventualno potpisivanje jednog ovakvog sporazuma bilo samo legalizacija faktičkog stanja.

Na najvećem gubitku kroz vođenje ovakve politike vrha IZ je upravo njeno članstvo, koje čini skoro polovinu stanovništva BiH i nacionalni korpus za koji čelništvo IZ tvrdi da predstavlja njegove interese, bilo vjerske ili još neke druge. Jer na taj način bošnjački narod gubi svoju vjersku instituciju a istovremeno se odriče i države u kojoj ravnopravno participira sa drugim narodima.

No situacija se mijenja i postepeno, ali nezadrživo u javnost cure podaci o stanju i dešavanjima unutar IZ. Javnost, ali i državne institucije pa i nevladin sektor sve više pokazuju zanimanje za zbivanja u njoj, posebno za maglovite finansijske tokove i masovno koruptivno zapošljavanje zbog kojeg je čak i izmijenjena organizaciona struktura ove vjerske zajednice. Ni međunarodna zajednice nije više indiferentna za ova pitanja.

U novonastaloj konstelaciji odnosa famozni sporazum IZ i države više ne predstavlja puku legalizaciju već kreiranog ambijenta eksteritorijalne države, nego se naglo pretvara u posljednju slamku spasa za skupinu povezanih lica koja svoje lične interese nastoje na ovaj način zaštititi od eventualnog procesuiranja, grubo i bogohulno zloupotrebljavajući vjeru kao paravan.

Stoga je nervoza i grčevito insistiranje na ovom sporazumu sada već razumljiva posljedica dekonspiracije stanja u IZ.

Tako da je famozni sastanak Izetbegovića sa reisom Kavazovićem, plus par predstavnika režimskih nacionalnih institucija, bio još jedna blamaža kako samog Predsjedništva tako i režimskih lidera. Zapravo, bila je to repriza skupa iz Vijećnice kada se bošnjačka elita okupila da podrži Izetbegovića za podnesak za obnovu revizije presude BiH protiv Srbije pred Haškim tribunalom. S tim da su se opozocioni lideri opametili i izostali sa ovog skupa jer nikad više neće na takvim skupovima podržati Izetbegovića čije državničke odluke rezultiraju brukom i nacionalnom izdajom kakvim je ocijenjen taj skup u Vijećnici.