Tzv.HPC je osnovo Pavelić 1942.Postavio nekog popa iz Ukrajine za patrijarha tzv.HPC. Ta crkva nikad prije,a ni poslje 2.svj.rata nije postojala.
Nema ništa od te priče,osim ako Hrvati ne prijeđu na Pravoslavlje.

Ako nema vjernika onda ništa. Ako ima zainteresiranih, onda naravno treba podržati.

Kako god, to nema nikakve veze sa Srbima pa ne znam zašto je tebi ova tema interesantna?

Ima ta tema veze sa Srbima,jer je to pokušaj prevođenja djela vijernika SPC u tzv.HPC,i smanjenja uticaja SPC u Hrvatskoj.To isto je pokušano i 1942.pa je propalo. Nisam siguran da to ima veze sa prevođenjem vijernika Hrvata katolika u tzv.HPC.
Tolko naivni valjda nismo ?

Taj HPC me na Komšića asocira.

Komšić je Hrvat.

Pa i u toj crkvi su Hrvati. Pardon hrvatski Srbi.

Tako je to kad ljudi postanu nezadovoljni onim šta su od rođenja,pa počnu tražit alternative. Na kraju ne budu ničiji.

Najbitnije da nema nasilja i zabrana. Tko voli nek ide u jednu, netko drugi više voli drugu i svi sretni.

Pa ognjištarski Hrvati katolici ponašaju kao Srbi pravoslavci , samo što priznaju papu i popovi se ne mogu ženiti , dok ostalo je sve isto , pusta nacionalna seljačka žurka u zgradi sa krstom uf pardon zgrada sa križem.

Nauk je gotovo identičan uz male teološke pizdarije koje su suštinski nebitne , tako da nek onaj Bozanić postane patrijarh i nek' sam rukopolaže biskupe i popove bez Messija iz Vatikana ili nekog budućeg pape crnca-geja iz Džibutija.

Zasto Rumune? Neka zovu delegaciju istinske pravoslavne crkve na ovim prostorima a to je SPC.

To nije realno očekivati, ni mudro nuditi kao riješenje. Ja sam se osobno iznimno ugodno osjećao među vjernicima u temišvarskoj biseriki (crkva na rumunjskom). Mogu doći i Bugari, Grci...

Sa Gojkom i Neđom na liturgiji, to je druga priča. Ratovali smo, kidali su nam Domovinu. Branili smo je kako smo znali i umjeli. Razumijem i da mladež to danas manje zanima, imati državu je za njih nešto kao moći kupiti kruh u dućanu... A nije baš tako djeco moja... Da je tako, svatko bi je imao.

Treba zakopati ratne sjekire. Ali ne treba nikad zaboraviti gdje si ti svoju pokopao.

Za arkibiskupa te Antišine kvecr treba birati prave ljude a ne bitange i raspope šutnute iz ko zna koje kanonske pravoslavne crkve pa šetaju od jedne do druge sektice gdje preko noći postaju "patrijarsi". Recimo, gospodin Velimir Velja Bujanec bi bio idelan za tu ulogu. Jeste da je sklon drogi, kriminalu i prežderavanju ali je u tom ndh điru za razliku od te bitange kojem ndh služi samo da bi , eto kao i on bio na čelu neke crkve, pa makar i Antišine.

Neće da bude, prečanski Srbi nikada nisu bili neki vjernici nego komunjare i titoisti, Mladić se svojevremeno hvalio da je posljednji skinuo petokraku.
To što pokušavate glumiti kršćane ste pokupili od nas, i to jučer, već prekjučer niste znali kako crkva izgleda iznutra.

To će vjerojatno tako i biti, smanjen utjecaj SPC, koja vrlo blisko surađuje sa politikom srpske Vlade, tj. velikosrpskom politikom, koja znamo, ima antihrvatski karakter.
SPC daje ideje i naputke srpskoj Vladi, ili velikosrpska elita daje naputke SPC, rezultat je isti!
Poznata je činjenica da svi pravoslavci u Hrvatskoj, se ne osjećaju Srbima, nego Hrvatima pravoslavne vjere! Čak su i u Domovinskom obrambenom ratu, skupa sa Hrvatima branili svoju domovinu Hrvatsku! Zato oni žele imati svoju Crkvu, dok SPC sve pravoslavce u Hrvatskoj, smatra i tretira kao Srbe.
'Osloboditelji' 1945 su cijelom sveštenstvu HPC poskidali glave, bez suda i tako uveli 'DemoNkraciju' u bivšoj propaloj državi, ali sada imamo državu Republiku Hrvatsku, iako rijeka Sava teče, kako teče (ne uzvodno!).

HPC izgleda kao bitan čimbenik očuvanja suverenosti Hrvatske. Ako ima zainteresiranih, obvezno podržati.

Stiče se utisak da bi RH mogla propast bez HPC.
Da bi se to izbjeglo,treba zbijat redove,i masovno preći u pravoslavce.

Nema potrebe praviti od toga dramu. Pravoslavci su kršćani i svi njihovi sakramenti vrijede i u katoličkoj crkvi. Npr. krštenje kod pravoslavnog svećenika je sasvim validno za katoličku crkvu.

Ja da živim negdje gdje nema katoličke crkve, sasvim normalno bih otišao u pravoslavnu. Ne krstimo se u ime pape ni patrijarha nego u ime Oca i Sina i Duha Svetoga.

Nisam ja taj koji pravi dramu. Pogrešna adresa.

Krajnje vrijeme da se prestanemo baviti glupostima.

"Graničaru18", možda ti ne praviš dramu, ali izgleda pokušavaš praviti sprdačinu?

Pripadnici HPC, svih trideset, nisu pravoslavci. Postoje neka pravila u crkvi. Ne može grupa građana da se organizuje i stvori crkvu. Mora da dobije priznanje ostalih pravoslavnih crkava, kroz određene procedure, da bi mogla da se zove crkvom. To je institucija stara preko milenijum i po, i ova HPC je čista sprdačina. To je kao kada bi mi osnovali Srpsku katoličku crkvu, našli par desetina budala da budu vernici i smatrali to legitimnim. Sad ćeš mi ti odgovoriti, ali katolička crkva je jedna, univerzalna. Pa tako je i pravoslavna crkva jedna, samo što nema vrhovnog poglavara, nego više pomesnih patrijarha ili arhiepiskopa (zavisi koji rang ima pomesna crkva) koji se međusobno priznaju kao takvi. Ovi koji nisu priznati su nekanonski raskolnici i ne smatraju se pravoslavnim crkvama. Sličan problem ima i tzv Makedonska pravoslavna crkva koju niko ne priznaje osim oni sami sebe. Crkva nije nevladina organizacija da može svaka šuša da je osniva. Mislim, može, ali to niko drugi ne smatra za crkvu, ne samo druge pravoslavne crkve, nego ih ni katolička crkva ne smatra za crkvu.

Sve se slažem, ali kako kažu putovanje od 1000 koraka počinje prvim korakom. Bitno je da se radi. Crkva kao institucija svakako ne radi ništa brzo i sve eventualne promjene su frustrirajuće spore za obične ljude.

Evo sada je čitam ukrajinska pravoslavna crkva dobila priznanje od ruske. Sljedeća je onda vjerojatno makedonska, ili možda crnogorska itd.

Naravno da nije. Dobila je priznanje od ucenjenog patrijarha Vartolomeja u Carigradu, koji je inače pravosnažno osuđen za proneveru, i koji nema status kao papa u Rimu, nego samo kao patrijarh u Carigradskoj patrijaršiji, nema juridistikciju nad ostalim pravoslavnim crkvama. I ako se ne varam, samo od njega je i dobila priznanje, ni od jedne druge pravoslavne crkve.

Nisu svi pravoslavci Srbi: Hrvatska pravoslavna crkva u Hrvatskoj osnovana je prije SPC-a



U RH se još uvijek koristi iskrivljena komunistička jugoslavenska povijest, koja je krivotvorena u korist jedne države, čija je povijest potpuno izmišljena (akad. Dobrica Čosić), a sve na štetu hrvatskog naroda. Krivotvoritelji su nastojali razbiti jedinstvo hrvatskog naroda i zato su nametnuli obrazac po kojemu su svi pravoslavci Srbi, da postoji muslimanska nacija i da su samo katolici na ovom području Hrvati. Na ovaj način RH sada ima 55 000 km2 teritorij i 4,2 mln. stanovnika – 70 godina prije teritorij je bio 103 000 km2, a stanovništvo – 6,62 mln.

U RH skoro pa nitko ne zna da su Hrvati pravoslavci oduvijek dio hrvatskog naroda. Svi YU-povjesničari su vrlo precizni kod istraživanju naziva HPC – prva crkva u povijesti pod ovim imenom je ona u doba NDH, ali bez bilo kakve preciznosti i osnove govore da je SPC „oduvijek” u Hrvatskoj.

Prije par mjeseci povodom dolaska turskog predsjednika veličanstveno je proslavljena stota obljetnica zakonitog djelovanja Islamske zajednice u Hrvatskoj, čije djelovanje je svjetski primjer međureligijske tolerancije koja je sastavni dio svjetonazora hrvatskog naroda.

Dobro je da RH priznaje zakon kojeg je donio sabor Hrvatskog kraljevstva (službeno: Trojedna kraljevina Hrvatska, Slavonija i Dalmacija). Postoje još neki zakoni od tog doba, koji dokazuju da je u stvari HPC povijesna pravoslavna crkva u Hrvatskoj, a SPC je nametnuta nekanonski i protuzakonito.

U Austro-Ugarskoj su postojale tri pravoslavne crkve i sve tri imali su naziv Pravoslavna (tad: grčko-iztočna). Da se tada koristio danas uobičajeni naziv po nazivu države, bile bi to Austro-Ugarske, odnosno HRVATSKE pravoslavne crkve, naziv na kojeg najviše ima pravo upravo ona sa sjedištem u Srijemskim Karlovcima i upravnim teritorijem u Trojednoj kraljevini (Karlovačka arhiepiskopija), nosila bi naziv Hrvatska pravoslavna crkva. Osnovao ju je katolički hrvatsko-ugarski kralj Leopold I. za pravoslavce na hrvatskom teritoriju.

Ne smije se zaboraviti da su Srijemski Karlovci, zajedno s istočnim Srijemom i Zemunom, sve do 1946. u sklopu hrvatske države, gotovo cijelih proteklih tisućljeće i pol. U zborniku Sintagma tiskanom u Ateni 1855. po narudži Carigradskog patrijarha Karlovačka arhiepiskopija, autokefalna pravoslavna crkva koja djeluje na teritoriju Hrvatskog kraljevstva ima redni broj 7 na popisu autokefalnih crkava. (Na ovom popisu nema nikakve srpske crkve).

U Beču je 3. ožujka 1707. održana zajednička konferencija predstavnika Dvorskog ratnog savjeta i Dvorske ugarske komore. Konferencija je donijela odluku da se prilikom izbora novog poglavara austrougarskih i hrvatskih pravoslavaca ima nastojati da se on proglasi potpuno nezavisnim od svih patrijarha pod Turcima i da može nositi titulu arhiepiskop.

U Austrijskom carstvu 1791. pravoslavci dobivaju puna građanska prava. „Zakonskim člankom XX. iz 1848. ugarski sabor svim grčko-iztočnjacima pod ugarskom krunom jamči slobodu upravljanja poslova školskih i crkvenih pod državnim nadzorom. Člankom XXX. ugarskoga Sabora iz 1868., Sabor je zajamčio, da pod ustavnim putem izvršivanim nadzorom Njegova Veličanstva i u okviru zemaljskih zakona – u svojih crkveno-narodnih kongresih svih pravoslavaca pod ugarskom krunom autonomno ureduju i upravljuju svojim crkvenim i školskim poslovima i zakladama, koje za te poslove imaju”.

Ista prava na isti način jamči i Hrvatski sabor u odlukama iz 1861., 1865., 1877. i 1884. te Zakonom o pravoslavnoj crkvi od 24. ožujka 1887. U okviгu ovih zakona nema niti Srba niti SPC, nego je sve „pod nadzorom Njegova Veličanstva i u okviru zemaljskih zakona”.

U monarhijama pa i u Austro-Ugarskoj monarhiji odnosno Trojednom hrvatskom kraljevstvu nije bilo moguće postojanje neke strane crkve – suprotno bi značilo da je Hrvatska bila srpski vazal. U stvari je Srbija stotine godine bila Hrvatski (hrvatsko-ugarski) vazal (sve do 1896 ), a nikad obrnuto.

Ukazom prijestolonasljednika Aleksandra od 17. lipnja 1920. donesena je odluka o stvaranju „Autokefalne ujedinjene srpske PRAVOSLAVNE CRKVE u Kraljevstvu Srba, HRVATA i Slovenaca“. Carigradski patrijarh Meletij ІV. 19. veljače 1922. potpisuje Tomos na temelju odluke Svetog sinoda (protokol 1148.) za stvaranje nove crkve i daje obrazloženje za to – nastanak nove države – Kraljevstva Srba, Hrvata i Slovenaca.

Autokefalna Hrvatska Karlovačka arhiepiskopija nikad nije donijela odluku za pridruživanje novostvorenoj crkvi. Da bi osigurala potpis ovog Tomosa, vlada Kraljevstva SHS uplaćuje u tri obroka 1.500.000 franaka Carigradskoj patrijarhiji. To je po crkvenim pravilima velik prekršaj nazvan simonija (apost. pravilo br. 29. i dr.)., to jest stvaranje ove nove crkve proturječi crkvenim kanonima.

U travnju 1942. donesena je odluka o obnovi Hrvatske pravoslavne crkve, uz prethodno pribavljenu suglasnost i priznanje od Carigradske patrijarhije i Autokefalne ujedinjene srpske pravoslavne crkve u Kraljevstvu Srba, Hrvata i Slovenaca. Naknadno, priznaju je i Rumunjska pravoslavna crkva i Bugarska pravoslavna crkva.

Nakon završetka Drugog svjetskog rata u noći s 29. na 30. svibnja 1945., ubijeni su u od komunista Patrijarh Germogen i svo svećenstvo HPC te zakopani negdje u Zagrebu. Napominjemo da nitko nije niti bio optužen za neki ratni zločin, nego svi su osuđeni „zbog pokušaja razbijanja jedinstva srpskog naroda u Hrvatskoj”. Mnoštvo hrvatskih pravoslavnih vjernika nastradalo je na Bleiburgu i Križnom putu.



Patrijarh Germogen jedini je poglavar neke autokefalne crkve ubijen u Drugom svjetskom ratu. HPC je jedina crkva u svjetskoj povijesti koja je potpuno uništena ubijanjem cijelog klera i više vjernika. Ustav Srpske pravoslavne crkve objavljen je 1. kolovoza 1947. u FNRJ – i prvi puta u povijesti postoji crkva pod tim imenom.

Samo oni koji su zaboravili da Jugoslavije više nema mogu smatrati da je SPC povijesna crkva u Republici Hrvatskoj. U prosincu 2002. Ivica Račan u ime Vlade RH potpisuje ugovor od zajedničkog interesa sa SPC, koji jer je potpisan s nepostojećom pravnom osobom, je u stvari act inexistant, to jest, akt koji ne postoji. Na temelju tog nepostojećeg ugovora SPC-u dodjeljeno je više od 500 000 000 kuna i sva pravoslavna imovina u Hrvatskoj (popis sadrži 30 stranica).

Zanimljivo je da Hrvatski kraljevski zakon od 27. travnja 1916. o islamskoj zajednici nikomu ne smeta. Hrvatskoj islamskoj zajednici temeljem tog zakona omogućeno je slobodno otvaranje škola u skladu s pozitivnim pravom. Današnji bosanski muslimani u velikom postotku su islamizirano hrvatsko katoličko stanovništvo Bosne i Hercegovine, isto kao što su dobar dio današnjih pravoslavaca na teritoriju RH i BiH pravoslavni bugarski Vlasi i Hrvati, pa bi i za tu vjersku manjinsku skupinu trebao važiti jednaki obrazac.

Bez obzira što je baš turski predsjednik Erdogan bio prisutan povodom svečane proslave stote obljetnice tog zakona, nikomu ne pada na pamet da po postojećim obrazcima proglasi islamske škole u Hrvatskoj turskim školama i da zahtjeva da se u njima edukacija vodi na turskom jeziku, uz učenje turske interpretacije povjesti, a moglo bi jer po toj šabloni muslimani su turci.

Isto tako bio bi red da se u Hrvatskoj prema potrebi i u skladu s povijesnim odlukama Hrvatskog sabora, mogu osnivati pravoslavne škole, na hrvatskom jeziku i u kojima će se učiti hrvatska povijest, a ne na stranom jeziku u kojima će se učiti strana, hrvatskoj neprijateljska interpretacija povijesti.

Trenutačno u Hrvatskoj djeluje SPC, koja nema niti povjesni razlog niti kanonsku osnovu za postojanje kao nacionalna crkva u Hrvatskoj, jer bi zapravo značilo da je RH srpska kolonija. Na temelju nametnutog obrazca su svi pravoslavci navodno Srbi pa je zato i crkva „srpska“ kao što su i škole „srpske“ uz srpski jezik i maštovitu srpsku interpretaciju povijesti podržanu pomno razrađenim sustavom krivotvorenja činjenica.

Navedenih sveukupno devet saborskih odluka i zakona koje su donesene u doba Trojedine kraljevine moramo prevesti s hrvatskog jezika na hrvatski jezik. U okviгu ovih zakona nema niti Srba niti SPC, nego je sve „pod nadzorom Njegova Veličanstva i u okviru zemaljskih zakona”.

Na hrvatskom to znači da u Trojedinoj kraljevini postoji pravoslavna crkva, koja je Hrvatska i njoj je dozvoljeno otvaranje vjerskih škola, to jest pravoslavnih škola po hrvatskom zakonu, uz hrvatski jezik i hrvatsku povijest, jer su one namijenjene hrvatskim državljanima i nemaju ništa s bilo kojom stranom državom ili stranom crkvom, kao što nisu imale ni u to doba u Trojedinoj kraljevini. Srbija tad još nije ni postojala (Smederevački sandžak bio je sastavni dio Turske, crkveni ustroj na teritoriju te turske oblasti dio je Carigradske patrijarhije, a cjelokupno svećenstvo su Grci fanarioti).

Kad je RH odnosno Islamska zajednica prihvatila zakonodavstvo iz Trojedine kraljevine stvoren je zakonski temelj međureligijske tolerancije te raznovjerske i interkulturalne nacionalne integracije koju je Otac Domovine uglavio u temelje slobodarske hrvatske nacionalne misli.



Pozivamo hrvatske državne institucije da pročitaju saborske odluke iz doba kraljevine odnosno Hrvatske pravoslavne crkve i da ih prihvate kao što su prihvatili zakon o Islamskoj zajednici, što je vrlo pozitivni presedan i njegovom djelovanju divi se cijeli svijet.

Hrvatski arhiepiskop †Aleksandar
https://hrvatskapravoslavnacrkva.wordpress.com/

“Vi ste Hrvati, a i mene je rodila majka hrvatska.”



General Svetozar Borojević jedini Hrvat koji je postao Field Marshal

https://hrvatskapravoslavnacrkva.wordpr ... -hrvatska/


https://www.youtube.com/watch?v=eapsfrFM9Xc
10,107