Da zaista nije, normalno da je neznanje, Bošnjo nije čuo za mletačko-turski rat, samo 3 godine prije toga odvija se poznata bitka kod Lepanta.

Slućajnost ba da Turci grade most za vrijeme rata, a i ba poznato je da je Mehmed paša Sokolović bio mirotvorac, pravio ga u zadužbinu ba.

Žestoke bitke se vode u neposrednoj blizini dalmatinskih gradova na obali, Turci šalju ogromnu silu, Mleci potisnuti na uski pojas uz more, slućanojt ba.

Da navedeni tvoja muslimanska armija nije koristila u vojne svrhe i ne bi bio srušen, da su ga Hrvati htjeli rušiti bio bi srušen 92.

Najbolje porusiti sve mostove. Svi mogu biti koristeni i u vojne svrhe.

A to oko Lepanta nebi trebalo ni komentirati ali hajde kad vec hoces. Rat je poceo 1570. godine a bitka o kojoj govoris se odigrala u danasnjoj Grckoj. Za most im je bilo potrebno nekoliko godina. Pa valjda bi ga onda ranije poceli graditi, strategu.

A sto se geografije tice: Zaista je Osmanlijama, cija se i flota a i vojska prije bitaka uvijek okupljala na Romaniji kod Sarajeva, bio potreban most u Visegradu. Pogotovo kad bi ratovali protiv Mlecana tamo dole oko Grcke.

(ahtung: sarkazam)

Flota se okupljala na Romaniji kod Sarajeva, šta Miljackom do Neuma

Nego kako je ta vojska dolazila ako ne mostovima, osmanskim helikopterima?

I slućajnost ba da se most počinje graditi nakon pomorskog poraza, ma ti si mi strateg i pol.
Slućajnost ba da se počinje graditi baš za vrijeme napada na Dalmaciju i početka rata.

Naravno, prvo Miljackom pa onda Neretvom do mora. Ti majke mi ko da si Bosanac a ne Hercegovac.

Pa logicno je da ce koristiti infrastrukturu. To niko ni ne osporava. Ali stavljanje takve infrastrukture iskljucivo u okvir ratnih pohoda je poprilicno jednostrano. Pogotovo sto iste stvari nebi tvrdio da se radi o Habzburzima koji su gradili po Hrvatskoj.



Slucajnost ili ne, prije nego sto se pocnes razbacivati takvim izjavama trebao bi se malo pozabaviti o tom ratu. Razlozima. Ko ga je poceo i sta je bio povod. Itd. itd. Pa bi tek onda mogao biti mozda u stanju da analiziras razloge za izgradnju neceg u to isto doba.

Pa eto ti jedan impuls mozda: Ako pocinjes rat 1570. godine da mozda nebi bilo malo pametnije poceti graditi par godina prije posto u to doba takvi mostovi nisu nicali tek tako kao pecurke nakon kise.


Ipak mostina i po, priznaces

Normalno uzeti vjeru okupatora?
Normlalno biti izdajica?
Niste vi promjenili vjeru jer vam se svidila nego ste se prodali za veceru.
Nikad vam to nece biti oprosteno.

Replika i po!

Trebamo ih napraviti još nekoliko, da devalviramo vrijednost.

To je sad hrvatski most, RH je dala većinu love za obnovu.

Posušanski kamenoklesari ga napravili. Hrvatski most fra Grge Martića.

Jedan u Bijelom Polju, jedan kod Avijaričarskog mosta, jedan bi mogao na Buni,...

Ako turisti budu pitali za stari most, reći im: "ma ima ti toga kod nas, to kod nije ništa posebno, niču na sve strane".

Mislim da je vlast RS veliku stratešku grešku napravila što nije više uložila u ovaj grad. Ima izuzetno dugu istoriju, jedno vreme oko 100 godina glavni grad Hercegovine, nalazi se na Drini u njenom najlepšem i najčistijem delu u blizini Sutjeske, Maglića, reke Tare, dakle čak ima i turistički potencijal.
Idiotski mi je što nije napravljen ozbiljan magistralni put ka Rogatici i Višegradu koji bi potpuno zaobišao Goražde i Federaciju, i pritom oživeo i Čajniče.

Liturgijska proslava svetkovine Presvetoga Srca Isusova u Foči, nedjelja 5.7.2020.

Odmarajte na rezervnoj klupi kad ste bezobrazni.

Izvor: https://hr.wikipedia.org/wiki/Crkva_sv. ... _Fo%C4%8Di

Crkva sv. Marije (sv. Gospe) je bila rimokatolička crkva u Foči.

Nalazila se na lijevoj obali Čehotine. Bila je građena u romaničkom stilu. Gradnju joj datira najkasnije u 12. stoljeću. Srušena je tijekom osmanske vlasti u Bosni, u 16. stoljeću. Od zgrade su ostali dio kamenoga friza s bogatom dekoracijom, kamena rozeta i tri zanimljiva kamena ornamenta[3] kapitela i dr. Nova, secesijska crkva, nasljednica ove crkve, sagrađena je na suprotnoj strani rijeke i bila je posvećena Božanskom Srcu. Na drugoj strani Čehotine bila je od srednjeg vijeka crkva u Kaurskom Polju. O objema crkvama postojala je samo narodna predaja, a nalazi su poslije potvrdili postojanje obiju. Neki su pisci išli daleko u tezama, da je to bila patarenska bogomolja, ali su se osla­njali samo na narodnu predaju bez ikakva navedenog konkretnog podatka u prilog toj tezi.


Kad su Osmanlije zauzele Foču, ova je katolička crkva pretvorena u Carevu džamiju.[6] Povjesničar Alija Bejtić zabilježio je da je napisao na temeljima ove crkve sultan Bajazit Drugi podigao džamiju 1501. godine. Pri pretvaranju crkve u džamiju unutrašnjost joj je bila poprilično izmijenjena. Vanjski su zidovi ostali netaknuti. Prije preuređenja imala je karakterističan tlocrt trobrodne crkve baziličnog tipa, što je bila velika rijetkost u tadašnjem vremenu, kada je graditeljstvu pridavano kudikamo veće značenje nego danas.

Arheološka snimanja 1953. utvrdila su doista postojanje ove crkve i da je prvotna građevina na mjestu Careve džamije crkva. Tlocrtni oblik objekta odvaja se od uobi­ čajenog rješenja džamija, Unutarnje dimenzije danas iznose 19,00 x 10,65 m, gdje je omjer stranica gotovo 1:2. Tlocrt je tipičan za trobrodne crkve bazilikalnog tipa. Zid čini nepravilno i pritesano kamenje. Snažni vanjski zidovi debljine 110 cm pokazuju namjenu nošenja kamene konstrukcije, što odudara od tadašnjeg relativno laganoga četverostrešnog drvenog krovišta Careve džamije. Džamija s običnim krovištem ne rabi tako snažne zidove. Na adaptaciju crkve u džamiju pokazuje podnožje minareta. Nije uopće povezano nekim rješenjem s objektom, što je kod džamija, nego pokazuje da je naknadno prikrpljeno već po­stojećem objektu. Pri renoviranju unutrašnjosti džamije 1920-ih nađene su u zidu škulje, uzidani ormarići. Do 1953. zazidani su i prežbukani. U kamenoj ogradi džamijskog groblja u neposrednoj okolini džamije otkriveni su arhitektonski fragmenti koji uopće ne pripadaju orijentalno-islamskoj građevnoj umjet­nosti: rozeta - stilizirani lotosov cvijet, frizevi u više pojasa sa i bez antičkih karakteristika, motiviima vijugave loze s lišćem i grozdovima te unikatni ornament dvostrukih hrastovih listova, sve rađeno visokom klesarskom tehnikom. Ukazivali su na monumentalnu i ras­košnu građevinu, kojoj su pripadali. Svi ti elementi jasno ukazuju da je stara crkva bila također reprezentativna građevina. U podnožju je kvalitetna žbuka, danas potpuno petrificirana. Škulje u unutraš­njosti zdanja tipične su za romaničku građevinu. Najviše ih je gradila romanika. Škulje nisu drugo nego t. zv. kustodije. Gradilo ih se uz apsidu ili odmah do ulaza, za potrebe svećenika.