MOSTAR - Prvi svezak "Hrvatske enciklopedije Bosne i Hercegovine", koji obuhvaća enciklopedijsku građu od slova A do Đ, objavio je Hrvatski leksikografski institut BiH.

Planirano je objavljivanje još tri sveska ove enciklopedije, priopćio je danas Hrvatski leksikografdski institut BiH, čije je sjedište u Mostaru i koji je nakladnik ove enciklopedije, prenosi Hina.

"Pripremljena je temeljna građa i za preostala tri sveska ove enciklopedije, a sljedeći svezak obuhvatit će enciklopedijsku građu od slova Đ do J", rekao je ravnatelj Hrvatskog leksikografskog instituta BiH Ivan Anđelić.

"Izniman uređivački doprinos nastanku 'Hrvatske enciklopedije BiH' dao je prof. dr. Ivan Markešić - zaposlenik Instituta društvenih znanosti 'Ivo Pilar' iz Zagreba. Dr Markešiću pripadaju goleme zasluge za stvaranje ove enciklopedije", rekao je Anđelić.

Akademik Dalibor Brozović u predgovoru prvog sveska ističe kako je ova enciklopedija "svojevrsni hrvatski pogled na Bosnu i Hercegovinu", te da je riječ o izdavanju prve takve enciklopedije uopće.

"Državnim osamostaljenjem Bosne i Hercegovine početkom 90-tih godina 20. stoljeća, a posebno završetkom rata u njoj (1991.-1995.), bile su stvorene osnovne pretpostavke da se Hrvati, kao jedan od tri konstitutivna naroda, sami predstave domaćoj i međunarodnoj javnosti jednim enciklopedijskim izdanjem, i da na taj način objelodane sve ono što se o Bosni i Hercegovini i Hrvatima u njoj u svim bivšim režimima sustavno prešućivalo, te da time isprave barem dio onoga što se u dosadašnjim izdanjima o njima krivotvorilo. U okviru takva enciklopedijskog izdanja moglo se prikazati bosanskohercegovački prostor u cjelini, kao i sve ono što su na njemu do danas, zajedno s drugima, ali i sami, stvarali Hrvati. Time se moglo sasvim jasno istaknuti da je Bosna i Hercegovina domovina i hrvatskog naroda, da je ona država i društvo u kojem oni mogu i trebaju, ne ugrožavajući druge, ostvariti sva svoja kulturna, religijska, nacionalna i politička prava i da temeljem toga mogu polagati pravo na konstitutivnost na cijelom području Bosne i Hercegovine kao i pravo na jednakopravnost s druga dva naroda u BiH (s Bošnjacima i Srbima)", ističe u predgovoru akademik Brozović.

Ocjenjuje kako će "Hrvatska enciklopedija BiH" po svojem sadržaju biti i nacionalna (hrvatska), ali i opća enciklopedija BiH.

"Kriteriji uvrštavanja građe određeni su nacionalnim karakterom edicije na temelju primjene suvremene leksikografske metodologije. To znači da će 'Hrvatska enciklopedija Bosne i Hercegovine' obuhvatiti sve događaje, pojave, osobe, i pojmove koji tvore prije svega hrvatsku povijesnu, kulturnu i geografsku sastavnicu Bosne i Hercegovine, a jednim dijelom i osobe i podatke iz drugih nacionalnosti. Ona će sadržavati informacije koje izviru i sastavljaju sadašnji bosanskohercegovački državni prostor kroz stoljeća, ali isto tako i informacije koje pripadaju širem povijesnom, političkom, kulturnom i etničkom hrvatskom kontekstu u BiH, a prostiru se izvan okvira države BiH - na susjedne (Hrvatska, Srbija, Crna Gora) i druge zemlje, te na odnose s njima kao i na široku bosanskohercegovačku, prvenstveno hrvatsku dijasporu", objasnio je akademik Brozović.

Nadam se kako će bit izdana i u Hrvatskoj.

Da ponovim i ja pitanje...zna li ko kad će drugo izdanje?

Projekti: Hrvatska enciklopedija Bosne i Hercegovine 1, A-Đ; Hrvatski leksikografski institut Bosne i Hercegovine, Mostar 2009.

Hrvatsko sumiranje BiH



Hrvatska enciklopedija Bosne i Hercegovine po svom će sadržaju biti i nacionalna (hrvatska), ali i opća enciklopedija Bosne i Hercegovine. Kriteriji uvrštavanja građe određeni su nacionalnim karakterom edicije na temelju primijenjene suvremene leksikografske metodologije. To znači da će Enciklopedija obuhvatati sve događaje, pojave osobe i pojmove koji tvore prije svega hrvatsku povijesnu, kulturnu i geografsku sastavnicu Bosne i Hercegovine, a jednim dijelom osobe i podatke drugih nacionalnosti

Nedavno promovirana Hrvatska enciklopedija BiH (tačnije njezin prvi svezak A-Đ), već samim svojim nazivom povlači brojne kontroverze. Naprimjer, je li to enciklopedija koja će se ograničiti isključivo na hrvatsko kulturno-povijesno naslijeđe u BiH, hrvatski personarij u BiH, da li će to biti neki suma sumarum bosansko-hrvatskog nacionalnog doživljaja onoga što bi trebalo predstavljati Bosnu i Hercegovinu? Odgovor nije konačan. Sama ideja Hrvatske enciklopedije BiH vuče svoje korijene iz projekta Leksikona Hrvata u BiH, koji su 1999. pokrenuli Hrvatsko kulturno društvo Napredak (Sarajevo), Hrvatsko društvo za znanost i umjetnost (Sarajevo), Sveučilište u Mostaru, Vrhbosanska metropolija (Sarajevo), Hrvatska zajednica Herceg-Bosna (Mostar, utemeljena 1997. u Neumu), Hrvatska zajednica iseljenika Bosne i Hercegovine (Sarajevo), Matica hrvatska (podružnice Sarajevo i Mostar). Vremenom je ideja nadrasla popis biografija značajnih Hrvata u BiH i već 2003. dolazi do promjene imena u Hrvatski leksikon Bosne i Hercegovine, što je podrazumijevalo da on ima obuhvatiti i geografiju, jezikoslovlje, povijesna zbivanja, floru i faunu, ustanove i gospodarske subjekte, demografska kretanja, vjerske, pravne, društvene, političke kulturne i obrazovne institucije, a sve u vezi s BiH i, posebno, Hrvatima u njoj.

Šta Enciklopedija treba predstavljati?

Zbog toga je na III sjednici Znanstvenog vijeća HLIBiH, 15. lipnja 2006., riješeno da se projekt preimenuje u Hrvatsku enciklopediju BiH. U uredništvo su ušli: Jakov Pehar, glavni urednik; Ivan Markešić kao zamjenik gl. urednika i izvršni urednik I sveska HEBiH; Ivan Anđelić i Vladimir Šoljić (pomoćnici glavnog urednika) i članovi: Dalibor Brozović, Božidar Matić, Serafin Hrkać, Vlatko Filipović, Marko Karamatić, Dubravko Lovrenović, Franjo Topić, Ante Mišković, Snježana Musa, Marko Babić, Željko Ivanković, Luka Markešić, Vlado Pandžić, Tomo Vukšić i Robert Jolić.

Kako je u predgovoru prvom tomu naglasio akademik Dalibor Brozović: "Hrvatska enciklopedija Bosne i Hercegovine po svom će sadržaju biti i nacionalna (hrvatska), ali i opća enciklopedija Bosne i Hercegovine. Kriteriji uvrštavanja građe određeni su nacionalnim karakterom edicije na temelju primijenjene suvremene leksikografske metodologije. To znači da će enciklopedija obuhvatati sve događaje, pojave, osobe i pojmove koji tvore prije svega hrvatsku povijesnu, kulturnu i geografsku sastavnicu Bosne i Hercegovine, a jednim dijelom osobe i podatke drugih nacionalnosti. Ona će sadržavati informacije koje izviru i sastavljaju današnji bosanskohercegovački državni prostor kroz stoljeća, ali isto tako i informacije koje pripadaju širem povijesnom, političkom, kulturnom i etničkom hrvatskom kontekstu u Bosni i Hercegovini, a prostiru se izvan okvira države Bosne i Hercegovine - na susjedne (Hrvatska, Srbija, Crna Gora) i druge zemlje te na odnose s njima kao i na široku bosanskohercegovačku, prvenstveno hrvatsku dijasporu."

Prvi takav projekt nakon rata

Prvi tom Hrvatske enciklopedije sadrži 660 kolor stanica, sadrži članke od A do Đ, ima 2.121 napomenu i 53.064 redaka teksta, 593 ilustracije i 75 karata u boji. Na njemu je radilo 120 znanstvenika, od kojih je većina iz Bosne i Hercegovine. O islamskim temama pisali su profesori s Fakulteta islamskih nauka u Sarajevu prof. dr. Adnan Silajdžić i prof. dr. Ismet Bušatlić. Posebne doprinose svesku dali su Marko Babić (arheologija), Vlado Pandžić (književnost), Krešimir Regan (povijest), Franjo Marić (župe), Srećko Džaja i Dubravko Lovrenović (Crkva bosanska), don Tomo Vukšić, fra Marko Karamatić i fra Robert Jolić (opća crkvena povijest u BiH), dr. Davor ****** (Šumarski fakultet Sarajevo), Hrvoje Milošević (Veterinarski fakultet Sarajevo), Ivo Lučić, novinar publicist iz Zagreba koji se pozabavio fenomenom krša, zatim planinama, poljima, rijekama i jezerima. Za etnološke teme bila je zadužena Astrida Bugarski, za iseljeništvo prof. povijesti Tomislav Ćorić (Zagreb), za umjetnost prof. Slavko Harni (Zagreb) za vojne teme Martin Bevanda. Dženana Tuzlak s Nacionalne i univerzitetske biblioteke Sarajevo obradila je biblioteke, a sport Stjepan Kljuić i Miljenko Karačić. Dizajn korica uradio je Ivica Čavar, a logotip Andrej Čavar. Karte su načinili Snježana Musa i Krešimir Regan.

Hrvatska enciklopedija je, unatoč svim kontroverzama i pitanjima koje povlači za sobom (vidi antre o povijesti BiH), prvi poznati pokušaj izdavanja djela ovoga tipa nakon rata 1992. - 1995., bar kada je riječ o Bosni i Hercegovini. Separat Socijalistička Republika Bosna i Hercegovina iz Enciklopedije Jugoslavije (1982.) Jugoslavenskoga leksikografskog zavoda u Zagrebu, izašao je u Zagrebu davne 1983., dok u okviru projekta Enciklopedija Bosne i Hercegovine (2005. - 2007.) pod vođstvom ANUBiH-a do sada nije objavljen ni jedan svezak, niti ima najave da će se to u dogledno vrijeme dogoditi.

Bosna i Hercegovina

Od Kulina bana do Valentina Inzka

Bosna i Hercegovina je u Hrvatskoj enciklopediji BiH obrađena na 84 stranice, uključujući prirodna obilježja (geološko-stratigrafska obilježja terena), paleološke karakteristike, floru, faunu), demografska obilježja i naselja (stanovništvo, naselja, povijesni razvoj naselja), gospodarstvo, regionalizacija, upravna podjela (upravne regije kroz historiju, gospodarske i industrijske regije) te geoekološke odlike BiH. Pored povijesnog pregleda, koji uključuje bosanskohercegovački prostor u prapovijesti, starom, srednjem i novom vijeku (uključuje razdoblje osmanske vladavine, austrougarski period, Kraljevine Jugoslavije, NDH, SFRJ, rat 1992. - 1995., kao i kratak pregled poratne političke situacije, zaključno s imenovanjem novog visokog predstavnika Valentina Inzka. Nejasno je zbog čega je u članku koji se tiče Bosne i Hercegovine mjesto našla crkvena povijest samo Rimokatoličke crkve. Isto je tako razočaravajuća vrlo uopćavajuća teza da su "počeci hrvatske pismenosti u Bosni i Humu, odnosno Zahumlju i Travuniji, vjerovatno tek nešto mlađi od doseljavanja Hrvata u ove zemlje", te da u hrvatsku književnost možemo ubrojiti Natpis bana Kulina, Povelju Kulina bana, Divoševo evanđelje, Batalovo evanđelje, Hvalov zbornik itd. Radi se o nacionaliziranju srednjovjekovnih spomenika - praksa, koja bi se morala izbjegavati u modernom shvatanju historije i historijskih procesa. S druge strane, dat je vrlo iscrpan pregled kulturne historije BiH, uključujući likovnu, glazbenu, kazališnu i filmsku umjetnost.

Crkva bosanska

Najbolja novija sinteza historijske enigme

Hrvatska enciklopedija donosi možda ponajbolji presjek problematike Crkve bosanske iz pera S.M. Džaje i dr. Dubravka Lovrenovića. Članak najprije donosi kratki pregled historiografskih djela o ovoj najvećoj enigmi bosanskog srednjovjekovlja. Ukazuje se na to da je jedan dio moderne historiografije prihvatio politički motivirane objede srednjovjekovnih katoličkih i pravoslavnih izvora, te o "Crkvi bosanskoj pisao sve do pol. XX. stoljeća ne pod njenim stvarnim imenom (Crkva bosanska!), nego pod imenom bogumila i patarena (B. Petranović, F. Rački i dr.) i svrstavao ih među izrazite srednjovj. dualističke sekte." Krajnosti u interpretiranju izvora ilustriraju se primjerom srpskog historičara Aleksandra Solovjeva "koji je s nevjerovatnom imaginacijom učitavao dualističke tragove u bos. povelje i dr. zapise, u minijature i na stećke svrstavši ih u izrazito dualistički kontekst", pa do fra Leona Petrovića, koji je hijerarhiju Crkve bosanske želio vidjeti kao "zapuštene hrvatske benediktince", ili Vase Glušca, zagovarača teze o "Crkvi bosanskoj kao Pravoslavnoj crkvi usidrenoj u tradicije istočnog monaštva i pravovjerja".

Navodi se, dakako, i tzv. "sinkretistička interpretacija" jednog od najboljih poznavaoca bosanskog srednjovjekovlja dr. Sime M. Ćirkovića, prema kojoj je Crkva bosanska "nastala stapanjem stare (katoličke) Bosanske biskupije i heretičnih elemenata, koji su u njoj prevladali davši joj dualističko obilježje, pa se prema tome - u Ćirkovićevoj interpretaciji - heretička Crkva bosanska pojavljuje o organizacijskom okviru ecclesiae bosniensis". Ipak, kako smatraju priređivači članka, "osnovni problem historiografije o Crkvi bosanskoj, još od Franje Račkog, koji je još 1869, svojom studijom Bogomili i patereni postavio temelje proučavanju ove teme, ogleda se u tome što je većina istraživača ipak ostala u uskim tematskim i metodološkim okvirima, raspravljajući o Crkvi bosanskoj u kontekstu opozicione sheme: heretična-pravovjerna. Pri tom se legitimnom smatrala samo pozicija velikih crkava - Katoličke i Pravoslavne - iz čije perspektive se bos. krstjane neminovno moralo proglasiti hereticima ili otpadnicima a njihovu Crkvu pseudocrkvom. Bos. krstjani, međutim, sebe nisu smatrali ni krivovjercima ni raskolnicima. Iz pozicije Crkve bosanske koja je sebe proglasila tumačem 'prave vjere apostolske', velike su crkve bile raskolničke što znači da je, barem proklamativno, ako ne i normativno, Crkva bosanska zastupala rigorozniji oblik kršćanstva".

Poenta je zapravo u tome da "ni kat. ni pravosl. suvremenici Crkvu bosansku nisu smatrali svojom, niti je Crkva bosanska sebe smatrala jednom od tih crkava. Postavimo li pitanje karaktera heroortodoksije ili hereze Crkve bosanske, sačuvani škrti izvori vlastite provenijencije ukazuju na to da se ona od velikih crkava odvojila drukčijim shvaćanjem crkve, tj. drukčijom ekleziologijom, a ne drukčijom kristologijom, odn. drukčijim shvaćanjem Krista i Trojstva - čime bi se tek priključila dualističkim sektama. To su među prvima uočili zagrebački povjesničar Jaroslav Šidak i praški bizantolog Milan Loos, pa su istaknuli potrebu promatranja Crkve bosanske kao posebnog slučaja, izvan kako dualističkog, tako i pravovjernog konteksta.

Odsustvo buntovničkog naboja i demonizacije vidljivog svijeta na jednoj strani te njezina uraslost u srednjovj. feudalni establišment govore protiv teze o Crkvi bosanskoj kao dualističkoj sekti. Optužbe za dualizam potječu iz neprijateljski raspoloženih sredina i ne daju se potvrditi sačuvanim fragmentima vlastite provenijencije Crkve bosanske. Svi dosadašnji pokušaji usklađivanja te diskrepancije završavali su nedokazanim spekulacijama".

Dani u enciklopediji

Najznačajniji tiskani medij u BiH krajem XX i početkom XXI st.

"BH DANI, bosanskohercegovački informativni magazin pokrenut u Sarajevu 25. IX. 1992. kao ratni BH Dani. Od listopada 1996., magazin izlazi kao dvotjednik, a tjednik postaje u svibnju 1999. Prvi gl. i odgovorni urednik bio je Senad Pećanin. Magazin se sa suradničkim imenima (Muharem Bazdulj, Aleksandar Hemon, Miljenko Jergović, Ivan Lovrenović, Mile Stojić, Karim Zaimović) etablirao kao najznačajniji tiskani medij u BiH krajem XX. i poč. XXI. st.

Od 1998. postoji i internetsko izdanje. Magazin je razvio i vrlo vrijednu izdavačku djelatnost (Biblioteka DANI), u okviru koje se na poseban način izdvaja kolekcija domaćih i svj. klasika, tzv. kiosk-izdanja, koju je kao prvu u BiH (2004.) osmislio i uređivao Ivan Lovrenović."

Novi svezak do slova J najavljen za pocetak sljedeće godine.

Novi svezak do slova J najavljen za pocetak sljedeće godine.

Uredništvo Hrvatske enciklopedije Bosne i Hercegovine nezaustavljivo ka trećem svesku

Uredništvo drugoga sveska Hrvatske enciklopedije Bosne i Hercegovine na svojoj sjednici održanoj 28. 06. 2013. u Mostaru razmatralo je završeni tekst drugoga sveska (od slova E do slova J) za koji je izražena afirmativna ocjena, ali uz par primjedbi i prijedloga za poboljšanje.

U pripremi ove enciklopedije sudjelovalo je 36 urednika struka i 175 autora natuknica, a tekst iznosi preko 900 „kartica“, a obuhvaćeno je 1654 natuknica. U poodmakloj fazi je i priprema karata te fotografskoga i drugog ilustrativnog materijala, tako da će planirani izlazak drugoga sveska u tekućoj godini biti i ostvaren.

Uredništvo drugoga sveska Hrvatske enciklopedije Bosne i Hercegovine čine: Ivan Anđelić, ravnatelj i pomoćnik glavnog urednika, Marko Babić, Radoslav Dodig, Vlatko Filipović, Serafin Hrkać, Robert Jolić, Marko Karamatić, zamjenik glavnog urednika i izvršni urednik, Dubravko Lovrenović, Ivan Lovrenović, koordinator, Luka Markešić, Božidar Matić, Ante Mišković, Snježana Musa, Jakov Pehar, glavni urednik, Krešimir Regan, pomoćnik glavnog urednika, Vjekoslava Sanković Simčić, Vladimir Šoljić, pomoćnik glavnog urednika, Franjo Topić i Tomo Vukšić.

Priprema i izrada članaka za drugi svezak Hrvatske enciklopedije Bosne i Hercegovine (E – J) stavljala je uredništvo i autore pred nekoliko ozbiljnih izazova, dijelom općih i stručnih, dijelom specifičnih, koji proistječu iz karaktera i koncepcije Hrvatske enciklopedije Bosne i Hercegovine: prvo, obvezivala je razina koja je postignuta prvim sveskom (A – Đ) u svakom pogledu – koncepcijskom, stručno leksikografskom, autorskom, tehničkom, grafičko-oblikovnom. Također, bilo je važno i u drugome svesku zadržati i po mogućnosti unaprijediti karakteristike enciklopedijskoga stila, kao što su: kompetentnost praćena razumljivošću, faktografičnost, informativnost i ekonomičnost izraza, sistematičnost izlaganja i jasna strukturiranost članaka, svjetonazorska i stilsko-afektivna neutralnost itd.

Istodobno, rad na drugome svesku zahtijevao je promjene, koje proistječu upravo iz osnovnoga duha i intencije Hrvatske enciklopedije Bosne i Hercegovine kako je formuliran u izvedbenom projektu: „Jedna od temeljnih intencija projekta Hrvatske enciklopedije Bosne i Hercegovine je – cjelinu hrvatskoga nacionalnog života u Bosni i Hercegovini obuhvatiti i opisati na način koji istinski odgovara povijesnoj i aktualnoj ukorijenjenosti Hrvata u toj zemlji kao svojoj domovini. (…) Hrvatska enciklopedija Bosne i Hercegovine sadržavat će informacije o pojavama i procesima koji kroz stoljeća oblikuju sadašnji bosanskohercegovački državni prostor u cjelini, potom informacije koje se odnose na širi povijesni, politički, kulturni i etnički hrvatski kontekst i u Bosni i Hercegovini i izvan njega – u susjednim zemljama (Hrvatska, Srbija, Crna Gora) kao i u drugim zemljama, te na odnose s njima, kao i na široku bosanskohercegovačku hrvatsku dijasporu. (…) Predmet interesa Hrvatske enciklopedije Bosne i Hercegovine su Hrvati iz Bosne i Hercegovine, svejedno žive li ili ne žive u Bosni i Hercegovini. Također, predmet interesa Hrvatske enciklopedije Bosne i Hercegovine su pojedinci i ustanove izvan hrvatskoga etnikuma, čije je djelatnost na bilo koji enciklopedijski relevantan način vezana uz život i kulturu Hrvata u Bosni i Hercegovini.“

Slijedeći te smjernice, u izradi drugoga sveska još više se nastojalo na izoštravanju pogleda na specifičnost položaja i odnosa između Hrvata kao narodne, političke i kulturne zajednice, i njihovoga bosanskohercegovačkog konteksta – povijesnog, kulturnog, državno-političkog. Takvome nastojanju pridonijela je – kao dobrodošla okolnost i kao dodatna obveza i izazov – sama „logika“ abecede. U ovaj svezak koncentrirale su se, naime, gotovo sve najvažnije teme iz povijesne, političke, kulturne i vjerske problematike relevantne za enciklopedijski prikaz života Hrvata u Bosni i Hercegovini, kao što su: Franjevački red u Bosni i Hercegovini, Franjevački samostani u Bosni i Hercegovini, Franjevci u književnosti Bosne i Hercegovine, Hercegovina, Hrvati, Hrvatska, Ilirizam, Ilirik, Jezik, Jugoslavenstvo, Jugoslavija… Sve su to teme koje su morale biti obrađene u formatu makropedijskih ili velikih enciklopedijskih članaka, pa su već i po tomu ozbiljni i izazovni poduhvati, a neke od njih su po prvi put uopće enciklopedijski obrađivane iz perspektive bosanskohercegovačkih Hrvata, pa ih se mora prosuđivati i s toga gledišta.

Na sjednici uredništva izražena je snažna volja za nastavak rada na planiranom trećem i četvrtom svesku Hrvatske enciklopedije Bosne i Hercegovine, ali je istaknuto je da je taj rad, kao i položaj Hrvatskoga leksikografskog instituta, opterećen ozbiljnom statusnom i materijalno-financijskom neizvjesnošću, koja bi mogla biti otklonjena ili ublažena sistemskim rješavanjem financiranja ovoga kapitalnog kulturnog projekta.