Pošto ne živiš u BiH, ja ti mogu reći da bi 75% tvojih sunarodnjaka prodalo Amerikanca za jedan kebab.

Za koga ste navijali, dragi naši susjedi, kad smo igrali protiv Turske? Čije ste zastave palili? Misliš da ljudi to nisu vidjeli u novinama i TV-u?

Imate turske gene, većina podržavate Erdogana, navijate za njih na utakmicama, dočekujete ih i oni vas, imate zajedničku povijest, iste nošnje, oni vas isto gotive itd.

I kakva bošnjačka obavještajna zajednica? Jel to uopće postoji ili je to drugi naziv za IZ BiH?

Covjece, najmanje toliko Bosnjaka koliko ih je navijalo za Tursku je navijalo za Hrvatsku

Covjece, najmanje toliko Bosnjaka koliko ih je navijalo za Tursku je navijalo za Hrvatsku, samo oni nisu tako glasni kao budale koje su spremne uzeti zastave u ruke i ojha predvoditi kolo.

Ovo ne stoji, nigdje ni u kojem mjestu nije zabilježen Musliman s najvijačkim zastavama, da bodri ili slično. Možda je bio negdje kakav pojedinac ali skriven i potajan, mase sigurno nisu. Dok ste turske zastave vješali po kućama, kafićima, autima... Da ih je bilo pola, kako tvrdiš, vidilo bi po središnoj Bosni ili drugim mješanim sredimama, a i mediji bi to zasigurno zapazili. Vi se samo volite inatiti i provocirati, to vam je opsesija. To i ne pokušavate sakriti. Turska vam je sve, a ona vam je ugušila ustanak, ostavila vas bez autonomije, bez države, bez obrane. I na kraju vas je još prodala Austrougarima za 54 milijuna kruna 1909. Eto koliko im vi vrijedite.

Bilo bi zanimljivo to preračunati na današnji novac. Pogledam kasnije ako ide odprilike.

A eto ti imaš? Koji su se to bosanski kraljevi borili na strani Turaka?
Bosanski kralj Mujo i Haso?

Osmansko Carstvo je bilo prijetnja za samo postojanje Kraljevine Bosne od njenog dizanja na taj status.
Eto prvi najveći kralj Bosne Tvrtko I. slao vojsku na Kosovo iz ćeifa a ne jer su bila prijetnja i njemu, ne samo to nego se tim hvalio cijeloj Europi.

U tu takiju da dio bosanskih Muslimana nisu Turci ćemo povjerovati kad vas vidimo u Sanskom Mostu u prosvjedu protiv klanjanja namaza za agresore na BiH.
Ili kad budete prosvjedovali ispred Zetre protiv turčenja muslimanske djece u BiH ili kad vas vidimo na prosvjedu protiv Erdoganovih skupova u BiH.

Iako je do kraja 1409. bio svugdje priznat kao kralj Bosne, Ostojina pozicija je još uvijek bila nestabilna. Njegovi vazali su mu bili neposlušni i vodili su računa samo o vlastitim interesima, te čak i sami pregovarali s ugarskim kraljem. Neki od njih, poput Hrvatinića, pokorili su se direktno Sigismundu, umjesto Ostoji kao Sigismundovom vazalu. Hrvatinić je bio posebno opasan pošto je, budući da je bio znatno moćniji od Ostoje, mogao s ugarskim kraljem raditi protiv njega. Nadalje, pojedini velikaši, kao što je bio Kosača, priznali su Ostoju, ali ne i Sigismunda, ostavši vjerni Ladislavu sve do 1410. godine.[1]

Sukob s Ugarskom

Ostoja je ostao neprijateljski raspoložen prema Hrvoju. Pokušao ga je onesposobiti dajući drugim plemićima zemlju koja je pripadala njemu ili njegovim vazalima. Vidjevši da se rasplamsava sukob između njih, Sigismund, koji je želio zadržati dobre odnose s moćnim vojvodom, počeo je hladiti se prema Ostoji. Osjećaji prijetnju ove dvojice i ljubomoru prema Hrvoju, čija ga je prisutnost sprječavala da istinski upravlja kraljevstvom, Ostoja se istinski trudio da poboljšava svoj odnos s drugim velikašima, poput Kosače i Pavla Radinovića, brata svoje supruge Kujave. Ostojin sukob s Hrvatinićem i popravljanje odnosa s Kosačom i Radinovićem, koji su još uvijek podržavali Ladislava Anžuvinskog, potakli su Hrvatinića i Sigismunda da pokrenu rat protiv Ostoje 1410. godine. Ostoja je izgubio teritorij na sjeveroistoku Bosne, uključujući Vranduk, Srebrenik i Srebrenicu, te na kraju Visoko, prisilivši Ostoju na bijeg. Sigismund je tada razmišljao da se okruni kao kralj Bosne, ali Hrvoje se s tim nije slagao, tako da je napustio tu zamisao.[1]

U zimu 1410/1411. Ostoja je otputovao u Đakovo i pokorio se Sigismundu. Sigismund ga je priznao kao kralja Bosne, a Ostoja njega zauzvrat kao svog suzerena i predao mu Usoru i Soli, teritorije koje su vjerovatno već bile pod mađarskom okupacijom.[1]

Sukob s Osmanlijama

U maju 1414. Osmanlije su pokrenule veliku vojnu kampanju protiv Bosne s ciljem vraćanja Tvrtka II na prijestolje. Proglasili su Tvrtka kraljem i harali Ostojinom i Sandaljevom zemljom nadajući se da će oslabiti Bosnu izazivanjem građanskog rata. Ostojin šura, Pavle Radinović, odmah je stao na Tvrtkovu stranu. Većina plemstva bila je na Ostojinoj strani. Osmanlije su se ubrzo povukle, ostavivši Tvrtka da se sam bori, da bi se vratili u februaru sljedeće godine. Odnijeli su pobjedu, uz Hrvojevu pomoć, nad ugarskom vojskom, prisilivši Ostoju i Sandalja da se pomire s Hrvojem. I Osmanlije i Hrvoje su zatim iz nepoznatih razloga zaboravili na Tvrtka i priznali Ostoju kao kralja.[1]

329 mil. eura.

Jeftinije nego most za Pelješac.

Dok je naravno austrougarska bila demokratsko med i mlijeko u kojem su Hrvati imali sva prava kao i "ostali gradjani".

Samo Osmanlije su osvajali, samo Osmanlije su tlacili i vladali svojim juznoslavenskim kolonijicama i narodcicima dok je s druge strane bilo to jako i mocno Hrvasko-ugarsko (ugarsko namjerno malim slovom) kraljevstvo.

Jedan od boljih vicOva hrvatske povjestografije.


Ja govorim jedno, a ti drugo.

Feudalizam je bio takvo vrijeme u kojem se nisu vladaru gledala krvna zrnca vec koliko je jak, sta moze ponuditi, koliko placa, a bogami i kako kaznjava. Pogotovo od Tvrtka I. pa nadalje si imao mnostvo kraljeva, pseudokraljeva, vlastele, koja se zavisno od vremenskog perioda i situacije na terenu priklanjali jal Ugarima, jal Turcima. Ugari su predstavljali isto tako veliku opasnost, ako ne i vecu, za Bosansko kraljevstvo od Osmanlija. Jedino sto su ovi bili jaci, moderniji, a i diplomatski vjestiji, pa na kraju prevagnuli i rasturili 1524. Ugare na Mohackom polju (tome je predhodilo mnogo bitkica i carki, spletkaranja).


Samo na primjeru bosanskog kralja Ostoje se moze vidjeti koliko su zamrseni odnosi bili i koliko je Bosna izmedju svega toga bila izgubljena.

Osmanlije su upadale na tuđi teritorij i za sobom su ostavljali palež, pljačku i brdo mrtvih. Oni su se ponašali kao osvajači ili invazivna vrsta. U Austro-Ugarskoj je bilo više perioda gdje su slobode bile poprilično velike, ipak je to Austrija bila ali to je sve ovislio o Kralju koji je vladao. Franz Joseph je bio zadrti apsolutist i zato mu se i raspala država , da je Karlo došao na vlast ranije AU bi danas bila tu. Glavna razlika između Austrijanaca i Turaka je način na koji su došli. Hrvatski sabor je 1.1.1527 godine u Cetingradu raskinio državne veze s Ugarskom i odabrao Ferdinanda Habsburškog za kralja. Mi smo ih pozvali u nadi da će nam pomoći u obrani jer je tada situacija bila iznimno teška. Turke nitko nije pozvao bio. Austrijanci su ipak ispunili obećanje koje su tada dali unatoč tome što je trebalo 150. godina da istjeraju Turke iz Ugarske i Hrvatske. Osim Austrijanaca i Mađara jedino su Hrvati imali neki oblik samouprave u obliku Trojedine kraljevine , svi ostali poput Čeha , Slovaka, Ukrajinaca, Poljaka, Srba itd. bili su pod direktnom upravom i nitko ih nije ništa pitao. Austro-Ugarska je bila daleko od idealnoga ali je poslužila svrsi, Hrvatski krajevi bili su okupljeni u jednoj državi a moglo nam se desit kao Poljacima da nam državni teritorij bude podjeljen između tri carstva.

Hm, pa o njemu je ovisilo kakav će odnos imati saveznici prema AU. Mogao je dignuti ruke od Njemačke
ali nije htio, imao je 1,5 godinu da razmišlja. U tome ide i prilog da su saveznici tek pola godine prije svršteka
rata digli ruke od AU.

I Česi.
https://cs.wikipedia.org/wiki/%C4%8Cesk ... _sn%C4%9Bm

Nudili su separatni mir AU pod uvijetom da se Talijanima ustupi dobar dio jadrana i da se dopusti Antanti prolaz kroz AU teritorij. Tko bi lud to prihvatio. AU nije mogla izdati Njemačku svog jedinog saveznika bez kojeg bi bila na vjetrometini. Austrijanci su znali da će dijeliti sudbinu sa Njemačkim carstvom ili zajednička pobjeda ili propast. Karlo je predlagao federalni ustroj monarhije nakon rata gdje bi svaki narod imao vlast u svojoj zemlji dok bi on kao Kralj bio formalno glavni, nešto kao UK danas. Mađari su najviše kočili takve promjene i nisu htjeli dati nikakav ustupak slijepo vjerujući kako će moći održati trenutno stanje, paradoksalno njima se to najviše odbilo u glavu jer da su se dogovorili izgubili bi sigurno puno manje teritorija nego što su im uzeli Trianonskim ugovorom.

Prijelomno je bilo pitanje Alsace-Lorraine i Karlova uloga. Francuzima je preko tajnih emisara davao signale da se slaže da
to nakon rata mogu dobiti a javno nije htio pristati da ne razjari Nijemce. I naravno odlučio je ići do kraja, pa su onda i saveznici svoje odraditi i raskopali AU.

Da, Mađari snose dobar dio odgovornosti jer oni su sve htjeli po starom. Karlova vizija AU bi bila nešto kao sadašnja
federativna Njemačka i jasno je da Mađarska nikad na to nebi pristala. Zato je i popušila 2/3 teritorija. Doduše
i Austrija tu negdje.

Rušenje AU je jedna od većih gluposti saveznika jer su time olakšali poslje Hitleru njegove osvajačke pohode. Uostalom federalna AU nije ni loša ideja toliko. Da je ta ideja i dalje aktualna govori postojanje Višegradske skupine i inicijative da se zemlje srednje Europe udruže u jedan blok. Geografski, kulturno i politički smo vrlo bliski. Mađara mi je iskreno žao, nisu tako što zaslužili jer takve nepravedne odluke dovode do negativnih posljedica. Gnjev, osveta i revanšizam nastaju kad se poraženi kazne preko potrebne mjere. Današnja AU bi izgledala ovako nekako

Mađari su tu apsolutno glavni krivci a ne saveznici. István Tisza se nije htio ni mm pomjeriti. I sve do zadnjeg dana
uporan i drzak. I nakon rata BiH je po njemu trebala biti posve dio Mađarske. I ne žalim ih što su takvi, dosta su bili
tutori. S njima s više nije moglo. I nije samo nama dopizdilo, nego prijesvega i Česima, Poljacima...

Jedno se isto zaboravlja, a dosta je bitno. I iz austrijske perspektive dvojna monarhija je bila na zalasku.
Austrija je htjela primat u AU, iako ga je u mnogim stvarima i imala. Praktički su htjeli posve podrediti
Mađarsku i njezinu poziciju.

Tisza ih je upropastio bio. Savršen primjer što se dogodi kad se na krivom mjestu u krivo vrijeme nađe krivi čovijek. Kao mnogi prije i poslje toga postali su žrtva vlastite megalomanije. Pred kraj rata je Tisza bio toliko "popularan" među narodom da su ga ubili mađarski vojnici na kućnom pragu jer su ga smatrali krivcem za sve njihve nedaće.

Mađari su bili ljuti na Austrijance jer su znali da će rat izazvat raspad zemlje i znali su da će najviše njih pogodit. Austrija kao i uvijek zakuhala cjelu situaciju i na kraju su prošli relativno bezbolno. Samo su južni tirol izgubili a Mađari prošli ko bosi po trnju.
I jedni i drugi su krivi za raspad zemlje, Austrijanci što su je gurnili u rat koji stvarno nije bio potreban a Mađari jer su bili tvrdoglavi i nerealni u novonastaloj političkoj klimi.

A Sudeti? I tamošnji Nijemci.
Zbrojeno sa svim ostalim djelovima izgubili su 72%.

Govorim generalno o teritoriju koji je bio dio Austrije. Od baš vlastitog teritorija izgubili su samo južni Tirol. Sudete ne brojim jer je to uvijek bio dio Češke. Austrijanci su na neku foru uspili dobit Gradišće. Nevjerovatno s obzirom da u bili poražena zemlja.

Jeftinije nego most za Pelješac.