Ovo je u Sarajevu zamišljena zelena transverzala ka moru kao i cijeli autoput do Počitelja i ništa drugo.
Da nije tako proširivala bi se i na nekim mjestima mjenjala trasa ceste preko Svitave gdje je Neum najbliži magistralnom putu M17.

Vidi lopova što su tunele napravili. Da se zaštite od Bakirovih drones.

Valjda nisu baš toliko glupi. U Počitelju ih živi oko 20-ak. Hrvati su već kupili masu jeftinih nekretnina.

Ovaj put ozivljava neumsko zaledje.

Donacije Republike Hrvatske

Rekonstrukcija Kulturnog centra Stolac, II faza
500.000,00 kn

Izvor: Kamenjar.com https://kamenjar.com/svecano%e2%80%8c-% ... %8cbilece/

Svečano‌ ‌obilježena‌ ‌27. obljetnica‌ ‌razmjene‌ ‌hrvatskih‌ ‌logoraša‌ ‌iz‌ ‌Bileće‌ ‌



U organizaciji Hrvatske udruge zatočenika Stolac 1992 i predsjednika gosp. Ivice Pažina svečano je obilježena 27. obljetnica ratne razmjene hrvatskih logoraša iz Bileće koji su 18.08.1992.godine razmijenjeni iz logora vojske “Republike Srpske” u Bileći nakon tromjesečnog zatočenja.

Program je započet polaganjem vijenaca i molitvom ispred spomenika na trgu hrvatskih branitelja u Stocu, zatim svečanom Misom zahvalnicom u župnoj crkvi sv. Petra i Pavla na Rotimlji koju je predvodio don Luka Pavlović i prigodnim druženjem, piše Večernji list

Obilježavanju obljetnice ratne razmjene hrvatskih logoraša iz Stoca nazočili su predsjednik podružnice Hrvatskog društva logoraša srpskih koncentracijskih logora Splitsko-dalmatinske županije predstavnici Hrvatske udruge logoraša domovinskog rata u BiH i Hercegovačko neretvanske županije, načelnik Općine Stolac kao i veliki broj danas živih zatočenika spomenutog logora.

U bilećkom logoru bila su od 25. svibnja do 18. kolovoza 1992. godine ukupno 40 zatočenika, od čega najviše iz župe Rotimlja osamnaestorica, a iz župe Stjepan Krst desetorica muškaraca, zatim iz sela Hodova, Gornjeg Brištanika i Dabrice, te dva zatočenika iz Splita i jedan iz Čitluka.



U organizaciji Hrvatske udruge zatočenika Stolac 1992 i predsjednika gosp. Ivice Pažina svečano je obilježena 27. obljetnica ratne razmjene hrvatskih logoraša iz Bileće koji su 18.08.1992.godine razmijenjeni iz logora vojske “Republike Srpske” u Bileći nakon tromjesečnog zatočenja.

Program je započet polaganjem vijenaca i molitvom ispred spomenika na trgu hrvatskih branitelja u Stocu, zatim svečanom Misom zahvalnicom u župnoj crkvi sv. Petra i Pavla na Rotimlji koju je predvodio don Luka Pavlović i prigodnim druženjem, piše Večernji list

Obilježavanju obljetnice ratne razmjene hrvatskih logoraša iz Stoca nazočili su predsjednik podružnice Hrvatskog društva logoraša srpskih koncentracijskih logora Splitsko-dalmatinske županije predstavnici Hrvatske udruge logoraša domovinskog rata u BiH i Hercegovačko neretvanske županije, načelnik Općine Stolac kao i veliki broj danas živih zatočenika spomenutog logora.

U bilećkom logoru bila su od 25. svibnja do 18. kolovoza 1992. godine ukupno 40 zatočenika, od čega najviše iz župe Rotimlja osamnaestorica, a iz župe Stjepan Krst desetorica muškaraca, zatim iz sela Hodova, Gornjeg Brištanika i Dabrice, te dva zatočenika iz Splita i jedan iz Čitluka.

Jedan od bivših zarobljenika je kratko opisao te žive muke pod naslovom: „Ruke na leđa, glavu dolje!“ Sažimamo njegov osobni prikaz u nekoliko redaka: Zarobljena su u Rotimlji sedamnaestorica 25. svibnja, neki oženjeni, većina neoženjena.

Najstarijemu 34, najmlađemu 21 godina. Sutradan smješteni u vojarnu u Bileći. Dopali u jednu prostoriju od 60 kvadrata, koja se svakim danom punila tako da ih je samo tu ubrzo bilo oko 100. Dovođeni su i novi zarobljenici iz Konjica, Mostara, Čapljine, Stoca, Nevesinja i drugih mjesta, čak iz Hrvatske. Unutra je bilo pakleno vruće. Prozori zatvoreni i zamračeni. O higijeni – da se i ne govori. Čuvari bi svake noći izvlačili po nekoga i tukli ga. Udarali su zarobljenike gdje bi stizali, a najviše po glavi i leđima.

Došao je i dan razmjene, moglo je biti oko 400 zarobljenika. U Stocu: „Naši vojnici, dobro naoružani i obučeni, a mi – šaka kostiju ogrnuta prljavim dronjcima“. „Od izlaska iz logora nekoliko logoraša je poginulo i umrlo, tako da nas je svakim danom sve manje. Mi, koji smo ostali, zahvaljujemo Bogu što smo živi i slavimo 18. kolovoza kao datum našega ponovnog rođenja“.

Za logoraše u Bileći osobito su se bili zauzeli mostarski biskup Pavao Žanić i generalni vikar don Luka Pavlović. Više su puta pisali i sastajali se s voditeljem skupine promatrača EU, D. Woltmannom, u Splitu: na primjer 30. svibnja i 14. lipnja 1992.godine.

Izvor: https://caportal.net/2019/10/29/objavlj ... ne-dragic/

Objavljena monografija ‘Toponomastika stolačkoga kraja’ Helene Dragić

Knjiga Helene Dragić “Toponomastika stolačkoga kraja” koja uz temeljito znanstveno proučavanje toponimije, prikazuje i različita jezična i kulturna prepletanja na stolačkom prostoru, objavljena je u nakladi Matice hrvatske Stolac, javlja Fena.

U predgovoru ta istaknuta znanstvenica pojašnjava pojmove onomastike, antroponomastike i toponomastike, zatim upoznaje čitatelje s poviješću stolačkog kraja u kojem tragovi ljudske civilizacije datiraju prije više od 13 tisuća godina i daje uvid u sami nastanak monografije koja je nastala na temelju njezine doktorske disertacije “Horonim Hercegovina i toponomastika stolačkog kraja”.

Autorica nas upoznaje i s drugim važnim povijesnim svjedočanstvima o tom kraju poput snažnog grčkog utjecaja na civilizaciju Daorsa, brojnih arheoloških otkrića, među kojima je i kaciga iz 3. stoljeća prije Krista koju krasi natpis PIN, koji je opet najstariji grčki natpis u BiH, kao i toponima nazvanih po kultnoj kraljici Vidi, a koji dokazuju visoku razinu ilirske kulture.

Pored toga, spominju se i veličanstveni nadgrobni spomenici – stećci i nekropole, koji zorno dokazuju bogat život u 13.,14., i 15. stoljeću do turske okupacije. Iz turskih vremena sačuvano je nekoliko mostova i kula te ostaci hramova i hanova koji su ostavili trag orijentalne kulture i civilizacije.

Dragić navodi kako je jedan dio toponima mijenjao imena kroz povijest, od primjerice današnjeg sela Aladinići koje se do turske okupacije zvalo Ladinići prema Ladi, slavenskoj božici mladosti, ljepote, plodnosti i proljeća, do Gornje ćuprije koja je preimenovana u Inat ćupriju.

Cilj je monografije, po autoričinim riječima, popisati, opisati i objasniti nastanak imena toponima u stolačkom kraju te rasvijetliti motivaciju tih imena i tako pokazati višetisućljetni život u stolačkom kraju.

O knjizi, koja ima 205 strana, govore recenzenti prof. dr. sc. Ljiljana Kolenić s Filozofskog fakulteta Sveučilišta J. J. Strossmayera u Osijeku i prof. dr. sc. Đuro Blažeka s Učiteljskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu, dok je na kraju knjige uvršten i zaključak u kojem se, među ostalim, navodi da su toponimi stolačkoga kraja iznimno važna riznica u kojoj je jezično, filološko, kulturno, povijesno, antropološko, etnološko i teološko blago.

Prof. Kolenić napisala je kako je knjiga prof. Dragić vrijedan prilog toponomastici jer je istražila toponime Stoca, i to njih 171 koji su upisani u zemljovide, kao i 176 neupisanih toponima, pronađenih terenskim radom.

“Grad Stolac i okolica imaju dugu i bogatu prošlost od ilirskog doba (…) Riječ je o dugoj povijesti naseljenih mjesta od 3.500 godina i za to vrijeme svi narodi koji su na tom području živjeli ostavljali su traga u imenima. Istraživanje toponimije stolačkog kraja stoga je opravdano i vrijedno za onomastiku, ali i za jezikoslovlje, etnologiju, povijest, zemljopis, arheologiju, mitologiju i ostale znanosti koje su povezane s onomastikom”, napisala je, među ostalim, prof. Kolenić.

Ocijenila je kako je riječ o znanstvenoj knjizi koja osim znanstvenih spoznaja, dobroga poznavanja literature i njezine interpretacije, pripada i području kulturne povijesti i govori o jezikoslovnim, povijesnim, etnografskim, zemljopisnim, dijalektološkim i općenito interdisciplinarnim poljima i područjima znanosti i kulture.

Zaključila je kako je knjiga vrijedna jer uz poznavanje relevantne literature donosi i vlastite zapise s terena te proširuje podijele toponima svojim istraživanjima, a polazi od dobroga promišljanja da su toponimi svjedoci vremena u kojem su nastali i da su ugroženi, a nezaobilazni jezični i povijesni spomenici.

Po mišljenju prof. Blažeke, knjiga je vrijedan doprinos hrvatskom jezikoslovlju, a osim znanstvene vrijednosti ima i iznimnu metodološku vrijednost za buduće istraživače.

“Malo je hrvatskih krajeva čija je toponimija istraživana, a još manje koji bi imali ovakvu uzornu monografiju najviše znanstvene vrijednosti”, smatra prof. Blažeka.

Helena Dragić rođena je 22. ožujka 1983. godine u općini Prozor-Rama. Pri Pedagoškom fakultetu (sada Filozofskom fakultetu) Sveučilišta u Mostaru diplomirala je hrvatski jezik i književnost stekavši zvanje profesorice hrvatskog jezika i književnosti.

Na istome fakultetu završila je postdiplomski studij Jezici i kulture u kontaktu te 2012. obranila kvalifikacijski rad na temu Ekonomija stolačkoga kraja. Doktorski rad “Horonim Hercegovina i toponomastika stolačkog kraja” obranila je 2014. i stekla akademski stupanj doktorice znanosti. Godine 2015. izabrana je u znanstveno-nastavno zvanje docentice na istoimenom studiju.

Objavila je više znanstvenih radova u relevantnim časopisima na području Bosne i Hercegovine, Republike Hrvatske i Crne Gore.

Islamisti u Stocu potpisuju peticiju protiv izgradnje križnog puta

Amer Turčin bi rušio kao u "zlatna" vremena Osmanlija. Baš da vidim kako će tu svoju fantaziju realizirati.

Federalni inspektor naložio da se makne križ u Stocu, kao u doba Osmanlija, opet se na Hrvatima ispiruju nakon što ih Srbi izje*u.

Ovoga puta Hrvati pružaju otpor, načelnik odbio maknuti križ.

U križeve se ne dira komšije, pogotovo ne u Hercegovini, opasan sport.

Kako je god Hrvatima u Bosni,tako će biti Bošnjacima u Hercegovini, tradicija iz 90 tih nikada nece biti prekinuta...
Imaju neku vlast u azijskom dijelu mostara al imamo i mi u srednjoj bosni, sve ostalo im je klimavo kao i nasima u Tuzli,Zenici i ostalim sredinama

Ako niste vidjeli:

https://www.dnevnik.ba/vijesti/nema-rus ... 3hp0GGzQ98

Ovo bi bio najmanji službeni grad u BiH.


Pokrenuta inicijativa za proglašenje općine Stolac gradom!

https://www.stolac.co/stolac/stolac-vij ... lac-gradom

Vrijeme je da muslimani prestanu sa tim glupostima dvije škole pod jednim krovom i priključe se većinskom hrvatskom obrazovnom programu. Samo se troši novac bezveze.

Tvornica ribe u Stocu, 60 zaposlenih.

https://www.bljesak.info/lifestyle/putu ... bih/153993

90% uposlenica su bošnjakinje ili radnice iz rs, točnije ljubinja. što i ne čudi s obzirom na satnicu, a i nezadrživi smrad koji se širi stotinama metara oko 'tvornice'.

A koju p materinu nisu otvorili tu tvornicu u Ljubinju kad je većina uposlenih otamo??! Koga oni zajebavaju??!!

A većina uposlenih nesrba su lokalni muslimani. Od Hrvata je tu jedino direktor i 2 referenta. Dabogda Žuveli tvornica propala pa da više ne financira antihrvatsku manjinu.

Za Srbe me i nije briga ali ovi drugi... Hrvatima hitno treba kakav zakon o sprječavanju gradnje i otvaranja tvornica te rušenje i zatvaranje postojećih (ako je koja preostala) kako bi se time pospješila opstojnost na ovim prostorima.

Zaraza u tvornici za preradu ribe u Hercegovini, koronavirus ima 50 radnika
https://www.index.hr/vijesti/clanak/u-t ... 93488.aspx

Meni je najsmješnija stvar u čitavoj priči činjenica da je podružnicu tvrtke u Stocu, u kojoj zapošljava skoro isključivo Srbe i Bošnjake, nazvao Žuvela - HB d.o.o.

Ovo HB kod hrvatskih poduzetnika očito znači "Hiring Bosniaks"...

Kakva je situaciju u Stocu? Ima li nas više nego muslimana?

Idite **** u pizdu materinu. Vi ste u Stocu završili za sva vremena.

Primitivni divljaci zadrti, izjest će ih mržnja. Naše postojanje im nabija komplekse jer su to nekad bili dok nisu za okupatora klali svoje majke, sestre, djecu. Samo nek što prije nestanu iz hrvatskog Stoca.
Još križeva i kipova Gospi uzdizat. Šahovnice itd.