Prije svega, znam da je glupo da temu otvara neko ko je i sam dio problema a ne rješenja (no i na mom primjeru imaš neke pouke), ali kad neće niko drugi.

S obzirom da želim konstruktivnu diskusiju, unaprijed upozorenje da ću brisati svaki off-topic i svaki upis koji prijeti da odvede temu negdje drugo.

Također poruka Hrvatima da ne upadamo u one stare nacionalističke zamke i mitove koji ima svaki narod (gdje gledaju na sve ostale narode kao složne, a sebe kao besciljne i podijeljene). Isto tako, možda je bolje ignorirati period 1945-1990, jer to ne možemo mijenjati.

E sad idemo u materiju:

Pitanje u naslovu nije moguće odgovoriti znanstvenom metodom jer je nemoguće osigurati sljedeće kontrolirane uvjete:

1. Da su sve 3 nacije izložene istim životnim okolnostima, ili da možemo promatrati kretanja naroda iz mjesta gdje možemo pronaći vrlo sličan kontraprimjer u ostalih naroda (npr. Mostar vs Banja Luka vs Sarajevo)

i ono najvažnije

2. Da svi narodi imaju iste mogućnosti za otići negdje drugdje (to do sada nismo imali, vidjet ćemo od 2020, mada ni to nije to).

Što se tiče povratničkih mjesta, ima primjera masovnog povratka Srba i Bošnjaka na prostore s kojih su prognani ili su ih napustili, dok toga slabo ima kod Hrvata. No, držim da ti primjeri ne mogu odgovoriti na pitanje iz naslova jer se isto tako može zaključiti da Hrvati možda povratnicima na HVO prostore ne prave život nesnošljivim koliko je to slučaj za Hrvate koji su/bi se vratili na prostore pod kontrolom Alijine i Karadžićeve vojske. Ili možda da su Srbi i Bošnjaci bili bolje organizirani (ili imali više pomoći npr SFOR - Drvar) pri povratku (čim vratiš veću masu ljudi, stvara se određena sigurnost). Također je moguće da je hrvatska politika povukla određene granice i nije htjela rasipanje stanovništva, kao i da je RH bilo važnije popuniti određene rupe u bivšoj RSK, nego napraviti ljudima nešto na hrvatskim prostorima BiH (imamo vrlo mali broj naselja građenih specifično za izbjeglice).

Uglavnom, objektivno gledajući, prvi instinkt je odgovoriti potvrdno da pitanje u naslovu teme, ali nakon malo dublje analize, ipak bih rekao da to nije slučaj. Apropos "privrženosti rodnoj grudi", ono što mi daje nadu je masovan odziv na popis 2013. što se tiče Hrvata, što ipak dokazuje da ima zanimanja i potencijala (ili je pak u pitanju samo to što imamo ogroman broj ljudi koji žive na 1-3 sata vožnje od bivšeg kraja).

Nisu, samo imaju manje prilike za odlazak sa rodne grude i jedni i drugi, nemaju putovnice s kojima mogu u EU i nemaju u blizini maticu zemlju koja je dosta razvijenija od BiH.

Srbi su izdržljiviji, Bošnjaci nisu!
Čini mi se da to i sadašnja situacija pokazuje: slobodan protok informacija, i uslovi slobode za sve, mnogo efikasnije unište tradicionalnu muslimansku ženu, nego pravoslavnu i katoličku. Dok su pod stegama islama, žene rađaju i brinu o porodici, a kad te stege popuste, onda muslimanska žena hoće da proba i vidi sve što ono što žene na zapadu rade, čak i one radiklnije stvari.
I tako prestanu da budu izdržljivi, porodica više nije vezana za zavičaj nego za mesto gde muškarac može da zadovolji ženi materijalnim stvarima. Jer više ne može da je zadrži pozivcajući se na verska prava.
I tako nastaje stampedo sa Kosova i iz BiH prema zapadu.
Naravno, ni hrišćanska populacija nije potpuno drugačija, ali u izvesnoj meri jeste.

Srbi su se vratili u nešto većem procentu samo u one krajeve gdje su bili većinsko, skoro pa i jedino stanovništvo. Drvar, Petrovac, Grahovo i nešto malo Glamoč.
U druge krajeve, gdje bi morali da žive sa Muslimanima i Hrvatima povratak je skoro na nuli.

I u sela u USK van opštine Bosanski Petrovac, a u kojima nema muslimana.
https://i.imgur.com/5YHPlZ1.png

Nažalost, ta sela su skoro pa prazna. Ako je selo imalo 300 ljudi 1991, vrati se 20 i predstavljaju jedino stanovništvo, to se boji u crveno jer su naravno većina, ma koliko ih malo ima.

Uporedi brojke za Petrovac i Sanski Most u današnjim granicama:

Petrovac
1991: 11.306 Srba
2013: 3.996 Srba

Sanski Most
1991: 21.355 Srba
2013: 1.837 Srba

http://www.statistika.ba/

Znatno bolji povratak u Petrovac jer tamo ima manje Muslimana.

Nisu ni jedni ni drugi. Samo iseljavanje 103 000 muslimana (službana brojka) iz BiH tijekom
AU, govori da mnoge tada promjena sustava nije mogla zadržati.
Srbi su poslje II sv. rata dosta iseljavali u Vojvodinu, vodio ih je interes za bolju budućnost,
kuće, blagostanje Folskdojčera...
Hrvatski veći peh iseljavanja uvjetovan je posebice da je AU industriju koncentrirala na
samo 18% BIH, u dolinama rijeka, većinom naseljeno od Muslimana i Srba.
Nastavilo se i poslje onog rata, te dodano uvjetovano
kažnjavanjem Hrvata sve do sredine 60tih, tj. do Mostarskog savjetovanja, gdje ih se bilo
totalno u svakom pogledu zapostavilo. Prividno je da su muslimani više vezani, okolnosti rata,
propasti industrije ih isto tjera kao i sve ostale. U biti je svima isto, kad prigusti.
Da EU svima skroz otvori vrata, za pet godina u BiH nebi bilo ni 1 mil.

Namjerno sam htio preskočiti sve do 1990. jer iako možda odgovara na pitanje (davno smo baratali podacima o srpskom i hrvatskom iseljavanju iz BiH za SFRJ), nije upotrebljivo jer želimo analizirati današnji kontekst. Zato, usredotočimo se na primjere od 1995. pa nadalje.

Možda plastičnije rečeno, i izraženo u jeziku financija, je li Hrvatu danas potrebniji veći "risk premium" npr u vidu plaće da bi ostao i BiH? Uzmeš primjer Bošnjaka i Srbina identičnih kvalifikacija i identičnim mogućnostima za odlazak među Jugošvabe. Bi li Bošnjak i Srbin ostali za 1.000 KM netto, dok Hrvatu treba 1.500? Nema laboratorijskih uvjeta, pa se ne može kontrolirati sve osim plaće, ali onako, šta se misli na prvu?

Ili nije uopće o tome stvar, nego je stvar u tome da Hrvati imaju više ljudi vani zbog dužeg iseljavanja, i samim time veći broj ljudi koji mogu povući ostale za sobom, kroz konkretnu pomoć ili pak prekomjernim hvaljenjem tijekom ljeta?

Srbi su isto ko i Hrvati poslje 45 prisilno raseljavani u Vojvodinu i Slavoniju i naseljavani u sela i mjesta Volksdeutschera. Nisu samo Srbi.

Mislim da tu ima istine, prohtjevi Hrvata su veći, ne možda kod svih ali većinom jesu. Bolje su obrazovani,
pa je i rezultat takav. Muslimani su još dosta posvećeni poljoprivredi i stočarstvu.



To je automatizam - povlačenje. Nekada samo bračni partneri, rad na crno, danas sve.

Jesu, ali vas daleko više iz BiH. I nije prisilno, većina jedva dočekala.

Nonsens.

Možda neki i jesu jedva dočekali,al većina ipak prisilno.
Srbi iz Like,Dalmacije,istočne Hercegovine,CG,i Bosne u Vojvodinu.
Hrvati iz zapadne Hercegovine i Srbi iz BiH u Slavoniju.

Bili Srbi danas otišli u Njemačku da im se kaže da će dobiti 5ha plodne zemlje i
kuću?

1946.-1981. 130 000 osoba odselilo iz BiH u Vojvodinu. (Savezni z.za stat.)
Odnos Srba i Hrvata je 10:1.

Ne bi. Danas zemlja i obrađivanje zemlje skoro da ne zanima nikog. Zbog kuće bi.
Bilo bi zanimljivo vidjet statistiku po godinama kad je najviše odselilo. I Srba i Hrvata.

Od rata pa do danas... jesu li više iseljavali Hrvati SBŽ ili ovi iz HBŽ?? Ima li itko podatke...

haha 10:1. sve govori koliko nebi. Veliš vole raditi za 650 KM, lošiju kuću i tražiti sreću u kladionici.

1946.-1960. - 50067
1961.-1970. - 42008
1971.-1981. - 32110
nepoznata god. - 5627

Dakle trend je debelo trajao sve do 1970tih.

BH Srbima je desetljećima Vojvodina bila "Njemačka". U svakom pogledu,
vlasnici zemlje i imanja Nijemci, standard u odnosu na BiH "njemački"...

Kada bih samo imao pristup e-mail adresama nekoliko stotina ljudi koji su otišli od 2013. mogli bi napraviti fin mali skoro pa znanstveni uradak. Ovako, nabrazaka mi padaju na pamet sljedeća pitanja:

1. Jeste li BiH napustili trajno ili privremeno (odaberite trajno ukoliko nemate plan za povratak unutar sljedeće 3 godine)?

2. Jeste li otišli sami ili s kompletnom obitelji?

3. Koji ste status imali u BiH (student, nezaposlen, zaposlen, penzioner)?

4. Koja su bila vaša mjesečna primanja? (do 500 KM, od 500KM to 1.000KM, od 1.000 KM do 1.500 KM, više od 1.500 KM).

5. Jeste li napustili sredinu koja je mješovita ili dominantno hrvatska?

6. Razlog za napuštanje (navedite samo jedan) - Ekonomska nesigurnost, diskriminacija, politička nesigurnost.

7. Jeste li u zemlji odredišta imali obitelj koja vam je pružila "bazu" dok se ne snađete?

8. Kakva netto mjesečna primanja želite u BiH da bi ste se vratili? (1.000, 1.500, 2.000, više od 2.000)

Da nadopunim ove brojeve odlaska (svih) od 1946.-1981. u Vojvodinu.

Iz BiH 130 000
Iz HR 58 000
IZ SRB 114 000

U uvodu zamolim za:



Epilog:

Pola upisa na temi o periodu 1945.-1990.

Želje, a stvarnost je ova. Našao sam ovo slučajno prevodeći jednu pdf studiju.

Kad se gradio tenkovski poligon na Manjaci 30.000 Srba je preseljeno u Vojvodinu.
Malo je ljudi iz BL a da nemaju nekog ko je tad otisao u Vojvodinu.

Glavni problem je financijske prirode a srbi i bosnjaci ispadaju izdržljiviji zbog cinjenice da imaju vise prepreka za iseljavanje.
Naravno da ce se povuc zena i djeca gore jer kakvog smisla onda ima brak ako niste zajedno dugi niz godina?To je patnja i nista drugo, također u koje ime se zrtvovat i patit cijelu obitelj ako nema pomaka u drustvu već 30 godina?

Glavni "problem" je sto mi mrzimo Zapad, iz 1.000 razloga.
Tako da tamo ide samo ko i prinudjen i većinom privremeno.
Da granicimo sa Rusijom i da Rusija ima para ko zapad, prica bi bila drugacija.

U svim primjerima gore sam koristio KM a ne EUR, tako da nije toliko ludo tražiti 1.500 KM (ne EUR) u BiH za neki pristojan život (možemo na onu Numbeo temu, evo linka).

https://hercegbosna.org/forum/gospodarstvo/ivotni-standard-u-zemljama-ex-yu-konkretne-brojke-t17530.html

Ovo sam zadržao u EUR:

https://www.numbeo.com/cost-of-living/compare_cities.jsp?country1=Germany&country2=Bosnia+And+Herzegovina&city1=Munich&city2=Mostar

Sudeći po ovome, u Minhenu su ti potrebna primanja koja su 2.73x veća da bi imao isti standard. S obzirom da po tvojoj tabeli, najveći broj Hrvata u Njemačkoj zarađuje između 1.500 i 2.000 EUR (uzmimo 1.750 EUR kao sredinu), to znači da mogu imati identičan standard u Mostaru s primanjima od 642 EUR iliti 1.255 KM. Možda se tu krije magična brojka zbog koje bi Hrvati ostali.

Osigurajte netto plaće od 1.250 KM i ljudi će ostati. Vjerojatno ima primjera ljudi koji su imali takvu plaću i otišli, ali se vjerojatno radi o ljudima koji su u Njemačkoj mogi zaraditi znatno više i od tog hrvatskog prosjeka u Njemačkoj.