Nema vise Sarajlija. Ili grad promijeni one koji dolaze u njega ili oni koji pristizu promijene grad.

Sarajevo je izgubilo pola svojih prijeratnih stanovnika. Da oni koji su ostali sutke posmatraju saroliku vlast koja je svojom istovjetnom kriminalnom nacionalistickom politikom rastjerala pola stanovnistva a drugu polovinu protjerala kroz cetiri godine ratnih muka bi bilo apsolutno neprihvatljivo nekadasnjim Sarajlijama.

Bez istinskog otpora novokomponovanom nacionalizmu nema ni Sarajlija. Oni koji sutke trpe nacionalisticke pasjaluke onih koji su opljackali i grad i drzavu je daleko ispod standarda koji je postavilo prijeratno Sarajevo.

Da se bijesni mercedesi sa policijskom pratnjom svih mogucih nacionalista ne zaspu barem pokvarenim jajima dok se vozikaju gradskim ulicama je minimum dostojanstva koji bi se trebao ocekivati od pravih gradjana.

Oni koji su nas podijelili, gurnuli u besmisleni rat, opljackali, i koji nisu kadri formirati funkcionalnu vlast niti zadrzati mladost i strucni kadar da se ne razbjeze sirom svijeta ne zasluzuju bolji tretman.

Mozda ih je selo izabralo, ali te guzonje ipak zive i rade u Sarajevu.

Ako ne pokazete sta mislite o njima, bolje i ne zasluzujete.

Demokracija je dobra, što iznese na vidjelo pravu narav ljudi. Komunizam je loš, što uljepšava stvarnost i pravu narav ljudi.

Samo hoću reći, da to vrijedi i kod Sarajlija. Pofajtali su se međusobno ljudi, koji su ispirani desetljećima komunizmom. Ovo je tek pravo stanje svijesti cijele bivše Juge.

Ono sto pravi ljude boljim je dobro. Ono sto ljude cini losijim je lose.

Onako usput, kad smo vec kod nekadasnjih Sarajlija, koliko je njih koji su se prije cetvrt vijeka raselili po svijetu i zaradili vise nego dovoljno na Zapadu, na kraju odlucilo da ponovo kupi sebi i svojoj djeci stan u Sarajevu?

Ako Sarajlijama nije stalo do Sarajeva, a kome bi trebalo?

Nekome strancu?!

Zar bi oni trebali rjesavati nase probleme?

Danas svi imaju preceg posla nego da budu Sarajlije – treba voljeti svoju drzavu, svoj narod, svoju nacionalnu stranku, svog lidera, svog duhovnog vodju, pa onda tu je i biznis, i privatizacija, i skolovanje u inostranstvu, i bjelosvjetski turizam, te engleski, italijanski, spanski i njemacki nogomet, te farma, zadruga, i sve ostale zvijezde i zvezdice...

Prosto se nema vremena da covjek bude Sarajlija.

Radi toga nam je grad ovako i zapusten. U demokraciji se izgrade zgrade gdje god je bilo gradsko zelenilo...

A vjeri nas uce sa zvucnika jezikom koji ne razumijemo...

Radi toga je i ne (pre)poznajemo...

Da li razumijete o koliko se ljudi ogrijesite ako vjeru sirite svojim bliznjim jezikom koji oni ne razumiju?

Ako Sarajevo vise nema snage u sebi da se suprostavi svijetu i dokaze koliko je takav pristup primitivan, dzaba nam svi bivsi i buduci Nadrealisti...

U tom slucaju nema apsolutno nikakve razlike izmedju Sarajeva i najgore kasabe na svijetu.

Velicina se dokazuje iskljucivo sopstvenim duhom i snagom a ne supljom reklamom.

Priča mnogih gradova, na žalost ili na sreću. Zavisi da li si kuferaš u gradu u kome živiš ili si u njemu progovorio i prohodao...

Besmisleno je vjernika uciti vjeri. Ako je neko vjernik, onda zna sta mu je raditi.

Radi toga i ne postoji poziv na molitvu nego iskljucivo poziv u vjeru. To mozete uraditi jedino na jeziku koji vasi bliznji razumiju.

Ako se Sarajevom prolama sa razglasa isprazno trabunjanje na stranom jeziku, onda u tom gradu niko vjeru ne razumije. Da nisu nekome mozda uspjeli nesto objasniti takvim pristupom tokom proteklih cetvrt vijeka? Da nisu mozda u medjuvremenu uspjeli iskorijeniti lopovluk i kradju od strane izabrane im vlasti?

Pa sto tvrdoglavo rade nesto sto ne daje rezultate?

Ni Sarajevo nije ono sto je nekada bilo...

Stranci im prave po gradu sakralne objekte koje nazivaju sami po sebi?! To je najgora vrsta idolopoklonstva...

Takvo ponasanje je dopustivo jedino od strane najgorih poltrona, na sramotu citavog Sarajeva.

Ti pravi sarajevci se pozdravljaju sa "dje si picka ti materina" i sl.

Efekti Islamske deklaracije su nesagledivi.

Na zalost, iz ovih vasih par recenica je ocigledno da ste prepuni mrznje i netrpeljivosti prema vasim bliznjim. Nije bilo tesko takvu vrstu budala nahuskati, posaditi iza haubica i pustiti da cetiri godine tuku po gradu. Takve predrasude je odavno u stihove pretocio zloglasni durmitorski pjesnik u svojoj prijeratnoj poeziji - “Sidjimo u gradove da bijemo gadove”….

I to je tacno. Svi mislimo da je sistem u kojem smo odrasli najbolji...

Da li je tačno da se sarajevci pozdravljaju sa "đe si pička ti materina" ili ne ?

Prvo, nije sarajevci nego Sarajlije. Drugo, klasicni pozdrav je bio "Dje si ba?"

Mozda se ti vasi sarajevci i pozdravljaju onako kako ste ih vi citirali...

Čuo sam sto puta kako Sarajevac Sarajevcu kaže - Đe si Ramo pizda ti materina ili Đe si Hare,mamu ti jebem.
Možda se na jeziku Muslimana kaže "Sarajlije" ali na nekim drugim jezicima za stanovnike Sarajeva kaže se Sarajevci,Sarajevčani...
Navodno je Islamska deklaracija napisana još 1970 godine ali pokušaj implementacije iste započeo je tek početkom 80-tih kad je i privremeno spriječen hapšenjem i osudom 13 vinovnika međutim već 1988 vrhovništvo bosanskog Isila ponovo je na slobodi što je bila neshvatljiva greška odgovornih,greška ili namjera.
Posljedice ID su nesagledive između ostalog i po naseljeno mjesto Sarajevo.

sčlsdfs

Ma upitajte Bregu, Colu, Djuru ili Neleta da li su Sarajlije ili Sarajevcani…

Ma ne moze zatvorenik sam sebe pustiti sa robije niti dobiti dozvolu suprotnu ustavu SR BiH da osnuje jedninacionalnu stranku.

Netko drugi ko je zelio da unisti BiH je vukao konce iz sjene.

Upitajte se ko je to radio...

Činjenica jest ta da se stanovničtvo kroz poviest svugdje stalno mienjalo. Znaju se dogoditi duža razdoblja u određenim područjima da nema dotoka novog stanovničtva ili nekih ratova, gladi i bolesti da domaći moraju bježat, ali kad tad i tamo dođu dotepenci/furešti/prišlići... koji većinom budu divljiji i manje uljuđeni od domaćih.
Na pr. ovi sadašnji Istrijani se busaju u istarska prsa, a množtvo njih unazad 300 do 500 godina (a oni najžešći Istrijani i od 45-te) vuču podrietlo iz Dalmacije, Hercegovine, Bosne ili Crne Gore...
Ako u blizini (široj ali i daljnjoj) ne bude ratova, nemira ili raznih prirodnih i neprirodnih katastrofa, opet će se i u Sarajevu, Zagrebu, Splitu, Rieci... stvoriti većinska gradska razmažena zlatna mladež koja će ići po kazalištima, koncertima, filozofskim razpravama i raznim uljuđenim događanjima, ter će se licemjerno groziti seljačina kakvi su pred samo 50 godina bili njihovi roditelji ili djedovi...

Ne znam za Sarajevo, ali u većini većih hrvatskih gradova se struktura stanovništva nije bitno promjenila devedesetih kao što su to neki zlobnici koji su pisali protiv hercegovaca govorili.

a ti nabrojani su neki naučni autoriteti ?
Znam da ne može zatvorenik sam sebe pustiti na slobodu.Nijaz Duraković je u to vrijeme tj.1988 vukao konce.On je pokazalo se kasnije,potajni pristalica ID.

Politicke zatvorenike je iz zatvora mogla pustati samo drzavna bezbjednost. Bez njihovog miga se nista nije desavalo.

Opet tacno...

Ma nisu nikakvi naucni autoriteti nego nekadasnji stanovnici Sarajeva koji bi trebalo znati kako su se zvali…

Sto be rekli, prvoklasni svjedoci i ocevici...

Kako si opazio hapšenje vrha bejha Isila 1983 godine ?

U većim hrvatskim gradovima do 90-tih su intelektualci i zlatna mladež većinom bili prokomunistički i projugoslavenski okrenuti, dok vjernici i domoljubi su većinom bili gurnuti po strani i većinom su bili onemogućeni da napreduju među takvu družtvenu elitu. Zato se 90-ih dogodilo da su domoljubi gledani kano osjećajne seljačine (tu su onda ljevičari dodatno to pripisivali Hercegovcima i kamenjarcima), a ljevičari su bili ti koji su doživljavani kano smireni intelektualci.
Danas čak i u Rieci već imaš vjersku i domoljubnu elitu koja dolazi do izražaja kroz konzervativno/desna glasila koja su se uspjela probiti do brojnih čitatelja, ter koja je u stanju na kulturan i argumentiran način poklopiti ljevičarsku projugoslavensku elitu. Današnji ljevičarski intelektualac bježi od sučeljavanja s onim desnim/konzervativnim, jerbo u sučeljavanju argumenata ne bi imao šanse. Dok 90-ih, bih rekao da je čak bilo obrnuto.

U Istri se ipak 1991. izjašnjavalo Hrvatima tek 57% ljudi, da bi 2011.te bilo 68% Hrvata.
U Splitu je 1991. bilo 87% Hrvata, a 2011. ih ima 96%.
Tako da nije bilo radikalnih promjena, ali je očito došlo do veće ili manje promjene u eliti.