Južni Slaveni postoje samo zato što su Mađari prodrli u Panonsku nizinu. Da nisu, prostor koji naseljavaju Slaveni ne bi bio nigdje prekinut. Slavija bi mogla biti daleko najveća država na svijetu, od Jadrana do Beringova prolaza, a da Rusi nisu prodali Aljasku, od Jadrana do Sjeverne Amerike.

Slavenski jezici međusobno se razlikuju puno manje nego germanski i romanski. 315 000 000 slavenojezičnih je ljudi, 4.43% čovječanstva.

bugarski : Здравей, казвам се Джон, приятно ми е да се запознаем! Как си? (Zdravej, kazvam se Džon, prijatno mi e da se zapoznaem! Kak si?)
makedonski : Здраво, викам се Џон, мило ми е што те запознав! Како си? (Zdravo, vikam se Džon, milo mi e što te zapoznav! Kako si?)
srpskohrvatski : Zdravo, zovem se John, drago mi je! Kako si?
slovenski : Pozdravljeni, ime mi je John, me veseli! Kako se imaš?
češki : Ahoj, jmenuju se John, těši mě, že tě poznávám! Jak se máš?
slovački : Ahoj, volám se John, teší ma! Ako sa máš?
poljski : Czeszcz, nazywam się John, miło cię poznać! Jak się masz?
lužičkosrpski : Budź strowjeny, rěkam John, wjeselu so, te zeznać! Kak so tebi dźe?
ruski : Привет, меня зовут Джон, очень приятно! Как дела? (Privet, menja zovut Džon, očen' prijatno! Kak dela?)
bjeloruski : Вiтаю, мяне клiчуць Джон, прыемна пазнаëмiцца! Як маесься? (Vitaju, mjane kličuc' Džon, pryemna paznajomicca! Jak maes'sja?)
ukrajinski : Вiтаю, мене звуть Джон, приємно познайомитися! Як справи? (Vitaju, mene zvut' Džon, pryjemno poznajomytysja! Jak spravy?)

Ateist, a u stvari veliki vjernik u Panslavizam!
Samo si malo pretjerao u svojoj vjeri u svezi "srpskohrvatskog"!
Nisi valjda i ti velikosrbin za granicu na: Virovitica - Karlovac - Karlobag?

Iz knjige Svijet oko nas iz 1986., dokaz da su međurepubličke granice zakonito postale granice neovisnih država.

Državno i društveno-političko uređenje SFR Jugoslavije

Jugoslavija je federativna (savezna) država. To znači da su se pojedine socijalističke republike dobrovoljno udružile na osnovi potpune ravnopravnosti u zajednicu, zadržavajući svoja posebna prava, uključujući i pravo na otcjepljenje. Tako udružene, uspješnije izgrađuju socijalističke odnose, privredno i kulturno se razvijaju. Snažnije su ako se moraju braniti od napadača. Svi narodi i narodnosti potpuno su ravnopravni u pravima i dužnostima, bez obzira na to u kojoj se socijalističkoj republici nalazili njihovi pripadnici. Jugoslavenska zajednica zasniva se na vlasti radničke klase i čitavoga radnog naroda i na socijalističkom samoupravljanju. Osnovni oblici samoupravljanja izraženi su u općini, koja je temeljna jedinica čitavoga našeg društveno-političkoga sustava, a sve se više kao temeljna jedinica društva razvija mjesna zajednica, kako je i predviđeno Ustavom. Vrhovni je organ narodne vlasti i društvenog samoupravljanja Savezna skupština. Na čelu Jugoslavije stoji Predsjednik Predsjedništva SFRJ. On u zemlji i inozemstvu predstavlja našu državu. U pojedinim socijalističkim republikama najviši su organi vlasti skupštine socijalističkih republika. Cio naš sadašnji politički sustav izgrađuje se na delegatskom sustavu (sistemu). To znači da niži organi upućuju određen broj svojih predstavnika u više organe, a ondje ti predstavnici ne zastupaju svoje osobne stavove, nego stavove organa koji ih je delegirao (odredio). Neposrednom ostvarivanju samoupravljanja služe mjesne zajednice, koje se osnivaju za pojedina naselja, odnosno njihove dijelove.

Slobodno udruženi rad i samoupravljanje radnih ljudi temelj su društveno-političkog uređenja naše domovine. U toj zajednici nije moguć nikakav oblik eksploatacije čovjeka. Sredstva za proizvodnju pripadaju svima, čitavoj zajednici, pa je to dovelo do ukidanja najamnog rada i do oslobođena rada. Tako svatko može neometano uživati plodove svog rada prema načelu: Svatko prema svojim sposobnostima, svakome prema radu.

Iz Opće enciklopedije JLZ, pisano 1977. godine.

Hrvatska, društveno-političko uređenje.
U skladu s ustavnom koncepcijom jugoslavenske federacije kao socijalističke samoupravne zajednice ravnopravnih naroda i narodnosti, radni ljudi i građani Hrvatske ostvaruju svoja suverena prava u SRH, a u SFRJ kad je to u zajedničkom interesu dogovorom svih republika i autonomnih pokrajina utvrđeno Ustavom SFRJ. Teritorij SRH čine područja općina utvrđena zakonom, a njegove granice mogu se mijenjati samo na osnovu odluke Sabora SRH i u skladu s izraženom voljom stanovnika na koje se odnosi promjena.

Bosna i Hercegovina, društveno-političko uređenje.
Položaj i karakter SRBiH (kao i drugih SR republika i autonomnih pokrajina) zacrtani su Ustavom SFRJ, proglašenim 21. II 1974. Novi Ustav SRBiH donesen je 25. II 1974. na zajedničkoj sjednici svih triju vijeća Skupštine SRBiH. Bosna i Hercegovina nije definirana kao nacionalna republika u klasičnom smislu, poput ostalih socijalističkih republika SFRJ (Crna Gora, Hrvatska, Makedonija, Slovenija, Srbija), s obzirom na njezinu specifičnost, jer u njoj ni jedan narod nema apsolutnu većinu te u njoj žive u zajedništvu Muslimani, Srbi i Hrvati, uz ostale manje narodnosti. Kao u cijeloj jugoslavenskoj federaciji, i u SRBiH radni ljudi ostvaruju vlast i upravljaju društvenim poslovima odlučivanjem na zborovima, referendumu i drugim oblicima osobnog izjašnjavanja u okviru osnovnih organizacija udruženoga rada, mjesnih zajednica, samoupravnih interesnih zajednica i drugih samoupravnih organizacija i zajednica te putem delegacija i delegata u skupštinama društveno-političkih zajednica... Teritorij SRBiH podijeljen je administrativno na 106 općina, koje su samoupravne i osnovne društveno-političke zajednice, zasnovane na vlasti i samoupravljanju radničke klase i svih radnih ljudi. Pravo i dužnost radnih ljudi i građana u naselju, dijelu naselja ili u više povezanih naselja jest da se, radi ostvarivanja određenih zajedničkih interesa i potreba, samoupravno organiziraju u mjesnu zajednicu. Postupak i način obrazovanja mjesnih zajednica određen je Ustavom SRBiH i statutom općine.

"SRBiH" je trebalo smanjit i podijelit na 3 ap-a kad su je već pravili (iako bi to za komuniste bilo protivno njihovim idejama), a ne da onakav kaos nastane kasnije i da još traje. Samoodređenje po avnojevskim republičkim granicama, a ne "narodnim" granicama (kako je u ustavu dvismisleno pisalo) je svojevremeno bio argument Hrvatske, a danas Srbije u slučaju Kosova (jer međunarodni princip cjepanja na prostoru bivše Juge i dalje ostaju avnojevske republičke granice). Taj princip kad se primijeni na tvorevinu kakva je BiH nažalost daje grozne rezultate jer ljudi prisilno žive u heterogenoj maloj Jugi.

Još je 1946. Hrvatska naložila da se muslimanske izbjeglice imaju vratiti iz Hrvatske u BiH.
Radilo se o nekolio tisuća pribjeglih u pogranična i druga mjesta.

Bosna je eventualno mogla biti republika između Bosne i Drine, minus Posavina na sjeveru.
Bosanska Krajina i Hercegovina, s njom baš i nisu imale veze.

Pretpostavljam da su komunjare to skombale na temelju
bivšeg bosanskog vilajeta.

Mislim da nije nikad bila ozbiljna tema na raspravi. Humo i Čolaković su htjeli neki "historijski" kontinuitet,
iako znamo koliko je taj pojam razvlačljiv. Da su Đilas i Pijade imali veće ovlasti, a Tito nije
imao zadnju, sve bi se to drugačije riješilo.

Logički bi im bilo puno jednostavnije, bez trokuta i čudnih granica.
Iako je i razbijanje po rijeci Bosni i Banovini smisleno.

BiH je bila totalno neprirodan objekt, koga nije bilo u 1. jugoslaviji, ali su ga komunisti bezveze uskrsnuli.
Jedina reoublika bez nacije, oksimoron.

Nije jedina, BiH i CG su trebali da budu deo Srbije.

Jel to se smatrate nasljednicima turskog carstva pa takve pretenzije??

BiH je historijski logicna cijelina, bila je subjekat i u Turskoj i u Austriji.

To sto joj dijelovi nisu bili rasparcani i pripojeni susjednim regijama, well, kme!

Njen medunarodni subjektivitet i kontinuitet je trajan i ireverzibilan.

A vi objekt koji je ostao brz išta, dok su Srbi izvukli autonomiju. Historijski logično koliko ste
im bili bitni. Amiđa, mani se gluposti, Turci s vama brišu podove. Vrijedni ste im
bili 54 mil. kruna /2,5 mil. funti, s vama su trgovali kao i s robom.

BiH je imala srpsku većinu, Crna Gora je imala srpsku većinu. Mogle su da se naprave neke korekcije granice koje bi se dale vama, ali BiH i Crna Gora su srpske zemlje koje su nam komunisti oteli.

Za nešto reći da je srpska zemlja, što nije imali natpolovičnu većinu je smiješno. Bilo je između dva svjetska rata i do 25% Hrvata, a Srbi nikad nisu imali natpolovičnu većinu. Jedna izmiješana zemlja u kojoj su jedino Muslimani dobivali na snazi zadnjih 100 godina.

Otfikarili bi deo gde ste vi imali većinu i ostatak nama.

BiH je je zajedno s Srijemom i Bokom oduzeta Hrvatskoj, nama su komunisti prepolovili teritorij a vi kmečite radi dvije autonomne pokrajine i Crne Gore koje su opet pripale poslje vama ali ste ih uspješnom politikom otjerali od sebe. Hoće Tito bit kriv ako se Vojvodina odcijepi?

Crnogorci su imali naciju jbg.
Po čemu bi bih trebaka biti srpska?

Glupost
BiH je oseka turskog carstva, najistureniji punkt.
AU ju je anekdlsirala samo 10 godina.

Velika (srpska?) greska je sto ni prva ni druga Jugoslavija nisu kantonizirane po etnickom kljucu. To je bio jedini odgovarajuci model.

Zar okruzi u kraljevini nisu bili manje-više kantoni po etničkom principu.

Velika greška jeste što se u prvoj Jugoslaviji nije išlo po nekom federalnom etničkom principu. No treba razumeti da to nije bilo u skladu sa srpskim državnim iskustvom, pa su srpski političari od prve Jugoslavije u organizacionom smislu zapravo pokušali napraviti proširenu Srbiju. E sad, sistem koji je decenijama funkcionisao u jednoj homogenoj državi kao što je bila Kneževina i Kraljevina Srbija, nije funkcionisao u jednoj totalno nehomogenoj državi kao što je to bila KSHS/Jugoslavija (3 razvijene nacionalne ideje, 2 i kusur nacionalne ideje u razvoju, ogromne teritorije naseljene nacionalnim manjinama, različita državna iskustva, razlike ekonomske, kulturološke, religijske i svake druge prirode).

Podela na oblasti iz 1922. je imala neko uporište u prethodnoj organizaciji sa značajnom razlikom što su postojali geografski totalno nelogični okruzi (primer Vojvodine, KosMeta i sl) gde su državne vlasti pokušale navući etnički većinu jugoslovenskih naroda nad Albancima, Mađarima, Nemcima i sl.

Onda smo došli do kratkotrajnog pokušaja kralja Aleksandra da pravi integralnu jugoslovensku naciju i razbije dotadašnje ustaljene "granice", te smo dobili banovine. Grubo govoreći, to su u neku ruku bile i etničke celine, jer smo imali praktično Sloveniju, dve većinski hrvatske banovine i 6 većinski srpskih odnosno pravoslavnih banovina.

Na kraju, nakon propasti ideje integralizma, pa političkih promena, došlo se u suštini do one ideje koja je trebala biti vodilja od samog početka, a to jeste podela zemlje na slovenački, hrvatski i srpski deo. Sa Slovencima je bilo lako jer ih je već postojeća Dravska banovina pokrivala, Banovina Hrvatska je pokrila većinu Hrvata (mada ekstremnim krugovima ni ona nije bila dovoljna - što opet govori o stanju duha u hrvatskom etničkom i političkom korpusu u tom periodu, a vidim u nekim slučajevima i danas) i na kraju smo imali ovaj ostatak koji je trebalo organizovati u neku varijantu srpskih zemalja.

Da ne dužimo priču, Drugi svetski rat će to prekinuti.

Nakon toga, imamo komuniste koji prave podelu koja uključuje i činioce koji u prvoj Jugoslaviji nisi igrali toliko značajnu ulogu. To se odnosi na priznavanje makedonske nacija, kreiranje crnogorske nacije u njenom antisrpskom pojavnom obliku i "rešavanje" pitanja BiH tako što bi fokus išao na muslimane, dok bi se dugoročno gledalo na izbacivanje Srba i Hrvata iz te jednačine. Automatski smo dobili još komplikovaniju situaciju i i dva nezadovoljna faktora - srpski i hrvatski, koji su ajde u tom trenutku nacionalno slomljeni i potisnuti represijom državnog aparata i partije. Situacija sa Srbijom je dobila još složeniju varijantu činjenicom postojanja dve pokrajine koje su do 1974. praktično po ovlašćenjima izrasle na nivo republike.

Generalno posmatrano, da su političke elite uspešno rešile nacionalno pitanje nakom Prvog svetskog rata, uštedeli bi smo i krvi i razvoja i vremena. Ovako je pitanje još uvek otvoreno. I to ne jedno, nego veći broj pitanja. Pre ili kasnije, prilikom nekog većeg sloma ili promene odnosa u Evropi/svetu, i mi ćemo doći na red za još jedan krug uništenja.

Pretvaranje AVNOJ granica koje su krenule kao unutrašnje, u spoljašnje je velika greška koja će se tek plaćati. I tu je opet najekstremniji primer BiH, zemlja koju u takvom obliku ne želi apsolutno niko od njenih stanovnika, a koju MZ forsira. Ako je i imala nekog opravdanja i smisla unutar Jugoslavije (a i to bi se dalo diskutovati), nema nikakvog opravdanja i smisla van tog okvira.

Da li smo odlučili da ne možemo zajedno? Jesmo. Hrvati Hrvatskoj, Srbi Srbiji, Muslimani/Bošnjaci posebno ili gde im se već ide i da se zatvara priča.

"Šta ste očekivali od zemlje koja je stvorena u Jajcu, osim da ode u ***."

Al Kharam

Kome treba novca za karte neka se javi.