Gubitnici privlače nesreću.

Umjesto da se igraju te vražje jugoslavenske košarkaške i vaterpolske lige bolje bi bilo da se uložila energija u spašavanje KK Splita koji je kao trostruki europski prvak doživio propadanje poput neke trećerazredne željezare u Uzbekistanu. Koga uopće zanima igranje s tipovima koje ćemo u slučaju prvog sranja gledati preko ciljnika u najkraćem mogućem roku? Ako išta onda treba skrivati da smo ikada imali bilo što zajedničko s njima a ne da danas na wiki moram gledati kako Dinamo ima nekakav trofej balkanskog kupa ili čega već, to sranje nikada nisam brojao kao ikakav naslov. Dok je Zadar preko Maccabija osvojio ligu to je bilo u redu, kada je ušla rulja s istoka trebalo je istupiti iz svega toga. Daj bože da više nitko od naših klubova ne osvoji to prokleto natjecanje dok se ne vrati Maccabi a izbace svi istočnjaci.

I usput, utakmica se igra do kraja a ne do par stotinki pred kraj. Učimo od moćnog Elfa.

Ko ih jebe.. Od sada ce igrat do kraja tekme. Samo daju povoda srbadiji da se nasladjuju, ali u sustini nije ni tako los rezultat. Igrali su protiv ucesnika final foura.

:

- Kraj je kad Kecman kaže..

- Što je to crno-bijelo što istjera 16.000 Hrvata iz dvorane za dvije minute, a nije suzavac? Dušan Kecman!

- Tko me to imitira? – pita Saša Đorđević.

- Ma to je samo sport, nije to ništa strašno. Nastavite trenirati!

- Hrvati su i službeno podnijeli molbu da se utakmice sa Srbima skrate za jednu sekundu kako bi mogli pobijediti makar jednom u nekoj važnoj utakmici.

- Kecmane, pa nisi uopće morao dolaziti u Zagreb, mogao si i iz Beograda pucati na koš.


Sad bez zezanja, mislim da je u redu što je Dule Vujošević izjavio da se nada da će se Cibosima negde vratiti za nesreću koju su imali u domaćem finalu. ;)

Nema to veze s nesrećom, niti sa Srbima. Hrvatski košarkaši su gubitnici, u svim natjecanjima i protiv svih protivnika (Španjolska u Beogradu, Turska u Turskoj kao podjednako ekstremni primjeri).

Dražen je bio jedna od rijetkih naših sportaša koji je bio najbolji kad je bilo najteže, dakle pobjednik. Hrvatska košarka je umrla s njim.

Ovo "domaćem" se odnosilo na dvoranu, odnosno mjesto održavanja finala, pretpostavljam.

Ne mogu se oteti dojmu da je hrvatska košarka prokleta na neki način još od 7.6.1993.

Joj, daj ne budi fatalista i sujeveran.

Biće to bolje, pogotovo za Cibose.

A za domaće - da, na to se odnosilo.

Uopće nisam praznovjeran. Jednostavno, gubitnički mentalitet. Takvo mentalno (energetsko, kako god) stanje isijavaju iz sebe i onda se ovo dogodi. To uopće nije protivno znanosti.

Misliš nešto kao Srbija u fudbalu (na svakom EP ili SP do sada..)?

Na EP 2000. je, recimo, bilo upravo obratno. Debakl protiv Nizozemske u četvrtfinalu je bio rezultat razlike u kvaliteti.

Jel? Baš kao i hrvatski debakl na Wembley-u lani..

Pa tu nije ništa sporno. SP 2010. smo, ionako, izgubili protiv Ukrajine.

.