http://www.hrsvijet.net/index.php/vijes ... 5250280988

Rijeka - Porto četno 2020. i uloga lokalnog Stane Dolanca

Kad dođem u Rijeku iz Zagreba, vidim jedan derutan, sjevernokorejski gradić, s praznom lukom, praznom željezničkom stanicom i praznom zrakoplovnom lukom. Dakle, po domaću: “Miće niš!” Riječki aerodrom ima 6 puta manji promet od Pule, a 25 puta manji od splitske zrakoplovne luke!?
Riječka luka je po prometu kontejnera pet puta manja od “čudesnog” (?!) Kopra, a riječka željeznička stanica ničem ne služi! Naime, vlakovi niti ne dolaze, niti ne odlaze!
Što se tiče autobusnog kolodvora na Žabici, njega se ne može kritizirati, jer ima putnika, ali, kao kolodvor, zapravo ne postoji! Odnosno izgleda isto kao i kad su Hrvati u 7. stoljeću došli na Jadran!
I u tom gradu bezumlja i provincijskog ludila, dolazi titula “Porto četno 2020.” (u prijevodu: “Europska prijestolnica kulture 2020.”?!). Ono što je malo bizarno, za nas koji se sjećamo riječkih boljševika iz sedamdesetih i osamdesetih godina (poput partijskog sekretara Franje Butorca, stručnjaka za srpsko-hrvatski jezik!), te drugova tipa Mika Špiljak (čiji sinčić Vanja je upravo sagradio marinu u Novom Vinodolskom, tik do vikendica drugova Jože Manolića i Ninoslava Pavića, zvanog EPH, da ne kažem “Jutarnji list”, iako tu vikendicu ima i naš voljeni nogometaš, predsjednik HNS-a Davor Šuker, čiji “Mercedes” ne stane u garažu, te niza drugih dragih drugova...
Ono što je bizarno, grad koji je oduvijek prezirao kulturu, u kojem su, recimo, Branko Fučić, Radmila Matejćić i Nedjeljko Fabrio bili zabranjivani u “Novom listu” (glasilu četnika Gornjeg Jadrana!), u kojem su niz direktora kulturnih institucija potjerali iz grada, taj grad nosi titulu “Porto četno 2020.”? (u prijevodu “Europska prijestolnica kultura 2020.”?!).

F. Perić

Kad sam vidio onog transvestita prebacio sam kanal. Prijestolnica sotonizma za 2020. godinu.

https://www.jabuka.tv/svecanost-otvaran ... haljinama/

Svečanost otvaranja EPK u Rijeci vodio transvestit, baletani plesali u haljinama



Potpredsjednica Europske komisije za demografiju i demokraciju Dubravka Šuica u subotu je na svečanom protokolarnom otvaranju Europske prijestolnice kulture (EPK) uručila riječkom gradonačelniku Vojku Obersnelu plaketu EPK te plaketu Meline Mercouri koju EU dodjeljuje za iznimno kvalitetnu pripremu programa.

Pod motom ‘luka različitosti’ , svečanost je u riječkom HNK vodio transvestit s očitim nedostatkom voditeljskog iskustva, dok su baletani bili odjeveni istovjetno kao balerine u haljine i ružičaste čarape. Rodna ideologija središnja je tema kulturnog programa koju su Obersnel i njegov tim pripremili za predstavljanje Rijeke kao ‘europske prijestolnice kulture’.

Zahvaljujući tom transvetitu, Sorošovi mediji nekritički hvale i hvalit će Rieku. Da je Bandić umjesto Obija, njemu bi s mikroskopom tražili pogrješke.
Razkopanu Krešimirovu, pošaranu zgradu Kolodvora, sramotni autobusni kolodvor, fekalne kanalizacije po Korzu ili slapove fekalija u Rječinu, veličanje komunističke diktature... nitko ne će spominjat takve sitnice.

U svakom slučaju ni meni se ne sviđa ovakva umjetnost, ali mi je smiješno s obzirom da se tiče samo lokalno grada kako su se ljudi koji ne žive u Rijeci upeli da kažu svoje mišljenje. Gradonačelnik Gospića napisao cijeli referat o tome. Obersnel kakav god da je sigurno ne bi nikad komentirao Jesen u Lici ili neku manifestaciju u Dalmaciji i Hercegovini kako treba izgledati.

A ti Dane, jel ti smeta na tradicionalnom karnevalu kad stotine muških prodefilira obučeni u žene i svima je to jako smiješno?

To i je problem Rieke (t.j. onih koji upravljaju Riekom) da se ne obaziru na kritiku, te stalno zaostaju za Splitom, Zadrom ili Zagrebom. Također, novinari koji šute i čak to podupiru iz samo njima znanih razloga (ideoložkih?), daju tome vjetar u leđa, jerbo kad bi novinari napadali Obija upola kano Bandića (a imali bi razloga 10 puta više), ovaj bi se puno više trudio.

Nimalo mi nije smijšeno kad u bilo kojim prilikama mužko obuče žensku robu. Možda mi je to bilo smiješno kad sam takvu stvar prvi put vidio kano diete, ali danas kad na sve strane siluju s tom rodnom ideologijom, samo mi muka bude od toga.

Pa u svim riječkim novinama i portalima je sve otvoreno za komentiranje pa ne znam kako je to kritika nedozvoljena. I sad za ovo otvaranje je kritika koliko hoćeš.

Prije par godina su na karnevalu u Matuljima bili zvončari s Kamešnice koji su glumili babe i dide (sve muški) i onda su simulirali nasred povorke spolni odnos. To je valjda ta "tradicionalna katolička kultura"

Obični Riečani su ludi na to sve skupa, ali novinari kano da žive u drugoj galaksiji:

https://www.telegram.hr/price/kako-nam- ... =NetWidget

Soršev učenik u Telegramu: Dragan Markovina
Kako nam je Rijeka jučer dala nadu da je neka drugačija zemlja moguća

Ili u Novom listu:
http://novilist.hr/Vijesti/Rijeka/Sada- ... orenja-EPK

Bilo je tipično riječki. Možda nisu svi razumjeli, čula sam komentare ljudi pokraj sebe, ali to je program s više slojeva, koje treba iščitati. To nije vrsta umjetnosti koju ja volim, ali podržavam ljude koji rade nešto novo. Zračilo je energijom koja nam svima nedostaje i to je dobro jer nam treba nešto što će nas pokrenuti, kazala je Danka Simičić

Kano ono nešto se ne razumije, ali ne zna što, ali je ipak sve super...

Pa eto Riječani nisu mogli naći ni tranvestita nego su ga morali dovesti iz Splita.

Znači, od cjelokupne prikazane kulture čak niti transvetit nije iz Rieke. Težko zamislivo da ,,luka različitosti'' nije mogla izmislit nekog svog transvetita, nego ju spasio ,,grad slučaj''...

Ovo je manifestacija Rijeke kao prijestolnice Europske kulture, ne neki lokalni event. Kao takvo su čim više ljudi komentira. Organizatori promiču očito sodomizam.

Koliko izvornih Riečana živi u Rieci najbolje govori ovo:
http://www.novilist.hr/Vijesti/Rijeka/R ... -koji-tece
Riječki suveniri najviše privlače - Riječane: "Šta da" je najprodavaniji simbol Grada koji teče

Inače, domaći ljudi iz Rieke se groze rieči ,,šta da'' i kad god ju čuju, znaju da su u pitanju furešti. Tako da Rieka za razliku od riečkog prstena težko može govoriti o nekom identitetu i tradiciji, tako da nije ni čudno što se u sklopu EPK predstavlja sve što nema veze s Riekom.

Post-moderne multi-kulti retro-komunističke orgije. Drugo nismo ni očekivali.

Sotonizam spušta čovjekovu razinu samopoštovanja, na sred stola u tzv. Prijestolnici kulture torta u obliku ogromnog muškog spolnog organa, https://www.dnevno.hr/vijesti/hrvatska/ ... o-1426877/

George Soroš će sigurno u NJIHOVIM medijima pohvaliti ovakav sotonizam.

Tu je na žalost sudjelovala i HDZova Šuica, koja je dodielila nagradu Obresnelu. Tako da kad imamo takav ,,konzervativan'' HDZ, čemu se čuditi Obresnelu...

Neš ti uspjeha, svake godine 2 grada. Normalno da neće oba biti iz iste države i da se radi neka rotacija. To je isti uspjeh dobiti kao i EP u rukometu, odnosno mora se po pravilu dogoditi svakih 15 godina kad se svi izredaju.

Svejedno što se tiče propagande , ja mislim da nitko ne može promijeniti seksualnu orijentaciju samo jer je to vidio na televiziji. Prije 30 godina se isto znalo ili sumnjalo za neke ljude u gradu koji to prakticiraju, a tada nije bilo EPK, nitko nije znao što je sodomizam ni rodna ideologija. Nije bilo interneta i nitko nije čuo za Soroša. Te devijacije postoje otkad postoji i čovječanstvo.

Otužno i naporno je bilo gledati otvaranje prvoga dana Rijeke Europske prijestolnice kulture sa Operom Industriale, u kojoj su nastupile stotine umjetnika koji su se u općoj kakofoniji doslovno takmičili u urlikanju, grotesknoj gestikulaciji uz nepodnošljivi zvuk bušilica i tzv. šahtofonskih multimedijalnih prizora. Naravno, last but not least, u takvom pomodarskom pseudo-urbano-brutalističkom kiču, prednjačila je ideološka „Antifa“ nota sa tragikomičnom zborskom izvedbom poznate “Bella Ciao”, pjesmu koju su pjevali statisti obučeni u radničkoj bluzi, a koja je trebala simbolizirati „obespravljeno radništvo“, dok je zapravo bila himna komunističkih talijanskih partizana. Pod istim crvenim barjakom „bandierra rosa“ je krajem Drugog svjetskog rata, likvidirano između 4.500 do 6.000 talijanskih vojnika i civila koje su likvidirali komunistički titoistički partizani u Istri, Trstu i na cjelokupnom području zapadno od jugoslavensko-talijanske granične crte iz 1920. i 1924., na kojem je djelovala. Sve je to sve skupa popraćeno antifašističkim sloganima na panelima, pakiranima u celofanima „tolerancije i mira“ tipa Tolerancija / Tolerance / Poštovanje / Respect / Suživot / Coexistence / Mir / Peace / Antifašizam / Antifascism / Umjetnost / Art / Europa / Europe / Kultura / Culture, nešto između i bullshita i Wishful thinkinga liberalno lijeve političke korektnosti.

Rijeka se pretvorila u poprište nagle viralne proliferacije, epidemije crvenih petokraka i jugozastava, kao da su lokalne vlasti prespavale 91. godinu, proglašenje neovisne i demokratske Hrvatske države, pad Berlinskog zida, sukcesivne rezolucije Europskog parlamenta o osudi i poistovjećivanju nacizma i komunizma i o zabrani simbola totalitarnih režima, smjernice EU koja paradoksalno i sufinancira ovaj godišnji Riječki kulturni program. Vrhunac umjetničke mašte i originalnosti bi trebali doživjeti s postavljanjem megalomanske Petokrake na vrhu Riječkog nebodera, umjetnika Nemanje Cvijanovića, koji otvoreno zastupa ljevičarske ideje, instalaciju koju je nazvao »Spomenik crvenoj Rijeci – samoobrambeni spomenik«. Nije toliko problematično da i dotični umjetnik pati od amnezije da je taj toliko miroljubivi i „samoobrambeni simbol“ bio zločinački simbol JNA i četničkih postrojba koje su izvršile agresiju na Hrvatskom u velikom naletu tzv.„velikosrpske samoobrane“, već da se sufinancira sa novcem hrvatskih građana jedan takav projekt kojeg se želi promovirati kao kulturno naslijeđe Hrvatske i Europe. Tragično je da ljevičarenje pod plaštom avangardne i konceptualne umjetnosti zapravo skriva nedostatak mašte, talenta i kreativnosti i da se kao takve predstavljaju kao dio hrvatskog kulturnog identiteta i nasljeđa. Riječko ljevičarenje je dokaz kako se već godinama u hrvatskoj javnosti plasira iskrivljena paradigma da kulturu treba poistovjetiti s liberalno-lijevim aktivizmom nevladinog, kulturnjačkog i medijskog sektora, koji je do sada dobivao nesrazmjerne financijske dotacije iz državnog proračuna, koje se teško mogu opravdati.

Jure Vujić

https://narod.hr/hrvatska/jure-vujic-ri ... a-nepogoda

Vladimir Paar komentirao slučaj Rijeka. Ne sviđa mu se što nisu prezentirali doprinos Riječana civilizaciji, što bezosjećajno vrijeđaju osjećaje ljudi, što nisu prepoznali znanstveno-industrijski značaj Rijeke u Austrougarskoj, odabir glazbe mu nije po ukusu i sl., https://m.youtube.com/watch?v=whOzcXXW8x8

Njima se sve vrti oko NOB-a i SFRJ.

Jesu li ijednom riječju spomenuli izum torpeda?

Dijanović se osvrće i na prigovore kako kultura mora provocirati i kako jedino neuki ne razumiju modernu frljićevsko-pisoarsku umjetnost.

U nekim pristojnijim vremenima ljudima nije bilo potrebno tumačiti što je to umjetnost.

Danas, u vremenu poetike sperme, krvi i mokraće, moderni teoretičari umjetnosti moraju ljudima objašnjavati što je to umjetnost jer inače, zatucani kakvi jesu, ovi ne bi razumjeli da je uriniranje umjetnost. Ili da je to zvijezda petokraka.

I tko god petokraku, pisaor, izmet i uriniranje ne smatra umjetnošću – bosanski je krkan!

https://narod.hr/hrvatska/podcast-davor ... -nekulture

Nemojmo zaboboraviti da je Rijeka bila prvi fašistički grad u Europi, čak prije nego što je Mussolini došao na vlast.

Nakon kratkotrajne njemačke okupacije, od 1945. sve do danas na vlasti komunjare.

Nije da nema demokracije, ali njima je jedina demokracija da razni poremećeni likovi budu na vlasti ili da im se da preveliki

značaj.

Ne znam, ali ovo je bilo otvaranje, ne zatvaranje. Treba pitati nakon godinu dana što su spomenuli.

Inače sam vidio na tv paralelno otvaranje u Galway, prilično skromno u odnosu na Rijeku.

Što se tiče svjetonazora i obiteljskih vrijednosti, režiser otvaranja Matanić ima koliko znam 3 djece ili 2 a čeka treće, ona njegova stalno trudna. A napadaju ga od javnih osoba stara cura Marijana Petir i Bujanec koji se oženio u 45. godini.

Zanimljiva kultura i pogled na povijest, jedan totalitarizam zamućen, drugi nije.

Stare ljubavi se teško zaboravljaju. Jedno je bio izbor, a drugo nužda...