Putovanja zaprječuje datost da onaj koji radi ima novca, ali nema vremena, budući da ga posao zakuje za jedno mjesto. Onaj koji ne radi ima vremena, ali nema novca. Ako nikako ne putuješ, isto je kao da si u zatvoru. Imaš hranu, smještaj i zdravstvenu skrb, a nemaš slobodu kretanja. Ljudi rade kako bi imali navedeno troje, a onaj koji počini zločin dobije sve to besplatno. Velika većina ljudi ne živi ništa kvalitetnije od zatvorenika. Haški zatvorenici bolje žive nego obitelji njihovih žrtava. Imaju teretanu, bazen, igralište i sl. Što ti znači sloboda, kad si stalno na dva-tri ista mjesta? Kuća-posao-posao-kuća ili kuća-posao-birtija. Sloboda je tu samo privid, opsjena. Ako imaš dva tjedna u komadu godišnjeg za putovanje, opet si 351 dan proveo u mikrokozmosu sličnom zatvoru. Da imaš 28 dana godišnjeg, opet si 337 bio doma.

Trebalo bi stalno putovati, a to je nedostižno. Tri-četiri dana je puno premalo za jedan veliki grad. Ljudi idu na Bali samo 9 dana, u Meksiko 10 dana, u Aotearou 16 dana. To je ništa. Kad već ideš tako daleko na drugi kontinent, ostani barem mjesec dana, kad već ne par mjeseci. Još je najbolji način sezonski posao. Radiš sedam mjeseci u hotelu, restoranu, općenito turizmu i onda cijelih pet mjeseci možeš putovati. Povoljno je to što je u siječnju i veljači ovdje sve mrtvo, a u tropskim krajevima je toplo i onda je tamo sezona. Tako možeš cijelu godinu provesti u ljetu. Kad je ovdje zima, budi u tropima.

Evo prepoznah se potpuno u tvom opisu. Odlično mi je gdje jesam i zbog toga nemam motivaciju pomjeriti se.



Očito nisi pazio na Misi. Otići na Misu svake nedjelje je isti razlog zbog kojeg jedeš svaki dan. Da, ručao si jučer, i svaki dan prije toga, ali opet danas si gladan. Makaroni danas nisu bolji od onih prošlog mjeseca, vjerojatno su isti, ali opet ih želiš pojesti jer si gladan.



Postoji sloboda za, i sloboda od.

Zašto bi morao putovati? Što time dokazuješ? Koliko god putovao, uvijek si na samo jednom mjestu u isto vrijeme. Zašto je mjesto A bolje od mjesta B, ili mjesto B bolje od mjesta A?

Ako imaš mjesta A, B, C, D, E i F, onda jedno od njih mora biti najbolje za tebe. Recimo to je mjesto C. Onda putuješ do mjesta C. Kad dođeš do mjesta C treba prestati putovati, jer je to najbolje mjesto. Sve drugo bi bilo lošije. Ići na bolje ima smisla, ali ne razumijem zašto ići na lošije, samo radi kretanja?

Na kraju krajeva tvojom logikom, mi smo svi u zatvoru na planeti Zemlji?

To je poenta celog ovog pisanija. Da se obezvredi samo postojanje.

Cijenim da je više od jednog putovanja godišnje nemoralno u svijetu gdje dnevno 15000 ljudi umire od gladi, između ostalog i zbog nečijeg trošenja resursa na putovanja.

Nitko koga znam nije nikakovu silnu pamet stekao na tim svojim putovanjima. Nije proširio svoje nekakve vidike i razvio duh. Samo je potrošio lovu. To je više kao sex sa kondomom- užitak bez ikakovog praktičnog učinka osim osobnog zadovoljstva.

21, 13 i 5
Za Kineski zid vam mogu reci i da nije toliko prijatno iskustvo, jer je prenapuceno kineskim turistima. Na nekim dijelovima dosta sporo se krece, svi su zbiti i ne moze se ni dobar selfi uraditi (jedino na lokalnom vrhu). Njima je to cilj u zivotu da jednom posjete velicanstveni zid (kao sto bi Srbima trebao biti cilj da obidju neke svoje bitne manastire, al mi smo malo iskompleksirani pa idemo na usrani Ajfelov toranj i druge gluposti). Sjecam se da postoji takodje neki natpis na kineskom, citat od nekog bivseg predsjednika, te svi cekaju red da se uslikaju sa tim. Nama strancima to nema nikakvog znacaja, al i ja sam cekao, valjda da ispostujem. Malo je bolje na dijelovima zida koji nisu najpoznatiji, jer je tu cirkulacija ljudi podnosljiva.
Moja profesija mi omogucuje besplatna putovanja, u prosijeku do dva-tri na godinu. (na 13 sam ipak isao svojim parama). U maju mi propade put do Rusije zbog korone.

Šteta je ne obići što više mjesta na planetu. Mnoga mjesta su jedinstvena, i nešto što se tamo može vidjeti ne može se nigdje drugdje. Tropsku klimu ne možeš osjetiti ni iskusiti ako nikad nisi bio u tropima. Čari snijega ne možeš iskusiti ako stalno živiš tamo gdje nikada ne pada snijeg. Čak i kuhinja nije banalna. Ima beskrajno puno jela specifičnih za neke zemlje, a nisu globalno raširena. Ne možeš probati to jelo ako ne pođeš u zemlju za koju je specifično. Na tisuće jela u životu nikad nisi vidio, a kamoli probao, ne znaš ni da postoje. Mnoge vrste voća, povrća i mesa postoje, a da ti za njih i ne znaš. Za neke vrste tropskog voća koje sam probao u Kambodži prije tog putovanja nisam ni znao da postoje.

Ako ne putuješ, život je dosadan i jednoličan. Propustit ćeš puno iskustava mogućih na planetu Zemlji. Ne ćeš nikada iskusiti puno toga. Ne ćeš nikada vidjeti mnoge arhitektonske stilove, umjetničke pravce, prirodne fenomene, voće, povrće, stilove odijevanja, pisma, biljke, životinje itd. Nikada probati mnoga jela, nikada iskusiti mnoge klime.

Kambodža je bila pun pogodak jer je u njoj ama baš sve drukčije nego tu. Rasa, jezik, pismo, vjera, raslinje, biljke, životinje, jela, arhitektura, promet, klima, vremenska zona, način života itd. Da nisam bio, ne bih imao neponovljivo iskustvo. Putovanja jako daleko imaju smisla kao bijeg od dosadne svakodnevice i pronalaženje mnogočega čega u toj svakodnevici doma nema i ne može biti.

Najznačajniji španjolski kolonijalni gradovi.
*Antigua Guatemala, Gvatemala
*Arequipa, Peru
*Bogotá, Kolumbija
*Campeche, Meksiko
*Cartagena de Indias, Kolumbija
*Cebú, Filipini
*Cienfuegos, Kuba
*Ciudad de México, Meksiko
*Coro, Venezuela
*Cuenca, Ekvador
*Cuernavaca, Meksiko
*Cusco, Peru
*Granada, Nikaragva
*Guanajuato, Meksiko
*Havana, Kuba
*Iloílo, Filipini
*León, Nikaragva
*Los Ángeles, SAD
*Lima, Peru
*Malolos, Filipini
*Manila, Filipini
*Mérida, Meksiko
*Mompox, Kolumbija
*Morelia, Meksiko
*Oaxaca, Meksiko
*Panamá, Panama
*Portobelo, Panama
*Potosí, Bolivija
*Puebla, Meksiko
*Quito, Ekvador
*San Diego, SAD
*San Fernando, Filipini
*San Juan, Portoriko, SAD
*San Luis Potosí, Meksiko
*San Miguel de Allende, Meksiko
*Santo Domingo, Dominikanska Republika
*St. Augustine, SAD
*Taal, Filipini
*Tayabas, Filipini
*Trujillo, Peru
*Vigan, Filipini
*Zacatecas, Meksiko

Kako putovati kada se putovati ne može?

https://punkufer.dnevnik.hr/clanak/puto ... %2bprometa

Nije to za raju koja seče uši pa krpi dupe, od 1. do 1. u mesecu. Ali zato je neko izmislio TV Pink, pa je svima dobro.

Je li itko bio na velikim otocima Novoj Britaniji, Novoj Irskoj i Bougainvilleu? Ni Wikipedija ni Google nemaju praktično niti jednu fotografiju tih otoka.

Na žalost, sve što znam o Bougainville je referendum o neovisnosti.

Vedran Bađun je definitivno najbolji suvremeni hrvatski pustolov. On je u dobi od 23 godine pošao na prvo putovanje, u Papuansku Novu Gvineju. Od 1998. nije prestao putovati. Nikad nije valjano objasnio otkud mu novac. Na njegovom profilu na Facebooku piše samo da je početkom 2000-ih radio u Turrialbi u Kostariki kao organizator izleta i instruktor kajakom po rijeci. Rekao je da zarađuje i podučavajući borilačku vještinu capoeiru. U jednome svom videozapisu je kazao da iznajmljuje jedan stan u Splitu, te da može dugo boraviti u divljini bez da išta troši i kupuje. Spava u visećoj mreži, hammock-u, ne plaća noćenje. Jede iz prirode. U džungli ima što mu je potrebno. Navodno je radio i na zaštiti prirode u par hrvatskih nacionalnih parkova. On je više pustolov nego turist. Međutim, opet je misterija jer mora imati novac za avionske karte, autobuse i sl.

Videozapisi na YouTube-u su mu izvrsni, iznimno zanimljivi. Iz Srednje Amerike svi su bili na razini, osim ona dva iz Salvadora i Hondurasa koji su bili dosadni. Samo šetnja koritom rijeke u džungli. Lako je moguće da u opasnim zemljama Salvadoru i Hondurasu nije ni bio, nego se snimio u nekoj drugoj zemlji u prašumi i napisao da je tamo. Bio je u Belizeu, Gvatemali, Nikaragvi, Kostariki i Panami. Najbolji videozapis je iz Granade u Nikaragvi.

Postoji li ijedna zemlja na svijetu u kojoj nikad nije bio niti jedan Hrvat? Država možda ne, ali neka pokrajina ili otok sigurno da. Papuanska Nova Gvineja je uistinu država u koju enormno malo ljudi ide. Je li itko od vas bio na velikim otocima Novoj Britaniji, Novoj Irskoj, Bougainvilleu i Manusu? Ni Google ni Wikipedija nemaju praktično niti jednu fotografiju tih otoka. Koliko je Hrvata posjetilo Nauru, Savezne Države Mikronezije, Maršalove Otoke?

Da imam novca, a nemam, prva iduća zemlja koju bih posjetio bio bi Meksiko. Otkad sam vidio čari tropa, više me ne zanima Europa. Da pođeš u Španjolsku, opet ćeš vidjeti borove i čemprese, isto kao na Jadranu. Bolje je zaputiti se nekamo jako daleko gdje je sve potpuno drukčije. Tlo, klima, biljke, životinje, voće, povrće. Volio bih vidjeti sve kontinente, a ako koji moraju izostati, najmanje bi mi bilo žao ako izostanu Antarktika i Australija. Da mogu idućih deset godina svake godine poći u jednu zemlju, išlo bi ovako: Meksiko, Tanzanija, Indonezija, Peru, Aotearoa, Kolumbija, Filipini, Bolivija, Gvatemala, Ekvador.

Ako hoćeš drukčije, izvoli:



Nestvarni kadrovi, pogotova ova unutrašnjost, druga planeta...

I onda kad pored ovako fascinantnih mjesta čuješ ja bi u Pariz, London, Beč...

Treba mlad putovati daleko u egzotične zemlje, a u starosti možeš po Europi. Je li itko bio na Chathamskim otocima, najudaljenijem mjestu od BiH?

Bio sam u oko 25 država , jedna manje-više, ali većinom poslovno pa usput nešto obišao ako mi se dalo, makar često mi se nije ni dalo. Čisto turistički sam bio u 5 država i to ovih najbližih. Inače me zanima istraživanje slabo poznatih lokacija u Hrvatskoj, ima ljudi koji ne poznaju ni svoju županiju, a išli bi u egzotične zemlje.

Guanajuato, Meksiko.

Imam nula kuna i ne mičem iz Dubrovnika, no imam par hipotetskih želja.

Kad bih imao 20 000 kn, odmah bih pošao u Meksiko.

Da skupim 2 500 kn, imam dvije želje za nešto tu blizu. Prva mi je poći u Slavoniju, jedinu regiju Hrvatske u kojoj nisam bio. Ima autobus Dubrovnik-Zagreb za 215 kn pa Zagreb-Osijek za 133 kn. Za par dana, po mogućnosti sedam, posjetio bih i Đakovo, Vinkovce i Vukovar. Ne znam koliko je to sve povezano autobusima.

Druga mi je želja pobliže upoznati Bosnu, u kojoj nisam bio osim dvodnevnoga školskog izleta u Sarajevo u drugom srednje prije 8.5 godina. Željena ruta mi je Sarajevo-Travnik-Jajce-Banja Luka. Ne znam koliko je to sve povezano autobusima. Ima autobus Dubrovnik-Sarajevo za 26 eura, te Sarajevo-Travnik za 6 eura. Prema stranici putovnica.net, uopće nema autobusa do Jajca. Isto tako nema crte Sarajevo-Banja Luka, što mi je čudno jer kako nisu redovito povezana dva najveća grada u državi?

Maštam o putovanju u Meksiku na dva mjeseca. Toliko bi najmanje bilo dovoljno za tako veliku zemlju, ako sam u Kambodži proveo 28 dana. Ruta bi bila Ciudad de Mexico-Teotihuacan-Guanajuato-San Miguel de Allende-Atotonilco-Zacatecas-Guadalajara-Puerto Vallarta-Oaxaca-Monte Alban-San Cristobal de las Casas-Palenque-Campeche-Merida-Chichen Itza-Valladolid-Cancun-Tulum. Možda bi trebalo imati blizu 5 000 eura.

Volio bih preći Krečki most ( 28 km ) biciklom.
Obići Krim ,Sevastopolj,kupati se u Crnom moru.
Ako budem živ i zdrav odradiću to čim prođe ova pandemija.

Ne treba ti mnogo novca da bi putovao, ako si sposoban da sve organizuješ u svojoj režiji, dakle ništa preko agencije.
Što se tiče slobodnog vremena, naravno najbolje je ako si u državnoj firmi, pa lepo imaš od 25-32 radna dana godišnjeg odmora, pa 7 dana za negu starih lica, pa dan za havariju u kući, pa bolovanje. Državna sisa je zakon, čak i ako si na najnižem radnom mestu.

Ja sam proputovao dobar deo Evrope, ali nisam otišao van nje, ne računam istanbulski deo Azije. Za najveće gradove ti je potrebno bar 9-10 dana, a za neke duplo manje.
I došao sam do računice, da te u proseku bukvalno celo putovanje košta oko 60e po danu, a to podrazumeva najčešće low cost kompanije (nisam se nikada cimao da putujem iz madjarske ili rumunije, skoro sve direkt BG), hotel 3* ili airbnb smeštaj ceo apartman, budzet hrana, metro karte, karte za muzeje (city-pass) i svi drugi toškovi.

Na Balkanu malo ljudi vidi more, dalje od Jadrana ili Grčke. I ovde se slažem sa tobom, vizuelni doživljaj kada si na moru i kada si u obilasku nekog grada je totalno drugačiji i tamo je pojam o vremenu takodje drugačiji.
Meni vreme na moru uvek proleti kao da nisam 14 dana bio, nego 4-5 dana, zato što je svaki dan isti. Medjutim priliom obilaska nekog grada, uvek imam putanju kretanja kako bih video najzanimljivije znamenitosti, arhitekturu, dvorce, muzeje, parkove, ponekad i stadione iako nisam ljubitelj sporta itd i tamo svaki dan predstavlja jedan novi vizuelni doživljaj i pošto je svaki dan drugačiji, imam osećaj da duže vremena sam proveo tamo, bez obzira što nikada nemaš osećaj dosade, već nasuprot.

Koliko Hrvati putuju? Nigdje nema konkretnih brojki koliko je turista iz Hrvatske posjetilo tu i tu zemlju. Možda jedno 90% Hrvata nikamo ne ide, 7% ide po Europi i maksimalno 3% ide po cijelom svijetu. Ne računamo pomorce, stjuardese i druge koji idu poslovno, nego samo one koji idu čisto turistički. Ne mogu se oteti dojmu da je manje od 1% Hrvata turistički bilo izvan Europe. Tajska slovi kao egzotična zemlja koju posjećuje dosta Hrvata. Tamo je bilo barem 20 000, ako ne i više. Međutim, što znači dosta? 20 000 je u odnosu na 4 284 889 stanovnika, tek 0.4% hrvatskih državljana. Da pođe 100 000, to je opet samo 2.3% Hrvata. Međutim, zemlje van Europe su i neke relativno blizu. Turska, Tunis, Maroko. Ako računamo te, može se nategnuti da je maksimalno 3% Hrvata turistički barem jednom bilo izvan Europe. U tropskim krajevima bilo je manje od 1%.

Sigurno 90% ljudi na svijetu nikad nije napustilo svoju državu.

* 11% državljana SAD-a nikad nije bilo izvan svoje savezne države (unutar SAD-a).
* 40% državljana SAD-a nikad nije bilo izvan SAD-a.
* 91% Kineza uopće nema putovnicu, tj. nije nikad napustilo Kinu.
* Samo 28% Rusa ima putovnicu, znači 72% nikad nije bilo izvan Rusije.
* 5.5% Indijaca ima putovnicu, znači 94.5% nikad nije bilo izvan Indije.
* 3.3% Indonežana ima putovnicu, znači 96.7% nikad nije bilo izvan Indonezije.

Volio bih posjetiti:
1. Island
2. Lisabon
3. Ukrajinu ( Lavov,Kijev,Odesu)
4. Moskvu i Sankt Peterburg
5. Gruziju
6. Jermeniju
7. Kubu i glavni grad Havanu
8. Serengeti nacionalni park Tanzanija.
9. Argentina Buenos Aires i Patagoniju.

Nekada davno imao sam želju posjetiti gradove i države:
Baku,Istanbul,Egipat,Izrael,Amsterdam ali danas to mi nije ni na kraj pameti ni ti bih išao da imam dosta keša.