Cijeli tekst je izuzetno dobar i nastao je na osnovu znanstvenog istraživanja, što mu daje dodatnu težinu. Profesori Mats Alvesson i André Spicer su i napisali knjigu "Paradoks gluposti" (The Stupidity Paradox) na osnovu istraživanja vođenja korporacija.

Njihova tvrdnja je, da se u većini korporacija ne traži znanje i pamet - nego samo poslušnost, dobar izgled i dobra prezentacija. Naime, toliko su procedure i politike usvojene, da se treba samo administraciji i birokaraciji posvećivati i povinovati, a kreativnost i pamet je sve manje na cijeni.

http://www.6yka.com/novost/114467/paradoks-savremenih-firmi-ako-zelite-da-napredujete-morate-biti-glupi

Njihova 4 zlatna pravila:

1) Radi što drugi rade, makar ti se to čini i pogrešnim;

2) U svijetu u kome glupost dominira, izgledati dobro je važnije nego biti u pravu. (tako istinito)

3) Oni koji donose odluke češće vide samo uvod ili PowerPoint prezentaciju. Najgluplja ideja može proći, ako je dobro prezentirana.

4) Šef uvijek zna najbolje.

Prokleto istinito.

prosječna pamet, vrhunska sposobnost prezentacije i izgled. Samo je nebo granica.

Ima dosta tocnoga ovdje nazalost. Ja sam vec skoro 10 godina u korporacijama.
Dobar dio ovih teza je tocan, nazalost to je samo odraz drustva i trenutka u kojem se nalazimo - plitko i povrsno, instagram drustvo.

Takodjer ono sto je jako bitan segment korporacija je “unutarnja politika” odnosno interni lobiji i grupacije u firmi koji onda dalje guraju svoje ljude, cesto ne po kljucu rezultata i uspjesnosti vec po kljucu poslusnosti “sef zna najbolje”.

Takodjer zemlje poput Hrvatske (exYu zemlje generalno, CEE manja trzista) cesto nisu u fokusu sredisnjice i onda jasno lokalni sef sa osrednjim ili prolaznim rezultatom vedri i oblaci ko faraon, jer ga sredisnjica niti ne registrira zbog mizernog udjela u prihodu i profitu firme odnosno malog trzista. Ono cim nema vecih problema - pusti dobro je.

Opet s druge strane da ne bude sve crno, u korporacijama se da puno nauciti - tko zeli naravno. I dobre (bitno) i lose stvari (jos bitnije), odnosno kako se nesto treba raditi a pogotovo kako se ne treba.

Slažem se, samo da naglasim da postoji i druga strana ovoga.

Procedure nisu tu bez razloga. Po nekom pravilu procedure radi osoba koja ima sve dostupne informacije. Za djelatnika je dobro da prati procedure jednostavno zato jer nije upoznat sa pozadinom, nema sve informacije koje su dovele do na prvi pogled nelogične procedure.

Tako da taj "kreativac" često priča gluposti, kojih naravno nije svjestan jer ne poznaje mane svog prijedloga. A ne poznaje ih zato jer mu nije dostupna šira slika.

Točno. Ekipa jedna preuzme vlast i oni vladaju i postavljaju svoje ljude na ključna mjesta.

Baš zato što svaka korporacija je usvojila desetina politika, procedura, pravnilnika i uputa, pamet se manje traži. Sustav je kalibriran do detalja, te je zato svaka kreativnost i visoka inteligencija suvišna za 99% zaposlenika.

Samo tjeraj po procudurama, povinuj se masi i gledaj odakle vjetar puše u korproaciji. I najveća vrlina je svoje znati dobro prezentirati.

Ne drži ta teorija vodu. Takve male nijanse odlučuju da će tvoj produkt biti jeftiniji od konkurenata. I u te sitne nijanse se toliko napora ulaže. Glas svakog radnika i inžinjera je bitan. Da se recimo jedan Volkswagen ponaša kako vi opisujete Ford bi ih davno pregazio, gadno pregazio.

Ali vaše teorije imaju veze sa aspekta naših ljudi po svijetu i kako ih niko ništa ne pita u firmama. Nikad voljeli knjigu, nisu voljeli škole, ta nisu neka velika pamet da firmi zarade puno novca.

Korporacije prave prednost ekonomijom opsega. Ovdje isto govorimo o podružnicama korporacija u malim državama, koje često drže 1%-3% prometa u svojim korporacijama. Najčešće neki mediokriteti zauzmu mjesto i održavaju solidan rezultat prepisivanjem procedura i politika od središnjica.

Nisu oni toliko mediokriteti nego im je cilj lagodan život uz minimalan trud. Kad bi se sad neki direktor korporacije za Hrvatsku ili BiH polomio da napravi bolje rezultate nego matica u Austriji i Njemačkoj, samo bi im uprava povećala planove, možda bi ih potapšali po ramenu, a plaće im sigurno ne bi digli na prosjek Njemačke i Austrije.

Inteligencija je po definiciji sposobnost snalaženja u nepoznatim situacijama.

Uvođenjem procedura kompanija nastoji nepoznate situacije pretvoriti u poznate. Ako je poznata situacija, onda se djeluje po proceduri. Problem je što je velika većina posla dobro opisano procedurama, tako da nepoznate situacije pa samim tim i potreba za pameću i ne postoje.

Zapravo za neke poslove je bolje ako je djelatnik manje inteligentan.

Još jedan dobar primjer su franšize. To nije podružnica komapnije u drugoj državi tj. nema direktnog zaposlenja, ali opet zainteresirani djelatnik praktično kupuje cijelu knjigu procedura.

moja iskustva su nešto drukčija jer radim u firmi koja raste kao raketa u zadnjih 6 godina (sasvim slučajno otkad sam došao) i općenito cijela industrija na globalnoj razini je u snažnom zamahu i ne nazire se kraj rasta. još uvijek smo mali BU, iako sad već generiramo oko 400 radnih mjesta u RH, pa mnogo toga još nije definirano kao u nekim drugim zemljama (nemamo još uvijek nijedan ISO standard), neke procedure su davno napisane i nisu više relevantne, dok s druge strane postoji nepisana procedura za koju svatko u lancu zna. isto tako, postoji politika i zaštita za struju GM-a, ali dok svake godine rastemo dvoznamenkasto (lani rast prihoda 40%, a dobiti preko 70%) ne postoje neke značajnije trzavice. naravno sve ovisi i o poziciji na kojoj radiš, odjelu, meni posao direktno ovisi o prihodima kompanije, odnosno od mene se očekuje da realiziram 70% godišnjeg plana u prihodu i dobiti dok sam dodatno zaštićen na način da me GM ne može maknuti bez pristanka regionalnog direktora iz Češke koji pak mene gleda isključivo kroz brojke i ne brine za naše interne odnose i tko je čiji.

U korporacijama mogu raditi sposobni i uspješni, ali oni imaju sve alata za provođenje svojih planova od prvog dana na raspolaganju. Tako da ako netko u korporaciji ne ostvari planove, on i nije sposoban za ništa drugo.

S druge strane ima ljudi koji uspiju iz ničega napraviti uspješnu firmu i u nekim počecima i kasnije se sreću s problemima za koje ljudi u korporacijama nikad ne saznaju da postoje.

Čini mi se da tebi misli lete na burze, banke i mešetarenje. Ko se bavi proizvodnjom bilo kakvog hard produkta ne odgovara tvom opisu.

Što firma postaje veća to je manje inovacija, a više procedura, to je jasno. No konkurencija se i dalje mora pratiti, treba biti isprid. Zato u firmama postoje R&D odjeljenja, dok ostatak firme šljaka jedno te isto po ustaljenim procedurama, ovima su, ajmo reć, odriješene ruke. Kad je firma u krizi R&D odjeljenja se prva otpisuju.

Ali postoji i jedan drugi izvor inovacija. Konkurencija unutar kompanije. Kod nas se podružnice stalno uspoređuju jedna s drugom, ko izbacuje bolje proizvode itd. Recimo moja podružnica kroz naše proizvode želi nametnuti neke standarde i alate koji će se koristititi u cijeloj kompaniji. Tu dođu do izražaja dosta snalažljivi i inteligentni. Ako to prođe sve ide onda kroz nas, možemo zaposliti više ljudi radi pružanja podrške itd. Ali s druge strane čak i da napraviš kvalitetnije i jeftinije alate top menadžment te može odbiti iz ko zna kakvih sitnih interesa koje imaju, ugovora s nekim trećim stranama itd. Tu se vraćamo na ovu temu iz naslova.

Dodao bih jos da je itekako pozeljno biti dio neke od "ugrozenih" grupacija( zensko, homoseksualac, transeksualac, etnicka manjina i sl.).

R & D odjele imaju središnjice. Podružnice po SE Europe prepisuju i dobivaju na gotovo nove organizacijska, tehnološka rješenja ili nove poslovne prakse.

Korporacije mogu ovo preskociti da imas mogucnost sastanka s vremena na vrijeme sa sefovima koji su za 2 ili 3 razine vise.