Daj, ba otkači Capro

Znam da ti to sigurno pretstavlja problem, ali suspregni malo svoje šakalske i hijenske porive, jer činjenica da več imam dva upozorenja, pa vjerovatno "njušiš krv" ne daje ti pravo da mi se natovariš na grbaču sa svojim antipatičnim i rastresenim postovima ...

Ako imaš kakvu konkretnu primjedbu na moje komentare onda "gukni" golube, a ako nemaš onda otkaći sa svojim prizemnim i ljigavim komentarima... i sa svojim "gušterskim osmjehom"

tvoje "poznavanje" osnovnih pravnih, ustavnih i političkih kategorija koje neumorno "iznosiš" (lupetaš) na temi je dovoljno da uđeš u antologiju.
štaš, slabe si pameti i obrazovanja pa je luđi onaj koji ti kao čovjeku pokuša išta objasniti.
povijest, politika....dragi moj kuberu, ne ide ti jebiga.

Bosna jeste nacionalna država Bošnjaka i Bošnjaci jesu "temeljni narod" u BiH

Jel to "nadijete" sami sebi ime i odjednom "temeljni narod"??
Sta vi imate sa srednjovjekovnom Bosnom, sta vas veze u vremena kraljevine Bosne prije islamske okupacije??

A ti se kao neki Bosnjak nasao pricat Hrvatima o "necistoj" naciji. Ti koji pripadas umjetnoj, vjestackoj "naciji", naciji koja je izmisljena koja je s dva glasa viska nastala 1993. godine i nije sigurno da taj naziv prihvaca vecina muslimana BiH. Zato i necete popise.

A, ko bi nam to trebao "nadijeti" ime, možda vi Hrvati, da bi bili "priznati temeljni narod"

A, ko je vama nadio ime!? Vaši "turski gospodari" Avari!?

Šta vi imate sa srednovjekovnom Hrvatskom i sa plemenom "Hrvata iz stoljeća sedmog", koje je obožavalo Peruna i Svetovida, prije nasilnog pokrštavanja!?

Eto, baš Hrvate (koji ni sami uzgred ne znate ni ko ste ni šta ste, ni šta znači riječ i ime Hrvat) baš vas moramo pitati kako ćemo se zvati!?

Da imaš imalo pojma o ovoj materiji, znao bi osnovnu činjenicu - da su sve nacije na planeti "mješovite", "vještačke" i "umjetne" tvorevine, koje se ne zasnivaju na "stvarnom" več zamišljenom "mitskom srodstvu i porijeklu"... uključujući i vas Hrvate naravno, koji ste smjesa svega i svačega: Slavena, Romana, Vlaha, Madžara, Avara, Cigana, Turaka, Srba....

Ko kaže da mi nečemo popis!? Nisi informisan!

. travnja 1954.)

"Nama, koliko je poznato, narod do danas nije nikoga ovlastio, da pojedine dielove rođene grude odvaja i daruje drugome u ime nekakva sporazuma, koji ne daje nikakve korisne posljedke. Prema tome bi ta gospoda mogla govoriti samo u svoje ime, ali im se ni u tom slučaju ne bi moglo oprostiti, jer u obćenarodnim pitanjima posebna mišljenja moraju biti prilagođena narodnim probitcima. Kad bi oni temeljito proučili stvari, sami bi uvidjeli, da su njihovi izpadi neuobičajeni i štetni, jer nitko ne ide na pregovore samo nuditi već pokraj ponude ima i potražnja. Naši 'borci' rade obratno. Njima je cilj postići 'bratski sporazum' a drugo im je sve sporedno.

Ovima i njima sličnima hrvatski borci poručuju: da se gruda koja je od davnina hrvatska bila i koja je hrvatskom krvlju natopljena, ne može dieliti ni kidati, jer će je oni svojom krvlju braniti, a čvrsto vjeruju, da će je i obraniti. Ono što je hrvatsko ne može se protivniku ustupati, jer to njegovo nije ni bilo.

Krajevi istočne Bosne, koje neki u pitanje dovode, nisu pripadali nikada Srbiji, a hrvatski ih je živalj od unazad više stoljeća naselio i na njima živi u pretežnoj većini i danas. Ni kasnije doseljavanje Srba nije tu većinu izbrisalo, što najbolje potvrduju svi politicki izbori, koji su obavljeni u posljednjh trideset godina. U svim tim izborima izabrana je u ovim krajevima hrvatska većina, kao i u ostalim dielovima Bosne i Hercegovine. Ta se je većina pogotovo odrazila u izborima godine 1920., u kojima su birani narodni zastupnici za ustavotvornu skupštinu. U tim su izborima birale Bosna i Hercegovina 52 zastupnika, a izabrale su 38 Hrvata (24 muslimana i 14 katolika), te 14 Srba. Dakle, u izborima, koji se provode da bi se državi dao Ustav, Bosna i Hercegovina daju više nego li dvotrećinsku hrvatsku vecinu. Ta je činjenica tako odlučna, da svaki razuman čovjek i pošten čovjek ne može poricati BiH-i obilježje njezina hrvatstva, i one kao takove, voljom naroda i svojim obilježjem, mogu pripadati samo Državi Hrvatskoj, tim više, što su one srdce te države. Oni koji drugačije misle, neka bolje prouče stvari, te nas ne trebaju obmanjivati pričama iz zastarjelih i pristrano pisanih knjiga.

Ne postizavaju se uspjesi uzmicanjem i ustupcima, vec borbom i čvrstom odlukom. Tu pojedinac nije samo svoj, već mora biti dio cjeline, kojoj pripada, i njegov rad mora biti takav, kako to cjelina želi. Mi nemamo što ustupati jer je to naše, a svoje se treba samo braniti, pa ako bude potrebno u obrani i ginuti. To od nas traži ne samo naš probitak, nego i naš obraz i naše dostojanstvo.

Napadno je, da gospodi, koja se izjašnjavaju za ustupke, nije palo na pamet umjesto ustupaka postaviti zahtjeve da bi se Državi Hrvatskoj pripojio Sandžak, u kojem je nastanjen veliki broj hrvatskog življa i koje je za vrieme Turaka bio šesti vilajet (okružje) BiH. U posjed Sandžaka Srbija je došla porazom Turaka u Balkanskom ratu, a godine 1941. Sandžak je tražio pripojenje Nezavisnoj Državi Hrvatskoj. U ono vrieme kad je čitav sviet bio u plamenu, ostalo je to pitanje visećim, ali Sandžak nije zaboravljen, o njemu pravi hrvatski rodoljubi vode računa i oni ce to pitanje u svoje vrieme staviti na dnevni red.

Srbi su nasrtljivi i oni traže uviek više, nego li im pripada. To je njihova taktika u svim razgovorima i pregovorima i oni se ne obaziru na stvarnost, ako im ne odgovara. Njima je samo njihov probitak u očima, pa dosljedno tome traže i tuđe, ako imaju i najmanju nadu da će u tome uspjeti. Mi im ne zamjeramo, ali zamjeramo našima koji pred njima puzaju.

Drina teče svojim starim tiekom i danas, i razdvaja dvije zemlje. Nju se nemože lahko preplivati, jer ona ima jaku branu, a to je cieli hrvatski narod, koji je sviestan da braneći Drinu brani cielu Hrvatsku. Ova se je poviesna granica održala stoljecima, i bila je granicom ne samo izmedju Bosne i Srbije već između dvaju naroda, različita odgoja i različita pogleda. Naša poimanja i poimanja Srbijanaca su podpuno oprečna, jer oni žele bezobzirno vladati i gospodariti , a mi hoćemo živjeti podpuno ravnopravni, s istim pravima i dužnostima. I kad netko za volju nekakova sporazuma i dobrih odnosa hoće gurnuti svoje sugradane u ponor, u kojem bi bili bezpravni, onda je to za najveću osudu.

Dielenje Bosne neki pojedinci nabacuju kao olahku stvar, jer nisu dovoljno prožeti narodnim duhom, a vjerovatno je, da im ona nije toliko ni srdcu prirasla. Oni možda žive još i danas s pogledima iz davne prošlosti, misleći valjda da u toj Bosni žive Turci, za koje se nije vrijedno ni boriti. Ali ta gospoda neka upamte da u Bosni živi najčišći dio hrvatskog naroda, a za potvrdu toga neka se sjete kako je o tome mislio neumrli dr. Ante Starčević.

Osim toga neka pogledaju barem nekoliko godina unazad, pa će moći lahko opaziti kakovom su hrabrošcu ti njihovi 'Turci' branili svoju Nezavisnu Državu Hrvatsku, i kako su sladko umirali, pa će ih valjda te činjenice otriezniti i možda će steći ispravnije mišljenje o Bosni, pa će ju ubuduće moći bolje cieniti. Potrebno je naglasiti da BiH nisu predmet trgovine niti zakupa za izravnavanje nekakovih računa.

Ponosna Bosna i kršna Hercegovina bile su uviek sposobne, same se braniti, a neće ni danas pokleknuti, kad bi i same sebi bile prepuštene, što hvala Bogu nije slučaj, jer su sdružene s ostalom svojom bracom u svojoj Nezavisnoj Državi Hrvatskoj i time su im snage pojačane, da bi prigodom oslobođenja i ponove uspostave hrvatske nezavisnosti mogle snažnije djelovati.

Bosanci i Hercegovci su spremni boriti se za svoju Državu Hrvatsku, oni ne uzmiču i daleko od toga da bi ponudili ma koji dio područja svoje države za izravnavanje nekakovih tobožnjih sporova. Radi toga oni osuđuju svaki pokušaj, bio ma ciji, koji bi išao za tim da se i najmanji dio Države Hrvatske kukavički poklanja drugome, a time odbacuju i uplitanje mlitavih pojedinaca, koji im sa svojim neumjesnim i suvišnim prijedlozima otežavaju rad."

Iz knjige 'Sabrana djela':

"Nije to davno bilo , kada je Stjepan Radić obilazio pojedine priestolnice po Europi, uvjeravao stranu gospodu o teškom položaju Hrvata u Jugoslaviji, ali ih nije mogao uvjeriti, pa se je prema njihovu savjetu povratio natrag, da u parlamentu traži svoje pravo i da u tom parlamentu izgubi glavu s još nekoliko svojih drugova, i da tada Hrvatska dođe u još teži položaj, nego što je prije bila.

Današnja emigracija koja poslije smrti Radićeve odlazi u u tuđinu, bila je ustaška. Ona je bila odpornija i djelovala je s više uspjeha, a na koncu je doživjela zajedno s hrvatskim narodom i ostvarenje naših narodnih ideala. (str.68.)

I danas, kada se vlast časovito ne nalazi u našim rukama, cieli hrvatski narod misli samo na svoju podpuno samostalnu Državu Hrvatsku. On je spreman za njezino oslobođenje sve dati i oslobođenu od dušmanina na svim njezinim granicama s najvećom hrabrošću braniti. Hrvatski se narod nije nikada oglušio pozivu majke Domovine, i on će i ovog puta u zgodnom času svoju domovinsku dužnost dostojno izvršiti. (str.31.)

Hrvatski je narod stoljećima čeznuo za slobodom i svojom nezavisnošću, pretrpio je mnoge tegobe i dao nebrojene žrtve, ali nikada nije izgubio vjeru u sretan uspjeh svojega nastojanja. Radi toga mu nisu bile pretežke ni žrtve, koje je davao, jer je vjerovao, da će jednoga dana biti ostvaren najveći njegov ideal - uskrsnuće njegove slobode i nezavisnosti. (str.12.)

Ime Otca Domovine hrvatski narod neće nikad zaboraviti, jer je cieli njegov politički rad bio satkan vjerom pobjede i ostvarenja najvećih ideala hrvatskog naroda, počevši od njegova programa i početka njegova djelovanja, pa sve do njegove smrti. Njegova neustrašivost i borbenost bila je izraz onoga, što je na srdcu imao i kao politički čovjek u sklad sa svojim razumom dovodio, a njegov politički rad kao odraz čistog hrvatstva i vjere u snagu hrvatskog naroda za postignuće slobode i nezavisnosti davao je poticaj svim Hrvatima, da uztraju na tom teškom, ali časnom putu. I samo ta vjera, koju je imao Otac Domovine, a s njime i hrvatski narod, čeličila je i hrabrila na daljnju borbu. I tako je naša liepa domovina Hrvatska postala još ljepša, jer je rađala sinove, koji su, slušajući zov vile s Velebita, zalagali i svoje živote, da bi hrvatskom narodu strgnuli lance robstva i ovjenčali mu čelo viencem slave i slobode. I što nije bilo suđeno Starome ostvariti, ostvario je njegov sljedbenik, naš Poglavnik i vođa u ovim velikim sudbonosnim danima. Budimo mirni i gledajmo vedro u budućnost. Borba nam se nameće, mi moramo izdržati jer ako izdržimo, pobiedit ćemo. Naše je pravo da sami odlučujemo o svojoj sudbini i da živimo u svojoj vlastitoj državi. Istina je, da se ne živi samo od prava, jer ono se samo po sebi nikad ne održaje, ako za to nema potrebnih preduvjeta za očuvanje njegovo. A glavni preduvjet za to je naša snaga i nepokolebljiva vjera za održanje toga našeg prava. (str.13.)

I Tito je uredio sadašnju Jugoslaviju na federalnoj podlozi, ali kakova je ta federacija, znaju svi, a takva bi bila i novoobećana federacija, jer bi je darovali i ljudi, koji su i Titinu federaciju darovali. I ovi Srbi, kao i oni pod Titom, spremni su sve obećati, ali od toga obećanja ne bi se ništa ili malo izvršilo. Hvala im na obećanjima, neka ih zadrže za sebe! Za robstvo se nismo voljni boriti, a ako bi se ono namjeravalo silom nametnuti, neka se priprema mimo nas i proti našoj volji, ali nipošto s nama. Mi cemo mu se sigurno oduprieti i boriti se za slobodu i nezavisnost. Samo bedasti ili pokvareni mogu sudjelovati u radu, koji bi išao za tim, da donese ponovo sužanjstvo, a obećanjima može vjerovati jedino onaj, koji je naivan. Naročito se ne može vjerovati onome, koji se jednoj zajednici nije obazirao na zajedničke probitke vecć je tu gledao samo na svoje i podižući se uništavao je svoga suzajedničara. Mi smo bili u takovom sklopu do god. 1941. i dosta težkog doživjeli. U taj sklop smo bili silom gurnuti i kroz dvadesetak godina razjedinili smo se više, nego što smo prije razjedinjeni bili. A što bi bilo tek sada, nakon ovih zala, koja srbočetnici i srbokomunisti nad hrvatskim narodom izveli i kad još i danas otvoreno priete i u svojim listovima pišuć da oni hoće ono što Hrvati neće, pa tako hoće i Jugoslaviju. Kako vidimo oni nisu još ni zalogaja dobili, a već pokazuju svoju naduvenost. Jadna bi bila ta Jugoslavija kakvu oni u svojoj nutrini zamišljaju. Mi to unapried znamo, jer nas je tome prošlost naučila. Tamnica bi ostala tamnicom, samo bi se pooštrila stega u pojedinim ćelijama. A u tamnicu ne želi nitko pametan doći, pa tako ni hrvatski narod ne želi svojom voljom obnoviti nikakvu Jugoslaviju. On hoće svoju podpuno nezavisnu državu, jer mu je ona najbolje jamstvo za miran napredak. Kad to traži narod kao cjelina, onda sićušni pojedinci ne mogu doći u obzir, a nadajmo se, da ce doći vrieme, kad će i oni, koji danas federaliziraju, s više razbora, a manje mržnje, tekuće dogodjaje presudjivati. Po Wikipediji, najveci Bosanski politicar toga vrijemena. Citaj, i padaj u sevdah.

Imamo vise no vi sa Bosnjanima, izvornim, koji su ionako bili dio Hrvatskog korpusa, ondasnjeg..
Nemate nista covjece , nit vjeru, nit obicaje ama nista sto bi vas vezalo uz prvotne Bosnjane (iako je i to ime taj naziv nametnut voljom banova)

A vi se jadni tjesite i slusajte svog vjerskog vodju koji najpametnije govori.. I molim te, nemoj mi tu kopirati tekstove sa wikija koje si proguglo, pisi svojim rijecima jer ako pocnemo kopirati tekstove i postavljat ovdje bit ce isuvise naporno.

Imaš sabrana djela Ive Andića "Sveske" dio mislim 22, gdje je navedena privatna korespendencija Ive Andrića, njegova lićna pisma, itd, upravo sam neki dan čitao tu knjigu....
Lik se definitivno smatrao Srbinom i nije bio jedini, spominje se u korespondenciji i još neki katolik književnik iz Boke pod nadimkom "Ban", zaboravio sam mu ime, koji je također "srbovao sve u šesnaestu".

Naravno, da je Bosna naša "babovina", a ko tu zemlju ne smatra svojom "čačevinom", onda nema pravo ni na podjelu te čačevine, već samo na svoju "rezervnu domovinu" za koju je se sam slobodno opredjelio...

Da, Bunjevci definitivno sebe ne smatraju Hrvatima, jer podsvjesno znaju da to nikada nisu ni bili, jer se uglavnom radi o Bošnjanima iseljenim u Bačku...
Znam da boli, ali takva je sudbina istine

Prije nego sto odes za strucnu pomoc,(obavezno da kazes ljecniku da su Bunjevci zapravo Bosnjaci , da bi lakse locirao problem), pokazi mi neki citat Andrica, ili neki iskazani licni stav da je Srbin. A mani se cetnicke propagande, koji da mogu i obamu bi napravili srpskim ciganom. Prica se faktima, a ne mahalskim muhabetima. Tebe izgleda buni to sto je zivio u beogradu. Ali mjesto boravista ne odredjuje nacionalnost. A ovo sa kulenovicem, znam da boli, zaista boli, nesto kao mene ovo sa bunjevcima.

Nemate ni vi ništa čovjeće, nit vjeru, nit običaje, ama baš ništa što bi vas vezalo uz prvobitne "Hrvate iz stoljeća sedmog" (iako je i to ime, taj naziv nametnut voljom avarskih kanova i banova).

A, vi se jadni tješite i slušajte svog vjerskog vođu koji najpametnije govori (nije šala biti "bezgrješan") ....itd. bla bla

p.s.
Ja i pišem svojim riječima i ne kopiram nikakve tekstove sa Wikija, za razliku od tvoji hrvatskih suforumaša

Ivo Andrić se deklarirao jedno vrijeme Srbinom jer mu je to pomoglo u karijeri. Nešto slično kao što su za vrijeme komunizma mnogi sebe izjašnjavali Jugoslovenima. Ipak je Andrić dogurao do pozicije veleposlanika u Njemačkoj i sudjelovao u potpisivanju pristupanja Jugoslavije Trojnom paktu. Kasnije se opet okretao kako vjetar duva. Veliki književnik, govance od čovjeka.
S druge strane pak, imamo jednog Maka Dizdara koj ise izjašnjavao Hrvatom, ili Musu Ćazima Ćatića.
To dakako znači da- niti je Mak bio Hrvat, niti da je Andrić bio Srbin.

P.S. Ako si se zabunio i mislio si na pisca koji se osjecao srbinom, to je bio vas jaran Mesa. Ima i jedan drugi jaran, Mak, ali on se drugacije izjasnjavao. Jel imate vi nekog vaseg pisca?

Htio sam ti prikazat citat. Jer ne bi vjerovao mojim rijecima. Ipak citat je vise vjerodostojno, od kavanskih razgovora, kakve vi "Bosnjaci" najvise volite, zbog jake insuficiencije povjesnih dokaza.

Pa, evo Bobovac ti je i sam rekao ovo vezano za Andrićevo srpstvo, a ja ti predlažem da pročitaš Sabrana djela Ive Andrića, "Sveska" br. 22, ako meni ne vjeruješ...

Nije upitanju, samo njegovo mjesto življenja u Beogradu, već mnogo toga pride: žena Srpkinja, ambasadorska funkcija, lobiranje za nobelovu nagradu, i mnoge druge privilegije...

Što se tiče Bunjevaca, svi ozbiljni etnolozi i historičari se slažu da se radi o stanovništvu naseljenom iz BIH u Bačku za vrijeme Turaka, a s obzirom da se u tom periodu katoličko stanovništvo u BiH nazivalo Bošnjacima (vidi Kuprešićev putopis - da ne bi ispalo da ja nešto izmišljam ), to je onda jasno da se radilo o Bošnjacima, naseljenim u Bačku....

Upravo tako, slična stvar je bila i sa Kulenovićem i sa Fehimom Spahom, uglavno čisto karijeristički razlozi par (nacionalno) izgubljenih likova, sa kojima se večina običnog naroda nije poistovječivala...

Uvijek će biti ljudi koji će se zbog svog vlastitog interesa okretati kako vjetar puha...

E, sad poistovjećivati nacionalno "opredjeljenje" par pojedinaca sa cijelim narodom je već pomalo neozbiljno....

Imamo - Ivana Franju Jukića

Kao i svaki pravi novokomponirani Bosnjo, Kubercicu, laprdas bez veze, pises sto je 100 puta napisano, lazes, ma neka nas, nego sto lazes sebe. Izmisljate povijest, nemate korijena covjece, korijen vam je losiji od krompirovog

Da je jasno da su bili Bošnjaci onda se ne bi zvali Bunjevci ili pak Šokci.
U to vrijeme nacionalna tj narodnosna svijest je bila privilegija plemstva. Kmetovi su znali uglavnom samo za svoje selo i 20 km oko njega ( onoliko koliko se moglo pješice obići u jednom danu).
Nacionalna svijest se rađa, postoji, nestaje. Tako je naša nastala u XIX stoljeću a vaša se upravo rađa.

Šaban, penzionirani rudar, s kojim popiješ pivu ispred dućana i koji je pomagao cijepati drva seoskom uči ipak nije relevantan faktor.
kolikogod ti on imponirao svojim obrazanjem.

Opet stavljas budjavu dasku pod sebe. To sto si napisao da je jukic bosnjak, okaci sebi macku o rep. On je smatrao bosnu dio hrvatske drzave. I zar tebe nije stid, da jedan hrvatski fratar pominje ime Bosnjak, 150 godina prije nego sto ste se vi odlucili za to ime. To samo dokazuje tezu da termin Bosnjaci vama stoji kao Armani odjelo seljaku iz visegrada. Nije vase. Logicnije vam je da nosite ime sto vam je dao "nas" copavac, kojeg sada tretirate kao muslimana. Za ovo se ozbiljno ide na seansu. (mada ni konzilij mozda nece biti dovoljan)

Po tebi bi Hrvati i Croati bili 2 različita naroda. Ili čim je neko zagrepčanin ne može biti Hrvat, jer je prvenstveno zagrepčanin.
Previše je to za jedno Muslimani

Pa, isto tako da je jasno da su bili Hrvati onda se ne bi ni do danas zvali Bunjevci ili Šokci...!?

Pa, čak i danas katolici oko Jajca sebe smatraju Šokcima, a tako ih i drugi narodi zovu!

Ovo ostalo je manje više tačno, uz napomenu da se i naša nacionalna svijest počela rađati u 19. vijeku., ali je "porođaj" zbog objektivnih i subjektivnih okolnosti malo odgođen....

Bitno je da je "dijete" rođeno živo i zdravo i da savim lijepo svojim rastom i intelektualnim razvojem napreduje čak nadprosječno za svoje godine
Čak je i počelo dijeliti "čvoke" svojoj starijoj brači "malo zaostaloj u razvoju"...

istina. jezikom po glaviću.

Pa, eto rekao sam ti gdje se Andrić smatrao Srbinom, naziv knjige, broj sveske, šta još hočeš više, idi u biblioteku i traži

Pa, i večini drugih forumaša (i Hrvata) na ovom forumu je poznato da se Ivo Andrić svojevremeno u jednom periodu svoga života izjašnjavao kao Srbin, a samo se ti našao nešto cjepidlaćiti...rekao sam ti gdje možeš nači njeogva originalna pisma pa čitaj...

Pusti Maka, čovjek je smatran Hrvatom samo iz razloga što je pristao da uđe u Antologiju hrvatske književnosti, jer nije bilo drugog načina da dođe do promocije njegovih djela, a ko iole normalan pročita neka njegova djela i sam će skontati da je lajt motiv večine njegovih djela: Bosna, bošnjaštvo, stečci, dobri Bošnjani, "krstjani bosanski" i da nema ni traga o nekom hrvatstvu....