Šteta što se nije odstranio južni dio općine Žepče kad su se mijenjale općinske granice 2001. godine.
Imali bi općinu u kojoj je 80% Hrvata umjesto sadašnjih 60%.
Mada realno je čudo da nam je tada MZ izašla u susret i pripojila skoro svako hrvatsko selo koje se moglo pripojiti iz susjednih općina.
A ovaj južni dio se može odstraniti kasnije.

Taj dio Novog Šehera je okrenut Žepču maksimalno jer od Maglaja nemaju nikakve koristi.

Kad ulaziš iz pravca njihove čaršije u Šeer,kao da ulaziš iz Aleppa u Las Vegas.

Barem ovo.



Plus ova prazna brda prema Varešu i Kraljevoj Sutjesci, spojiti se da bude prava Žepačko- Bobovačka županija.

Novo Žepče !

https://aabh.ba/ca-2017_idejno-urbanist ... ovo-zepce/

Kad bi se ovo ostvarilo Žepče bi sigurno postalo najvažnija općina ove regije,a i ovako već jest.

Plus što bi ovo značilo potpuno hrvatizaciju gradu.
Uz Novo Naselje ovo bi super izgledalo.

Pitanje je samo koliko je realno.

“Veliki gradovi moraju umjesto industrije obuhvaćati poljodjelstvo. Urbani seljak je društvena nužnost”.

VINOGRADARSTVO - REPORTAŽA IZ SRCA BOSNE

Iz Žepča će poteći više vina nego iz cijele Dalmacije! Tko bi normalan do jučer stavio marku da će se tu pjevati 'vino pijem, šljivu prolijevam'...

PIŠE DAMIR TOLJ

3. listopada 2017. - 14:33

Kroz Žepče grmi traktor s prikolicom punom grožđa. Nabrao je kolonu za sobom, a kako i ne bi kad vozi polako - đe prva, đe druga...

- Jel vam ovo glavna ulica? - pitamo prvoga do sebe.

- Jedina - kaže čovjek.

Gledaju ljudi što je, pa cijelom dužinom prikolice nakrcane taman ubranim merlotom čitaju poruku s razapetog transparenta. Piše: "Ev' vid'te da more", a ima i uskličnik veliki!

Bosna je to, teška. Svašta je narod prevalio preko leđa i svakakvih se čudesa nagledao, pa mu treba malo više da zagrize. Lakše će ljudi kad okom vide, džaba ti je priča na sva tri jezika ako nisi ugledao. Baš zato im je Vinko Zovko, rođeni Žepčak, napisao na onoj ceradi da - more. Jer, ko bi normalan do jučer stavio marku da će se između Zenice i Doboja pjevati "vino pijem, šljivu prolijevam"?!

Pjevat će se to kad na dudu rodi grožđe, misli Bosanac u sebi... A, bogme je i rodilo! Doduše, na vinovoj lozi, neće se dud ljutit. To nas je i dovelo u Žepče, zaludu narodna predaja, moraš vidjeti sam - na 38 hektara niklo je 140.000 loza. Jel to golemo?!

Isti onaj traktor bio je koji sat prije na brežuljcima iznad mjesta. Žene su brale merlot, a pjesma se sama razvila. Povele su Smilja Zovko i Marica Bulajić:
"Djeco moja, ne bojte se gladi, dok vam mama vinograde radi..."

Sve je pokrenuo taj Zovko, nije ni čudo da se Vinko zove. Nakanio vinovu lozu u Žepče i Bosnu vratiti, zato mu se vinarija i zove "Povratak". Kaže, u Bosni je prije Osmanlija bilo više loze nego u Hercegovini i došlo je vrijeme da se to preokrene.

- I ovo selo gdje smo sad brali zove se Vinište, a po katastru se i dan-danas čestice vode ko vinogradi. Rimljani su lozu donijeli u dolinu rijeke Bosne, a mi se vraćamo svojoj drevnoj europskoj tradiciji, zato je "povratak", zato nam je "stopa" logo, zaštitni znak vinarije. Jer je stopa mjesto susreta čovjeka i njegove zemlje. Da ostanemo svoji na svome, naše obitelji i sutra naša djeca - govori nam Vinko.

Dugo se bavi inoxom, izradom i instaliranjem različitih industrijskih postrojenja, pa tako i u vinarijama. U Žepču i Italiji ima osamdesetak radnika. Surađuje mnogo s talijanskim vinarima i u Bosni distribuira njihova vrhunska vina. Bilo je samo pitanje trenutka kada će se i Bosna pokrenuti...

Projekt je dugoročan i obiman, tek ćete sve čuti. Bili su u Žepču strani stručnjaci, agronomi i enolozi, da vam detaljno ne pričamo, stručno je i ni sami pola ne bismo znali ponoviti. Sve su oni to što treba ispitali prije sadnje prvih trsova. Ali, kad promisli čovjek mrvu: ako može u dolini Rajne, ako može u Podunavlju, po Mađarskoj i Sloveniji, u Slavoniji i Baranji, ako u Češkoj može, pa ni dolini rijeke Bosne ništa ne fali!

Jest ladno, al je u Žepčaka srce vruće, pa kaže:
"Malo mjesto, a velika volja, obraniti naša rodna polja. Naše šume, proplanke i njive, gdje Hrvati vjekovima žive..."

Večer prije tim je stihovima odzvanjala vinarija, a poveli su Vinko i brat mu Pero, čoek pjeva u crkvenom zboru. A taj melos je specifičan, sve tamo do Posavine, uz šargiju i violinu. Obrali su radnici dnevnicu, prase je na stolu, još se puši iz njega, a magacin pun vina.

- Ovo ti je sad probno prase, a sutra će bit deset komada. Janjadi šestero! I druge rane... Pite i kolači posebno. I jedno 350-400 ljudi, plus muzika, da vidimo jel nam berba uspjela - najavljuje Vinko.

A ovako je Zovko zamislio to s vinom usred Bosne. Kaže da je čovjek u središtu priče, socijalni aspekt da je glavni. Osnovali su Žepčaci i zadrugu "Vitis" i za sada imaju dvadeset i dva zadrugara, sve po načelu "jedan član - jedan glas", s vlastitim nasadima, stručnom pomoći, certificiranim sadnicama, garantiranim otkupom i još milijun drugih stvari, da ne davimo.

- Još nama ljudi kažu, "ja, budala, u nas se samo rakija i piva loče", ali misao se ipak polako širi. Ko one pjege na leopardu, vinograd tu, drugi tamo, treći malo dalje, pa će onaj Ivo vidjet da komšija Anto napreduje. Za jedan hektar vinograda na svojoj parceli valja uložit 12.000 eura. Onda ide povrat polako, već od treće-četvrte godine, a u šestoj je pokrivena investicija i dalje garantiram svake sezone 6000 eura zarade po hektaru, odnosno po 25 do 30 tona - iznosi Zovko računicu.

On je dosad uložio u malu vinariju i nasade oko 1,35 milijuna eura, ali nije to još ništa što se sprema...

Prekrasna zastava.

Zaista ih je lijepo vidjeti ovako da vijore...