Pokrećem ovu temu sa fokusom na tematiku koja se provlači kroz mnoštvo tema na ovom forum.
Kada čovek čita pisanije naših suseda, stiče utisak da su skoro pa uspeli, da je pitanja dana kada će očistiti Federaciju od Hrvata, ukinuti RS, pripojiti Sandžak itd.
Realnost na terenu ih demantuje. Upućeniji, čija sećanja sežu na političke prilike pre dvadesetak godina, složiće se da se situacija po njih dosta degradirala, te da je Bosna mnogo manje Bosna nego što je to bila recimo 2001.
Ne govorim samo o političkim događajima, nego o opštoj klimi koja je tada vladala, kao i onoj koja vlada danas.
U Srbiji, koja je u ovom periodu prolazila kroz neku vrstu postpetooktobarske tranzicije, ekonomsku tranziciju, haške procese, kontinuirano demonizovanje Srba po medijima i zapadnjačkoj "kulturi", prihvatanje postojanja Bosne i Hercegovine delovalo je kao neminovnost koju moramo da prihvatimo.
U Hrvatskoj, mada nisam stopostotno upućen, na vlasti se smenjuju režimi skloniji da sarađuju sa Sarajevom, nego sa Mostarom. Poražena je Samouprava 2001, vode se procesi protiv starešina Herceg-Bosne itd.
Ideja mi je bila da izložimo sve činjenice kako je bilo 2000. a kako je danas 2020.
Uzmimo samo u obzir sledeće
- Medijska demonizacija Srba
- Nedavni rat u Srbiji
- Tranzicija u Srbiji
- Problem Kosova
- Sloba uhapšen, Tuđman umro
- Priliv donacija za obnovu mahom bošnjačkih krajeva
- Visoki predstavnik sa jačim ingerencijama nego danas, sklon saradnji sa Bošnjacima
- Poraz Samouprave 2001.
- demografski i dalje stabilni Bošnjakistan
- Probošnjačka vlast u Zagrebu
- Haški procesi
- Ukidanje Vojske RS
- Stvaranje distrikta Brčko
I meni posebno gadan primer - Svetlana Broz, koja se preselila u Sarajevo 2000. Njeno medijski propraćeno preseljenje u taj grad bilo je propraćeno ovakvim gadnim komentarima sa njene strane:
Citat:
Shvatila sam da je Sarajevo nekako uspjelo da zadrži svoj duh, unatoč činjenici da su građani Sarajeva prošli ono najgore tijekom ratne opsade 1992-1995. Ne znajući kako živjeti u gradu bez duha odlučila sam se preseliti iz Beograda u Sarajevo. Naravno, puno mog rada i istraživanja je bilo povezano sa BiH i to je razlog koji je olakšao moju odluku.
Citat:
Ja radim često u školama i mogu vam reći da je u Sarajevu nemoguće naći segregaciju u školama. Moguće je, nažalost, u nekim drugim mjestima, kao što su Mostar, Stolac i Gorni Vakuf, ali ne u Sarajevu.
Možda jer je etnički očišćeno?
Ovi kulturološko-degenerični primeri naklonosti zapada prema Bošnjacima bili su daleko prisutniji tada. Ovakvih debila je bilo daleko više pre 10, 15, 20 godina. Odnosno, davano im je daleko više pažnje. Koga danas boli *** za njih? Za Suzan Zontag (dobro, ona je umrla)? Gde su nestali?
Par primera smeća od članaka
https://www.euronews.com/2010/07/09/svetlana-broz-on-bosnian-scarshttps://www.rferl.org/a/tito_granddaughter_broz_interview_bosnia_yugoslavia/24362655.html