Poslušajte nekoliko intervjua javnih ličnosti iz BiH (nisam primijetio u RH), i registrirajte svaki put kad čujete "ovaaaj" i "onaaaj". Nevjerojatno koliko je učestalo i koliko ruši percepciju IQ-a i autoriteta osobe.

Nisam siguran jesam li to prije ignorirao, ali kad jednom primijetiš, ne možeš izbaciti iz glave, čini se standardni (ali jako glup) način kupovine vremena u razgovoru. Ružno je to čuti i od političara, a kamoli od književnika (neću sad prozivati osobe). Mora biti neka bolja alternativa, makar i duža pauza.

(anglo verzija toga je "ummm" koja zvuči nešto kao "ahmmm").

Znači, ono i ne takodjer spadaju u tu kategoriju i imam uho za to i ne podnosim slušati ljude koji tako govore.

Niži IQ i neusklađenost mozga i jezika, de deficitarna retorika (oratorstvo). Sve je propalo, pa i ta elita.

Što je bilo top, je odselio. Osrednjost ostala.

Kod nas bi rekli "dakleee" ili nešto slično.

Kod Slavonaca čujem "ovaaj", kod Dalmatinaca ugl. južnih "onaaj". Pričam za puk naravno, ali da... javna osoba koja je obrazovana i načitana (barem bi trebala biti) treba izbjegavati takve poštapalice.

Ne razumijem cemu sluzi to ovaaaaaj, onaaaaaj. To je meni stenjanje.

Nije sramota razmisljati, prema tome nije sramota uzeti par sekundi da se precizno uoblici odgovor ili misao. Ti ljudi to ne kuze, nisi u ucionici na satu povijesti gdje uciteljica hoce da verglas napamet nauceno, nego si odrasla osoba koja vlada situacijom, koja je svjesna da je pozornosti publike kao plastelin, i suverena je u diskusiji. Nije poanta recitiranje napamet naucenog, nego diskusija, a diskusija podrazumijeva razmisljanje. Idealno, cilj je da publika zaplovi zajedno sa tobom tvojim tokom misli, a za to je potrebno nesto sporije govoriti.

Najbolja gestikulacija koja popunjava to vrijeme dok se ceka na nove rijeci: zagonetni osmijeh, znacajan pogled u visinu i daljinu, gestikulacije rukama, duck face i micanje obrva... Ispustanje neartikuliranih zvukova je indikacija da se osoba pati.

Tvoje rijeci su znacajne, neka cekaju ako treba. Neka cekaju kao zedan putnik vodu, sto ces slijedece reci.

Trump radi ogromnu kolicinu nijemih gestikulacija, izraza lica, mahanjem ruku oponasa protivnika, zamislite kako bi to izgledalo da umjesto toga stenje i koristi ove postapalice.

U biti, u engleskom jeziku i ne znam da postoji toliko postapalica kao u hrvatskom. Oni imaju ono errrrr

Meni više od tih pauza, koje ponekad ne znaju vješto izbjeći smeta ,,upadanje u riječ,, bilo da se radi o ozbiljnoj emisiji sa više sagovornika ili običnom intervjuu s estradnom ličnošću.

IQ je povezan s brzinom razmisljanja i kontrolom impulsa.

Jedan od razloga zasto netko moze trebati toliko vrimena da smisli recenicu je i zato sta ta osoba ima manjkav unutarnji monolog. Vecina inteligentnijih ljudi imaju vrlo aktivan unutarnji monolog di razne argumente i protuargumente debatiraju sami sa sobom pa u toku razgovora im ne predstavljaju nesto bas novo.

Trudeau koji je steka politicki kapital svojim obiteljskim vezama i izgledom (rekordni zenski glasovi) je ima dosta problema s tim ummmmm pa je prisa na pauze.





Ne znam sta je bolje. Ja ako neman odgovor ubacin filler rici ili trazim da se prefrazira nesto, no to je jedan trosak mentalne energije jer mislis ne o jednon vec o dvi stvari, koji razumin da je, ako je netko ionako usporen, samo jos dodatni problem za izvest.

U hrvatskom se i ne koristi pokazna zamjenica.
Može se čuti dakle.

Zadnjih 20 godina se pojavila učestalo reč "znači".
I sam je koristim i jako sam tužan i ozlojeđen kad primetim da njome više puta potpunjavam misao koju hoću izreći.