Na temu me podsjetila druga diskusija o pogubnosti stana za natalitet, i onda vlastito razmišljanje koliko je anticivilizacijski živjeti u prosječnom trosobnom stanu od nekih 70 kvadrata.

Ukoliko primarno živite u stanu, a imate neku obiteljsku kuću "na selu", onda glasajte na primarno mjesto života (stan).

Razumijem da nam je svojevremeno život baš u gradu, i u tim skučenim stanovima bio bijeg sa "primitivnog" sela, ali kome je danas do života u nekom commie neboderu, gdje stalno idete gore-dolje jebenim liftom, gdje u stubištu stalno bazdi na urin i kiseli kupus, i gdje je pitanje vremena kad će komšija odozgo ostaviti česmu otvorenom ili kad će nekome eksplodirati boca za plin.

Pod uvjetom da ne postoji veliki diferencijal između cijene stana i kuća na periferiji, zašto svojevoljno ostati u tome zatvoru? Zar blizina sadržaja vrijedi tolike patnje? Ili su kuće toliko skuplje, naselja bez plina, kanalizacije, čega li sve ne? To barem ne bi trebao biti slučaj u RH.

165 m2 po građevinskoj.

60 m2 živim sam (golem, jer sam često na putu (odmori) , ili... 1/2 vremena sam kod partnerice u sličnom stanu.

Stan je šibica, zaključaš i ćao. Kod kuće sva 4 zida tvoja odluci, crep.

Sirotinja živi u tim commi blokovima, a uspešniji u kućerinama i vrtovima cvijeća i zelene oaze, pod uvjetom da je žena radna kućevnica.

Sa sve stepeništima i balkonima, 350+.
Ali zato vozim Golf 4 star 20 godina.
Ali ne bilo kakav, već savršeno očuvan i razrađen i na kojeg sam veoma ponosan.