Piše: Derviš ČIČKO

Nema nikakve dileme da su rezultati aktuelnih lokalnih izbora u našem Gradu, vrlo jasno i nedvosmisleno ilustrirali ogroman i nezaustavljiv trend političkog etničkog “čišćenja” tuzlanskih Hrvata, posebno zbog dotičnog formalnog “manjinskog” brojčanog kapaciteta, nagovještavajući i njihov tihi, definitivni egzodus i potpuno marginaliziranje, do nestajanja.

U tom kontekstu, svakako da je, po svom sadržajnom i neprincipijelnom cinizmu, jedna od politički morbidnijih poruka, kojih smo se naslušali ovih desetina godina, ona pobjednička gradonačelnika Tuzle kojom slavodobitno potvrđuje svoju šestu historijsku i spektakularnu pobjedu i to “u svih četrdeset mjesnih zajednica”. Naravno, bez obzira na euforičnost i opšte odobravanje svekolikog domaćag pučanstva, uglavnom plebosa, nije propustio da konstatira da je skupio više glasova od svih svojih kandidataskih takmaca, onako džematile. Reklo bi se, pobjeda ama baš takva, gotovo plebiscitarna u “kontinuitetu karakternosti uspjeha”, što god to značilo.

Ali, nije tako, posebno u svojoj razvojno-ekonomskoj suštini i poražavajućoj autoritarnoj političkoj dekandenciji i limitiranoj, krutoj oholosti logike “jedne kašičice pameti“, koja guši ovaj grad, možda i više od vidljivog, ubilačkog aero-zagađenja za koje, ipak, postoje neke solidne perspektive njegovog dogledivog tehničkog razrješenja. Takođe, uvijek postoji gore, pa su politički neodmjerene, neozbiljne i egoistično samožive izjave o “blistavim” izbornim pobjedama u situaciji opšte, galopirajuće bijede svugdje oko nas i masovnog egzodusa, promoviranje nekog prihvatljivog novog barbarizma bezosjećajne samodovoljnosti.

Nije jasno kakva to može biti, iole prihvatljiva, izborna politička pobjeda, valjda, gradonačelnika svih građana “u svim mjesnim zajednicama Tuzle“, ako su one maltene bez ljudi, kada u većinskim hrvatskim naseljima, npr. Ljepunice, Brgule, Mramor, Husino, Ljubače, Obodnica, Breške, Dragunja, Dokanj, Par Selo i td., izlaznost birača ne prelazi katastrofičnih 20%. Oni preostali, nedostajući 80% u pravilu nisu apstinenti: nisu tu! Kakav je to profani provincijalizirani trijumfalizam „crvene Tuzle“ nad tzv. etnonacionalistima, kada i tvrdoetnički HDZ-ovski izborni magnet može da okupi najviše tek 1.500 svojih glasača, podrazumijevajući da su lokalni „ljevičari“ očigledno otpisali domaće Hrvate, vodeći se suludom pobjedničkom brojačkom pragmom: malo ih je!

Inače, u Tuzli je nedavne 2011/13.g. popisano oko 15 hiljada Hrvata, naših sugrađana, tj. oko 14 % od broja ukupnog stanovništva, što je kumulativno 25 % manje od predratnog, koji žive u ogromnoj većini od 70 % u rubnim djelovima Grada, te je time još dodatno poražavajuće izražena specifična teritorijalna ispražnjenost takvih etnički kompaktnih zajednica. Jasno je da je formalna izborna baza punoljetnog stanovništva blizu 12 hiljada, pa ako bi se prihvatila i uobičajena izlaznost od 50 %, to bi trebalo biti barem 5 do 6 hiljada osoba, a ne mizernih 1500 ili 2 hiljade, što nije ni 20 %.

Bizarnosti radi, jeste činjenica da hrvatska naselja obuhvataju područje Grada Tuzle, neki kažu, u nekoj vrsti stiliziranog slova „U“, i kome god, i kakve god bile aluzije na pameti, mi srcem znamo da to može samo biti oblik potkovice sreće, nesebične ljubavi i beskrajnog međusobnog komšijskog povjerenja i upućenosti jednih na druge. Oduvijek je tako.

Konačno, nije “sudbina” Hrvata Tuzle samo „njihova stvar“ i pitanje statističkih prebrojavanja ili neprihvatljivih politikantskih, glupavih izbornih narativa, to jeste naša zajednička, vjekovno nedjeljiva prošlost, sadašnjost i budućnost, a njihovo marginaliziranje ili “odsutnost” iz naših života je nezamislivo civilizacijsko uniženje i nenadoknadivi gubitak i osiromašenje značajnog dijela našeg zajedničkog identiteta, bez kojeg nismo bolji ljudi.
Pitanje je samo kome je to palo na suludu pamet da je vrijeme “dobrijeh ljudi” samo neka preživljena prošlost naših sjećanja i suvišni, opterećujući dio izbornih kampanja i “pobjeda“: samo nekom nedobronamjernom farizeju.

Hrvate iz Tuzle,Sarajeva,Kaknja,Varesa i ostalih nebitnih mjesta(po nas) treba povlacit u srednju bosnu ili centralni dio mostara.

Najbolje vrijeme za to je bilo prije 30 godina. Sljedeće najbolje vrijeme je sada.

Hrvate iz tih krajeva treba povlačiti u budući Lašvapolis, na prostor od Travnika do Kiseljaka. Kiseljak je već do sada trebao biti kao pandan Istočnom Sarajevu.

Hrvate iz Tuzle,Sarajeva,Kaknja,Varesa i ostalih nebitnih mjesta(po nas) treba povlacit u srednju bosnu ili centralni dio mostara.

Hrvate iz Tuzle,Sarajeva,Kaknja,Varesa i ostalih nebitnih mjesta(po nas) treba povlacit u srednju bosnu ili centralni dio mostara.

I ja sam bio za tako nešto, ali onda pogledaš neku reportažu iz npr. Vareša i vidiš da života ipak ima, ima i mladih Hrvata i udruga i škola i poduzeća i Crkva koja brine o svemu tome. I onda pomisliš bi li ti otišao iz svog sela u neko drugo samo zato da nas tamo bude više.

Ajmo npr. Hrvatima iz Hercegovine kojih tamo ima više ponuditi zemlju u Kaknju i Varešu da bi se tamo osigurali.

Utopija, zasto bi neko doselio u Hrvatska mjesta iz kojih i domaci bjeze? Nasi ljudi iz BiH ako mogu birati, a mogu, biraju tamo gdje ce ima zivot biti udobniji, a to nije vise ni RH, nego Njemacka.

Treba se povlačiti prema PK odnosno SBŽ, a da ne kažemo potencijalno i iz SBŽ prema HBŽ i HNŽ.

Iz sbz nema povlacenja jer je to zadnja utvrda nakon koje bi sve propalo. Postali bi pogranicni milet, nacionalna manjina, folklorno drustvo koje bi igralo po zeljama sarajeva. To je nasa glavna gravitacijska tocka koja odredjuje nasu sudbinu kao i nas polozaj

Znači po vama Vareš i Kraljeva Sutjeska ne spadaju pod Hrvatsko? Zar se tamo nije ratovalo i ginulo za Hrvatsku?

I zašto u nekoj budućnosti takva enklava ili ona kod Tuzle ne bi bila dio hrvatske federalne jedinice? Ako može Usora može i Vareš.

Znači po vama Vareš i Kraljeva Sutjeska ne spadaju pod Hrvatsko? Zar se tamo nije ratovalo i ginulo za Hrvatsku?

I zašto u nekoj budućnosti takva enklava ili ona kod Tuzle ne bi bila dio hrvatske federalne jedinice? Ako može Usora može i Vareš.

Čovječe Božji ti prostori nisu naši od 1993. I na prostoru općine Vareš i na području župe Kraljeva Sutjeska muslimani su sada većina.
Naši su danas točno onoliko koliko je to i Zemun.

Dobro, kako bi vi nagovorili te ljude da se presele i bi li vi prihvatili da promjenite okolinu, kuću/stan, posao, prijatelje itd.

Hrvate iz Tuzle,Sarajeva,Kaknja,Varesa i ostalih nebitnih mjesta(po nas) treba povlacit u srednju bosnu ili centralni dio mostara.

I u DGG.
Ako su Srbi mogli povući svoje ljude iz muslimanskih i hrvatskih dijelova BiH, možemo i mi to napraviti.

Povuci znaš šta....