Tijekom cijele moderne povijesti u Bosni i Hercegovini su postojale tri jasno definirane identitetski utemeljene grupe koje su činile ogromnu većinu stanovništva zemlje. Nemajući jedan identitetski homogen i brojčano dominantan narod, BiH je kroz svoju cijelu modernu povijest bila i ostala multinacionalna država u kojoj niti jedna od tri jasno definirane nacije nije imala izrazitu prevlast. Konstitutivnost naroda i njihova međusobna jednakopravnost su stoga temelj današnje BiH.

U srpnju 1990. godine, 31 amandmanskom izmjenom na Ustav SR BiH, BiH je definirana kao "demokratska i suverena država ravnopravnih građana, naroda Bosne i Hercegovine – Muslimana, Srba, Hrvata i pripadnika drugih naroda i narodnosti koji u njoj žive".

Nakon referenduma o nezavisnosti BiH održanog 29. veljače i 1. ožujka 1992, međunarodna zajednica je postavila konstitutivnost i međusobnu ravnopravnost tri konstitutivna naroda kao jedan od preduvjeta za njeno međunarodno priznanje.

Svi međunarodni sporazumi kojima se pokušavalo definirati unutarnji ustroj BiH podrazumijevali su jednakopravnost tri konstitutivna naroda kao i svih građana Bosne i Hercegovine.

Pravni temelj za načelo konstitutivnosti naroda sadržan je u posljednoj alineji Preambule Ustava BiH (Anex 4. Općeg okvirnog sporazuma za mir u BiH), koji je označio Bošnjake, Hrvate i Srbe, kao konstitutivne narode. Iako Ustav Bosne i Hercegovine ne sadrži definiciju statusa Bošnjaka, Hrvata i Srba, kao konstitutivnih naroda, Ustavni sud Bosne i Hercegovine je ustavno načelo konstitutivnosti naroda afirmirao u četiri Djelomične odluke u predmetu U 5/98 (Odluka o konstitutivnosti), koje se koriste i kao izvor prava u BiH.

U trećoj Djelomičnoj odluci navedenog predmeta u točki 52. Ustavni sud je zaključio: „Kako god neodređen bio jezik Preambule Ustava BiH zbog nedostatka definicije statusa Bošnjaka, Hrvata i Srba, kao konstitutivnih naroda, ona jasno označava sve njih kao konstitutivne narode, tj. kao narode. Nadalje članak II/4 Ustava zabranjuje diskriminaciju po bilo kojem temelju kao što je, između ostalih, povezanost sa nacionalnom manjinom, i time pretpostavlja postojanje skupina označenih kao nacionalne manjine.“

U točki 53. Ustavni sud navodi: „Gledano u svezi s člankom I Ustava, tekst Ustava BiH stoga jasno razlikuje konstitutivne narode od nacionalnih manjina, sa namjerom afirmacije kontitnuiteta Bosne i Hercegovine kao demokratske multinacionalne države.“

Dalje u točki 60. Ustavni sud zaključuje: „In conclusio, ustavno načelo kolektivne jednakosti konstitutivnih naroda, koje proizilazi iz označavanja Bošnjaka, Hrvata i Srba, kao konstitutivnih naroda, zabranjuje bilo kakve posebne privilegije za jedan ili dva od tih naroda, svaku dominaciju u strukturama vlasti i svaku etničku homogenizaciju putem segregacije zasnovane na teritorijalnom razdvajanju.“

Prema stajalištu Ustavnog suda BiH kako je navedeno u točki 63. navedene Odluke o konstitutivnosti, „označavanje Bošnjaka, Hrvata i Srba, kao konstitutivnih naroda u Preambuli Ustava, mora biti shvaćeno kao jedno natkrovljujuće načelo Ustava BiH kojem se entiteti moraju u potpunosti povinovati prema članku III/3.b) Ustava BiH“.

Na načelo konstitutivnosti naroda podsjetio je Ustavni sud i u Odluci U 23/14 (predmet Ljubić). Tako je u točki 49. navedene odluke Ustavni sud naglasio da: „iz posljednje alineje Preambule Ustava Bosne i Hercegovine slijedi da je ustavotvorac imenovao, odnosno označio konstitutivne narode (Bošnjake, Hrvate i Srbe) kao posebne kolektivitete i priznao im jednaka prava tj. da je „podvukao“ poseban, jednakopravan i jednak status Bošnjaka, Hrvata i Srba, kao konstitutivnih naroda. Konstitutivni narodi zajedno sa Ostalima i građanima Bosne i Hercegovine čine zajednicu državljana koja jednakopravno ostvaruje vlast putem svojih predstavnika, a pravo na demokratsko odlučivanje ostvaruje se legitimnim političkim predstavljanjem koje mora biti utemeljeno na demokratskom izboru te zajednice državljana koju predstavlja i čije interese zastupa“.

Princip konstitutivnosti koji se temelji na preambuli Ustava BiH logično poteže za sobom međusobnu jednakopravnost tri konstitutivna naroda, jer kao što je i sam Ustavni sud BiH zaključio, konstitutivni narodi ne mogu biti konstitutivni i uživati svoja prava ako nisu u isto vrijeme i međusobno jednakopravni. Bez međusobne jednakopravnosti konstitutivnih naroda nema ni de facto konstitutivnosti tih naroda.

Ova operacionalizacija načela jednakopravnosti konstitutivnih naroda se osigurava kroz osiguravanje legitimnog predstavljanja konstitutivnih naroda u onim tijelima vlasti koji su za to predviđeni. Jednostavno, to se postiže osiguravanjem da konstitutivni narodi samostalno biraju svoje političke predstavnike u ona tijela vlasti koja su namijenjena zastupanju konstitutivnih naroda, poput Doma naroda, što je i sami Ustavni sud odredio u meritumu presude „Ljubić“.

Načelu konstitutivnosti naroda prilagođena je i ustavna struktura vlasti u BiH. Sukladno tome, na državnoj razini postoji tročlano Predsjedništvo BiH, čijim su članovima eksplicitno imenovani konstitutivni narodi koje oni trebaju predstavljati i entiteti u kojima se biraju, dok u najvišem predstavničkom tijelu BiH, dvodomnoj Parlamentarnoj skupštini BiH, postoji Dom naroda (gornji dom) u kome je svaki od tri jednakopravna kluba namijenjen predstavljanju po jednog od tri konstitutivna naroda, pri čemu je Ustavom određeno da te klubove biraju odgovarajući klubovi konstitutivnih naroda u Domu naroda Parlamenta FBiH odnosno Narodna skupština Republike Srpske.

Veza između načela konstitutivnosti naroda i načela jednakosti građana ostvaruje se prvenstveno kroz članak I/2. Ustava Bosne i Hercegovine: „Bosna i Hercegovina je demokratska država, koja funkcionira sukladno zakonu temeljem slobodnih i demokratskih izbora“ iz kojeg slijedi načelo vladavine prava prema kojem svi ustavi, zakoni drugi propisi koji se donose moraju biti usklađeni sa ustavnim načelima.

U Ustavu Bosne i Hercegovine, članak II Ustava Bosne i Hercegovine u cijelosti se odnosi na ljudska prava i temeljne slobode. Odredbe ovog članka sadrže listu prava i sloboda koja jamči Ustav Bosne i Hercegovine. Sve osobe na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i temeljne slobode garantirane Europskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda, kao i njezinim protokolima kako je to utvrđeno u članku II/3 Ustava, uključujući i prava pobrojana u samom stavku 3. članka II, te uživanje prava i sloboda sadržanih u međunarodnim sporazumima navedenim u Aneksu I Ustava Bosne i Hercegovine koji se primjenjuju u Bosni i Hercegovini, a koji uključuju Međunarodnu konvenciju o uklanjanju svih oblika rasne diskriminacije, Međunarodni pakt o građanskim i političkim pravima, Europsku povelju za regionalne jezike i jezike manjina, Okvirnu konvenciju za zaštitu nacionalnih manjina i druge međunarodne sporazume o zaštiti ljudskih prava.
Prema članku II/4. Ustava Bosne i Hercegovine koji je naslovljen kao „Nediskriminacija“, uživanje prava i sloboda predviđenih člankom II ili međunarodnim sporazumima navedenim u Aneksu 1. Ustava, osigurano je za sve osobe u Bosni i Hercegovini, bez diskriminacije po bilo kojoj osnovi kao što je spol, rasa, boja, jezik, vjera, političko ili drugo uvjerenje, nacionalno ili društveno podrijetlo, vezivanje za neku nacionalnu manjinu, imovina, rođenje ili drugi status.

Prema članku II/6. Ustava Bosne i Hercegovine obveza primjene i poštivanja ljudskih prava i sloboda iz članka II Ustava utvrđena je za Bosnu i Hercegovinu i sve sudove, urede, državneorgane i tijela, kojima posredno rukovode entiteti ili koja djeluju unutar entiteta. Također, ustavom je uključena i pozitivna obveza entiteta u ostvarivanju Ustavom osiguranih ljudskih prava i temeljnih sloboda (članak III/2.c)).

Ustavnim odredbama, kao i odredbama većeg broja zakona u Bosni i Hercegovini se osigurava jednakost svih građana bez obzira na njihovu nacionalnu pripadnost kako je to utvrđeno u acquisu-u EU.
Izuzetak predstavljaju prije svega elementi pravnog poretka BiH o kojima je odlučivao Europski sud za ljudska prava u predmetima „Sejdić i Finci“ i „Zornić“ i naložio nadležnim tjelima BiH da omoguće kandidiranje i glasovanje za sve političke dužnosti svim građanima BiH neovisno o njihovoj nacionalnoj pripadnosti, te u predmetu „Pilav“ dodatno naložio osiguranje ove mogućnosti neovisno o entitetu kojem pripadaju.

Prema tome, načelo međusobne jednakopravnosti konstitutivnih naroda i načelo jednakopravnosit svih građana nisu u suprotnosti, nego su nadopunjuju, čineći BiH snažnom multinacionalnom državom.
I na državnoj i na entitetskim razinama postoje donji domovi, namijenjeni predstavljanju svih građana neovisno o njihovoj nacionalnoj pripadnosti, po načelu „jedan čovjek-jedan glas“. U njihovoj je ovlasti, za razliku od gornjih domova, izbor izvršnih vlasti.

Grupna prava (kojih je konstitutivnost tri naroda u BiH jedan od vidova) nisu iznimka europske pravne stečevine. Elementi konstitutivnosti i jednakopravnosti postoje i u drugim višenacionalnim europskim državama i oni se ostvaruju kroz zaštitu kolektivnih prava i jednakopravnosti identitetski utemeljenih zajednica koji se štite zajedno s jednakopravnosti svih građana (Švicarska, Belgija, UK-Sjeverna Irska).

Nepoštivanje načela konstitutivnosti i jednakopravnosti tri konstitutivna naroda nužno bi dovelo do dominacije odnosno majorizacije većinskog naroda nad manje brojnijim narodom što bi u višenacionalnoj zajednici kakva je BiH ozbiljno dovelo u pitanje mogućnost njezinog uspješnog funkcioniranja. Zbog toga je nužno dalje radit na afirmaciji načela konstitutivnosti i jednakopravnosti konstitutivnih naroda kao i jednakopravnosti svih građana BiH.

Princip konstitutivnosti naroda i njegova povezanost sa principom jednakosti svih građana bez obzira na njihovu nacionalnu pripadnost utemeljena je u odredbama iz I. član 1. stav (2) Ustava Federacije BiH kojim je propisano da Bošnjaci, Hrvati i Srbi kao konstitutivni narodi, zajedno sa ostalima, i građani Federacije Bosne i Hercegovine, ravnopravno uređuju Federaciju Bosne i Hercegovine, definisanu Aneksom II Općeg okvirnog sporazuma za mir u Bosni i Hercegovini.

Уставни принцип је принцип „конститутивности Бошњака, Хрвата и Срба“, као један од темеља друштва и државе и основни елемент грађанског друштва. Уставом Републике Српске је утврђено начело недискриминације по било којем основу или статусу, па и по националној припадности.
Механизмом заштите виталних националних интереса располажу само Уставом прописани представници три конститутивна народа.

Витални национални интерес дифинисан је уставом Републике Српске, тако што су појединачно набројане области које представљају витални национални интерес, уз утврђивање да су од виталног националног интереса и „друга питања која би се третирала као питања од виталног националног интереса уколико то сматрају двије трећине једног од клубова делегата конститутивних народа у Вијећу народа Народне скупштине Републике Српске“.

Brčko distriktu BiH je jedinstvena administrativna jedinica lokalne samouprave koja je pod suverenitetom BiH, a Ustav BiH i odluke institucija BiH su direktno primjenjive na cijeloj teritoriji Distrikta. Prema tome, odgovor Brčko distrikta BiH na ovo pitanje jednak je odgovoru koji je dostavljen ispred institucija Bosne i Hercegovine.

Unsko-sanski kanton nema zakonskih propisa za princip „konstitutivnosti naroda“. Konstitutivnost naroda je utvrđena u Ustavu Unsko-sanskog kantona.

Ustav Županije Posavske („Narodne novine Županije Posavske“, broj: 1/96, 3/96, 7/99, 3/00, 5/00 i 7/04) u članku 2. propisuje da Hrvati i Bošnjaci kao konstitutivni narod u Federaciji, zajedno sa ostalim građanima Županije ostvaruju svoja suverena prava u Federaciji i Županiji, sukladno Ustavu Federacije i ovom Ustavu i da sastav svih tijela vlasti u Županiji i općinama mora odražavati nacionalnu strukturu pučanstva Županije , odnosno općine, ukoliko Ustavom Federacije nije drugačije utvrđeno.

Povezivanja načela „konstitutivnosti naroda“ u Županiji Posavskoj, s načelom jednakosti svih građana bez obzira na njihovu nacionalnu pripadnost kako je to utvrđeno uacquis-u EU je povezano tako što je u članku 12. Ustava Županije Posavske navedeno da „U ostvarivanju svojih ovlasti, Županija:

a) Poduzima sve potrebne mjere zaštite ljudskih prava i sloboda utvrđenih u Ustavu Federacije i predviđenih u instrumentima u Aneksu Ustava Federacije i djeluje u sukladno sa Ustavom Federacije i ovim Ustavom;
b) Izvršava svoje ovlasti vodeći računa o nacionalnoj strukturi stanovništva u svakoj općini.“

Zakonske osnove za princip „konstitutivnosti naroda“ i povezivanje sa principom jednakosti svih građana bez obzira na njihovu nacionalnu pripadnost kako je to utvrđeno u acquis-u EU, u Tuzlanskom kantonu sadržane su u sljedećem:

1. Ustav Tuzlanskog kantona sadrži odredbe koje propisuju obaveznu nacionalnu / etničku zastupljenost sastava svih organa, ustanova i javnih preduzeća:

 Član 1. Ustava Tuzlanskog kantona propisuje da „Bošnjaci, Srbi i Hrvati, kao konstitutivni narodi zajedno sa Ostalima i građani Kantona, ostvaruju svoja suverena prava u državi Bosni i Hercegovini, Federaciji Bosne i Hercegovine i Tuzlanskom kantonu u skladu sa Ustavom BiH i njegovim aneksima, Ustavom Federacije Bosne i Hercegovine i njegovim Aneksom o ovim Ustavom.“

 Član 3. Ustava Tuzlanskog kantona propisuje „Konstitutivni narodi i pripadnici ostalih bit će proporcionalno zastupljeni u Vladi, ministarstvima Kantona, kantonalnom i općinskim sudovima, u kantonalnim i općinskim organima vlasti i upravi. takva zastupljenost će odražavati popis stanovništva iz 1991. godine do potpune provedbe Aneksa 7. Općeg okvirnog sporazuma za mir u Bosni i Hercegovini.“

 Kada je u pitanju formiranje klubova naroda u Skupštini Kantona i zaštita vitalnog nacionalnog interesa, navedeno je detaljno opisano u odgovoru na pitanje broj 13;

 Članom 40. Ustava Tuzlanskog kantona propisuje da se organizacija Vlade kantona uređuje kantonalnim zakonom u skladu sa Ustavom kantona, tako da Vlada odražava nacionalni sastav stanovništva kao cjeline, s tim da u svakom slučaju osigurava zastupljenost konstitutivnih naroda.

2. Zakon o Vladi Tuzlanskog kantona („Službene novine Tuzlanskog kantona“ broj: 17/00, 1/05, 11/06, 13/11 i 15/17) u članu 9. kaže da sastav Vlade odražava proporcionalnu zastupljenost konstitutivnih naroda i pripadnika ostalih, a kao ustavni princip takva proporcionalna zastupljenost bazirat će se na popisu stanovništva iz 1991. godine, dok se Aneks 7. Općeg okvirnog sporazuma za mir u Bosni i Hercegovini i potpunosti ne provede.

Kada je u pitanju povezivanje principa „konstitutivnosti naroda“ sa principom jednakosti svih građana bez obzira na njihovu nacionalnu pripadnost kako je utvrđeno u acquis-u EU, u Ustavu Tuzlanskog kantona u članu 7. propisuje da „U ostvarivanju svojih nadležnosti Kantona osigurava i provodi sve mjere zaštite ljudskih prava i sloboda utvrđenih Ustavom Bosne i Hercegovine i njegovim aneksima, Ustavom Federacije Bosne i Hercegovine i njegovim aneksom i ovim Ustavom vodeći računa o jednakopravnosti svih naroda i građana u Kantonu, općinama i gradovima.

Zakonske osnove za načelo “konstitutivnosti naroda“ u Zeničko-dobojskog kantona i povezivanje s načelom jednakosti svih građana bez obzira na njihovu nacionalnu pripadnost kako je to utvrđeno u acquis-u EU. su sadržane u:
1. Ustav Zeničko-dobojskog kantona sarži dredbe koje propisuju obaveznu nacionalnu/etničku zastupljenost sastava organa vlasti u svim organima i ustanovama i javnim poduzećima na području Zeničko-dobojskom kantonu Federaciji.

Amandman IX (Članak5.) Ustava Zeničko-dobojskog kantona propisuje:
"Konstitutivni narodi i grupa Ostali biće proporcionalno zastupljeni u javnim institucijama Kantona.
Proporcionalna zastupljenost će se bazirati na popisu stanovništva iz 1991.godine, dok se Aneks 7. u potpunosti ne provede ( u daljem tekstu: proporcionalna zastupljenost). Javne institucije u smislu ovog člana su ministarstva u Vladi Kantona, općinski organ vlasti, Kantonalni sud, općinski sudovi i Tužilaštvo."
Odredbom člana 3. Ustava Zeničko-dobojskog kantona („Službene novine Federacije BiH“ broj 7/96) i („Službene novine Zeničko-dobojskog kantona“ broj 1/96, 10/00, 8/04,10/04), (u daljem tekstu: Ustav Kantona) je utvrđeno da Bošnjaci, Hrvati i Srbi kao konstitutivni narodi, zajedno sa ostalim građanima Kantona, ostvaruju svoja suverena prava u Kantonu, Federaciji BiH, Bosni i Hercegovini, u skladu sa kantonalnim Ustavom, Ustavom Federacije BiH i Ustavom Bosne i Hercegovine)
Članom 5. Ustava Kantona je definisano da će konstitutivni narodi i grupa Ostali biti proporcionalno zastupljeni u javnim instutucijama Kantona, te da će se proporcionalna zastupljenost bazirati na popisu stanovništva iz 1991. godine, dok se Aneks 7. u potpunostine provede. Javne institucije u smislu ovog člana su ministarstva u Vladi Kantona, općinski organ vlasti, Kantonalni sud, općinski sudovi i Tužilaštvo.

Nadalje, članom 26. Ustava Kantona je propisano da nacionalna struktura poslanika u Skupštini odražava nacionalnu strukturu stanovništva Kantona.
Amandman XIX na Ustav Kantona (član 32b.) je propisao obavezu formiranja klubova poslanika konstitutivnih naroda u Skupštini Kantona, uz uslov da postoji najmanje jedan poslanik konstitutivnog naroda u Skupštini. Svaki klub poslanika predlaže jednog kandidata iz reda svojih članova za izbor predsjedavajućeg ili zamjenika predsjedavajućeg koje potvrđuje Skupština Kantona. Ako jedan od konstitutivnih naroda nije zastupljen u Skupštini, mjesto zamjenika predsjedavajućeg iz tog naroda ostaje upražnjeno. Tri kandidata koje potvrdi Skupština odlučuju između sebe ko će biti predsjedavajući Skupštine.

Amandmanom XXIII na Ustav Kantona (član 38a. i 38b.) definiše se mehanizam zaštite vitalnog nacionalnog interesa. Vitalnim nacionalnim interesom konstitutivnih naroda koji se štite u Kantonu smatraju se: ostvarivanje prava konstitutivnih naroda da budu proporcionalno zastupljeni u Skupštini, izvršnim i pravosudnim organima vlasti, identitet jednog konstitutivnog naroda, ustavni amandmani, organizacija organa javne vlasti, jednaka prava konstitutivnih naroda u procesu donošenja odluka, obrazovanje, vjeroispovijest, jezik, njegovanje kulture, tradicije i kulturnog nasljeđa, teritorijalna organizacija, sistem javnog informisanja i druga pitanja, ukoliko tako smatra dvotrećinska većina jednog od klubova poslanika konstitutivnih naroda u Skupštini Kantona. Ako predsjedavajući Skupštine Kantona ili jedan od zamjenika predsjedavajućeg Skupštine tvrde da neki zakon, drugi propis ili akt spada u listu utvrđenih vitalnih interesa, za prihvatanje tog zakona, propisa ili akta je potrebna većina glasova unutar svakog od klubova poslanika konstitutivnih naroda zastupljenih u Skupštini Kantona. Predsjedavajući i zamjenici predsjedavajućeg Skupštine Kantona dužni su u roku od 7 dana odlučiti da li neki od zakona, propisa ili akata spada u listu vitalnih interesa. Ako predsjedavajući Skupštine Kantona ili jednog od zamjenika predsjedavajućeg utvrdi da zakon, propis ili akt spada u listu vitalnih interesa, dvotrećinska većina odgovarajućeg kluba poslanika jednog od konstitutivnih naroda Skupštine Kantona može proglasiti da je riječ o pitanju sa liste vitalnih nacionalnih interesa.

U slučaju da dvotrećinska većina jednog od klubova poslanika konstitutivnih naroda u Skupštini kantona odluči da se neki zakon, propis ili akt odnosi na vitalni nacionalni interes, za usvajanje takvog zakona, propisa ili akta potrebna je većina glasova unutar svakog kluba poslanika konstitutivnih naroda zastupljenih u Skupštini Kantona. Ako se ta većina ne može postići, pitanje se prosljeđuje Ustavnom sudu BiH, koji donosi konačnu odluku o tome da li se dati zakon, propis ili akt odnosi na vitalni nacionalni interes konstititivnog naroda. U slučaju da Ustavni sud odluči da se ne radi o vitalnom interesu, zakon, propis ili akt se smatra usvojenim.
Odredbom člana 49. Ustava je također definisano da se organizacija Vlade uređuje u skladu sa kantonalnim Ustavom i Zakonom, tako da Vlada odražava nacionalni sastav stanovništva kao cjeline teritorije Kantona, s tim da u svakom slučaju osigurava zastupljenost konstitutivnih naroda.

2. Zakon o Vladi Zeničko-dobojskog kantona (Službene novine Zeničko-dobojskog kantona", broj:7/10 pročišćen tekst) propisuje sastav Vlade Kantona na načelu proporcionalne zastupljenosti konstitutivnih naroda i grupe Ostalih.

Odredbom člana 6. Zakona o Vladi Zeničko-dobojskog kantona – Prečišćen tekst („Službene novine Zeničko-dobojskoga kantona“ broj 7/10) je regulisano da Vladu čine Premijer Kantona i 10 ministara, te da sastav iste odražava nacionalnu strukturu stanovništva prema popisu stanovništva iz 1991. godine. Vlada Kantona se sastoji od sedam članova iz reda bošnjačkog naroda, dva člana iz reda hrvatskog naroda i dva člana iz reda srpskog naroda. Nadalje, članom 12. stav (3) Zakona o Vladi je definisano da Vlada ne može odlučivati ako sjednici prisustvuju članovi Vlade iz samo jednog konstitutivnog naroda.
Povezivanja načela „konstitutivnosti naroda“ u ZDK, s načelom jednakosti svih građana bez obzira na njihovu nacionalnu pripadnost kako je to utvrđeno u acquis-u EU je povezano tako što je u Član 10. Ustava Zeničko-dobojskog kantona i Amandmanu XI propisano da:
Član 10.
„U ostvarivanju svojih nadležnosti Kanton:
a) poduzima sve potrebne mjere zaštite ljudskih prava i sloboda utvrđenih u članovima II. A. 1. do 7. i predviđenih u instrumentima u Aneksu Ustava Federacije i djeluje u skladu sa Ustavom Federacije i ovim Ustavom;
b) ostvaruje svoje nadležnosti vodeći računa o nacionalnoj strukturi stanovništva u svakoj općini.
Amandman XI
U članu 10. stav 1. dodaje se tačka c) koja glasi:
"c) osigurava da konstitutivni narodi i pripadnici grupe Ostali budu proporcionalno zastupljeni u ministarstvima Kantona.

Zakonske osnove za načelo “konstitutivnosti naroda“ u Bosansko-podrinjskom kantonu Goražde i povezivanje s načelom jednakosti svih građana bez obzira na njihovu nacionalnu pripadnost kako je to utvrđeno u acquis-u EU. su sadržane u:

1. Amandman XIX na Ustav Bosansko-podrinjskog kantona Goražde (član 1.) propisuje da Bošnjaci, Hrvati i Srbi kao konstitutivni narodi, zajedno sa Ostalima, kao i građani Bosansko-podrinjskog kantona Goražde, odlučni da osiguraju punu nacionalnu ravnopravnost, demokratske odnose i najviše standarde ljudskih prava i sloboda, donose Ustav Bosansko-podrinjskog kantona Goražde.
2. Amandmanom XX na Ustav Bosansko-podrinjskog kantona Goražde (član 3.) se propisuje da sastav svih organa Bosansko-podrinjskog kantona Goražde i općina u Bosansko-podrinjskom kantonu Goražde osigurava zastupljenost svih konstitutivnih naroda zajedno sa Ostalima u skladu sa popisom stanovništva iz 1991. Godine do potpune provedbe Anexa 7. Dejtonskog sporazuma.
3. Amandman XXI na Ustav Bosansko-podrinjskog kantona Goražde (član 4.) definiše da Bošnjaci, Srbi i Hrvati, zajedno sa Ostalima i građanima Bosansko-podrinjskog kantona Goražde, ostvaruju suverena prava u državi Bosni i Hercegovini, Federaciji Bosne i

Hercegovine i Bosansko-podrinjskom kantonu Goražde, u skladu sa Ustavom Bosne i Hercegovine i njegovim Anexima, Ustavom Federacije Bosne i Hercegovine i njegovim Anexom i Ustavom Bosansko-podrinjskog kantona Goražde.

4. Amandman XXV na Ustav Kantona (član 24.) je propisao obavezu formiranja klubova poslanika konstitutivnih naroda u Skupštini Kantona, uz uslov da postoji najmanje jedan poslanik konstitutivnog naroda u Skupštini. Svaki klub poslanika predlaže jednog kandidata iz reda svojih članova za izbor predsjedavajućeg ili zamjenika predsjedavajućeg koje potvrđuje Skupština Kantona. Ako jedan od konstitutivnih naroda nije zastupljen u Skupštini, mjesto zamjenika predsjedavajućeg iz tog naroda ostaje upražnjeno.
5. Amandmanom XXVIII na Ustav Kantona (član 28a. i 28b.) definiše se mehanizam zaštite vitalnog nacionalnog interesa. Vitalnim nacionalnim interesom konstitutivnih naroda koji se štite u Kantonu smatraju se: ostvarivanje prava konstitutivnih naroda da budu proporcionalno zastupljeni u Skupštini, izvršnim i pravosudnim organima vlasti, identitet jednog konstitutivnog naroda, ustavni amandmani, organizacija organa javne vlasti, jednaka prava konstitutivnih naroda u procesu donošenja odluka, obrazovanje, vjeroispovijest, jezik, njegovanje kulture, tradicije i kulturnog nasljeđa, teritorijalna organizacija, sistem javnog informisanja i druga pitanja, ukoliko tako smatra dvotrećinska većina jednog od klubova poslanika konstitutivnih naroda u Skupštini Kantona. Ako predsjedavajući Skupštine Kantona ili jedan od zamjenika predsjedavajućeg Skupštine tvrde da neki zakon, drugi propis ili akt spada u listu utvrđenih vitalnih interesa, za prihvatanje tog zakona, propisa ili akta je potrebna većina glasova unutar svakog od klubova poslanika konstitutivnih naroda zastupljenih u Skupštini Kantona. Predsjedavajući i zamjenici predsjedavajućeg Skupštine Kantona dužni su u roku od 7 dana odlučiti da li neki od zakona, propisa ili akata spada u listu vitalnih interesa. Ako predsjedavajući Skupštine Kantona ili jednog od zamjenika predsjedavajućeg utvrdi da zakon, propis ili akt spada u listu vitalnih interesa, dvotrećinska većina odgovarajućeg kluba poslanika jednog od konstitutivnih naroda Skupštine Kantona može proglasiti da je riječ o pitanju sa liste vitalnih nacionalnih interesa. U slučaju da dvotrećinska većina jednog od klubova poslanika konstitutivnih naroda u Skupštini kantona odluči da se neki zakon, propis ili akt odnosi na vitalni nacionalni interes, za usvajanje takvog zakona, propisa ili akta potrebna je većina glasova unutar svakog kluba poslanika konstitutivnih naroda zastupljenih u Skupštini Kantona. Ako se ta većina ne može postići, pitanje se prosljeđuje Ustavnom sudu BiH, koji donosi konačnu odluku o tome da li se dati zakon, propis ili akt odnosi na vitalni nacionalni interes konstititivnog naroda. U slučaju da Ustavni sud odluči da se ne radi o vitalnom interesu, zakon, propis ili akt se smatra usvojenim/usvaja se prostom većinom glasova.
6. Amandman XXX na Ustav Kantona (član 33.) propisuje da će konstitutivni narodi i pripadnici Ostalih biti proporcionalno zastupljeni u Vladi Bosansko-podrinjskog kantona Goražde u skladu sa popisom stanovništva iz 1991. Godine do potpune provedbe Anexa 7. Dejtonskog sporazuma.

7. Amandmanom XXXIII na Ustav Bosansko-podrinjskog kantona Goražde (član 35.) propisuje da će se osigurati da nacionalna struktura policije odražava nacionalnu strukturu Kantona i općina u sastavu Kantona u skladu sa popisom stanovništva iz 1991. Godine do potpune provedbe Anexa 7. Dejtonskog sporazuma.
8. Član 11. Zakona o Vladi Bosansko-podrinjskog kantona Goražde („Službene novine Bosansko-po
drinjskog kantona Goražde“, broj: 8/15) se propisuje da će konstitutivni narodi i pripadnici Ostalih biti proporcionalno zastupljeni u Vladi u skladu sa popisom stanovništva iz 1991. Godine do potpune provedbe Anexa 7. Dejtonskog sporazuma.

U Ustavu Srednjobosanskog kantona u članu 1. definisano je da su : "Hrvati, Srbi i Bošnjaci, kao konstitutivni narodi, skupa sa ostalima i građani Srednjobosanskog kantona ostvaruju svoja
prava u Kantonu, Federaciji BiH i Bosni i Hercegovini u skladu sa ovim ustavom, Ustavom FBiH i Ustavom BiH".
U Članu 32. piše: Skupština Kantona bira predsjedavajućeg i zamjenika predsjedavajućeg, koji ne mogu biti iz istog konstitutivnog naroda, između poslanika u Skupštini".
U Članu 32. piše: "Klub zastupnika konstitutivnog naroda osniva se u Skupštini Kantona uz uvjet da u Skupštini Kantona postoji najmanje jedan zastupnik tog konstitutivnog naroda.
Svaki klub zastupnika konstitutivnih naroda predlaže jednog kandidata iz reda svojih članova za izbor na dužnost predsjedatelja Skupštine Kantona ili zamjenika predsjedatelja Skupštine Kantona, koje potvrđuje Skupština Kantona.

Skupština Kantona potvrđuje kandidate iz prethodnoga stava većinom glasova, u skladu sa Poslovnikom Skupštine SBK.
Ako jedan konstitutivni narod nije zastupljen u Skupštini Kantona, jedno od mjesta za dužnost zamjenika predsjedatelja Skupštine Kantona ostat će slobodno.
Kandidati iz stava 3. ovoga člana koje potvrdi Skupština Kantona odlučuju između sebe tko će od njih biti predsjedatelj Skupštine Kantona."
U članu 38. piše: "Listu vitalnih nacionalnih interesa konstitutivnih naroda u Skupštini Kantona čine:
 ostvarivanje prava konstitutivnih naroda da budu adekvatno zastupljeni u zakonodavnim, izvršnim i pravosudnim tijelima vlasti;
 identitet jednog konstitutivnog naroda;
 ustavni amandmani;
 ustrojstvo tijela javne vlasti;
 jednaka prava konstitutivnih naroda u procesu donošenja odluka;
 obrazovanje, vjera, jezik, njegovanje kulture i tradicije te kulturno naslijeđe;
 teritorijalno ustrojstvo;
 sistem javnog informisanja;
 i druga pitanja ako tako smatra dvotrećinska većina jednog od klubova zastupnika konstitutivnih naroda u Skupštini Kantona.

Ako predsjedatelj Skupštine Kantona i zamjenik predsjedatelja Skupštine Kantona odnosno zamjenici predsjedatelja Skupštine Kantona tvrde da prijedlog zakona, drugog propisa ili akta spada u listu vitalnih nacionalnih interesa utvrđenu u stavu 1. ovoga člana, za prihvaćanje toga zakona, drugog propisa ili akta potrebna je obična većina glasova unutar svakog od klubova konstitutivnih naroda zastupljenih u Skupštini Kantona.
Predsjedatelj Skupštine Kantona i zamjenici predsjedatelja Skupštine Kantona dužni su odlučiti u roku od sedam dana od dana prijema spada li neki zakon, drugi propis ili akt u listu iz stava 1. ovoga člana.
Ako predsjedatelj Skupštine Kantona ili jedan od zamjenika predsjedatelja Skupštine Kantona tvrdi da prijedlog zakona, drugog propisa ili akta spada u listu vitalnih nacionalnih interesa,
dvotrećinska većina glasova odgovarajućeg kluba jednog od konstitutivnih naroda Skupštine Kantona može proglasiti da je riječ o pitanju s liste vitalnih nacionalnih interesa."
U članu 39. stoji: "U slučaju da dvotrećinska većina glasova jednog od klubova konstitutivnih naroda u Skupštini Kantona odluči da se neki zakon, drugi propis ili akt odnosi na vitalni nacionalni interes, za prihvaćanje toga zakona, drugog propisa ili akta potrebna je obična većina glasova unutar svakog od klubova konstitutivnih naroda zastupljenih u Skupštini Kantona.
Ako se ne može postići većina iz prethodnoga stava, pitanje se prosljeđuje Ustavnom sudu Federacije Bosne i Hercegovine koji donosi konačnu odluku o tome odnosi li se zakon, drugi propis ili akt na vitalni nacionalni interes konstitutivnog naroda.

Ako Ustavni sud Federacije Bosne i Hercegovine odluči da se radi o vitalnom nacionalnom interesu konstitutivnog naroda, zakon, drugi propis ili akt smatra se neprihvaćenim i vraća predlagatelju koji treba pokrenuti novu proceduru.
U slučaju iz prethodnoga stava, predlagatelj ne može podnijeti isti tekst zakona, drugog propisa ili akta.
Ako Ustavni sud Federacije Bosne i Hercegovine odluči da se ne radi o vitalnom nacionalnom interesu, zakon, drugi propis ili akt smatra se prihvaćenim ili se prihvaća običnom većinom glasova."
Sukladno Ustavu Hercegovačko-neretvanske županije-kantona (članak 1.) Hrvati i Bošnjaci, kao konstitutivni narodi, zajedno s ostalima, ostvarujući svoja suverena prava uspostavljaju Hercegovačko-neretvansku županiju-kanton. Prema članku 3. uspostavljaju se tijela županijske vlasti i osigurava zaštita prava i sloboda utvrđenih Ustavom Federacije i ovim Ustavom, a člankom 4. definirano je da sastav svih tijela vlasti u Županiji gradovima i u općinama mora održavati nacionalnu strukturu pučanstva Županije, odnosno općine, ukoliko Ustavom Federacije nije drukčije utvrđeno.

Povezivanja načela „konstitutivnosti naroda“, s načelom jednakosti svih građana bez obzira na njihovu nacionalnu pripadnost kako je to utvrđeno uacquis-u EU ostvaruje se sukladno članku 9. Ustava u kojem je navedeno da u ostvarivanju ovlasti iz svog djelokruga Županija :
a) poduzima sve potrebite mjere zaštite ljudskih i nacionalnih prava i sloboda utvrđenih Ustavom Federacije i predviđenim instrumentima Ustava Federacije i djeluje u skladu s Ustavom Federacije i ovim Ustavom;
b) izvršava svoje ovlasti vodeći računa o nacionalnoj strukturi pučanstva u svakoj općini.

Sukladno Ustavu Županije Zapadnohercegovačke, konstitutivni narodi i pripadnici ostalih bit će razmjerno zastupljeni u Županijskom i općinskim sudovima. Takva zastupljenost odražavat će popis pučanstva iz 1991. do potpune provedbe Aneksa 7. sukladno članku IX.11.a. Ustava Federacije.

Konstitutivni narodi i pripadnici ostalih bit će razmjerno zastupljeni u općinskim tijelima vlasti. Takva zastupljenost odražavat će popis pučanstva iz 1991. do potpune provedbe Aneksa 7. sukladno članku IX.11.a. Ustava Federacije. U ostvarivanju svojih ovlasti Županija: a) poduzima sve potrebite mjere zaštite ljudskih prava i sloboda utvrđenih Ustavom Federacije i predviđenih u instrumentima Aneksa Ustava Federacije i djeluje sukladno Ustavu Federacije i ovom Ustavu, b) provodi svoje ovlasti, vodeći računa o nacionalnoj strukturi pučanstva u svakoj općini.

Hrvati, Bošnjaci i Srbi, kao konstitutivni narodi u Federaciji zajedno s nacionalnim manjinama i građani Županije ostvaruju svoja suverena prava sukladno Ustavu Federacije Bosne i Hercegovine i ovom Ustavu.

Ustav Kantona Sarajevo je, u poglavlju IV-Struktura vlasti a) Zakonodavna vlast, regulisao pitanje konstitutivnosti naroda, na način da je pored konstitutivnih naroda, omogućio jednako pravo pripadnicima Ostalih, bez obzira na njihovu nacionalnu pripadnost, čime je ispoštovan princip jednakosti svih građana.

Kada je u pitanju Kanton 10, na ovo pitanje je već odgovoreno u okviru kantonalnih ustava koji su dostavljeni u okviru odgovora na pitanje broj 4 prethodno dostavljenog Upitnika EK.

Izborni zakon Bosne i Hercegovine u članu 2.5 stav (1) propisuje da se Centralna izborna komisija BiH sastoji od sedam članova: dva iz reda Hrvata, dva iz reda Bošnjaka, dva iz reda Srba i jedan iz reda ostalih.
Pored odredbi o nacionalnoj zastupljenosti u Predsjedništvu Bosne i Hercegovine, Vijeću ministara Bosne i Hercegovine i Parlamentarnoj skupštini Bosne i Hercegovine, odredbe u pogledu nacionalne pripadnosti sadržane su i u drugim propisima Bosne i Hercegovine koji se navode u nastavku odgovora.

1) Člankom 7. Zakona o upravi („Službeni glasnik BiH“, broj 32/02, 102/09 i 72/17) je propisano da se u organima uprave osigurava odgovarajuća nacionalna zastupljenost državnih službenika i uposlenika u skladu s nacionalnom strukturom stanovništva, a prema posljednjem popisu stanovništva u Bosni i Hercegovini.
Ovim zakonom uređuje se organizacija uprave institucija Bosne i Hercegovine u pogledu položaja, uloge, ustrojstva, ovlaštenja i obveza organa uprave i druga pitanja od značaja za organizaciju i rad tih organa u vršenju poslova uprave.
To znači da se u svim organima uprave mora osigurati odgovarajuća nacionalna zastupljenost državnih službenika i uposlenika u skladu s nacionalnom strukturom stanovništva, a prema posljednjem popisu stanovništva u Bosni i Hercegovini.

2) Člankom 3. Zakona o ministarstvima i drugim organima uprave Bosne i Hercegovine („Službeni glasnik BiH“, br. 5/03, 42/03, 26/04, 42/04, 45/06, 88/07, 35/09, 59/09, 103/09, 87/12, 6/13 i 19/16) je propisano da sastav državnih službenika i uposlenika u organima uprave iz članka 2. ovog zakona odražava nacionalnu strukturu stanovništva prema posljednjem popisu stanovništva u Bosni i Hercegovini, sukladno čl. V.4.b) i IX.3. Ustava Bosne i Hercegovine, odredbama Zakona o Vijeću ministara Bosne i Hercegovine, Zakona o upravi i Zakona o državnoj službi u institucijama Bosne i Hercegovine.

Ovim zakonom osnivaju se ministarstva i utvrđuju upravne organizacije, kao i druge institucije Bosne i Hercegovine koje obavljaju poslove uprave iz nadležnosti BiH, određuje njihov djelokrug rada, način rukovođenja, kao i druga pitanja od značaja za njihovo organiziranje i djelovanje.

To znači da u svim ministarstvima, upravnim organizacijama i drugim institucijama Bosne i Hercegovine koji obavljaju poslove uprave iz nadležnosti Bosne i Hercegovine, a osnovane su ili su pobrojane ovim zakonom, sastav državnih službenika i uposlenika odražava nacionalnu strukturu stanovništva prema posljednjem popisu stanovništva u Bosni i Hercegovini, sukladno čl. V.4.b) i IX.3. Ustava Bosne i Hercegovine, odredbama Zakona o Vijeću ministara Bosne i Hercegovine, Zakona o upravi i Zakona o državnoj službi u institucijama Bosne i Hercegovine.

Ovim zakonom je osnovano devet ministarstava Bosne i Hercegovine i pobrojane samostalne upravne organizacije. Ministarstva Bosne i Hercegovine su: 1. Ministarstvo vanjskih poslova, 2. Ministarstvo vanjske trgovine i ekonomskih odnosa, 3. Ministarstvo komunikacija i prometa, 4. Ministarstvo financija i trezora, 5. Ministarstvo za ljudska prava i izbjeglice, 6. Ministarstvo pravde, 7. Ministarstvo sigurnosti, 8. Ministarstvo civilnih poslova i 9. Ministarstvo obrane.

Samostalne upravne organizacije Bosne i Hercegovine su: 1. Agencija za statistiku Bosne i Hercegovine, 2. Institut za akreditiranje Bosne i Hercegovine, 3. Institut za mjeriteljstvo Bosne i Hercegovine, 4. Institut za intelektualno vlasništvo Bosne i Hercegovine, 5. Institut za standardizaciju Bosne i Hercegovine, 6. Agencija za državnu službu Bosne i Hercegovine, 7. Agencija za unaprjeđenje inozemnih investicija u Bosni i Hercegovini, 8. Agencija za rad i zapošljavanje Bosne i Hercegovine, 9. Regulatorna agencija za komunikacije Bosne i Hercegovine, 10. Agencija za javne nabave Bosne i Hercegovine, 11. Agencija za osiguranje u Bosni i Hercegovini, 12. Agencija za poštanski promet Bosne i Hercegovine, 13. Agencija za zaštitu osobnih podataka u Bosni i Hercegovini, 14. Agencija za nadzor nad tržištem Bosne i Hercegovine, 15. Agencija za antidoping kontrolu Bosne i Hercegovine, 16. Agencija za razvoj visokog obrazovanja i osiguranje kvalitete Bosne i Hercegovine, 17. Agencija za lijekove i medicinska sredstva Bosne i Hercegovine, 18. Agencija za predškolsko, osnovno i srednje obrazovanje Bosne i Hercegovine, 19. Agencija za sigurnost hrane Bosne i Hercegovine, 20. Konkurencijsko vijeće Bosne i Hercegovine, 21. Uprava za neizravno oporezivanje Bosne i Hercegovine, 22. Centar za informiranje i priznavanje dokumenata iz područja visokog obrazovanja, 23. Institucija ombudsmana za zaštitu potrošača u Bosni i Hercegovini, 24. Državna regulativna agencija za radijacijsku i nuklearnu sigurnost, 25. Ured za razmatranje žalbi Bosne i Hercegovine i 26. Fond za povratak Bosne i Hercegovine.Iako nije pobrojana ovim zakonom samostalna upravna organizacija je i Agencija za prevenciju korupcije i koordinaciju borbe protiv korupcije.

Posebnim zakonom mogu se osnivati i druge samostalne upravne organizacije iz nadležnosti Vijeća ministara Bosne i Hercegovine.

Prava i dužnosti, kao i druga pitanja od značaja za rad samostalnih upravnih organizacija uređuju se Zakonom o upravi i posebnim zakonima i propisima kojima su osnovane.

Ovim zakonom pobrojane su i upravne organizacije u sastavu ministarstava. U sastavu Ministarstva za vanjsku trgovinu i ekonomske odnose su: Ured za veterinarstvo Bosne i Herecgovine, Uprava Bosne i Hercegovine za zaštitu zdravlja bilja i Ured za usklađivanje i koordinaciju sustava plaćanja.U sastavu Ministarstva komunikacija i transporta su: Direkcija za civilno zrakoplovstvo Bosne i Hercegovine i Regulatorni odbor željeznica Bosne i Hercegovine, čija su prava i dužnosti utvrđeni posebnim zakonom.

U sastavu Ministarstva financija i trezora je Središnja jedinica za usklađivanje.

U sastavu Ministarstva sigurnosti su: Direkcija za koordinaciju policijskih tijela Bosne i Hercegovine, Granična policija Bosne i Hercegovine, Državna agencija za istrage i zaštitu, Agencija za forenzična ispitivanja i vještačenja, Agencija za školovanje i stručno usavršavanje kadrova, Agencija za policijsku podršku i Služba za poslove sa strancima, čija se prava, dužnosti i operativna samostalnost uređuju posebnim zakonima.
U sastavu Ministarstva civilnih poslova su: Agencija za identifikacijske isprave, evidenciju i razmjenu podataka Bosne i Hercegovine i Povjerenstvo za deminiranje u BiH, kao samostalne službe čija su prava i dužnosti utvrđena posebnim propisima.

Iako nije pobrojan u ovom zakonu u sastavu Ministarstva pravde Bosne i Hercegovine je Zavod za izvršenje pritvora i kazne zatvora Bosne i Hercegovine, koji uskoro treba započeti sa radom.,
Iako nisu pobrojane u ovom zakonu u sastavu Ministarstva za ljudska prava i izbjeglice su: Agencija za ravnopravnost spolova i Ured agenta za zastupanje Bosne i Hercegovine pred Europskim sudom za ljudska prava.
Stalna tijela Vijeća ministara Bosne i Hercegovine, osnovana ovim zakonom su: 1. Generalno tajništvo Vijeća ministara Bosne i Hercegovine, 2. Ured za zakonodavstvo Vijeća ministara Bosne i Hercegovine, 3. Direkcija za europske integracije i 4. Direkcija za ekonomsko planiranje.
Pri Kabinetu predsjedatelja Vijeća ministara Bosne i Hercegovine osnovan je Ured koordinatora za reformu javne uprave.

Osnovana je i Služba za zajedničke poslove institucija Bosne i Hercegovine.

3) Člankom 2. st. 2. i 3. Zakona o državnoj službi u institucijama Bosne i Hercegovine („Službeni glasnik BiH“, br. 19/02, 35/03, 4/04, 17/04, 26/04, 37/04, 48/05, 2/06, 32/07, 43/09 i 8/10) je propisano da struktura državnih službenika u državnoj službi okvirno odražava nacionalnu strukturu stanovništva Bosne i Hercegovine prema posljednjem popisu stanovništva, a nacionalna pripadnost državnog službenika temelji se na dobrovoljnom izjašnjavanju u skladu s ovim zakonom.
4) U članku 8. Stavak 9. Zakona o radu u institucijama Bosne i Hercegovine („Službeni glasnik BiH“, broj 26/04, 7/05, 48/05 i 60/10) je propisano da struktura uposlenika kod poslodavca okvirno odražava nacionalnu strukturu stanovništva Bosne i Hercegovine prema posljednjem popisu stanovništva.
5) U članku 43. Zakona o Visokom sudbenom i tužiteljskom vijeću Bosne i Hercegovine („Službeni glasnik BiH“, broj 25/04, 93/05) i 15/08) – dalje. VSTV BiH propisani su kriteriji kojima se VSTV BiH rukovodi prilikom imenovanja sudaca i tužitelja. Pored propisanih kriterija, VSTV BiH je u obvezi da primjenjuje odgovarajuće ustavne odredbe kojima se uređuju jednaka prava i zastupljenost konstitutivnih naroda i ostalih.
Kao ustavno načelo, proporcionalna zastupljenost je temeljena na popisu stanovništva iz 1991. godine.

6) Člankom 28. stavak (4) Zakona o reviziji institucija Bosne i Hercegovine („Službeni glasnik BiH“, broj 12/06) je propisano da će struktura zaposlenih u Uredu za reviziju okvirno odražavati nacionalnu strukturu stanovništva BiH prema posljednjem popisu.

Federacija Bosne i Hercegovine:

1. Parlament Federacije Bosne i Hercegovine (Predstavnički dom i Dom naroda)
Pravni osnov: Ustav Federacije Bosne i Hercegovine precizira u članu 1. da će u Predstavničkom domu “najmanje četiri člana jednog konstitutivnog naroda će biti zastupljeno u Zastupničkom domu Federacije Bosne i Hercegovine.” Članom 6. je definirano da će „sastav Doma naroda Federacije Bosne i Hercegovine biti paritetan tako da svaki konstitutivni narod ima isti broj delegata. Dom naroda sastoji se od pedeset osam delegata, i to po sedamnaest delegata iz reda svakog od konstitutivnih naroda i sedam delegata iz reda ostalih. Ostali imaju pravo da ravnopravno učestvuju u postupku većinskog glasanja.“

2. Predsjednik i potpredsjednici Federacije Bosne i Hercegovine
Pravni osnov: Ustav Federacije Bosne i Hercegovine u članu 1. precizira: „Predsjednik Federacije predstavlja i zastupa Federaciju i šef je federalne izvršne vlasti. Predsjednik Federacije ima dva potpredsjednika iz različitih konstitutivnih naroda. Oni se biraju u skladu sa ovim ustavom.“

3. Vlada Federacije Bosne i Hercegovine
Pravni osnov: U Ustavu Federacije Bosne I Hercegovine (Službene novine Federacije BiH, br. 1/94) stoji predviđeno članom 4. da će: „minimalna zastupljenost u Vladi Federacije Bosne i Hercegovine u prijelaznom periodu do potpune provedbe Aneksa 7.

1. Vlada Federacije Bosne i Hercegovine (premijer/predsjednik Vlade i šesnaest ministara) sastoji se od osam ministara iz reda bošnjačkog, pet ministara iz reda hrvatskog i tri ministra iz reda srpskog naroda. Jednog ministra iz reda ostalih može imenovati premijer/predsjednik Vlade iz kvote najbrojnijeg konstitutivnog naroda. Vlada ima i premijera/predsjednika Vlade koji ima dva zamjenika, iz različitih konstitutivnih naroda, koji se biraju iz reda ministara;

2. Nakon potpune provedbe Aneksa 7., najmanje 15% članova Vlade mora biti iz jednog konstitutivnog naroda. Najmanje 35% članova Vlade mora biti iz dva konstitutivna naroda. Jedan član Vlade mora biti iz reda ostalih.“

4. Ustavni sud Federacije Bosne i Hercegovine
Pravni osnov: Ustav Federacije Bosne i Hercegovine u članu 9. navodi: “Ustavni sud sastoji se od devet sudija, od kojih su najmanje po dva iz reda sva tri konstitutivna naroda i jedan iz reda Ostalih.”

5. Ured za reviziju institucija u Federaciji Bosne i Hercegovine
Pravni osnov: U članu 24. Zakona o reviziji institucija u Federaciji Bosne i Hercegovine (Službene novine Federacije BiH, broj 22/06) stoji:Imenovanje Generalnog revizora i
Zamjenika generalnog revizora: “Zamjenik generalnog revizora se imenuje iz reda konstitutivnog naroda iz kojeg nije imenovan Generalni revizor.”

6. Federalni zavod za penzijsko i invalidsko osiguranje
Pravni osnov: Statut Federalnog zavoda za mirovinsko i invalidsko osiguranje (Službene novine FBiH, broj: 38/03) u članu 10. precizira da: „Ravnatelj Federalnog zavoda i zamjenik ravnatelja Federalnog zavoda ne mogu biti iz istog konstitutivnog naroda.“

7. J.U. Federalna novinska agencija
Pravni osnov: Član 14. Uredbe o osnivanju Federalne novinske agencija (Službene novine FBiH br. 48/00) precizira da: ‘’Direktor i zamjenik direktora ne mogu biti iz istog konstitutivnog naroda.’’

8. Radio – televizija Federacije BiH
Pravni osnov: Zakon o Radio-televiziji FederacijeBosne i Hercegovine (Službene novine FBiH, broj 40/02, 12/04) u članu 32. Propisivajući sastav Upravnog odbora od 9 članova kaže pored ostalog u alineji (3) da: ‘’Četiri člana Upravnog odbora imenuje Parlament Federacije, iz redas vakog od konstitutivnih naroda i iz reda ostalih, tri člana imenuje postojeći Upravni odbor, a dva člana se imenuju na način koji Upravni odbor predvidi za njihov izbor.’’

9. Finansijsko-informatička agencija
Pravni osnov: Zakon o finansijsko-informatičkoj agenciji (Službene novine FBiH br. 80/11) u članu 11. precizira da: ‘’Ravnatelj i zamjenik ravnatelja Agencije ne mogu biti iz reda istog konstitutivnog naroda.’’

10. Agencija za reviziju privatizacije u Federaciji I Bosne i Hercegovine
Pravni osnov: Član 11. Uredbe o osnovama organizacije i načinu poslovanja Agencije za reviziju privatizacije u Federaciji Bosne i Hercegovine (Službene novine Federacije BiH, br. 16/14; 58/14; 75/14 i 20/15) predviđa da će struktura zaposlenih u Agenciji odražavat će okvirno nacionalnu strukturu stanovništva Federacije Bosne i Hercegovine prema posljednjem popisu.

11. Javno preduzeće “Željeznice Federacije Bosne i Hercegovine”, d.o.o.
Pravni osnov: U članu 26. Zakona o željeznicama Federacije Bosne i Hercegovine (Službene novine FBiH, br. 41/01) stoji sljedeće: „Poslovodni organ javnog željezničkog operatora i njegov zamjenik ne mogu biti iz istog konstitutivnog naroda. Upravni odbor javnog željezničkog operatora imenuje Osnivač iz reda svojih predstavnika, predstavnika korisnika i predstavnika zaposlenih, vodeći računa o odgovarajućoj nacionalnoj zastupljenosti.“

12. Komisija za koncesije Federacije Bosne i Hercegovine
Pravni osnov: Zakon o koncesijama (Službene novine Federacije BiH, broj 40/02, 61/06, ) u članu 9. precizira: “Komisija za koncesije sastoji se od sedam članova državljana Bosne i
Hercegovine i Federacije, uključujući predsjednika i zamjenika predsjednika. Predsjednik i zamjenik predsjednika Komisije ne mogu biti pripadnici istog konstitutivnog naroda.”

13. Regulatorna komisija za električnu energiju FBiH
Pravni osnov: Zakon o električnoj energiji („Službene novine Federacije BiH“ broj:66/13), u Članu 24. (8) (Imenovanje članova Regulatorne komisije) kaže da se: ''pri imenovanju članova Regulatorne komisije mora se osigurati ravnopravna zastupljenost konstitutivnih naroda u Federaciji.''

14. Zavod zdravstvenog osiguranja i reosiguranja Federacije Bosne i Hercegovine
Pravni osnov: U članu 19. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o zdravstvenom osiguranju (Službene novine Federacije BiH, br.7/02) stoji: "Direktor Federalnog zavoda osiguranja i reosiguranja ima zamjenika. Direktor i zamjenik direktora Federalnog zavoda osiguranja i reosiguranja ne mogu biti imenovani iz istog konstitutivnog naroda u Federaciji."

15. Agencija za privatizaciju FBiH
Pravni osnov: Zakon o Agenciji za privatizaciju (Službene novine FBiH, br. 18/96) precizira:
Član 15. „Agencijom Federacije rukovodi direktor. Direktor ima zamjenika, koji ne može biti iz istog naroda kao i direktor. Direktora i zamjenika direktora imenuje Vlada Federacije.“

16. Agencija za vodno područije Jadranskog mora,

17. Agencija za vodno područije rijeke Save
Pravni osnov: Zakon o vodama (Službene novine FBiH, broj: 70/06) precizira:
u Članu 159. da “Agencijom za vode upravlja upravni odbor. Predsjednik upravnoga odbora ne može biti iz istoga konstitutivnog naroda kao i ravnatelj Agencije za vode.”

18. Federalno ministarstvo unutrašnjih poslova i Federalna uprava policije
Pravni osnov: Zakonom o unutrašnjim poslovima Federacije Bosne i Hercegovine ( Službene novine Federacije BiH», broj 81/14) Član 11. kaže da: ''Struktura uposlenika Federalnog ministarstva i Uprave policije odražava nacionalnu strukturu stanovništva prema posljednjem važećem popisu stanovništva u Bosni i Hercegovini.'' Također, Član 41. (3) (Rukovođenje Upravom policije) kaže da ''direktor policije i ministar ne mogu biti iz istog konstitutivnog naroda, s tim što jedan od njih može biti imenovan iz reda ostalih. U članu 44 (2) kaže se da ''pri imenovanju direktora policije i zamjenika direktora policije vodi se računa o nacionalnoj pripadnosti.''

19. Kaznenopopravni zavodi u FBiH
Pravni osnov: Zakon o izvršenju krivičnih sankcija u Federaciji Bosne i Hercegovine (“Službene novine Federacije BiH”, br. 44/98,42/99,12/09 i 42/11) u Članu 123. kaže da: ''direktor i zamjenik direktora kaznenopopravnog zavoda ne mogu biti iz istog konstitutivnog naroda.''

20. Federalno pravobranilaštvo
Pravni osnov: Odlukom o broju zamjenika federalnog pravobranioca („Službene novine Federacije BiH“, br.18/96, 51/07 i 14/12) propisano je da federalni pravobranilac ima deset zamjenika pravobranilaca. Federalni pravobranilac i njegovi zamjenici imenuju se iz reda bošnjačkog, hrvatskog i srpskog naroda, kao i iz reda ostalih i to najmanje po dva iz reda konstitutivnih naroda i najmanje jedan iz reda ostalih.
Također, drugim posebnim zakonima spomenute su odredbe o nacionalnoj zastupljenosti i to:
-Zakonom o državnoj službi Federacije BiH Hercegovine (“Službene novine Federacije BiH”,br. 29/03, 23/04, 39/04, 54/04, 67/05, 8/06, 4/12, 99/15 i 9/17) u članu 2. (Proporcionalna zastupljenost) kaže:
1. U organima državne službe Federacije, Bošnjaci, Hrvati i Srbi, kao konstitutivni narodi zajedno sa ostalima i građani Bosne i Hercegovine biće proporcionalno zastupljeni;
2. Kao ustavni princip, takva proporcionalna zastupljenost baziraće se na popisu stanovništva iz 1991. godine, dok se Aneks 7. u potpunosti ne provede.

У Републици Српској:
Конститутивност народа
Правни основ: Устав Републике Српске у члану 1. прописује да „Срби, Бошњаци и Хрвати, као конститутивни народи, Остали и грађани, равноправно и без дискриминације учествују у вршењу власти у Републици Српској.“

Народна скупштина Републике Српске
Правни основ: Устав Републике Српске у члану 71. прописује да „најмање четири члана једног конститутивног народа ће бити заступљено у Народној скупштини. Састав Вијећа народа ће бити паритетан, тако да сваки конститутивни народ има исти број заступника. Вијеће народа има по осам чланова из сваког конститутивног народа и четири члана из реда Осталих.“
Предсједник Републике Српске
Правни основ: Устав Републике Српске у члану 80. прописује да „Предсједник има два потпредсједника из различитих конститутивних народа.“

Влада Републике Српске
Правни основ: Устав Републике Српске у члану 92. прописује да „Предсједник и потпредсједници Владе не могу бити из реда истог конститутивног народа. Након потпуног спровођења Анекса 7. најмање 15% чланова Владе мора бити из реда једног конститутивног народа. Најмање 35% чланова Владе мора бити из два конститутивна народа. Један члан Владе мора бити из реда Осталих. У прелазном периоду до потпуног спровођења Анекса 7., Влада Републике Српске (предсједник Владе и 16 министара) састоји се од осам министара из реда српског, пет из реда бошњачког и три из реда хрватског народа. Једног министра из реда Осталих може именовати предсједник Владе

из квоте најбројнијег конститутивног народа. Влада има предсједника Владе, који има два замјеника из различитих конститутивних народа, који се бирају из реда министара.“
Министарства и републички органи управе

Правни основ: Устав Републике Српске у члану 97. прописује да „конститутивни народи и група Осталих ће бити пропорционално заступљени у јавним институцијама у Републици Српској. Као уставни принцип, таква пропорционална заступљеност ће се базирати на попису из 1991. године, док се Анекс 7. у потпуности не спроведе, у складу са Законом о државној служби Босне и Херцеговине. Овај општи принцип ће се прецизирати ентитетским законима. Ти закони ће утврдити конкретне рокове и регулисаће горе поменути принцип у складу са регионалном етничком структуром ентитета.“
Уставни суд Републике Српске

Правни основ: Устав Републике Српске у члану 116. прописује да „ Уставни суд Републике Српске има девет чланова. Вијеће за заштиту виталног интереса Уставног суда Републике Српске оснива се како би одлучивало о питањима виталног интереса. Вијеће за заштиту виталног интереса састоји се од седам чланова, два из сваког конститутивног народа и један члан из реда Осталих.“
У Републици Српској је чланом 4. Закона о државним службеницима („Службени гласник Републике Српске“ бр. 118/08, 117/11, 37/12 и 57/16) између осталог прописано да структура државних службеника у републичким органима управе треба оквирно да одражава националну структуру становништва према последњем попису становништва и да се национална припадност државног службеника одређује на основу добровољног изјашњавања. Чланом 4. Закона о локалној самоуправи („Службени гласник Републике Српске“ бр. 97/16) прописано је да се на основу резултата последњег пописа становништва јединице локалне самоуправе обезбјеђује пропорционална заступљеност конститутивних народа и група Осталих у јединицама локалне самоуправе, укључујући функционере јединица локалне самоуправе који се не бирају директно: предсједника и потпредсједника скупштине јединице локалне самоуправе и замјеника градоначелника, односно начелника општине. Предсједник скупштине јединице локалне самоуправе и градоначелник, односно начелник општине не могу бити из реда истог конституивног народа и група Осталих, осим ако један конститутивни народ има натполовичну већину према последњем попису становништва. Статутом и општим актима органа јединица локалне самоуправе, укључујући и акте који се односе на унутрашњу организацију градске, односно општинске управе, утврђују се конкретни начини обезбеђења пропорционалне заступљености конститутивних народа и група Осталих у органима јединице локалне самоуправе. Чланом 11. ставом 3. Закона о службеницима и намјештеницима у органима јединице локалне самоуправе самоуправи („Службени гласник Републике Српске“ бр. 97/16) прописано је да се приликом запошљавања води рачуна о томе да национална заступљеност, заступљеност полова и лица са инвалидитетом одражава у највећој могућој мјери структуру становништва јединице локалне самоуправе.

U Brčko distriktu BiH,
Članom 33a Statuta Brčko distrikta BiH u stavu 1 („Službeni glasnik Brčko distrikta BiH“, broj: 2/10) propisano je sprečavanje preglasavanja tako da su, pored potrebne većine propisane ovim
statutom, potrebni afirmativni glasovi najmanje jedne trećine poslanika svakog od konstitutivnih naroda koji su prisutni i glasaju za odluke Skupštine koje se odnose na:
1. usvajanje i izmjene Poslovnika o radu Skupštine;
2. usvajanje i izmjene zakona ili odluka koje su predložili poslanici u vezi s pitanjima koja bi inače bila predmet afirmativnog glasanja u Vladi u skladu s članom 53(2) ovog statuta;
3. usvajanje amandmana koje su predložili poslanici između dva čitanja zakona ili odluka koje su bile predmet afirmativnog glasanja u Vladi u skladu s članom 53(2) ovog statuta;
4. usvajanje i izmjene zakona Distrikta kojima se uređuje rad Vlade Distrikta u dijelu kojim se reguliše pitanje afirmativnih glasova članova Vlade Distrikta shodno članu 53(2) ovog statuta;
5. odluke donesene shodno članu 33(1) (d), (e), (f) i (g);
6. odluke donesene shodno članu 33(2) (a) i (b);
7. nacionalne praznike i spomenike;
8. sporazume shodno članu 9 ovog statuta.

Minimum od jedne trećine afirmativnih glasova koji je potreban u skladu sa stavom 1 ovog člana neće ni u kom slučaju iznositi više od tri (3) glasa. Takođe, u stavu 3 je propisano u slučaju da, iz opravdanih razloga, na sjednici Skupštine nema više od dva (2) poslanika iz jednog konstitutivnog naroda u trenutku kada se odlučuje o pitanjima iz stava 1 ovog člana, razmatranje i glasanje o predmetnim odlukama se odlaže dok najmanje tri (3) poslanika iz reda tog konstitutivnog naroda ne budu prisutni na sjednici Skupštine. U takvim situacijama detaljan postupak propisuje se u Poslovniku o radu Skupštine. Dalje se vodi računa da u slučaju da sjednici Skupštine prisustvuje tri (3) do pet (5) poslanika iz jednog konstitutivnog naroda, jedan afirmativni glas smatra se kao jedna trećina afirmativnih glasova potrebnih u skladu sa stavom 1 ovog člana. U slučaju da sjednici Skupštine prisustvuje šest(6) do osam(8) poslanika iz jednog konstitutivnog naroda, dva afirmativna glasa smatraju se kao jedna trećina afirmativnih glasova potrebnih u skladu sa stavom 1 ovog člana. U stavu 6 je navedeno da se uzdržani glasovi uzimaju u obzir pri utvrđivanju kvoruma, ali se ne uzimaju u obzir pri utvrđivanju većine niti se ubrajaju u ukupan broj glasova za usvajanje odluka Skupštine u skladu sa stavom 1 ovog člana.

Amandman I na Ustav Bosne i Hercegovine kojim je propisano da svaki spor u vezi sa utvrđenim statusom i ovlašćenjima Brčko distrikta BiH koji se može javiti između jednog ili više entiteta i Brčko distrikta BiH ili između BiH i Brčko distrikta BiH prema ustavu i odlukama Arbitražnog tribunala može pokrenuti većina zastupnika u skupštini, koja uključuje najmanje 1/5 izabranih zastupnika iz reda svakog od konstitutivnih naroda.

Dostupne informacije za kantone su sljedeće:

Skupština Unsko-sanskog kantona

U članu 2. V. A. Ustava Unsko sanskog kantona je propisano da se Skupština Kantona satoji od 30 poslanika. Nacionalna struktura poslanika Skupštine odražava nacionalnu strukturu stanovništva Kantona. U članu 7. V. A Ustava Unsko sanskog kantona je propisano da se u Skupštini Kantona formiraju klubovi delegata konstitutivnih naroda. U članu 9. Poslovnika Skupštine Unsko sanskog kantona („Službeni glasnik Unsko-sanskog kantona“ broj:9/17) je propisano da se u Skupštini osnivaju tri kluba poslanika konstitutivnih naroda:

a) Klub poslanika Bošnjaka;
b) Klub poslanika Hrvata;
c) Klub poslanika Srba;

Vlada Unsko-sanskog kantona
U članu 1. V.B. Ustava Unsko- sanskog kantona je između ostalog propisano da Konstitutivni narodi i pripadnici ostalih bit će proporcionalno zastupljeni u Vladi Unsko-sanskog kantona.
Državni službenici i namještenici u organima državne službe Unsko-sanskog kantona:
U članu 4. Zakona o državnoj službi Unsko-sanskog kantona („Službeni glasnik Unsko - sanskog kantona“ broj: 14/17 i 16/17) propisano je da „Struktura državnih službenika i namještenika u organima državne službe okvirno odražava nacionalnu strukturu stanovništva prema posljednjem popisu stanovništva. Nacionalna pripadnost državnog službenika, odnosno namještenika, zasniva se na dobrovoljnom izjašnjavanju u skladu sa ovim Zakonom.

Člankom 3. Zakona o državnim službenicima i namještenicima u tijelima državne službe u Županiji Posavskoj („Narodne novine Županije Posavske, broj: 9/13, 11/13, 2/14, 6/17) propisano je da struktura državnih službenika i namještenika u tijelima državne službe okvirno odražava nacionalnu strukturu stanovništva prema posljednjem popisu stanovništva. Vlada Županije Posavske nadzire zastupljenost državnih službenika i namještenika u tijelima državne službe i poduzima odgovarajuće mjere da se ostvari poštivanje načela proporcionalne zastupljenosti u odnosu na nacionalnu pripadnost.

Člankom 4. Zakona o policijskim službenicima Županije Posavske („Narodne novine Županije Posavske“, br. 8/07, 2/08, 1/12, 2/13 i 3/18) propisano je da struktura policijskih službenika u policijskom organu odražava nacionalni sastav stanovništva na teritoriji koju obuhvaća Županija prema popisu iz 1991. godine.
Član 4. Ustava Srednjobosanskog kantona definiše: "Sastav svih organa u Kantonu i jedinicama lokalne samouprave mora odražavati nacionalni sastav stanovništva Kantona, odnosno jedinice lokalne samouprave po popisu stanovništva iz 1991. godine dok se Aneks 7. u potpunosti ne provede, u skladu sa Zakonom o državnoj službi Bosne i Hercegovine"

Član 49. Ustava SBK: "Vladu SBK čine premijer Kantona i ministri.
Konstitutivni narodi i pripadnici ostalih bit će proporcionalno zastupljeni u Vladi Kantona. Takva zastupljenost odražavat će popis iz 1991. godine dok se Aneks 7. u potpunosti ne provede."
Član 89b Ustava SBK: "Premijer Kantona i predsjedavajući Skupštine Kantona ne mogu biti iz reda istog konstitutivnog naroda.

Predsjednik Kantonalnog suda i glavni kantonalni tužilac ne mogu biti iz reda istog konstitutivnog naroda."
Član 82. Ustava SBK: "Općinski načelnik i predsjedavajući općinskoga vijeća u općinama ili općinskim vijećima višenacionalnog sastava ne mogu biti iz reda istog konstitutivnog naroda,
odnosno iz reda ostalih, osim u općinama u kojima jedan konstitutivni narod čini više od 80% stanovnika prema posljednjem popisu stanovništva u Bosni i Hercegovini."

U Županiji Zapadnohercegovačkoj, Poslovnikom Skupštine Županije Zapadnohercegovačke („Narodne Novine Županije Zapadnohercegovačke“, broj: 10/03), propisano je da nakon davanja i potpisivanja svečane prisege u Skupštini se osnivaju tri kluba zastupnika konstitutivnih naroda: Klub zastupnika Hrvata, Klub zastupnika Bošnjaka i Klub zastupnika Srba, izuzev ukoliko nema izabranih predstavnika nekog od konstitutivnih naroda, kada se ne formira taj klub.

Sukladno Zakonu o državnim službenicima u tijelima državne službe u Županiji Zapadnohercegovačkoj („Narodne novine Županije Zapadnohercegovačke”, broj: 16/08,7/09, 8/12, 8/13), struktura državnih službenika u tijelima državne službe Županije, gradova i općina okvirno odražava nacionalnu strukturu stanovništva, prema posljednjem popisu stanovništva, a nadzor o tome provodi Vlada Županije Zapadnohercegovačke.

Sukladno Zakonu o policijskim službenicima Županije Zapadnohercegovačke („Narodne novine Županije Zapadnohercegovačke”, broj: 8/07,16/07,13/08, 17/08 i 12/15) propisano je kako struktura policijskih službenika u policijskom tijelu odražava nacionalnu strukturu pučanstva na teritoriji koju obuhvaća Županija prema popisu iz 1991 godine.

Vijece Europske Unije je jucer donijelo zakljucke o prosirenju EU u kojima se prvi puta spominje termin "constituent peoples" u kontekstu Bosne i Hercegovine. To do sada nije bio slucaj.

Naizgled sitnica ali meni se cini bitna.

https://data.consilium.europa.eu/doc/document/ST-16983-2024-INIT/en/pdf

The Council reiterates its unequivocal commitment to Bosnia and Herzegovina's EU
perspective as a single, united and sovereign country. The Council urges all political actors in
Bosnia and Herzegovina to refrain from and renounce provocative divisive rhetoric and
actions, including questioning the sovereignty, unity and territorial integrity of the country, to
respect the principles of equality and non-discrimination of all citizens belonging to all
constituent peoples and others, and to end the glorification of convicted war criminals as well
as to actively promote reconciliation

U praktičnim okolnostima za mene je najproblematičniji ovaj dio "aktivno promicanje pomirenja".

Taj dio se uvijek stavlja u tekst, oduvijek je tamo. "Reconciliation" se spominje u vise navrata u kontekstu cijelog zapadnog Balkana, i u kontekstu Srbije.
Ja u njemu ne vidim nista sporno.
Mislim da Vijece EU u kontekstu BiH tu prvenstveno misli na odnose izmedju Bosnjaka i Srba, i opcenito odnosa izmedju 3 naroda. Potice ih da rade na razmiricama. Pa to je upravo ono za sto Hrvati cijelo vrijeme zalazu - unutarnji dogovor i medjusobni respekt.

Taj dio se uvijek stavlja u tekst, oduvijek je tamo. "Reconciliation" se spominje u vise navrata u kontekstu cijelog zapadnog Balkana, i u kontekstu Srbije.
Ja u njemu ne vidim nista sporno.
Mislim da Vijece EU u kontekstu BiH tu prvenstveno misli na odnose izmedju Bosnjaka i Srba, i opcenito odnosa izmedju 3 naroda. Potice ih da rade na razmiricama. Pa to je upravo ono za sto Hrvati cijelo vrijeme zalazu - unutarnji dogovor i medjusobni respekt.