Hrvatska drastično ograničava uzgoj domaćeg sjemena čak i za vlastite potrebe gospodarstva

Novi Zakon o sjemenu, sadnom materijalu i priznavanju sorti poljoprivrednog bilja upućen u javnu raspravu kroz sustav eSavjetovanja do 10.12.20, donosi nova ograničenja proizvođačima koji na svojim gospodarstvima koriste domaće sjeme i ne uvažava načela ekološke proizvodnje. Tim povodom Hrvatski savez udruga ekoloških proizvođača, Udruga obiteljskih poljoprivrednih gospodarstava Život i udruga Biovrt – u skladu s prirodom, uputile su dopis Ministarstvu poljoprivrede kojim traže drastične izmjene predloženog zakona kako bi se omogućilo daljnje očuvanje biljne genetske raznolikosti i proizvođačima osiguralo temeljno pravo na izbor i uzgoj sjemena za upotrebu na vlastitom gospodarstvu.

Iako se europske direktive koje reguliraju područje sjemenarstva odnose isključivo na komercijalnu proizvodnju sjemena, novi zakon kod nas uvodi pojam “sjeme s obiteljskog gospodarstva” definiran kao sjeme proizvedeno za vlastite potrebe koje je zabranjeno stavljati na tržište. Nadalje, takvo sjeme trebalo bi dorađivati kod ovlaštenih dorađivača i koristiti isključivo registrirane sorte. Pravo korištenja vlastitog sjemenja proizvođačima između ostalog, garantira i UN-ova Deklaracija o pravima seljaka i drugih osoba koje rade u ruralnim područjima, koju je obavezna poštivati i naša država.

Ekološko sjemenarstvo uopće se ne spominje iako nova Uredba Europske unije o ekološkoj proizvodnji i označavanju ekoloških proizvoda (EU 2018/848) unosi značajne novosti po pitanju ekološkog sjemenarstva koje je važno unijeti u ovaj zakon. Tom uredbom naglašava se potreba omogućavanja ekološkim proizvođačima da se služe biljnim reprodukcijskim materijalom dobivenim na vlastitim poljoprivrednim gospodarstvima kako bi potaknuli genetske resurse prilagođene posebnim uvjetima ekološke proizvodnje. Uredbom se dozvoljava upotreba isključivo ekološkog sjemena te se naglašava potreba razvijanja specifičnih, otpornih, lokalno prilagođenih sorata za ekološku proizvodnju što u novom zakonu nije prepoznato.

U Hrvatskoj postoje brojni mali OPG-ovi koji svoju egzistenciju osiguravaju uzgojem dijelom za vlastite potrebe, a dijelom za prodaju. Njima bez iznimke i izuzeća Zakon predviđa ograničenje upotrebe vlastitog sjemenja, a to predstavlja dodatni udar na najranjiviji dio malih obiteljskih gospodarstava od kojih mnogi ulaze i u socijalne kategorije. To također znači gubitak domaćih sorata koje još nisu prikupljene u kolekcijama Nacionalne banke biljnih gena i nisu stavljene na sortnu listu. Od ulaska Hrvatske u Europsku Uniju do danas, na sortnoj listi upisano je svega 27 čuvanih sorata. Procedura upisivanja na sortnu listu čuvanih sorata relativno je složena, dugotrajna i nije moguća bez povijesnog dokaza i stručne podrške institucija. Primjenom ovog zakona sav taj genetski materijal biti će izgubljen prije nego im stručnjaci i znanstvenici uspiju pružiti dovoljno pažnje.

Hrvatska banka biljnih gena djeluje netransparentno. Na mrežnim stranicama vrlo je teško pronaći informacije o njenom radu, doći do kontakata, a bazu podataka o uzorcima koji se čuvaju, mogu naći samo najupućeniji. Pitamo se da li poljoprivrednici uopće mogu doći do uzoraka i opisa tih kolekcija, a prema novom prijedlogu Zakona, uvjetuje im se uzgoj sjemena isključivo sa sortnih lista.

Nacionalni program čuvanja i održive uporabe biljnih genetskih resursa u prošlom razdoblju nije u potpunosti ostvaren i rezultati nisu dostupni javnosti. Izostale su planirane aktivnosti očuvanja genetske raznolikosti na gospodarstvima (in situ i on farm očuvanje) kao i potpora udrugama. U cijelom svijetu pa tako i kod nas udruge za očuvanje i razvoj genetske raznolikosti imaju značajnu ulogu. One uključuju velik broj članova, profesionalaca i hobista koji čuvaju i koriste genetsko nasljeđe kultiviranog bilja i time mogu održavati živima velike kolekcije bez velikih ulaganja u skupu opremu i strojeve. Spoj stručnih znanja i hobističkog entuzijazma idealna je kombinacija i svatko u njoj može dati doprinos očuvanju ovog važnog dijela baštine i resursa za budućnost našeg zajedničkog prehrambenog sustava.

Neke europske zemlje poput Austrije i susjedne Slovenije našle su mogućnost očuvanja svoje biljne genetske raznolikosti povrća dodatnim olakšavanjem upisa na sortnu listu sorata bez stvarne komercijalne vrijednosti uzgojenih za posebne namjene koje se neslužbeno nazivaju i amaterske sorte. Novi zakon umjesto jednostavnijih procedura predviđa dodatna ograničenja, a to tek treba definirati novi pravilnik.

Popis poljoprivrede Državnog zavoda za statistiku pokazuje da se sjeme u Hrvatskoj proizvodi na svega 400ha. Prema izvještaju Hrvatske agencije za poljoprivredu i hranu objavljenom u Zborniku međunarodnog kongresa oplemenjivanja bilja, sjemenarstva i rasadničarstva u 2019. godini, od ukupno 986 subjekata upisanih u upisnik dobavljača, samo je njih 188 prijavilo proizvodnju dok se ostali bave uvozom. Među proizvođačima je 106 obiteljskih poljoprivrednih gospodarstava. Posebno je deficitarna proizvodnja sjemena povrća koja zauzima tek 0,2 % proizvodnih površina (34,1 ha). Ekološkog sjemenarstva uopće nema. Sjemenske kompanije koje su se bavile sjemenarstvom i održavanjem osnovnog sjemena povrća propale su, pa Hrvatska uvozi oko 900 tona sjemena povrća godišnje. Osiguravanje i održavanje osnovnog sjemena predstavlja najveću prepreku širenju proizvodnje. Uvođenje dodatnih restrikcija malim proizvođačima u situaciji takve ovisnosti o uvozu predstavlja dodatno ograničavanje domaće proizvodnje na račun stranih kompanija.

Krajnje je vrijeme da sve to promijenimo s ciljem razvoja sjemenarske proizvodnje, pokretanja ekološkog sjemenarstva, očuvanja genetskih resursa i dostojanstvenim životom naših poljoprivrednika.

raznolikost kultiviranog bilja smanjila se za 75% tijekom 20. stoljeća, a trećina od onoga što
je preostalo mogla bi biti izgubljena do 2050. Studija utjecaja koju je 2013. izradila
Europska komisija kao studiju utjecaja predložene nove Uredbe o proizvodnji i stavljanju na tržište biljnog reproduktivnog materijala (SWD(2013) 162 final), pokazala je
da je sjemenarska industrija, a time i veći dio dostupnih resursa sjemena, sve više
koncentrirana u rukama malog broja uglavnom kemijskih kompanija. Iako je u Europi registrirano oko 7000 sjemenarskih kompanija, vlasnički odnosi vode do svega
nekoliko imena. U trgovini sjemena povrća na primjer, 95% tržišta kontrolira svega
pet kompanija.

Hrvatska ograničava uzgoj domaćeg sjemena

Marija Pendo bavi se ekološkom poljoprivredom na svom obiteljskom gospodarstvu. Muž i ona odlučili su se početi hraniti organski, bez pesticida, bez umjetnih gnojiva i kemije. Njihov moto je „od sjemena do stola s ljubavlju“. Više od deset godina vode u Banićima svoje ekološko-poljoprivredno gospodarstvo onako kako su to radili njihovi preci, uz podrške roditelja, prijatelja i djece. Marija kaže da „treba zasukati rukave“, ali i „šporkati ruke“, jer poljoprivreda traži rad. Osim što ekološki uzgajaju voće i povrće, prave i domaće likere i travaricu, a uzgajaju kokoši i pčele.

Međutim, najava zabrane upotrebe domaćeg sjemena iz vlastite proizvodnje zabrinula je Mariju ali i ostale dalmatinske povrtlare.

– Evo sada ispada da mi možemo to nešto sijati ali ne možemo prodavati. Naše Ministarstvo poljoprivrede promovira ekološku poljoprivredu sa jedne strane a sa druge strane nam zabranjuje sijati domaće sjeme-kaže Marija.

-Žele nas učiniti ovisnima o uvoznom sjemenu i velikim multincionalnim kompanijama-rezolutna je ona.

Vijest da se više neće moći sijati domaće sjeme i uzgajati autohtono domaće povrće poput munje prostrujala je među dalmatinskim poljoprivrednicima, hobistima koji sade u vlastitim vrtovima, ali i malim obiteljskim poljoprivrednim gospodarstvima, koji višak povrća iznose na tržnice.

Paška dinja, viška artičoka, dubrovački kapar, trogirska cvjetača, župska kavula, sinjski kupus, kukuruz osmeroredac, ljubitovički češnjak- šarac, polački ozimi luk, brgudski češnjak, dolačka kapulica, konavoski luk, domaća sjekirica, bob, slanutak, ljutika-kozjak, raštika, blitva, rajčica-hercegovački i neretvanski jabučar, šibenski šljivar. Sve su to autohtone dalmatinske sorte povrća koje će otići u povijest ukoliko zaživi Zakon o sjemenu, sadnom materijalu i priznavanju sorti poljoprivrednog bilja, koji propisuje unificirano sjeme za sve vrste povrća. Točnije, ove povrtne vrste moći će se sijati u povrtnjacima ali se neće moći prodavati na tržnicama, pa će tako pazari dalmatinskih gradova ostati bez starinskog povrća iz zaleđa. Zabranjuje se i razmjena sjemena među vrtlarima, što će dodatno uništiti autohtone sorte pred naletom sjemena velikih svjetskih koorporacija, koje je najčešće sa primjesama GMO-a.

Usred krize, Hrvatska drastično ograničava uzgoj domaćeg sjemena čak i za vlastite potrebe gospodarstva-ističu u Hrvatskom savezu udruga ekoloških proizvođača.

Naglašavaju da novi Zakon o sjemenu, sadnom materijalu i priznavanju sorti poljoprivrednog bilja donosi nova ograničenja proizvođačima koji na svojim gospodarstvima koriste domaće sjeme i ne uvažava načela ekološke proizvodnje. Tim povodom, Udruga obiteljskih poljoprivrednih gospodarstava Život i udruga Biovrt – u skladu s prirodom koja održava neformalnu društvenu banku sjemenja, uputile su dopis Ministarstvu poljoprivrede kojim traže drastične izmjene predloženog zakona kako bi se omogućilo daljnje očuvanje biljne genetske raznolikosti i proizvođačima osiguralo temeljno pravo na izbor i uzgoj sjemena za upotrebu na vlastitom gospodarstvu.

Pravo korištenja vlastitog sjemenja proizvođačima između ostalog, garantira i UN-ova Deklaracija o pravima seljaka i drugih osoba koje rade u ruralnim područjima, koju je obavezna poštivati i naša država-upozoravaju ekološki proizvođači.

I uredba Europske unije o ekološkoj proizvodnji i označavanju ekoloških proizvoda naglašava se potreba omogućavanja ekološkim proizvođačima da se služe biljnim reprodukcijskim materijalom dobivenim na vlastitim poljoprivrednim gospodarstvima kako bi potaknuli genetske resurse prilagođene posebnim uvjetima ekološke proizvodnje. No, u Hrvatskoj se to onemogućava.

Ove izmjene zakona se doduše ne odnose na privatne obiteljske vrtove, ali ne zaboravimo da u RH postoje brojni mali OPG-ovi koji svoju egzistenciju osiguravaju uzgojem dijelom za vlastite potrebe, a dijelom za prodaju. Njima bez iznimke i izuzeća Zakon predviđa ograničenje upotrebe vlastitog sjemenja, a u ovim kriznim vremenima to predstavlja dodatni udar na najranjiviji dio malih obiteljskih gospodarstava od kojih mnogi ulaze i u socijalne kategorije.

Neke europske zemlje poput Austrije i susjedne Slovenije našle su mogućnost očuvanja svoje biljne genetske raznolikosti povrća koje se neslužbeno nazivaju i amaterske sorte bez stvarno velike komercijalne vrijednosti.

Sjemenske kompanije koje su se bavile sjemenarstvom i održavanjem osnovnog sjemena povrća propale su, pa Hrvatska uvozi oko 900 tona sjemena povrća godišnje. Osiguravanje i održavanje osnovnog sjemena predstavlja najveću prepreku širenju proizvodnje. Uvođenje dodatnih restrikcija malim proizvođačima u situaciji takve ovisnosti o uvozu predstavlja dodatno ograničavanje domaće proizvodnje na račun stranih kompanija.
Najviše čudi što niti jedna druga zemlja Europske unije nema tako stroge restrikcije i uz puno značajniju domaću proizvodnju sjemena. U kontekstu krize koju je uzrokovala pandemija virusa Covid 19 uz djelomično zatvaranje granica kojem smo proljetos svjedočili, možemo reći da daljnje povećanje ovisnosti o uvozu dovodi u pitanje sigurnost hrane za hrvatsko stanovništvo-poručuj ekološki proizvođači.

– Tuđi luk neće u našu zemlju u Ljubitovici-poručuju proizvođači nadaleko poznatog ljubitovačkog luka-Šarca.

Proizvođačica Zora Turković kaže da će se radije prestati baviti proizvodnjom luka negoli saditi tuđe uvozno sjeme.

– Mala obiteljska poljoprivredna gospodarstva bi trebala moći saditi svoje vlastito sjeme i da proizvedeno povrće poput, boba, slanutka, graha mogu prodavati. Nažalost kod nas prevladavaju uvozni lobiji, uvozi se sve pa tako i sjeme. Trebalo bi spojiti poljoprivredu i turizma i stranom gostu ponuditi domaće autohtono povrće a ne zabranjivati sijati domaće sjeme-rezolutna je Turković.

Ministarstvo poljoprivrede:

Iz Ministarstva poljoprivrede poručuju da se ne ograničava korištenja domaćeg sjemena za vlastite potrebe u nekomercijalne svrhe, niti se ograničavaju načela ekološke proizvodnje.

Glavni cilj Zakona o sjemenu je urediti proizvodnju, stavljanje na tržište i uvoz poljoprivrednoga reprodukcijskog materijala.

Stanislav SOLDO/SD

Domaće sorte koje su se sijale generacijama i ovako nestaju a genijalci odluče da ih još treba zabraniti prodavati. Mada nema šanse da su toliko glupi nego su jednostavno kupljeni od uvozne mafije. Doduše s obzirom da se radi o HDZu, obično i jest kombinacija glup+ korumpiran.

Kroz koju godinu svi ćemo jesti GMO hibridno "dorađeno" smeće.

Selo uništeno, velika većina stanovništva urbanizirana, živi robotski način života u velikim gradovima i konzumira smeće, od GMO hrane do medijskog i svakog drugog smeća koje se nameće i kojim se upravlja ovcama koje srljaju ravno u nestanak., Ćoravi, iskrivljeni, debeli, zakržljali, bez testosterona i ispranog mozga, ukratko niti zdravi niti fertilni. Budućnost je svijetla nema šta, pravi napredak bato. Bitno da sam ja zaostala seljačina kad kažem da se selo mora očuvati i da mora biti balans između sela i grada. Hehe neće ti više nitko kopat njive hehe. Prešli ste igricu nema šta.

There is a live debate over the impacts of COVID-19 on the structure of global production and global supply chains. For some, COVID-19 argues for supply chains to be re-nationalised, or at least shortened, to reduce risks from global exposure. From this perspective, firms may need to re-think sourcing decisions, resulting in re-ordering of global production, with potentially far-reaching implications especially for developing countries. Equally, it is argued that governments will need to reconsider the list of strategic goods for which there is a requirement for domestic production, or impose new sourcing constraints on businesses. Government procurement practices may also be revisited.

http://www.oecd.org/coronavirus/policy- ... -494da2fa/

(…) Putting nutritious and sustainable food on every plate requires a fundamental redesign of food production systems. Such a transition would put greater focus on the quality, rather than solely quantity, of agricultural production.

http://www3.weforum.org/docs/IP/2016/NV ... ystems.pdf

Mnoge žene i muškarci u ruralnim područjima više ne mogu živjeti na svojoj zemlji, prisiljeni su migrirati u gradove u potrazi za životnim mogućnostima.

http://odraz.hr/media/291518/globalni%2 ... 30_web.pdf

Šeks je to davno objasnio, odluke se donose u nekim drugim krugovima.