Ali slažem se s vašim idejama, malo taj otok treba jače zapišati.

Možda premjestiti neke odsjeke filozofskog fakulteta tamo, ili zatvor otvoriti, možda Mesića u kućni pritvor, poslati ga daleko kao Napoleona.

Tako nešto sam i mislio. Može i sonar, bolje više.

sad vidim da ipak ima više vojnih baza i luka, valjda je članak o Lori jako star.

Zanimljivo (ako je offtopic, neka se premjesti u OSRH):
Pomorske baze se nalaze u Puli, Šibeniku, Splitu, Pločama. Također, duž obale smještene su postaje obalnog motrenja.

Što se tiče remote locations, Amerikanci na Južnom polu imaju brutalnu postaju

Na Hvaru je glavni hrvatski opservatorij za Sunce, par astrofizičara živi i radi tamo



Možda bi se neki institutić za istraživanje dubokog Jadrana, za praćenje klimatskih promjena, i za snimanje podmornicama, ili odjel za Teritorijalnu Ekspanziju mogao otvoriti na Palagruži.

Podmorska arheološka nalazišta , većinom su uz obalu zbog cijene istraživanja, ali ima ih par jako udaljenih od kopna, neolitička nalazišta, tragovi života ljudi u nekadašnjim nizinama sjevernog Jadrana

Po položao bih rekao na Italiju, ali meni je zanimljiv i Mars. Evo zastave (Bože moj, obećajem da neću više pisati o temama bez veze s Palagružom):

Fun fact, Palagruža je jednako daleko od obale kao nevladina organizacija "Pomorski institut" u Sarajevu.

U vezi Palagruže, donosi teritorijalnog mora skoro koliko je cijelo teritorijalno more Crne Gore (!!), ali zanimljivo je da nije donijela ništa ZERPa.

Netko od vas je objašnjavao da je to zbog sporazuma Jugoslavije s Italijom.

Ja kad sam bio u osnovnoj školi, sjećam se kad sam na karti Hrvatske i BiH vidio granice teritorijalnoga mora, kako kruže oko naših otoka, i sjećam se da sam mislio da je to granica mora između Hrvatske i Italije (a ne između Hrvatske i međunarodnih tada voda, danas Zerpa), sjećam se kako sam bio ljut da granica tako nepošteno ide i da se minimalno daje Hrvatima, mislio sam da je ono sa strana Palagruže talijansko more.

Još jedna zanimljivost je da se teritorijalne vode Hrvatske i Italije skoro dodiruju kod Palagruže.



Postoji jedan tanki kanal za međunarodnu plovidbu, no na njega Italija može polagati pravo kroz njihov Zerp (po ovom navodnom sporazumu s Jugoslavijom kojeg spominje Vizel).

Palagruža nije otok nego arhipelag nekoliko malih otoka. Otok se ustvari zove Vela Palagruža.

Radi se o najjužnijoj kopnenoj točki Hrvatske, južnija od Prevlake.

Još jedna zanimljivost.

Nije ugrožena nikakvim podizanjem razine mora, dapače manje je ugrožena od Mostara koji je na 67 metara nadmorske visine, svjetionik je na preko 100m nadmorske visine i zato je tako dobar pogled i spektakularne fotografije.

Nemoguće, more između Vira i Paga je pliće od 10 metara, Zrmanja je morala teći oko Paga i onda zapadno od Paga i Vira na jug.

Osim toga, na karti se vidi da je more ispod Paškog mosta pliće od 50 metara, a sredina Velebitskog kanala dalje prema sjeveru je dublja od 60-70 metara.

Hm, zanimljivo, po to gore karti bi ispalo da si u pravu, ali znam da struka tvrdi da je Zrmanja tuda išla na jug.

Možda karte nisu toliko precizne, a pogotovo ako se kanjon zatrpao.

Ako struka nije u krivu, onda je postojao uski kanjoj dubok i do 50 metara, što je normalno u Dalmaciji (Maslenički most je kanjon visine 100 metara danas, a 200 metara tada!), a zatim je taj kanjon kroz zadnjih 10 000 godina zatrpan muljem koje nose morske struje.

Inače, kako ćeš objasniti taj očiti kanjoj usječen u sjeverozapad-jugoistok smjer Dinarida gdje je Paški most, osim da nije bila neka rijeka koja je tekla na sjever (današnja Jaruga kod Nina koja nije ni potok) i ulijevala se u Zrmanju.

Inače, to bi bilo fantastično da je Zrmanja skroz gole okolo išla, do Raba i onda kraj Lošinja.

Evo ti jedna mala karta




Po je tekla sredinom Jadrana, naš Zerp tu i tamo prelazi dolinu Po odnosno Po ulazi u hrvatski teritorij.

Nesuđena južna Drava.

Šalu na stranu, ali da nije bilo podizanja razine mora tu bi danas bila glavna jadranska luka, na ušću Po u Mediteran, milijunski grad zasiguno.

I naša strana bi bila pod puno jačim utjecajem Rima zbog direktne kopnene blizine, Jadransko more je učinilo istočnu obalu provincijom.

Čak ako i uzmemo mogućnost da je to plitko područje između Paga i Nina nekako zatrpano nanosima, Zrmanja je u to doba u Velebitskom kanalu ispred Paškog mosta bila na koti -60 metara, što bi ju spriječilo da teče dalje niz Velebitski kanal prema sjeverozapadu? Trebala bi neka ogromna "brana" da digne i usmjeri vodu "ispod Paškog mosta", prema Ninu i Viru.

Ako si upravu, onda objavi članak , jer ovi naši geografi i geolozi tvrde da je Zrmanja išla na jug, vidio sam nekoliko karti s time, prvi put u životu prije 20 godina.

Naravno da nisi uspia pohvatat. Robbie je obrisao moje odgovore jer kad ja pisem onda je offtopic a kad nostrand radi subverziju i mene i ostale vrida i laze da smo Muslimani i inceli to se ostavlja... bitno da ljudi vide.

Palagruza je super i na simbolickom polju. Od pradavnina je pripadao Cetinskoj kulturi koja je vezana uz istocnu tj Hrvatsku obalu.

Osim toga postoji i prica da je to otok na kojem je zadnje pocivaliste imao junak Diomed iz Trojanskog rata. Trojanski rat je dio Kolapsa iz Broncanog doba tj late bronze age collapse. Kolaps se desio kako su kulture s Balkana (Dorani, Tracani, Kimerani, Liburni) otkrili tehnologiju brzih brodova i zeljeznog oruzja te su napali narode u Aziji i Africi tj Hetite, Asirijce, Egipcane, Levant. Vecinu tih drustava su unistili. To su bili takozvani Morski ljudi tj sea people.

Prema starim grčkim predajama, junak Diomed bio je jedan od najistaknutijih i najpoznatijih ahejskih ratnika koji se svojom vještinom ratovanja pod zidinama Troje mogao svrstati odmah poslije Ahileja. Boreći se protiv Eneja (trojanskog junaka), Diomed je u ratu slučajno ranio božicu ljubavi Afroditu – njegova ju je strelica pogodila u dojku. Kako bi mu se osvetila, Afrodita je vjernu Diomedovu ženu Egijaliju koja ga je čekala u Argu na Peloponezu, navela da spava s drugim muškarcima. Kada se vratio iz rata Diomed je ženu zatekao s Kometom, svojim najbližim ratnim drugom. Kako ga je Egijalija htjela ubiti, pobjegao je s prijateljima na Jadran, u južnu Italiju, gdje je zahvaljujući Ateni doživio božansku preobrazbu i sagradio oko deset talijanskih gradova, nakon što je pomogao tamošnjem kralju Daunu u borbi protiv barbara.

Ime Diomeda, jednog od najpoznatijih junaka Trojanskog rata i kralja Argosa, isprepleteno je u legendi vezanoj uz Palagružu. Ovaj ratnik, o kojem Vergilije u Eneidi piše kako je bio među onima koji su se sakrili u Trojanskom konju, prema legendi je pokopan na jednom Jadranskom otoku, a arheološki ostaci otkrivaju kako se radi o Palagruži.

Diomedova smrt najviše je pogodila upravo njegove prijatelje. Prema jednoj verziji legende oni su se, shrvani od boli, pretvorili u ptice slične labudovima što se obrušavaju s litica Diomedovog otoka prema moru. Pred zoru ove ptice moče krila u more i škrope otok, a zatim idu u lov da bi lovinu međusobno podijelile. Dan na Diomedovom otoku ptice bi provodile ležeći oko hrama posvećenog Diomedu i budno pazile na moreplovce koji plove u blizini. Kada bi se domaći iskrcali na otok ostale bi mirne, dok bi se na sve barbare obrušavale, napadajući ih i ranjavajući svojim velikim, tvrdim kljunovima.



Presudan dokaz da je Palagruža Diomedov otok dao je Jadranko Oreb, sin palagruškog svjetioničara Jadrana Oreba iz Vele Luke. On je, navodi Branko Kirigin, jednog dana donio ulomak plitke čaše – kylixa – iz 5. st. pr. Kr. s urezanim Diomedovim imenom na grčkom alfabetu, kojeg je pronašao na Palagruži. Kasnija istraživanja na otoku otkrila su još nekoliko sličnih ulomaka s dijelom Diomedova imena.

Dakle Palagruza je otok simbol herojskog kulta. Herojska borba protiv barbara.

Talijani tvrde da su Tremiti Diomedov otok, iako geografski Palagruža možda i bolje odgovara opisima iz grčkih priča, taj komad keramike je velik udarac za lokalnu priču na Tremitima koju pričaju turistima, čak su i neki grob iz grčkog vremena nazvali Diomedov grob.

No, kult Diomeda postojao je istina, i uz talijansku obalu.

Grci su svakako imali kolonije i s jedne i s druge strane, te na hrvatskim otocima.

Ne znam je li Diomed uopće bio stvarni lik.

Koja brutalna pučina, ko usred oceana

Pogled iz Italije, s dalekozorom.

Talijanski naziv je Pelagosa.

To je više stvar prestiža, kojoj županiji će najudaljeniji otok i simbol pripadati.