Ma kakva je da je dobra je cim su se gazije digle na noge.

Ove godine imamo 121 krizmanika.
2019. - 116
2018. - 91

Sumnjam da itko iz Dijaspore dolazi da se krizma u Vitezu, cisto zbog redovnog vjernauka je " ne moguce".
Ipak da pitam, imal takvi slucajeva?

Obilježena 27. godišnjica stradanja Hrvata u Križančevom selu u Vitezu

Misom zadušnicom u crkvi sv. Leopolda Mandića u Dubravici u Vitezu, kolonom sjećanja od Dubravice do Križančeva sela, te polaganjem vijenaca pred spomen obilježjem u Križančevu selu, danas je obilježena 27. godišnjica stradanja Hrvata u Križančevom selu.

Da hrvatske žrtve Križančeva sela nisu i nikad neće biti zaboravljene pokazali su brojni okupljeni, a među njima i izaslanstvo HDZ-a BiH na svim razinama vlasti predvođeno dopredsjednikom HDZ-a BiH i predsjednikom Federacije BiH Marinkom Čavarom.

„Svake godine pred Božić, dođemo ovdje prisjetiti se strašnih događanja, odati počast svim ubijenim braniteljima i civilima, tražiti zemaljsku pravdu za sve zločine koji su počinjeni, te zahvaliti svim našim braniteljima koji su branili naše domove, našu Domovinu, da možemo danas ovdje prisjećati se tih trenutaka, te graditi ovu našu zajednicu na način kako su zamišljali svi oni koji su branili svoj dom i Domovinu“, istaknuo je Predsjednik Federacije BiH u izjavi za medije.

U Križančevom selu, 22. prosinca 1993. godine, pripadnici Armije BiH ubili su 64 Hrvata, vojnika i civila. Od 64 ubijena Hrvata, njih 30 je zarobljeno i odvedeno u naselje Počulica, nakon čega im se gubi svaki trag. Pod pritiskom obitelji i snaga UNPROFOR-a, 39 dana nakon zarobljavanja, predana su tijela zarobljenih na kojima su bili vidljivi tragovi mučenja.

Tijekom rata i potpune blokade Lašvanske doline koja je trajala 316 dana u Vitezu su poginula ili su ubijena 653 vojnika i civila.

Među 78 ubijenih civila bilo je 21 dijete. Ranjeno je više od dvije tisuće vojnika i civila, ostalo je 328 udovica, 22 djece bez oba a 431 dijete bez jednog roditelja.

Križančevo Selo nadomak Viteza je najveće stratište Hrvata u BiH. Naime, samo u jednom danu, 22. prosinca 1993. ubijena su 64 pripadnika HVO-a i hrvatska civila.

U žestokoj borbi tog maglovitog jutra najelitnije postrojbe A BiH iz Zenice, Sarajeva i Tuzle, probile su liniju obrane, u borbama su poginula 34 vojnika i civila mještanina, dok je 30 ranjenih i zarobljenih vojnika odvedeno prema Počulici, naselju koje graniči s općinom Zenica.

Njihova masakrirana tijela, nakon upornog posredovanja UNPROFOR-a, Europskih promatrača i MCK, nakon 39 dana predana su obiteljima. Ni za ovaj strašan zločin, još nitko nije odgovarao niti su pokrenute bilo kakve istražne radnje.

Samo 18 dana nakon Križančeva Sela, 9. siječnja, pripadnici Armije BiH u viteškom prigradskom naselju Buhine Kuće počinili su novi strašan zločin.

Tog 9. siječnja, 1994. godine, pripadnici elitnih postrojbi iz Zenice, Tuzle i Kalesije, uz direktno zapovijedanje zapovjednika Trećeg korpusa A BiH, generala Mehmeda Alagića, pod okriljem maglovite noći, ušli su neopaženo iza leđa domobranima I bojne Viteške brigade HVO-a, upale u naselje i među vojnicima i civilnima, među kojima je bilo djece, žena i staraca, napravili pravi pokolj.

Opljačkano je i zapaljeno desetak kuća i gospodarskih objekata, a među 27 žrtava bila su i devetorica pripadnika PPN „Munje“. Njih devetorica bili su te noći na odmoru, uhićeni su na spavanju, vezani su žicom, mučeni, masakrirani i svirepo ubijeni.

Tijekom rata u logorima Armije BiH, u Počulici, Grbavici, Kruščici, Mahali i Sivrinom Selu bilo je, duže ili kraće vrijeme, zatočeno 195 osoba hrvatske nacionalnosti.

Uz maltretiranja, ponižavanja, premlaćivanja, odvođenje na kopanje rovova…, ubijeno je 5, teže ranjeno 6 i lakše još desetak osoba hrvatske nacionalnosti.